I da, evo obećane nadopune ovog posta o cosplayu. Prvo, da pojasnimo sam pojam cosplay. Ukratko bi opisala nešto kao pojavu kad se neka osoba odluči maskirat u nekog od likova iz animea (animirana serija/film iz Japana), mange (japanski strip), visual novela* ili igre (najpopularniji je Final Fantasy). U Zapadu se više fokusiraju na odjeću, dok u Japanu općenito fokusiraju na sve - od karaktera do odjeće. Također osoba neće pokušati biti lik iz animea već će biti baš taj lik i potrudit će se prikazat tog lika u najvjernijem (najboljem) mogućem svjetlu u stvarnom svijetu. U Japanu postoji čak i plaćeni posao cosplayera. Ae, blago njima... Ali uz to, treba imat' dobro građeno tijelo. Ok, ja tu već otpadam na prvom krugu.

Da ne duljim, detaljnije o tome možete pogledati ovdje.
* Citat mog dragog koji je lijepo objasnio:
Isprike na korištenju stranog naziva, to je zato jer ne postoji prikladan hrvatski prijevod. Vizualni romani bi možda bilo blizu, ali to zvuči poput stripa, i ne radi se uvijek o romanima.
Dakle, od sada nadalje, visual noveli ili VN-ovi. Postoje nekoliko vrsta VN: pravi visual noveli (NVL), ADV-ovi (drugačiji sistem čitanja i iznošenja priče), kao i sve kombinacije toga, koji imaju koliko-toliko naglasak na priču, a ne samo pr0n.
Visual noveli su jedan divan japanski izum, kombinacija teksta, grafike (uglavnom statične) i glazbe, koja vodi čitatelja kroz jedno kompletno multimedijalno iskustvo.
Više o tome pogledati ovdje.
Isprike na korištenju stranog naziva, to je zato jer ne postoji prikladan hrvatski prijevod. Vizualni romani bi možda bilo blizu, ali to zvuči poput stripa, i ne radi se uvijek o romanima.
Dakle, od sada nadalje, visual noveli ili VN-ovi. Postoje nekoliko vrsta VN: pravi visual noveli (NVL), ADV-ovi (drugačiji sistem čitanja i iznošenja priče), kao i sve kombinacije toga, koji imaju koliko-toliko naglasak na priču, a ne samo pr0n.
Visual noveli su jedan divan japanski izum, kombinacija teksta, grafike (uglavnom statične) i glazbe, koja vodi čitatelja kroz jedno kompletno multimedijalno iskustvo.
Više o tome pogledati ovdje.
Primjeri slika cosplayera: (Kliknuti na slike)

Za ovu zadnju sliku sigurno možete pogoditi iz kojeg je animea. :)))

A sad...
Ako se itko sjeća SFerakona 2009. koji se održavao u Zagrebu, sjeća se i cosplaya, jel? Ok, pod uvjetom da je tam bio ili načuo priče. Mislim, nakon što su moju udrugu Crotaku proglasili pedofilskom jer mi kao furamo male loli curice u japanskoj uniformi, znam da su se neki ponadali da će naći cure u uniformama... No no no... :P
Čak su u Blitenu (iliti tračerski časopis od 2 str) pisali o nama o cosplayu. Klikni na dokaz.
Bilo nas je 5 cosplayerica od koje su većina nas odlučile što ćemo biti u zadnji tren. Eh... Isprva je bilo puno prijavljenih, ali na kraju je broj naglo smanjio jer ono... nema love, nema vremena, ispiti na faxu i sl. Sreća da nas je uopće bilo više od 2... I svaka čast curama što su ipak došle i cosplayirale jer za to treba hrabrosti i volje. Bar u ovoj državi...
Cosplay odjeću svaki normalan Hrvat može jedino ili naručit izvan zemlje ili sam sašiti. Većina nas su šivala, dok su par muških naručili plavu uniformu. Na našu žensku žalost, za koje smo totalno slinile za uniformama, pošiljka nije sitigla u očekivanom roku već trostuko-četverostuko duže od očekivanog.
Zagarantirano nam je bilo max tjedan-dva, a došlo je za mjesec dana jer se zadržala u carini. Ma, bitno je da su dečki na kraju dobili svoje. Sljedeći put nema isprike!
Sve cosplayerice i organizatori na SFerakonu:

Isprva je bilo u planu da nas nekoliko cura budemo obučene u jap. školsku uniformu, po mogućnosti da budemo iste. Ali kako su se planovi mješali, a ja bila paraonična jer sigurno godinama nisam otkrila vlastite noge. Ok, ne računamo ovo s morem. Zbog deplilacije su mi noge postale unakažene pa je trebalo godine da ih izlječim, i ne, još nisu ni približno gotove. Sanjam o danu kad ću bez straha i s ugodom moći nositi suknju bez da išta imam ispod... Zapravo, radije bih ostavila gaće, hvala.
Da pojasnim sto sam mislila pod "ispod" - na najlonke, štrampe, tajce i sve što ne...Nego, da se vratim na temu... Nakon silnih istraživanja i gnjavljenja frendova imaju li prijedloge, imala sam samo potencijalne izbore. Onda sam sva zbedirana legla u krevet i pustila jedan anime koji pokušavam završiti već dugo vrijeme. *beep beeep* Odjednom sam našla siguran izbor! A to je bila slatka Fuu iz Samurai Champlooa. Cura ne samo da ima rozi kimono koji pokriva gotovo sve, već mi i paše po karakteru. Obje smo "lagano" nespretne, naivne, simpatične, volimo životinje... I suncokret. Zapravo, anime je zapravo počeo zbog suncokreta. A uz to ja sam u horoskopu lav i normalno da volim suncokret (i moja baka lav je voljela suncokret). E da, zaboravih da ona čak i abnormalno može jesti. Toliko jede da bi mogla ici tako tanka na natjecanje sumo-žderača. Ok, i ja ponekad jedem u abnormalnoj količini. Nisam kriva što volim hranu... I to posebno kinesku... Nego, da se vratim na temu, preporučujem iz srca ovaj anime jer je nekako realističan bilo crtežom bilo pričom, pun humora, akcije, pustolovine, zgodnih situacija i ludih ideja. Ako uhvatite vremena ili volje, pogledajte!

I sad je trebalo napraviti kimono i srediti sitnice. Trebalo je naći osobu koja će to šivati, kupiti tkaninu, srediti mjere, sašiti, naći sitnice poput štapića za kosu i ostalo. Bilo je teško pogoditi mjere za kimono i nismo znali koliko veliko treba biti te koliko slojeva... Odlučile smo da će biti 2 sloja, jedan pamučni bijeli ispod bez rukava radi uštedne vremena te roza svila kao drugi sloj. Tražeći po Youtube-u sam našla razne tutoriale kako složiti kimono pa samo znale kako dalje... Donekle. Kimono je trebao biti duži tj. do poda pa se složi da bude do negdje gležnjeva. Neću biti sitničava pa ću preskočiti sve muke na koje sam prošla. Krajnji rezultat svega je bio zadovoljavajući.
Zato iskreno zahvaljujem Zečici koja je skupila živce i vremena da si sve to sašije. Hvala Zečico!
Zato je dobila puno čokolade i lizalica. <3 Kako izgleda Fuu iz Samurai Champlooa :

A kako sam ja izgledala u cosplayu:

Isprike na malo nakrivljenom kimonu, nije bilo ogledala na SFerakonu.

A sad, ajmo malo o tom kako je moja udruga preživjela SFerakon.
Kako smo počeli.... Prvi dan. Bez ideja i iskustva, ali smo bili entuzijastični i spremni za izazove.
Neki od nas su bili tek prvi put na SFerakonu tako da nije ni čudo što nismo bili dobro opripremljeni. 
Sad je već malo bolje. Ideje polako naviru, ljudi donose svoje mange i figurice. Nakupljava se. Otvorena čitaonica s par stolica. Odaberete jednu mangu i sjednite i guštajte! Kasnije se netko sjetio puštati AMV-e (anime video music) pa su dodani zvučnici i moj laptop da malo poslušaju razne ljudske uratke. Od ugodnih do parodije. Parodije su defintivno bile predobre! Naravno, uz laptop su bili i letci Crotakua. Dizajn letka se pokušao srediti u doslovno zadnji čas. Da smo imali vise vremena i bili pametniji, mogli bi i bolje srediti...

Ja, Miyu koja cosplayira Misu iz Death Note i naš cjenjeni predsjednik udruge koji je umalo par puta dobio živčani slom zbog nas. Sad skupljamo novce za njegovo lječenje...Zapravo, njemu ne treba lječenje, samo novac. Novac je za njega lijek, lol. Za sljedeći rođendan ću mu kupiti sef kako bi mogao plivati u novcu k'o McTvrdica iz Mickey Mouse.


I ova cura je cosplayirala Misu iz Death Notea.

Lijevo je Yuna u vjenčanici iz FF-a, a desno Rikku isto iz FF-a. Ljudi su očekivali da će cura u vjenčanici pobjediti...

A zapravo je pobjaedila... Ova skroz desno - žena od Nobunage iz Samurai warriorsa/Orochi warriorsa!

I na kraju.... nakon svih silnih sati...
Hraaaaanaaaa! Lijek za dušu!
I savjet, nikako nemojte u ovo cosplayirati!









