Norijada
Ujutro sam u kafiću dobila majcu i par informacija.
Crna majca s zelenim natpisom.
Sprijeda:
"Gdje ima alkohola, nema pameti" Šerif
Straga:
Mi imamo alkohol 4.F
Ahh... Majca sve objašava.
Par učenika iz razreda su postavili šator na školskom dvorištu i prespavali.
Samo da čuvaju mjesto za nas, lol.
Ahh...
Kiša je padala i sve je bilo mokro.
To ih nije ni spriječilo da si postave "šator".
Imali smo 2 šatora. Jedan mali i jedan veliki.
U malom smo ostavili stvari i laptop s 2 velikim zvučnika.
Glazba je glasno teštila. Pitam se kako su učenici uspijeli pratiti nastavu.
U velikom šatoru su roštiljali, pripremali hranu i piće.
Čevapi, povrće, alkoholi, sokovi. Puno njih.
Ipak, bilo je dobro.
Jelo se, pilo se, plesalo se, pjevalo se...
Pod velikim odmorom je cijela norijada potrcala cijelu skolu pa se vratila u dvorište.
Ni opomene ih nisu zaustavile. Ni išta.
Bilo je dobro sve dok se neka cura nije predozirala.
I dok se nisu dvojica pijanih budala potukli i usput razbili pola školske dvorane.
Puno krhotina stakla je bilo na podu. I krvi na profesoričinoj majci.
Budale.
Ali nije to sve, Jarac me pipao dok sam bila pripita.
Nije prestajao, a ono, cura mu je susjedni razred.
Žalosno je to što nisam ni uzvratila.
Samo sam ga pogledala i otišla.
Trebala sam mu opalit sočnu šamarčinu.
Onda smo mi cure otišle u kafić.
Da neki izrigaju, otrijezne ili ugriju.
Ja sam se samo grijala.
Tog dana, poslala sam Žderonji 4 poruke.
Odgovorila je tek u 7 navecer.
"Tek sam sad dostupna na mobu. Što je bilo?"
...
Što je bilo? ŠTO?!
Dogovor je bio da ćemo se naći i da ćemo se dogovoriti.
"Pa, rekla sam da ću ti javiti mislim. A što je s x,y i z?"
Halo? Pa kad si mi mislila javiti?
Oko 20h pa da se nađemo oko 22h? Si normalna? -_-"
A one x,y i z.. S njima sam se dogovorila za neki drugi dan BAŠ ZATO DA SE S NJOM NAĐEM.
O Kriste...
Otkad je tako neozbiljna? Otkad se pravi blesava i naivna?
Zar nije mogla jednostavno reći:
"Oprosti, možemo li se naći neki drugi dan? Nešto je iskrslo."
Pukla sam, popizdila sam.
Zbog nje i zbog činjenice:
Kad sam tužna, ne mogu me određeni ljudi, od kojih mi je stalo, tješiti.
Kad sam sretna, nema ni istih spomenutih.
Fursirajuće je. Užasno.
Ne želim to reći nekim nepoznatim ljudima ili koje samo poznajem.
Hoću ljude koji me prihvaćaju onakvu kakvu jesam i koji su prošli štosta samnom.
I s kojima sam na bar sličnoj valnoj razini.
Odjeb.
Danas, Žderonja slavi rođendan.
Nisam htjela doći. Bila sam ljuta na nju.
Dečko me nagovorio.
Kao, dođi da joj čestitaš rođkaš i predaš već davno kupljen poklon.
I da ga vidim.
Išla sam samo zato zbog njega. Jer mi užasno nedostaje.
Kad sam došla, prvo sam Žderonji pokušala očitat bukvicu.
Bukvicu jer nije mislila na kišu i kako peći smrznuti pomfirt.
Imala je roštiljadu na Bundeku.
Ja nisam ni počela, a već sam shvatila da me ne doživljava.
Samo sam ju lupila i čestitala joj rođendan.
Zagrlila me. Manijački. Tipično za nas dvoje.
Nisam se htjela s njom svađati. Već smo vodile takve razgovore.
Očito je kratkotrajno trajalo i onda je opet počela mislit na svoju guzicu.
I ja jednostavno imam dojam da me ne shvaća ozbiljno.
Postala je dijetinastija, neorganiziranija i guzica.
Zovem ju guzica jer je i sama priznala da se ponaša kao guzica.
Najrađe bih odustala od nje.
No znajući sebe, čim mi javi, opet ću se ponašati kao da ništa nije ni bilo.
Imala je pravo kad je, nekoć davno, rekla: "Ti sve trpiš na svoju štetu."
Sad i nju trpim... Ironično?
Roštilj je više manje prošao ok. Fina hrana i dobro društvo.
Bilo je zabavno. Ponašali smo se kao da ništa nije ni bilo.
No jedna moja loptica s repom je zapela na nekom drveću.
Dečki su pokušavali skinut je.
Bacajući komadiće drveća, kišobrane i čudne stvari.
Na kraju sam ja predložila da me netko digne na ramenima.
Nisu me htjeli sušati. Bem im grančice...
Trajalo je i tako pola sata. :DDD
Otišla sam po nekog redara.
Jedan dečko se ljutio na mene jer sam im "uništila zabavu".
Rekla sam im na nisam htjela gledati kako kidaju drveće i uništavaju im grane.
Onda se počeo kao jako ljutiti. A ja sam samo zatvorila oči i poslala pusu.
I otišla. Nije me zanimalo... Ovomu se sigurno iz ušiju dimilo.
No tu se moj dečko smijao na ovu novonastalu situaciju.
Nisu znali kako će dalje sve dok drugi redar nije rekao da ima tamo negdje neka grablja.
Onda su se, kao, sjetili zavezati moj ogroman kišobran s grabljom.
I skužili su da je i dalje predaleko. :P
Onda su tražili nekoga da dignu. Mene opet nisu htjeli.
Na kraju nitko nije ni htio. Strah od visine, pada..
Onda su morali mene. :DDD Eto vam na!
Falilo je samo 2 cm da lopticu srusim.
Pa sam im ja, pametna, rekla nek dignu mršavog i visokog dečka koji je roštiljao.
Kako čudno, nisu ga ni se sjetili... o_O Očito ni primjetili. Dečki...
I tako smo spasili moju lopticu s repom duginih boja.
Čak su nam i redari čestitali, lol. xD
Dosta mi je ljutnje na nekoga.
Želim s nekime jednostavno neke stvari riješiti.
Jednostavno, jasno i glasno.
A neke ni ne mogu jer ne znam ni razloge.
A neke ne mogu jer neke svađe idu samo u beskonačni krug.
A neke svađe jednostavno zaboravim. A to se najčešće događa s dečkom.
Najednostavnije bi bilo da nekog udarim i odem.
Ili da jednostavno ne budem dostupna ljudima.
Ništa mi ne valja ovih dana. I pehove imam.
Izgubila sam privjesak-križić koji mi je jako vrijedan. Od kume sam ga dobila.
Izgubila sam ga zajedno s lančićem, a samo su mi lančić vratili.
Damn, trenutno ne pišem da me se žali. Samo jednostavno... Nisam dobre volje.
Da ovaj post ne završi tužno, spomenut ću da sam kupila maturalnu haljinu.
Crna boja. Korzet i suknja. Još moram naći cipele i neke "sitnice".
Htjela sam nešto u boji, ali ništa od tog mi nije stajalo.
A i činila mi se običnom. Jedna od hrpa haljina koje cure nose.
Nekako sam htjela nešto... Gdje se mogu istaknuti, gdje mogu blistati...
Kažu mi da blistam u toj haljini. Posebno dečko i to je naglasio.
Ali.. .ali... zašto se onda ja ne osjećam tako?
Valjda jer sam nesretna? Ili neki petnaesti razlog?
Ipak... Čini se da post nema sretan kraj. Drugi put.
Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
Blog.hr
Abecednim redom...
Amberka
Annabelle
AthenaAir
Biviša apstinentica
Challengers
Dejman
Djeva bajna
Elle Woods Gone Brunette
Gospon profesor
Irida
JJA
Kucanica u japanu
LlittleMissConfused
Medo
Memorabilla
Minervariranje
Neverinov blog
Pegy
Rudarka
Sadako's apprentice
Semiramidin vrtovi
ShadeOfPurple
Sklodowska
SlomljeneOlovke
Smisaozivota42
Tičerica
Windfuckersister
Zachkoljice
Gužvara
Marinina kuharica
Annabelle's sexy kitchen
Da mi je nešto slatko
Kuhar bloger
Kuharica za studente
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
20.05.2008.
Zadnji dan za maturante.
Žderonjin rođendan.
Prošlo je mjesec dana od tatine smrti.
Ne idem na popravni. Prolazim s 3,75.
Ta brojka mi nije nešto.
Ali s obzirom što mi je mozak curio 2 tjedna i što sam imala skoro pa 2 popravna, zadivljujuće je.
Čestitala bih si za to što sam prošla.
Ošamarila bih samu sebe što nisam prošla s 5 što pokušavam 4 godine.
A negdje poslije Uskrsa sam imala prilike proći s 5. Hvata me ljutnja opet.
Tako sam htjela svima i sebi dokazati da nisam glupa koliko su mislili.
Zajebala sam. :D
Da si čestitam ili da se ošamarim? Ma, oboje ću.
Piše li se pravilno obje ili oboje? Ne da mi se po rječnik ići.
Pitam se kako ću nadoknadit te 2 godine života koje sam izgubila tijekom 2 tjedna?
Ili sam ipak više godina izgubila? Ma tko broji...
Sutra je norijada. Dat ću svom razredu Jeger koji sam dobila na tatinom sprovodu.
Ionak nitko ne pije doma. I gosta je sve manje.
Hvala Bogu, pomislila sam da sam izgubila privratnost.
Ipak sam im zahvalna što su dolazili, bili podrška mami i obitelji...
Hvala ipak bešćutnom razredu koji više nije bešćutan.
Pola njih su bili na mom sprovodu.
Pomogli mi nešto oko škole, bili obzirniji prema meni...
Nisu prigovarali kad sam odlazila usred sata bilo zbog jakih bolova u ušima, migrene, zubobolje, psihičke iscrpljenosti, stresa...
Platili umjesto mene maturalnu večeru, fotografije i majce.
Hvala im opet.
Ja se neću napiti danas. Ja ću se najesti ako bude bilo ičeg finog.
I navečer biti s Žderonjom nego s pijandurima.
Ostavljam ih u svojoj sreći. Ne namjeravam im biti dadilja.
A ja ću tam Žderonju iskoristiti kao pokusni kunić za vježbanje tarota.
Oh, što li dugo nisam to radila. :D
Jučer me jedna cura pitala da joj objasnim neke horoskopske znakove.
Objasnila sam joj. Bila je zatečena.
Čak me pitala gatam li i iz šalice... Not! XD
Samo sam joj rekla da mi je to samo hobi. Da volim uspoređivati ljude s znakovima.
Želite li i vi? Posudite film "Legenda o vitezu" (A Knight's Tale) i bacite se na posao.
To je odličan film za početak. Svaki lik u filmu ima doista izražene karakteristike.
Joj, kako mi se opet gleda taj film...
Volim takve priče. Jako.
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," siromašni pokrivač krovova govori svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
Uvijek volim takve stvari. Vjera u nešto da može biti bolje.
Ta čvrsta ljudska vjera... Tako snažna, a tako krhka..
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
Zadnji dan za maturante.
Žderonjin rođendan.
Prošlo je mjesec dana od tatine smrti.
Ne idem na popravni. Prolazim s 3,75.
Ta brojka mi nije nešto.
Ali s obzirom što mi je mozak curio 2 tjedna i što sam imala skoro pa 2 popravna, zadivljujuće je.
Čestitala bih si za to što sam prošla.
Ošamarila bih samu sebe što nisam prošla s 5 što pokušavam 4 godine.
A negdje poslije Uskrsa sam imala prilike proći s 5. Hvata me ljutnja opet.
Tako sam htjela svima i sebi dokazati da nisam glupa koliko su mislili.
Zajebala sam. :D
Da si čestitam ili da se ošamarim? Ma, oboje ću.
Piše li se pravilno obje ili oboje? Ne da mi se po rječnik ići.
Pitam se kako ću nadoknadit te 2 godine života koje sam izgubila tijekom 2 tjedna?
Ili sam ipak više godina izgubila? Ma tko broji...
Sutra je norijada. Dat ću svom razredu Jeger koji sam dobila na tatinom sprovodu.
Ionak nitko ne pije doma. I gosta je sve manje.
Hvala Bogu, pomislila sam da sam izgubila privratnost.
Ipak sam im zahvalna što su dolazili, bili podrška mami i obitelji...
Hvala ipak bešćutnom razredu koji više nije bešćutan.
Pola njih su bili na mom sprovodu.
Pomogli mi nešto oko škole, bili obzirniji prema meni...
Nisu prigovarali kad sam odlazila usred sata bilo zbog jakih bolova u ušima, migrene, zubobolje, psihičke iscrpljenosti, stresa...
Platili umjesto mene maturalnu večeru, fotografije i majce.
Hvala im opet.
Ja se neću napiti danas. Ja ću se najesti ako bude bilo ičeg finog.
I navečer biti s Žderonjom nego s pijandurima.
Ostavljam ih u svojoj sreći. Ne namjeravam im biti dadilja.
A ja ću tam Žderonju iskoristiti kao pokusni kunić za vježbanje tarota.
Oh, što li dugo nisam to radila. :D
Jučer me jedna cura pitala da joj objasnim neke horoskopske znakove.
Objasnila sam joj. Bila je zatečena.
Čak me pitala gatam li i iz šalice... Not! XD
Samo sam joj rekla da mi je to samo hobi. Da volim uspoređivati ljude s znakovima.
Želite li i vi? Posudite film "Legenda o vitezu" (A Knight's Tale) i bacite se na posao.
To je odličan film za početak. Svaki lik u filmu ima doista izražene karakteristike.
Joj, kako mi se opet gleda taj film...
Volim takve priče. Jako.
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," siromašni pokrivač krovova govori svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
Uvijek volim takve stvari. Vjera u nešto da može biti bolje.
Ta čvrsta ljudska vjera... Tako snažna, a tako krhka..
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
Mrsko mi je dolaziti u školu. Mrsko mi je ići van. Mrsko mi je pisat svoj blog. Mrsko mi je brisat poruke na mobu gdje su se nakupile preko 900 poruka.. Svašta mi je mrsko.
Spajam kraj s krajem u školi. Sad više nije borba za bolju ocjenu već opstanak da uspijem maturirati. Iovak i ionak ću maturairati, no ovo sada... Jedva učim, jedva jedem, jedva mislim...
Vikendima volim biti zatočena doma ili otići k dečku. Samo to. Odbijam ići na tuđe rođendane.
1.5.
2.5.
9.5.
10.5. - bratov rođendan
13.5. - bio tatin rođendan...
16.5.
17.5.
19.5.
20.5.
30.5.
Ovo nije šala. tada zbilja moji prijatelji imaju rođendan i dobro pamtim cijeli ovaj mjesec.
Svima namjerno otkazujem. Inače sam osoba koja voli ljudima tražiti nešto, ali sad.. Nije mi do društva ni veselja. Ni izlaska. Razmišljam da otkažem i maturalnu večeru koja je 29.5.
Možda i na koji odem ako se predomislim, no tko zna...
Strah me tog 13.5. Strah me ljetovanja.. Strah me praznika.. Jer ćemo morati vaditi tatine stvari, spremati, bacati, prisjećati.. To ne želim jer se bojim....
Sanjala sam najčudniji san dosad.
Prvo sam bila u nekoj zgradi koja je nalikovala na trgovački centar, a zapravo je bila ta zgrada moj stan. Tražila sam neku haljinu s sekom pa onda s Žderonjom. Pričale smo o odjeći i kakva bi trebala biti itd. Nisam ništa našla, no prodavačice su mi djelovale kao da imaju skrivene zle namjere, no bile su potpuno mirne i ponašale su se normalno. Bilo je svakakvih odjeća, lijepih i ružnih. Jedno znam, žuta haljina mi se ne sviđa! >.<'
Odem ja u 'doma' i dođe mi neki poreznik tj policajac (kao da je mjenjao zanimanja) da nas ispituje o mom tati i nešto zapisuje. Neobična pitanja pita i mislim da se mojoj mami pokušao upucavati. <<"
Onda se na vratima kuhinje pojavi moj tata u donjem rublju i potkošulji i ljutito nešto govori tom liku. Ponašao se kao da nije ni umro, kao da je još tu, a i izgledalo je da je zbilja tu... Derao je i ljutio se. No čini mi se da sam ga ja samo vidjela, ali nije me primjetio. Pa se onda ljutio što ga nitko ne vidi i otišao... Htjela sam ga zagrliti, pričati s njim...
Oni njega ne primjecuju, a on mene ne primjecuje.. Ironično. Nije me ni moja obitelj primjetila, pa sam otišla u dnevnu na komp gdje većinu vremena provodim.
Odem na svoj forum, kojeg znam i posjećujem godinama, i radim po navikama. Onda mi se javi Sekica i posalje mi jednu animiranu sliku kako se doista ljudi u grupi ljube. Nacrtana je kao da je u stilu iz davnih "sex, drug and rock'n'roll". Onda su mi se likovi iz slike obratili i počeli biti perverzni. Ne znam što je dalje bilo, ali znam da sam onda upala u neku igru. Kao da sam iz stvarnog uvucena u vritualan svijet.
U neku staru avantursku igru, poput Monkey Islanda koji je 2D i 3D u jednom, no prije 2D...
Morala sam ubijati sve što me napada i valdja nekog spasit, vise se ne sjećam koga ili što. Možda brata.
Išla sam s razine na razinu, spuštajući se dolje i dolje. Ubijajući posesivne mumuje koji su ličili na Borga (iz Zvjedanih staza), vukodlake koji su htjeli silovat sve živo pa pojesti, rasplesane kanibale, doktore koji imaju metalnu čeljust i time rastrgavaju ruke te bacaju skapele, mišićave vikinge s ogromnim sjekirama, vilenjake koji bi ti prišuljali i ukrali ti sve dok ne ostaneš gol i onda te ponzili, zavodljive i elegatne vampire u stilu odjeće Drakule iz filmova, zombiji koji su se ličili iz Redisent Evila koji su bili zli i kojima je zabavljao sadizam do smrti žrtva, slinave i ogromne otrovne gljive koje skakuću, majmune koje obožavaju strgati ljudske udove, plavih polugolih ljudi koji su se vraški ličili na Štrumfove... Ne znam što sve još...
Nekim tim živim stvorenjima, kad sam ih ubila, morala sam im izvaditi utorbu a i nešto pojesti... FUUUJ >___<""""
Nakon niza ogavnih čudovišta, došla sam do tunela-špilje i taj ulaz je čuvala neka roza hobotnica koja je hodala zemljom i koja je mogla samo naslonit se na vrata i pretovorit se u poster (u kojem je slika nje). Uzela sam sjekiru i bijesno sam ju nasjekala, kao da pokušavam ubiti najgorje čudovište. A ono, ništa iz nje se nije prskalo (npr krv ili nešto), samo se raskomadila na dijelove i pokušala sam joj naći utrobu i nije bilo ničeg. Kao da je ona bila balon. Pa sam ljutito bacila tu gobotnicu na dijelove negdje iza vrata i otišla dalje u tunel ljutita, iscrpljena i bjesna. Tad se probudim.
Nije ovo bila noćna mora, kakar zvuči tako zbog "igre"... Samo sam se malo previše trzala u snu i imala jače navale osjećaja bijesa, ljutnje i ne znam sve što čega.
Ali roza hobotnica?! O_o"
Spajam kraj s krajem u školi. Sad više nije borba za bolju ocjenu već opstanak da uspijem maturirati. Iovak i ionak ću maturairati, no ovo sada... Jedva učim, jedva jedem, jedva mislim...
Vikendima volim biti zatočena doma ili otići k dečku. Samo to. Odbijam ići na tuđe rođendane.
1.5.
2.5.
9.5.
10.5. - bratov rođendan
13.5. - bio tatin rođendan...
16.5.
17.5.
19.5.
20.5.
30.5.
Ovo nije šala. tada zbilja moji prijatelji imaju rođendan i dobro pamtim cijeli ovaj mjesec.
Svima namjerno otkazujem. Inače sam osoba koja voli ljudima tražiti nešto, ali sad.. Nije mi do društva ni veselja. Ni izlaska. Razmišljam da otkažem i maturalnu večeru koja je 29.5.
Možda i na koji odem ako se predomislim, no tko zna...
Strah me tog 13.5. Strah me ljetovanja.. Strah me praznika.. Jer ćemo morati vaditi tatine stvari, spremati, bacati, prisjećati.. To ne želim jer se bojim....
Sanjala sam najčudniji san dosad.
Prvo sam bila u nekoj zgradi koja je nalikovala na trgovački centar, a zapravo je bila ta zgrada moj stan. Tražila sam neku haljinu s sekom pa onda s Žderonjom. Pričale smo o odjeći i kakva bi trebala biti itd. Nisam ništa našla, no prodavačice su mi djelovale kao da imaju skrivene zle namjere, no bile su potpuno mirne i ponašale su se normalno. Bilo je svakakvih odjeća, lijepih i ružnih. Jedno znam, žuta haljina mi se ne sviđa! >.<'
Odem ja u 'doma' i dođe mi neki poreznik tj policajac (kao da je mjenjao zanimanja) da nas ispituje o mom tati i nešto zapisuje. Neobična pitanja pita i mislim da se mojoj mami pokušao upucavati. <<"
Onda se na vratima kuhinje pojavi moj tata u donjem rublju i potkošulji i ljutito nešto govori tom liku. Ponašao se kao da nije ni umro, kao da je još tu, a i izgledalo je da je zbilja tu... Derao je i ljutio se. No čini mi se da sam ga ja samo vidjela, ali nije me primjetio. Pa se onda ljutio što ga nitko ne vidi i otišao... Htjela sam ga zagrliti, pričati s njim...
Oni njega ne primjecuju, a on mene ne primjecuje.. Ironično. Nije me ni moja obitelj primjetila, pa sam otišla u dnevnu na komp gdje većinu vremena provodim.
Odem na svoj forum, kojeg znam i posjećujem godinama, i radim po navikama. Onda mi se javi Sekica i posalje mi jednu animiranu sliku kako se doista ljudi u grupi ljube. Nacrtana je kao da je u stilu iz davnih "sex, drug and rock'n'roll". Onda su mi se likovi iz slike obratili i počeli biti perverzni. Ne znam što je dalje bilo, ali znam da sam onda upala u neku igru. Kao da sam iz stvarnog uvucena u vritualan svijet.
U neku staru avantursku igru, poput Monkey Islanda koji je 2D i 3D u jednom, no prije 2D...
Morala sam ubijati sve što me napada i valdja nekog spasit, vise se ne sjećam koga ili što. Možda brata.
Išla sam s razine na razinu, spuštajući se dolje i dolje. Ubijajući posesivne mumuje koji su ličili na Borga (iz Zvjedanih staza), vukodlake koji su htjeli silovat sve živo pa pojesti, rasplesane kanibale, doktore koji imaju metalnu čeljust i time rastrgavaju ruke te bacaju skapele, mišićave vikinge s ogromnim sjekirama, vilenjake koji bi ti prišuljali i ukrali ti sve dok ne ostaneš gol i onda te ponzili, zavodljive i elegatne vampire u stilu odjeće Drakule iz filmova, zombiji koji su se ličili iz Redisent Evila koji su bili zli i kojima je zabavljao sadizam do smrti žrtva, slinave i ogromne otrovne gljive koje skakuću, majmune koje obožavaju strgati ljudske udove, plavih polugolih ljudi koji su se vraški ličili na Štrumfove... Ne znam što sve još...
Nekim tim živim stvorenjima, kad sam ih ubila, morala sam im izvaditi utorbu a i nešto pojesti... FUUUJ >___<""""
Nakon niza ogavnih čudovišta, došla sam do tunela-špilje i taj ulaz je čuvala neka roza hobotnica koja je hodala zemljom i koja je mogla samo naslonit se na vrata i pretovorit se u poster (u kojem je slika nje). Uzela sam sjekiru i bijesno sam ju nasjekala, kao da pokušavam ubiti najgorje čudovište. A ono, ništa iz nje se nije prskalo (npr krv ili nešto), samo se raskomadila na dijelove i pokušala sam joj naći utrobu i nije bilo ničeg. Kao da je ona bila balon. Pa sam ljutito bacila tu gobotnicu na dijelove negdje iza vrata i otišla dalje u tunel ljutita, iscrpljena i bjesna. Tad se probudim.
Nije ovo bila noćna mora, kakar zvuči tako zbog "igre"... Samo sam se malo previše trzala u snu i imala jače navale osjećaja bijesa, ljutnje i ne znam sve što čega.
Ali roza hobotnica?! O_o"
