Glomp?

Iskreno, mrzim �ivot. Ne �alim se. Toliko ga mrzim da ne znam za�to uop�e postoji.

Ne znam jesam li vi�e ljuta ili jako �alosna. Ma obje sam. U isku�enju sam da uzmem antidepresive. Ne ne ne. ne�u ih! Oni su samo za nu�nost. Sad si samo ljuta i tu�na, jo� se dr�i�, Ines. Nekeko. Sla�e� komadi�e po komadi�e sje�anja i poku�ava� sve to imat u srcu.

Za�to takav uvod? Evo za�to:

U nedjelju dana 20.4. 2008., u cca 10 ujutro, me probudio jak udarac u krevet da sam vrisnula bude�i. Pao je kipa an�ela i slomio se na komadi�e na podu. Ugledah upla�eno sekino lice koja je gurala ormar na kota�e, koji je brat dobio kad je bio beba i koji ina�e stoji na hodniku. Samo je rekla tri rije�i: "Tati nije dobro." i odjurila je.
Ja , plugola u krevetu kako ina�e spavam, nisam znala �to da mislim. Ubrzo vidih da su tu bolni�ari i prave gu�vu. Obu�em hla�e i idem samo poviriti �to se doga�a.
Pet ljudi su poku�ali pomo�i mom tati koji je le�ao gol u hodniku. Izvadili su ga iz kupaonice.
Ne, nije se utopio. Ne, nije se udario. Ne�to je udarilo njega. Udario ga je mo�dani udar. Prokleti mo�dani udar. Po drugi put. Prvi put ga je udario na Uskrs i malo mu je falilo da umire. Na vrijeme smo ga doveli u bolnicu, zahvaljaju�i maminoj predosje�ajnosti i mojoj i tatinoj vezi u bolnici.

Bio nam je upropa�ten Uskrs i tata je proveo 2 tjedna u bolnici jer su mu dijagosnicirali kriti�an mo�dani udar. I�ao je s intezivne u normalnu njegu pa opet u intezivnu pa u normalnu.. A ja, umjesto da u�im, brinula sam se za tatu. Molila, vrijeme provodila uz komp ili izbjegavaju�i ljude te trudila sto vi�e i�i tati u bolnicu.
U bolnici sam vidjela prvi put tatu kako pla�e. Plakao je od radosti. �to nas ima, �to smo uz njega, �to se brinemo o njemu... Volimo ga, a i on nas. Mama je uvijek govorila da moramo biti zajedno. Jedva samo �eklai da do�e ku�i. Tata je po�eo kuhati niskoklori�nu hranu, prestao pu�iti i piti alkohol op�enito i kavu. Bilo je zabavno. No zbog posla i �kole nismo ba� puno pri�ali. Bar ne ja. �kola me mu�ila, bila sam u stresu, ljutita, vra�ala se ku�i uplakana. Bilo zbog razreda, bilo zbog ocjena, bilo zbog profesora, bilo zbog tu�ih o�ekivanja te stiska s vremenom... Treba ispraviti ocjene, treba pisati nove testove, treba u�iti za maturu, treba u�iti za pripreme itd.
Uglavnom je svatko mislio na sebe. Ja ponajvi�e na sebe. Umjesto da mami pomognem oko su�a, ja odlazim u knji�nicu u�iti, a kad do�e vikend, idem k de�ku kojeg jedva vi�am i onda jo� molim mamu da do�e po mene jer sam preumorna (�to je i istina). Mama me voli voziti i nije joj te�ko, ali samo kad je odmorna.
Do�e subota, ja i mama smo se dogovorile da odemo u jedan du�an samo pogledati haljinu za maturalnu jel mi stoji i ak mi stoji, kupimo ju.
Dogovorile smo se nakon mojih priprema za fax. Do�em doma i ona spava i �eli spavati. Ja se naljutim jer kr�i dogovor. Pere me pms 2 dana i pla�em ve� 2 dana bez razloga i s razlogom. Tad podivljam. I onda zaspim poslije. No kad sam se probudila, mame nije bilo, oti�la je nekamo s tatom. Poslala sam joj poruku da se ljutim na nju �to je nema. Rekla je da dolazi za sat vremena, a nema je 2 sata. Po�aljem opet poruku. Do�la mama s tatom nakon pola sata, vedrih lica.
Primjetila sam da im je bilo lijepo, ali ja sam bila jako ljuta. Pola sata do zatvaranja du�ana. Ljutila sam se jer sam htjela i�i van i u�iti po planu, al sam ga morala promjeniti zbog haljine.
No nisam mami htjela re�i ni�ta, samo sam pitala idemo li s obzirom �to tek za pol sata zatvaraju.
Rekla je da idemo. Oti�le smo. I haljinu nismu kupili jer nije elegantna. Bila je jeftina, ali nije za moje tijelo. Da imam savr�eno tijelo i da hodam bez i�eg ispod haljibne, onda bi mi stajala. Ja sam cijelim putem �utila, nisam htjela derat na nju. Iovako joj je bilo dovoljno te�ko.
Doma sam joj samo rekla ukratko za�to se ljutim i ni�ta nije odgovorila i oti�la sam na komp. Nisam vi�e ni s kim htjela pri�ati. No de�ko me razvedrio u 1 ujutro. Dok sam s njim pri�ala, pogledala sam �to ima na tv-u koji je bio satima upaljen. Ni�ta posebno, a na kau�u su spavali tata i brat. Zaspali su.
I tako sam oti�la spavati misle�i da �u bar sutra po�teno naspavati nakon dugog vremena.
I gle vraga.

Probudila se upla�ena, nenaspavana i u �oku. U strahu i brizi.
Htjela sam oti�i mami, no nisam mogla jer je ormar zblokao put gdje su bila otvorena vrata. Samo sam stajala i gledala preko njega �to se dogo�a. Nisam znala o�emu govore ni �to se zbiva.
No znala sam da poku�avaju o�iviti tatu koji je u nesvjesti. Molila sma se da izvu�e, dr�e�i lan�i na vratu gdje mi je kri� i tresu�i se od brige. Poslala sam mami poruku �to se doga�a.
I ona mi odgovori: "Tata je bez svijesti. Obuci se i moli se za tatu."
Ja ionako ve� jesam obu�ena u ku�nu odje�u, pristojnu. I ve� se molim. Svejedno, nastavljam moliti. Nijemo micem ustima i brzo, dr�e�i se za kri�i� na vratu. Stajala sam i gledala sve.
Bila su 3 bolni�ara, jedna glavna lje�nica i jedan lje�nik s poredanim hla�ama na guzi. Lje�nica je bila prekrasna, to nisam mogla ne zapaziti. Najobi�nije je izgledala, a tako prelijepo. Ne znam �to sam tada uop�e mislila, ali dugo sam ju gledala. A lje�nik je bio zbunjen i mlad. Imao je upla�eno i zbunjeno lice. I bradu staru cca 4 dana. Ne znam kakve to veze ima �to sam napisala, ali dobro.

Dok sam �ekala, na podu sam vidjela slomljenog an�eli�a, mamine papire okolo, i debelu knjigu prve pomo�i. Uela sam ju i potra�ila pod "mo�dani udar". Nije bilo ni�eg pametnog i ono �to ja ne znam. Nisam tip koji bi samo �ekao i ni�ta ne radi, pa sam ustala i stajala pred otvorenim vratima.
Vidjela sam da rade masa�u srca, guraju cijevi u njegova usta, daju transfuziju, pa opet masa�a srca... Vidjela sam mamu 2 metra daleko i mahala joj. Primjetila me. Poku�ale smo komucirati o�itavanjem usta i mama je radila znakove rukama. M-o-�-d-a-n-i u-d-a-r. To mi je slovkala. Tad su svi shvatili da sam gluha. Osim lje�nice, koja je ve� znala jer me zamolila da otovorim prozor jo� prije. Otovorila sam jedan prozor na�iroko uprkos propuhu.
Mama je oti�la u kuhinju s sekom, a ovi u hodniku su uzeli mali ekg ure�aj. Duga crta, strijelica, duga crta, strijelica... A i vidjela sam da svi lagano ni�ta ne rade...
Odmaknula sam se u nadi da mi se samo pri�injava. Samo ti se pri�injava, rekoh sebi.
Ubrzo je do�ao mladi i zbunjeni lije�nik i poku�ao maknut ormar. Rekla sam mu da pri�eka i pokupila papire s poda koji su sprije�avali put. Maknuo je ormar te mi pruzio ruku.
Prihvatila sam i pitala ga je li dobro. Rekao je da je dobro i vodio me do kuhinje. Bila sam zbunjena zbog toga �to se tata ne mi�e. Do�la sam do kuhinje i samo mi je mama rekla: "Tata je umro."
Po�ela sam buncati u nevjerici: "Tata mi je rekao da je dobro. Da je dobro.."
Mama i svi se zabunili. Onda sam shvatila da se tresem i da mi je jezik ispreple�en pa sam se sipravila da mi je lije�nik rekao da je dobro.
I onda sam po�ela naglo plakati, gr�iti se, tresti... Glasnio sam plakala. Bar mi se �inilo da je tako jer je obi�no tako kad se jednostavno prepustim osje�ajima i ne kontrolimam svoj glas, visinu tona, boju glasa ili �to ve� uz to ide.
Nisam mogla prestati. U glavi mi je bila slika golog tate kako mrtav le�i na podu, tamnih neprirodnih boja. Onda sam dobila cijeli flashback. Za moje ju�era�nje durenje, za dane �to smo pro�ivjeli, za to da je trebao samnom plesati valcer na maturalnoj ve�eri, da mi je trebao �estitati na upadu za neki fax, da mi je rekao da me voli i da me zagrlio svojim sna�nim rukama, da mi je poslao sms s njegovim poznatim "I love you" jer mi jedino on to �alje na engliskom.
Jedva sam dislala od silnog plakanja. I sad jedva di�em dok pi�em.

Tatu su odnjeli na kau�. I zamotali ga plahtom i dekom koja je i dandanas jo� uvijek na kau�u. Lje�nica nam je dala 2 zelene tablete za smirenje i rekla da uzmem jer �e mi biti bolje. Odbijala sam histeri�no. Ne znam za�to, ni sada ih ne �elim ma koliko me bolilo dok ovo pi�em. Da ste me vidjeli u tom stanju, pomisli bi da meni ZBILJA treba ta tableta. No svejedno, odbijala sam i ljutila se ako bi me netko nagovorio. Znala je mama da sam tvrdoglava pa su me pustili. Lje�nica se rukovala i izrazila su�ut. Kad je samnom rukovala, tresla sam se i gledala ju. Nisam znala �to da mislim. No nisam mislila da su ih oni ubili, samo da su ih barem poku�avali spasiti. Nisam znala �to trebam misliti jer su mi se nakupile razne misli osje�aji. Njezina prekrasna ljepota, tuga, bol i gro�ina zbog tatine smrti, nijekanje stvarnosti, �elja da samo umi�ljam, da je to samo neslana �ala...
Onda je rukovao mladi zbunjen lije�nik. Kad je meni, posljednjoj, primio za ruku, spustio je pogled. A i ja sam istobno. Ne znam jel to �to se nismo mogli gledati u o�i ili jer sam bila ljuta na njega. Ljutia �to je rekao da je tata dobro. Ne znam �to me vi�e boli, njegova la� ili gorka istina. Ili me samo krivo sku�io... Ne znam.. ne znam... ne znam...

Kad su svi oti�li i kad sam se upola smirila, oti�la sam do sobe, obu�i se u traperice i u crnu majcu �to mi je bila na stolu. Cijela ku�a je bila u kaosu, kao i na� �ivot. Krenula sam prema kuhinji, no vidjela sam da su svi u dnevnoj. Be�ivotno tijelo tate omotano plahtama i dekama, mama i seka. Samo se taino lice vidjelo. Bilo je hladno, mirno... Tako be�ivotno.
Sru�ila sam se na pod i plakala. Razmi�ljala sam kako �e brat primiti i kako �e mu biti grozno �to vi�e nema svog najboljeg prijatelja, svog velikog tatu s kojim je tek na pola puta napravio maketu aviona. Nisu ni�ta kupili, napravili su ga ru�no uz pomo� ma�te, iskustva, znanja i volje.
I ba� u tom trenutku, uleti brat i �ok ga udari. Sru�i se na pod gr�evito pla�u�i. Mnogo gore od mene i vjerojatno je vri�tao. Mama ga je grlila. Ujak, koji je izveo brata u prirodu da voze avione na daljinsko, je samo nijemo stajao pred vratima ne mi�u�i se.

Brat je morao popit tabletu za smirenje uprkos �to je premlad za to jer je to bilo previ�e za njega. A kome nije bilo? Mami koja mora uzet cijeli teret, koja mora voditi sve, koja mora nas sve tje�iti, koja treba sve ovo trpiti kao �to je trpila udarce sudbine... Seka koja je slaba... Ne znam kako da ju opi�em.. Za mene je seka koja se jedva mo�e nositi s udarcima. Vra�ki je pametna i nadarena za glazbu, a za ostalo, samo se povla�i. A brat.. On je nakon mame najvi�e blizak s tatom. Na njega je u velikim stvarima. Sje�am se da su neki dan zajedno igrali nekim izumi�em. Tata je bio jako sretan poput malog djeteta �to su napravili ne�to. Rekao mi je da dr�im �vrsto izumi� i pomaknuo je polugu na daljinskom. Sre�a da sam ga poslu�ala jer obi�no labavo dr�im jer bi ina�e izumi� na kota�e odletio s stola i razbio prozor i pao na plo�nik, lol. Taj mali izumi� je zbilja jak. oO Vruuuuuuuuuuum
A ja? Najmanje bliska s tatom jer �esto nemamo �to razgovarati. Tu i tam porazgovaramo, ali meni nedovoljno. Pogodilo me jako. Kao da mi je netko ukrao ne�to moje. Istrgao neki dio tijela. Dio du�e. Dio �ivota. Dio ne�ega...

Do�ao je moj de�ko. Odjurio je s probe, gdje ina�e svira, �im je dobio poruku. Plakala sam na njemu. Nisam mogla prestati. Ispri�ala sam mu �to je bilo. Onda sam se nekako smirila, jo� uvijek uko�ena, kao da hodam na jajima. Onda je mama pozvala mog de�ka da mu pomogne obu�i tatu jer je moj de�ko bio visok skoro pa 2 metra dok sam ja bila metar i �ezdeset i ne�to. Inzistirala sam da pomognem ma koliko me to pobadalo. Obukli smo ga. Na kraju se seka pridru�ila.
Bilo ga je te�ko obu�i jer je bio velik �ovjek s okruglim trbuhom na koje sam se voljela nasloniti kao mala i na podu s njim gledati tv dok bi mama i seka bile na kau�u. Sje�am se da sam se s bratom sva�ala tko �e le�ati na tati. Voljeli smo ga jako. I jo� ga volimo. Ne samo da je tijelom bio velik, ve� i cijelim srcem. To je istina. Bio je uz nas kad nam je bilo te�ko, kad nam je trebala utjeha... K vragu, gdje smo mi bili kad nas je trebao? O�u da vrijeme ode natrag. Tako �elim da ode natrag. Da ne moram taj dan biti nadrkano deri�te koje misli da je povrije�eno.. Jer ono jest zbilja povrije�eno sutradan. Ho�u da mogu tatu zagrliti i popamtit mu poslijednji osmijeh, pusu, �vrst zagrljaj, njegovu �alu i njegovo "Volim te"... ... Tako to �elim. �elim jo� jedan dan biti s njim. Samo jo� jedan dan...
Ako se itko sje�a filma "A.I." tj o djecaku koji je umjetna inteligencija i koji �eli biti s svojom mamom tj s osobom koja ga je prva uklju�ila... I ako se itko sje�a kraja tog filma, znat �e... Tako sam plakala na taj film, kao �to i sad pla�em. Tako bih htjela jo� jedan dan, makar jedan dan, da cijela obitelj bude na okupu i da se oprostimo. Da u�ivamo u tom posljednjem danu. Tata, volim te i nedostaje� nam...

Hvala ti �to si upoznao mamu i uzdr�avao nas. Hvala ti �to si bio uz mene, uz nas. Hvala ti na svemu...

Zauvijek �emo te pamtiti i nositi u na�im srcama, sje�anjima, spomenima...
Volimo te...

i idi u miru...

I love you...

Nisam vi�e sigurna mogu li �esto pisat ii posje�ivati. �udno je sve to. Kad dobijem inspriciju, komp mi je nekoliko kilometra daleko ili je prekasno ili sam preumorna, na rubu snage. A kad sam na kompu, jednostavno mi ni�ta ne dolazi u glavu. Nema veze. Do�i �e kad tad... :D Bar se nadam.

Razmi�ljam i razmi�ljam.. �to bih ja sad pisala? O �emu?
Valjda o jednoj stvari koja mi se samo vrti u glavi tjednima. �kola, u�enje i fax.

U ovom slu�aju �u o faxu. O tome u �to bih se htjela upisati.
Da vidimo.

*otvori Vodi� za budu�e studente*

Idemo po redu prema tom vodi�u.

Prirodoslovno podru�ije (PMF)
Od svih predmeta samo me jedna stvar zanima, a to je biologija. I�i �u na prijamni za molekularnu biologiju. Na mamu sam. :D Ona je zavr�ila studij biologije i kemije. Samo je jedno sigurno, ne�u biti profesorica jer �isto sumnjam da bih uspijela. Mene ni ne tra�e da ikom i�ta objasnim. A dobro...

Tehni�ko podru�ije
Arhitektura, FER, prometne znanosti, grafi�ki, melatur�ki, gra�evinski, rudarski...
Jedino mi se arhitektura �ini ok, ali ne zanima me previ�e. �upavica je tamo, nije joj lako. :/
(�upavica je isto gluha frendica. Nije kao da �e mi biti lak�e drugje nego.. Ova se i previ�e mu�i. Nitko joj ne govori �to da zapravo radi pa rad mora ispo�etka i du�e napraviti nego ina�e.)
A ostalo... mislim da bih radije radila s �ivim bi�ama, hvala. Pr�kanje na kompu mi ostaje hobi.

Biomedicinsko podru�ije
Farmaceutsko-biokemijski, medicinski, stomatolo�ki, veterninarski
Najiskrenije, ja bi i�la na medicinu bez obzira na vlastite traume u djetinstvu sa svim tim doktorima i operacijama. Na znanstveno istra�ivanje, naravno. Osim ako u me�uvremenu ne po�ujem ili odjednom postanem odli�na u komunikaciji ljudi. Na ovo �u vjerojatno i�i na prijamni, kao i za bio. Isti su predmeti koje treba znati. Svi me uporno odgovaraju od toga, posebno moj de�ko koji studira medicinu. Uprkos tome �to su mu isto govorili kao i meni, ipak je oti�ao. :D On je imao jako dobre razloge, za razliku od mene. Ali ipak.. Vrijeme �e pokazati.
Ova ostala 3, hmm.. Ne da mi se pr�kat samo u zube, ne da mi se raditi cijeli �ivot s kemijom, ne znam s �ivotinjama zbog gluho�e.
(Jednom mi pas skoro pa izgrizao trbuh, a ja mislila da voli kad ga mazim a re�ao je nonstop... Naivna klinka koja �ivi u svom svijetu, nego �to. Svejedno su mi i dalje dobermani dragi.)

Biotehni�ko podru�ije
Agronomski, prehranidbeno-biotehni�ki, �umarski
Jedno jako veliko i lijepo... NE!

Dru�tveno podru�ije
Edukcijsko-rehabilitacijski, ekonomski, FIO, kinezoloski, pravni, u�iteljski, politi�ke znanosti
Svi ostali osim ER-a mi ne diraju interes, �tovi�e, gubim ga.
U Zavodu za zapo�ljavanje su mi predlo�ili da odaberem logopediju, po�to sadr�i sve predmete koje najvi�e volim - hrvatski, biologija i psihologija. Ali, vidjet �u.

Humanisti�ko podru�ije
Filozofski, katoli�ki, Hrvatski studij...
FF i Hrvatski studij imaju ne�to zajedni�ko, i ono �to ja najvi�e �elim - psihologiju. <3
To mi je trenutna motivacija i cilj. �elim to posti�i uprkos velikom broju ljudi i upitnom znanju op�e kulture. Imam neke potrebne materijale, ali jo� se ne pripremem ozbiljno i to mi se ne svi�a. :'(

Umjetni�ko podru�ije
Nisam dovoljno nadarena i neizvje�bana sam za likovnu i dramsku akademiju, a kamoli za glazbenu akademiju. To prepu�tam seki koja se ve� dugo vremena priprema za glazbenu akademiju.

Dakle, zaklju�ak:
Logopedija
Biologija i medicina
FF i Hrvatski studij - psihologija
(Jednopredmetna? Moram saznati jo� vi�e o tome. Ako ne, onda.. Hmm... Fonetika? :D Komparativna kni�evnost? .. Ne znam i ne znam xD)

Od svih tih, u ne�to �u sigurno uspijeti. Vjerujem da ho�u. :)