Sad bih htjela pisati malo o Valetinovu. Znam da je već davno prošlo, ali ipak bih napisala jer me muči zašto ljudi misle da je neki dan, koji ima značenje, glupost?
Božić je blah, Nova je blah, Valetinovo je blah... Ma svaki poseban dan je blah, čak i vlastiti rođkaš. -.-"
Reći ćete da je tvar u komerciji, sladunjavosti, pretjeranom nešto ovo ono...
Godina ima 365/366 dana i zašto ne bi bilo zgodno označiti neke dane posebnima? One bi bili dobar poticaj za slavlje/kreativnost/za odmor/za nešto lijepo i sl.
Zar biste voljeli da godina bude montona i da nema uopce nikakvih slavlja? :/
Ja znam da ne bih. Ne volim montonost.
Istina je da je svaki dan kao dan, bez obzira je li neki poseban dan ili ne.
Sve je stvar u našem doživljaju oko nečega. Ja se još uvjek nisam osjećala nešto posebno kad bi došao neki dan, kao ni na svoj rođendan. Samo mi je bilo zabavnije nego inače. :D Bilo je i dana koji nisu bili ni po čemu posebni, a osjećala sam se posebnom zbog nečeg/nekog. Ali ne govorim sada o tome. xD
Ako bolje razmislite i odlučite tom danu dati posebno značenje, nećete vjerovati koliko to samo može biti lijepo. :)
Zaljubljenima će Valetinovo biti svaki dan, to je istina. I to stoji.
Ali zašto ne bi i oni imali svoj dan? Ljubav je u cijelom svijetu poznata i ona je jedna od najvažnijih pojava/osjećaja (ili kako god hoćete nazvati) koju cijeli svijet treba. No da, ovaj dan je posvećen zaljubljenima ili do bolje kažem, ljudima u ljubavi. No ne moraju biti nužno parovi.
Zašto ne bi bilo zgodno da tajni obožavatelj stavi malo ljubavno pismice ili čokoladicu u torbu neke/nekog cure/dečka? Taj dan je idealan za takve stvari. Kud ćes naći bolju priliku za to? Ima i drugih primjera. Ali ovo je samo jedan mali primjer. (Očito sladunjavi za školarce, lol. Ali nema veze.
) Tko je rekao da morate biti komercijalni i kupovati poklone?! Nitko vas ne tjera!
Eto, na primjer, jedna moja draga frendica mrzi komercijalnost, ali joj se sviđa Valetinovo zbog njene biti, a ne zbog svih sladunjavih stvarčica koje vise u tegovinama.
A što je ta draga moja prijateljica dobila za Valetinovo? Najobičnije pismo od dečka i bila je presretna. Voli pisma, a dečko joj je u pismu napisao nešto lijepo i to joj je bilo više nego dovoljno.
Jel bi vas puno koštalo komad papira, kurvete i olovke? Ne.
Ma, ne morate ni tako. Možete samo nešto odsvirati dragoj/dragom ako ste talentirani ili nešto nacrtati. Svejedno je što, glavno da je od vaših ruku/ustiju/nogu/srca ili štogod. xD
Ako niste talentirani, samo budite uz nju/njega. Ima ljudi kojima to puno znači, mnogo više nego pokloni.
Možete samo ubrati jedan mali cvijet dok prolazite. Tratičnicu? Vodopiju? Maslačak? Jaglac? Mak? : DDD (Ako ima koji cvijet u blizini u ovo doba.. oO Hmmm....)
Ili pokloniti samo pivu za pivopije. ;DDD
Poseban je jer potiče ljude da nešto lijepo naprave, ako žele napraviti. Bar tad imaju "razlog" za napraviti. :DDD
Ja kupujem jer želim i jer volim. Ne zato jer moram i jer je tradicija. Ma šipak to.
Slobodno me popljuvajte da sam saldunjava, komerci-cici-mici i sl.
No... Morala sam ovo napisati.
Jer jako volim nešto napraviti/kupiti/učiniti nešto kad je neki poseban dan. Jer imam razloga to napraviti. Pa neću, za miloga Boga, svaki dan kupovat poklone/trošiti energiju za kreativnost ako moram učiti za ispite/obavljati važne zadatke itd. -.-"
Posebni dani, bili blagdani ili ne, uvijek su super za to.
A sto se tiče samca... Iskreno, taj dan ne bi trebao biti nešto sto bi njima prkosilo. :/
Kad sam ja bila samac na Valetinovo, jednostavno sam kupila kutiju keksa i podjelila s curama iz razreda ne mi ne budu tužne. Cilj Valetinova je ljubav, pa sam rekla tim baladama-curicama da se ljubav vjerojatno ne misli samo kao parska ljubav. Može biti i prijateljska ljubav.
Samo sam htjela reci zasto volim "posebne dane". <3
A sad.. Što sam ja dobila? Khmm... Jednu običnu i jednostavnu narukvicu koja me je izbacila iz stvarnosti i najveću i najljepšu ružu ikad viđenu. Nisam očekivala ništa od toga. Doslovno ništa.
Vlasnik se očito sjetio, kao pravi vlasnik djevojke-mace koju posjeduje, da me treba označiti da sam njegovo vlasništvo. :D Umjesto mačje ogrlice o kojem smo jednom pričali, dobila sam prekrasnu narukvicu od koje ne mogu ni dan danas vjerovati da ju imam. Čak i spavam s njom, lol. xD
Zašto nisam očekivala? Jer sam naviknuta da ništa ne dobivam materijalno od dečkiju jer su antitalenti za takve stvari. :D Govorim o mojim bivišima, bez brige, vi ostali dečki. :DDD Ne znam za vas. xD
Jedan je biviši fulao čokoladu, a u uho mu je ušlo xx puta da volim Milku od lješnjaka. Milk, Milku i samo Milku. Ljubičaste krave! Ok, Dorina može proći. Ali ostale, manje poznate.. Ne. Nije fino mojim pupoljcima na jeziku, ma koliko njemu bilo isto! Očito i izašlo na drugo uho. :DDD Ajde, bar je ta čokolada mojoj obitelji bila fina. :D
Vlasniku sam jednom pričala da bi me on trebao označiti kao da sam njegovo vlasništvo. Napomenula sam mu da nije prikladno, bez obzira što je on lisica-dečko, da se popiša na mene kao svaka muška životinja, lol. xD Pitao me kako onda i odgovorih mu da bi mačja ogrlica ili neki nakit bilo taman. :D Sve sam mu to u šali rekla, ali čini se da je on to ozbiljno shvatio. :DDD
A za ružu... Nisam znala jesam li mu trebala slomiti vrat ili ga izljubiti. :DDD Zašto?
Jer sam mu nekoliko dana prije rekla da volim cvijeće, ali da ne bih dobivala jer ne znam održavati i da cvijeće bolje izgledaju ukopane u zemlji nego u mojoj vazi. Ne znam što mu je uopće ušlo u glavu da je to IPAK kupio... oO Iskreno, drago mi je što sam dobila. Nemam pojma zašto, ali jest. Valjda jer je on službeno PRVI dečko koji mi je ikad poklonio ikakav cvijet. :D
Ta velika, crvena ruža, sva u cvatu, je preživjela dulje nego što sam očekivala... <3
Sad ga me je pomalo strah. :DDD Ili je učio od majstorice ili me doista dobro poznaje. :D
Ja sam mu dala mangu koju jako voli, ali sam fulala broj. -.-" I to nije prvi put. On mi je postao teška misija... Ma, kako teška misija?! IZAZOV! :D Sljedeći put ću smisliti nešto... očaravajuće da će ostati bez riječi. :D Hihiihiihii...
Ne predajem se ja lako za titulu koju mi je on sad preuzeo. :DDD
Titula osobe koja kad daje/učini nešto za nekog, i taj netko ostane bez riječi. U pozitivnom smislu, naravno!
Zbog njega sam ZBILJA ostala bez riječi. :D Prvi put. :D
Zapravo.. Drugi put. xD Prvi put sam ostala bez riječi kad me vodio u neki restoran i dao mi mangu za koju nisam znala ni da postoj te bomboneriju u obliku srca, a suncokreti su tu bili za ukras. <3 Bombonerija je bila rajski fina. Majke mi, dečko je zlatan... Ma, zlatan lisac. <3
A što je bilo dalje? Cca 6-7 sati u zajedničkom zagrljaju. Ajme kako nam je kruljio želudac... :DDD
