Obični ljudi su često žrtve određenih zbivanja koja se pojavljuju sasvim neočekivano. Možda je neuobičajeno da pored pojave NLO-a moramo obraćati pažnju na ovozemaljske zagonetke, no ljudi u crnom su zasigurno jedna od njih. Već desetljećima se filmska industrija bavi portretiranjem NLO fenomena kroz raznolike invazije zlih vanzemaljaca. Ipak, Hollywood se pozabavio detaljnjim portretiranjem ljudi u crno. Oni čine posao pranja tj. uklanjanja nepoželjnih dokaza ili ljudi, skraćeno MiB. ljudi u crnom predstavljaju agente vlade, no postoji da su MiB zapravo vanzemaljci.

Susreti s ljudima u crnom nepoznati su i čudni na svoj način. Sumnjičavci ne vjeruju u objektivnost susreta s vanzemaljskim letjelicama, a kako samo zvuči bizarni posjet ljudi u crnom? Jedno od prvih zbivanja takvog susreta odvijalo se u kući djevojke koja je vidjela NLO, a njemu su prisustvovali i njeni roditelji.

Naoružani dvojac

1976. godine Shelly je bila sedamnaestogodišnjakinja koja je radila na recepciji jedne tvrtke u Bolton Lanchashireu. 23. siječnja, sok se u večernjim satima vračala kući, zamijetila je neobična svjetla kako lebde iznad njene kuće u blizini Rumworth Lodge spremnika. Zastala je kako bi pojavu bolje promotrila. iznenada su se svjetla počela kretati i njihov trag se približio na samo nekoliko jardi udaljenosti. Tada je vidjela klasični leteći tanjur. Vratila se kući mnogo kasnije nego su je očekivali, i bila je u stanju velike konfuzije i straha. Njena majka je mislila da ju je netko zlostavljao, pa je odmah pozvala policiju. Djevojka je imala priču koja je bila toliko nepovezana, da nije imala smisla ni za njene roditelje, ni za policajce. Da li se radio o otmici? Postepeno je počelo navirati sjećanje na nju. Dva tjedna kasnije, netko je pokucao na njihova vrata. Shellyn otac je otvorio vrata, a pred njima su stajala dva čovjeka u crnim kombinezonima. činilo mu se da su naoružani, ali nije bio siguran. Rekli su da žele s djevojkom razgovarati o susretu s NLO-om. Policija je već ranije priču objavila u mjesnom tisku, a Shelly su posjetili izvjestitelji i zaposlenici mjesne TV postaje, pa im je njen otac, sit publiciteta i željan mira rekao da odu. Jedan od čovjeka u crnom je tada izjavio da u slučaju da sada nije moguć razgovor, preostaje daljnji termin. tada se djevojčin otac složio s njihovim zahtjevom. Tijekom sljedećih 4 i pol sata jedan je čovjek u crnom razgovarao s djevojkom, dok je drugi netremice gledao u nju. On je na svojim koljenima držao crnu kutiju. To je najvjerojatnije bio magnetofon, no tijekom poslijepodneva čovjek nije mijenjao ni traku ni baterije. Čovjek koji je s njom razgovarao nije imao jednu ruku. Kazao je da je bivši zapovjednik RAF-a, te da je ruku izgubio u akciji. Ipak, na kraju je pokušao uvjeriti Shelly da je vidjela meteorološki balon. Ona je odbacila tu mogućnost, a on je odjednom netaktički rekao da laže i da je cijelu priču izmislila. Tada je ona počela plakati, a on se naizgled smekšao, te rekao "U redu, valjda je to istina." Ipak je odmah dodao kako je najvjerojatnije bila nazočna kakvom zrakoplovnom pokusu, te je upozorio da nikom ne priča o tome, posebice neka izbjegava skupine koje se bave izučavanjem izvanzemaljskim pojavama.

Pod kontrolom

Što su njeni roditelji radili dok je ona bila ispitivana? Najviše su vremena proveli prateći promatrače koji su bili u njihovoj kući. Kada je njen otac zapitao tko su, zapovjednik je izjavio da istražuju slučaj, te su općenito gledajući odavali dojam službenih osoba. Očev zahtjev za njihovom identifikacijom bio je odbačen, i on je odustao od inzistiranja, videći da ga ignoriraju. Zbog čega se on ponašao baš tako? On je bio mjesni privrednik, koji je pod svojom upravom imao 15 prodavača, a imao je reputaciju čovjeka s jakim karakterom. Kako netko takav u ovom slučaju dozvoljava da dva neznanca maltretiraju njegovu kćer, dok on sjedi pored i gleda?! Kao da je bio pod mentalnom kontrolom te dvojice u crnom. Shelly je kasnije ufolozima ispričala dodatne detalje o posjetiteljima. Padala je kiša, no njihova su odijela bila potpuno suha, a i odbili su ih skinuti. Treči čovjek ih je dovezao u starinskom crnom automobilu koji je bio potpuno nov. Ni na njemu nisu bile kapljice kiše.
Ovaj slučaj prototip je svih slučajeva kada su ljudi u crnom stigli u crnim starinskim modelima automobila, bez obzira na sve vremenske uvjete i on se svrstava u već poznati niz. Pod hipnozom, koju je organizirao Harry Harris, shelly se sjetila kako je zapovjednik razgovarao s njom dvostruko, verbalno i direktno s njenim mislima. na žalost, nije se mogla sjetiti poruke.

Dolje na liniji

Prijetnje i upadanje u osobnost koju izvode ljudi u crnom, stvarne su i zastrašujuće. Često njihovo ponašanje nema ni diplomacije ni takta, a žrtve čitaju između redova što ovi od njih zapravo žele. Kada je istražiteljica Hillary Evans izvela osnovne statističke analize 33 izvješća vezana za ljude u crnom, otkrila je da je većina susreta izvedena na telefon. Bitno je kod žrtve izazvati strah, a telefon je idealan za takvo što. Jedan primjer započinje poznatim slučajem susreta s NLO-om na Golborne području u Lancashireu, tijekom noći 31. kolovoza 1980. godine. Gospođa Hollins imala je problema sa spavanjem, no nekako je zaspala u svom naslonjaču. Oko 2 ujutro probudilo ju je svjetlo koje je sjalo iz predmeta izvan kuće. Mislila je da to automobil njene obitelji koji se na neki način zapalio. Ipak, kad je pogledala, nije pronašla vatru, nego se iznenadila kada je vidjela da vatra dolazi iz objekta koji se nalazi nisko na nebu. On je lebdio iznad krošanja stabala. Iako uplašena, izašla je na trijem kako bi bolje vidjela o čemu se radi. Objekt je djelovao kružno, svjetlo sive boje s crnom trakom, te je imao tamno plavi trokut. Crvene zrake isijavale su s jedne njegove strane, tako da je taj dio neba bio ljubičasto obojen. Tada je objekt ispustio svjetlost iza stabala, a objekt se okrenuo prema sjeveru. Mirovao je, a zatim se okrenuo, te ubrzavajući nestao u smjeru juga. Susret je objavljen u mjesnom tisku. Dvije druge žene koje su živjele oko pola milje udaljeno također su vidjele objekt. Gospođa Hollins je žena prosječne inteligencije, koja nije lako pronalazila pojmove kojima bi opisala svoje iskustvo. Ponudila je ufologe keksima i čajem i razgovarali su opušteno. Rekla je da je nekoliko dana nakon što je vidjela neobičnu pojavu primila telefonski poziv od nekog u Jordell banci radio telekomunikacija. Osoba je željela znati sve o susretu, no kada ju je zapitala kako je pronašao njen telefonski broj, on se nasmijao i rekao "Budite bez brige, imam dobar izvor". Ona je mislila da su u pitanju novinari, no on nije odgovorio. Ipak, rekao je da će ponovno nazvati kako bi dogovorio razgovor. Prošlo je tjedan dana i čovjek je ponovno telefonirao. Upitao ju je da li bi u pratnji još nekoliko ljudi posjetila Jordell banku, gdje će se s njima razgovarati o susretu s NLO-om. Njoj se činilo da on ima američki naglasak, i spomenula mu je slučaj s predsjednikom Carterom kad se ovaj osvjedočio u pojavu NLO-a u Georgiji. Glas ju je upozorio da ne sluša glasine, te da će u zajednočkom razgovoru sve razjasniti. Dogovorili su se sljedeće nedjelje, 8. listopada, te je mjesto razgovora trebala biti zvjezdarnica. Članovi ufološke skupine su je upozorili da je potrebno prije odlaska na taj sastanak provjeriti identitet osobe, te su joj na neki način kazali kako se čini da ona nema ništa s bankom, no gospođa Hollins nije željela saslušati. ipak, sa sobom je povela staru prijateljicu, umirovljenu policajku. sa ufolozima se dogovorila da je te iste večeri nazovu telefonom, kako bi im ispričala što se zbilo. Bilo je to vrijeme posljednjeg normalnog razgovora s njom. Kao da se odjednom nešto pokrenulo u tom odnosu i ona je pokazala strah. Odlučili smo se parkirati u blizini i čekati. Kucali smo na vrata, no odgovora nije bilo. Čuli smo radio i TV program, pas je lajao a električna ograda bila upaljena. Tijekom sljedećeg tjedna odlučili smo je ponovno obići. Ipak, kao da je odjednom prepoznala glas čovjeka iz skupine i počela izmišljati da je ona samo rođakinja gospođe Hollins, te rekla da nazovemo kasnije. Kasnije se nitko nije javljao. Drugom je prilikom rekla da ne može razgovarati jer ima goste. Kako se mogla dogoditi tako drastična promjena u odnosu na nas, ne znamo. Očito joj je netko utjerao strah u kosti.
Ova samouvjerena stara gospođa odjednom je postala potištena, nesigurna i uplašena. Zašto? Promjena mora biti povezana s glasom koji je začula preko telefona, jer nitko drugi nije ušao u taj dom, osim službene osobe koja ju je upozorila da ne nasjeda glasinama. Da li netko zbija šale na račun gospođe Hollins? Da li su pozivi stvarni, ili je to samo provokacija? NLO nije mašta, jer postoje i drugi svjedoci, pa zašto bi onda ona lagala? Svi elementi vode nas do ljudi u crnom i nema sumnje da se i ovde radi o tipičnom zastrašivanju bez taktike. Ovaj slučaj mirovao je do 1982. godine. Tada je Jenny Randles, također ufolog razgovarala s našom skupinom te smo odlučili pokušati još jednom posjetiti ovu gospođu, kako bi konačno razotkrili tajnu. Jenny Randles je telefonirala gospođi Hollins. Objasnila joj je da je izučavala knjige i dosierre, te da joj je poznat njen susret s NLO-om. Zapitala ju je da li bi voljela pristati na razgovor. Gospođa Hollins se složila i dogovorile su se za sastanak u utorak. Uskoro nakon što je Jenny Randles pokucala na vrata doma gospođe Hollins, iznutra su se čuli čudni zvukovi. Vrata nisu bila dobro zatvorena i kada je Jenny odgurnula ulazna vrata, ona su se otvorila. zvala je gospođu Hollins, no nije bilo odaziva. Ušli smo na sekundu i zamijetili upaljeni toster, koji je još bio vruč. Do današnjeg sam dana uvjerena da se gospođa Hollins skrivala negdje u kući. Također, uvjereni smo da ju je netko zastrašio. Da li je primila ponovni poziv nakon što je ugovorila sastanak sa Jenny Randles? Buđenje sa dvojicom zelenih ljudi. Nema sumnje da ljudi u crnom postoje. U slučaju gospođe Hollins oni mogu biti halucinacija, no nije sigurno. Bivši policijski službenik, Philip Spencer doživio je NLO otimanje u Illkley Mooreu 1987. godine. Nekoliko tjedana kasnije posjetile su ga dvije službene osobe tijekom noći, u petak, siječnja 1988. godine. On je na vratima zamijetio dva sredovječna čovjeka koji su bili odjeveni u elegantna odijela. Pokazali su mu posjetnice MoD. On je vidio ispis njihovih imena: Jefferson i Davies. Pozvao ih je unutra i tada je Jefferson, koji je općenito više govorio rekao kako su došli razgovarati o njegovom iskustvu. Željeli su znati sve o susretu s NLO-om i pitali su ga da im pokaže fotografije ako ih je snimio. Imao je jednu i Jefferson je tražio da mu je preda na analizu. Kada je Spencer rekao da ju je dao prijatelju na izučavanje, točnije njen negativ, ljudi u crnom naglo su izgubili zanimanje i otišli su. Da li se to zbilo stoga jer su shvatili da je prekasno, da je dokaz o susretu otišao dalje?
Tijekom razgovora ponašali su se starinski, bili fascinirani običnim namještajem i uobičajenim napravama. Iako nije bila nazočna razgovoru, gospođa Spencer tvrdi da su ta dvojica već prije zvala noću. Opisujući datum, ljude i zbivanja zatražili smo od MoD da potvrde posjetu, no oni su ostali uporni u dokazivanju kako nikakav Spencer nije na listi njihovog posjeta.