 |
|
Još 9 mačjih života...  Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek. Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;) No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku. S pogreškama li bez. Tipično blogerski. Što ne? ;P  Na vlastitu odgovornost ihappydb@hotmail.com Što je to "glomp"? Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca. Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D   UPOZORENJE Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)  Blog.hr Abecednim redom... Amberka Annabelle AthenaAir Biviša apstinentica Challengers Dejman Djeva bajna Elle Woods Gone Brunette Gospon profesor Irida JJA Kucanica u japanu LlittleMissConfused Medo Memorabilla Minervariranje Neverinov blog Pegy Rudarka Sadako's apprentice Semiramidin vrtovi ShadeOfPurple Sklodowska SlomljeneOlovke Smisaozivota42 Tičerica Windfuckersister Zachkoljice Gužvara Marinina kuharica Annabelle's sexy kitchen Da mi je nešto slatko Kuhar bloger Kuharica za studente  "Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi." "Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima." Caroline Myss, Anatomija duha (Hvala Iridi) "Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati." Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince) "Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi." Majka Tereza "Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu." "Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar." William Shakespeare "Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! " Marylin Monroe "Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren". "Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost." "Lakše je razbiti atom nego predrasude." "Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju." Albert Einsten "Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda" "Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci." Oscar Wilde "Kolo od sreće se ukoli vrteći ne prestaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ostaje." Ivan Gundulić, Osman "Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda." "Mi to možemo. Možemo biti pobjednici." iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale) "E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!" Neverin  |
Jedan razgovor s MSN-a:
Lisek: na Aljasci ne rastu baš trave Ja: imaš pravo Ja: ali rastu zimogrozne biljke! Ja: ili kak se već zovu... Ja: .... Ja: ... jednica iz biologije, sjedni Lisek: hahahaha Lisek: zimzelene Ja: hvala Ovo mi se jako često događa... Tipfeleri, misaoni feleri... Što već ide uz to. Postaje zastrašujuće... Ovih dana samo plačem.
Plačem i plačem. Sad sam dobro. Valjda. Bar dok ne puknem opet. Tatina smrt, strka s faxom, asocijalnost, ljudska zloća, smrt općenito, kompleksi razni, osjećaj manje vrijednosti, dosada uzrokovana gluhoćom, zadnja rupa u svirali... Ima još toga. Prije 2 tjedna sam pukla i 3 sata plakala na dragom i jecala k'o idiot. Zapravo, ne znam kako sam zvučala. Vjerojatno neugodno za prosječne uši, katkad i nerazumljivo. Ne znam jesu li me čuli negovi koji su bili u susjednim sobama, al dobro... Ionak me njegova mama gleda... Ne znam, ali znam da nema simpatije prema meni bez obzira što se njegova kune da nije tako. Njemu je to rekla, a on meni. Ali i dalje mi se čini da nije tako jer su njezina djela i govor tijela glavni dokaz. Vozi nas jer to želi i jer se brine, ali kad se nađemo licem u lice... Muk i tišina. Jednom sam ju zajedno s mamom našla u nekom supermarketu i samo smo se pozdravile dok je s mojom mamom pričala cijelo vrijeme. Ne želim bit nezahvalana ali.. Ni "kako si?" ne bi škodilo. Tješi me činjenica što mi neće kvocat po glavi kao nekima, valjda. Da se vratim, nakon tih silnih plakanja... Dragi je bio potresen i na kraju mi je predložio psihijatra. Mislio je da ću ga ošinut pogledom ili nešto otrovno reći, a ja tiho: "A možda..." Možda bi i išla, ali da mi ne napiše samo recept za lijek i pošalje doma. Time samo problemi ostaju... Inače, kad sam u normalnom stanju, sve mogu sama, sve mogu trpiti i preživjeti...Sve dok ne puknem i pokleknem. Onda mi je totalno svejedno kako ću i što ću. Očajna sam. Toliko očajna da sam otišla do Kamenita vrata u namjeri da samo spalim svijeću i pomolim. Ali eto, pri kupovini svijeća sam se rasplakala (kojeg li idiota) pred časnom. Naravno, na kraju sam završila u razgovoru s časnom. Bilo je dobro sve dok nije spomenula Boga, onda sam samo klimala jer stvarno nisam bila raspoložena za vjerske stvari. U nekim stvarima je imala pravo... No ipak... Rekla mi je da sam sretna što sam gluha, a ja njoj da mi je u životu previše dosadno da bih radije čula sve i svašta. Osim toga, ne bi čula samo loše stvari već i lijepe, zar ne? Pod "dosadno" sam mislila na to da me ljudi ignoriraju pola života, jer mi ne žele pričati kad ih pitam jer je "nebitno", jer se ne žele potruditi da probaju, jer ako i probaju svejedno im se ne da jer u to moraju ulagat koji napor. Dok ima volje, ima i načina... Sad sam samo toliko nadrkana jer imam mengu koja je jako uranila (?!) i osjetljiva na sve i svašta. Još k tome, jučer nakon ovog s časnom smo otišli ja i dragi u kino gledati na Animafestu crtani Valcer s Bashirom. I nakon toga sam debelo plakala... Em zbog cijele priče u tome, em zbog tate koji je i sam sudjelovao u ratu, em što ga više nema da mu prepričam film i s njim o tome poričati, em zbog ljudi koji nastradavaju u ratu, em zbog svega... Još sam i u tom kinu dobila mengu, o veselja li. A jedva smo tu večer sredili uprkos silnim obavezima da odemo do njega i fino ostavimo za intimne trenutke. Divni razlozi za pad raspoloženja. A niš, odemo mi do McDreka i kad se vratim s wc-a... Imala sam što videjti. Moja sala ta po podu. I to masline... Za kojima sam tako žudila. Dragi je bio nespretan. Dan mi je ionak uništen, zašto da se i oko toga živciram? A ionako je dragi sladak kad se boji moje reakcije i to me oraspoložilo. Kasnije uspijemo slučajno naći jednu otvorenu trgovinu po kasnim satima i kupim uloške i spasim se gore blamaže. I onda padne kiša i to dragom skoro pa uništi raspoloženje... Dan za sjebanje raspoloženja. Nego, odemo mi ipak do njega doma i tamo se zaključamo sve dok ne dođe mama po mene. Ipak... Kraj je barem dobro završio. Uprkos glavobolji koju sam dobila od silnih plakanja i koja me pratila do sutra ujutro... A ne znam, samo pizdim ovih dana. Ili samo plačem. Kad ozbiljno pomislim ići psihiću, skužim da bih te novce mogla bolje iskoristiti tipa da si pobošljam glas kod nekog profesionalca. I da ima ljudi s kojima bih mogla pričati makar nisu stručni. Whatever... Bilo bi lijepo da krenem sad učiti za silne ispite koji me čekaju. |
