Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
 
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
CITATI:
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
|
Test iz klizanja: FAIL! or no?
Klizati ne znam. Ni rolati. >_>
Bila sam tek 3. put na klizanju u životu.
Prvi put sam bila kad sam bila mala u vrtiću.
Kad sam jednom pala na guzu i jako me zaboljela kralježnica.
Mama mi je zabranila klizanje za vijeke vjekova.
Nemam ravnotežu zbog gluhoće.
Unutranje uho je 2 metara ispod zemlje. U metafori...
Jedino znam voziti bicikl zbog kojeg sam imala puno muke.
Ali isplatilo se. Itekako.
Bez obzira na rastrgana koljena, puno krvi, blesavosti, gubitak živca i sudaranja o nevine žrtve.
Smiješno. Blesavo smiješno.
Na role sam stala tek prije 3 godine, nakon mukotrpnog nagovaranja.
Jedina moja sestrična me učila, ali nismo puno vježbale. Bila je zauzeta faxom. :(
Onda nakon godinu dana sam molila Ljubičicu da me nauči.
Uspijela sam nekako. No opet nisamo dovoljno vježbale zbog manjak vremena.
Sve je to onda otišlo u zaborav.
Prošle godine sam išla s jednim frendom okolo i htio me dovest na klizanje.
Rekla sam mu da ne znam klizati, al je zahtjevao da idem pa pristadoh.
To je bilo 2. put da sam na klizalištu, samo bez maminog znanja.
A da, zaboravih napomenuti da mi je mama u mladosti bila odlična sportašica.
Ima i svoje klizaljke iz svg doba i onda prije mog 2. rolanja je slomila ruku na klizanju.
Baš kad je išla s svojim razredom i s jednom prof na klizanje.
Imala je gips jako dugo. Zato ne zeli da ja idem. Radi mog zdravlja.
Okej, da nastavim. Na klizalistu s onim frednom je bilo jako smiješno.
Trudila sam se održavat ravnotezu. Bez obzira koliko god ja padala.
Frend je tad bio doista dobar sve dok kasnije nije pokazao svoje pravo loše lice. :(
Žao mi je što je tako bilo... I tako nismo više išli na klizanje.
I sad... Odjednom Ljubičica i Frutek su predložili da odemo na klizanje.
Ja skakala od sreće s obzirom o spoznaji da ću biti najgorja.
Opet i ovajput odem bez maminog znanja. Još joj ne mogu reći.
Morat ću jednom, jer mi trebaju klizaljke.
Ne da mi se plaćati 40 kn za ulaz i klizaljke zajedno za samo sat i pol. Rađe bih platila samo ulaz.
Nadam se da klizaljke još doma imam...
Da se vratim, odemo nas 4 na klizanje. Ja, Ljubičica, Ljubičićin frend i Frutek.
Iskreno, bilo je baš jako lijepo bez obzira na moje padove i moju blesavost.
Ljubičica je bila moj prvi instruktor i dobro me naučila držanju. Isto kao s rolama.
Onda uleti Frutek, ovajput je bilo nespretno. x))
I onda upoznamo Frutekovog fredna i začudo, on je moj instruktor. :D
Ajme mamice, koje dobre mišiče ima... Dobro me držao.
Ima iskustva s gluhim, koliko sam primjetila. :D Znao je za Suvag.
Za neznalice: Suvag je jedno od nekih mejsta u ZGu gdje pohađaju gluhi za pobošljavanje govora i dr.
To je škola za gluhe od 1 do 8 raz i imaju sobe gdje su logopedi da oni stariji od srednjoškolca do odraslih idu na vježbe. Ali to je više za mlade ljude. Ima još mnogo toga tamo. Kao npr. tečaj za strane jezike za gluhe ili ne.
Sad se vratimo, taj dečko je bio skroz simpatičan i drag. :)
Šteta što su takvi riejtki. Ti barem imaju razumjevanja i kavaliri su.
Još samo da ima neki drugi stil i ja bi odmah krenula u osvajanje.
Padala sam ja nekoliko puta s njime i stvarno mi je bilo neugodno. :DDDD
Ali smijala sam se pa sam tako skrila neugodnost.
On odlično kliže. Kladim se da je sportski tip nego nerdovski, lol. :D
Nerd - geek - programer. Nešto u tom smislu.
Ja volim nerdove i metalce u jednom. :D Strahovito volim.
Takvi su bili moji biviši dečki. :)
Zašto bas geekovi? Zato što sam jako očarana njihovom pameću i volim komp.
Volim od njih naučiti o svačemu za komp. I volim pričati preko MSNa.
I volim kad su pametni jer ja volim raspravljati i ratovati makar o glupostima. :D
Usput, nije svatko geek ko ima naočale i prištiće. :DD 
Ovo je modreno doba. I relativno zgodni ljudi su nerdovi. :))
Zašto metalci i sl? Zato što je to moj najveći fetiš. Glavu okrećem za svakim ko je metalac.
Da fakat... Daj ti meni najzgodnijeg tipa koji nije metalac.
Samo cu ga pogledat ispod trepavica pa se vratiti glavu u prvobitini položaj.
i reći si: "Lijep dečko..." I onda nastaviti buljiti kaj god već.
A da je metalac, moja glava i cijelo tijelo ga prati. Ko slinav pas koji prati kost ili keksić.
Moji hormoni, a šta ću.... :)))
  
Uvijek odlutam od glavne teme... Joj.. Defabulirana sam ja cura. :D
Sve je prošlo u najboljem redu na klizanju i uživala sam.
A guzica je čitava! I sve je na svom mjestu. :)
Mogu se samo malo pohvaliti da napokon imam neku ravnotežu. :)
I tako se dogovorismo za sljedeći tjedan.
Ovajput ujutro, jer će tad biti manje gužve.
Onda odemo nažderat pizzu. :D
Ko jebe kalorije... :P
 
Kliknite za veće slike :)
Neki dan... Zapravo, prošli tjedan...
Izlazim iz škole i sva iscrpljena od svakodnevnih raznovrstnih instrukcija.
Stanem na pločnik uz zebru i gledam ljude kroz njih.
Kao da gledam kroz maglu.
Ne pratim što se događa, ali pratim dogođaj u "pozadini" tj. magli.
Odjednom udari auto neku ženu koja je prelazila cestu.
Smeđa cipela na visoku peticu odleti 2-3metara.
Ja gledam cipelu i smiješna je.
I smiješno je to kako leti.
Dok oni zovu hitnu pomoć i paničare.
Prolazim zebru ravnodušno, bacajući pokoji pogled na ozljeđenu.
Čekam tramvaj i uđem u prvi gledajići što se još događa.
Ništa. Isto je. Ubrzo će hitna.
Sve je u redu. Bit će ona dobro. - kažem ja sebi.
Ni panika, ni strah ni išta od tog nisam osjetila.
Samo mi je bilo smiješno na same pomisli na cipelu.
Super moćnu leteću smeđu cipelu.
Nisam znala da mogu biti tako bezdušna.
Ali nisam ni znala kako mogu biti osjetljiva na sitnice.
Danas, u tramvaju. Kasneći puno u školu.
Ugura se neka žena starije dobi, mišičava.
Mršava, mala i žilava. Miriše na alkohol.
Nešto je ljuta, mene gurne nakon ostalih. Ja ne shvaćam.
Samo ostanem na mjestu gdje me gurnula.
Počinje nešto derati. Napravim facu da ju ne shvaćam.
Dere dalje i dalje ju ne shvaćam.
Onda izdere: "Jesi li gluha?!"
Ja sam jedino samo ovo zadnje shvatila i lijepo joj rekla da jesam.
Ona je to očito shvatila kao sarkazam. Ili kao maldenički bezobrazluk.
Iako mi nije bila namjera, ali očito je da sam joj pokazala da ju ne šljivim ni pol posto.
I izađe grubo.
Ne znam, ali ubilo me njezino bahato ponašanje.
Tek kasnije sam se sjetila da sam mogla samo uzet iskaznicu gluhih i pokazat joj to pred nos.
No kasno sam se toga sjetila, dolazeći iz škole doma.
I uvijek zaboravljam da sam naivna koliko god se trudila prekrit to.
Vjerujem svima, podržavam ljude.
Pokušao me iz radoznalnosti Jarac povjeriti. I napravio je to.
Bio je tako uvjeren da sam mu povjerovala.
Ili sam toliko naivna da je meni sve iskreno čak i loša gluma.
Dobro je to što sam i ja njega zbunila i dugo šutila o odgovoru.
Tako sam na kraju saznala da me samo zajebavao.
Nisam mu otkrila da sam mu povjerovala potpuno.
Glumila sam cijelo vrijeme sumljičavu.
Na kraju sam mu rekla da sam znala da me zajebava iako nisam znala.
I u sebi sam s smješkom na licu okrenuta prema njemu rekla: "Šupčino!"
Ne znam jesam li to govorila sebi ili njemu ili njegovoj znatiželji.
Ne volim kad me testiraju.
Posebno ne lažima.
Ljuta sam.
I zavidna.
U mnogočemu zavidna.
Ne valja to.
Nimalo.
Moram se toga riješiti.
I prestat biti iskompleksirana osoba.
Ili barem prestat misliti da jesam iskompleksirana.
Ne volim ni kad Jarac skuži da sam tužna.
Prati on svaki moj ritam disanja i pozorno sluša glas.
Gleda cijelo moje lice i prati reakciju.
Obrazi mi se lagano pocrvene, oči zasjaje.
Glas promjeni, disanje ubrzava.
To ne mogu kontrolilati.
A on me baš uhavati u nezgodnom trenutku.
I stalno pita što mi je.
Ništa, samo sam tužna zbog ocjena. - odgovorih.
Ne vjeruje mi. Misli da me muči nešto drugo.
Ali bio je pristojan i pustio me na miru.
Hvala ti puno, to mi zaista treba. Nedavljenje.
Zaista jesam jako tužna zbog ocjena.
Nisu dobre baš, a još uvijek imam puno za odgovarati.
I za ispraviti.
Ne znam.
Umorna sam.
Iživicrana.
I tužna.
To je sve.
Valjda....
Žirafa a.k.a. Dugovratna Pudlica i Medo
Bila sam na info sajamu. Besplatan ulaz ove godine, jeej.
Nije loše. Koliko li sam samo knjiga u ruke primila. Ala sam se napipala. 
No nijednu kupila jer mi u novčaniku stanuje samo paučina i osobni dokumenti.
Ostalo se ne računa, sve je to kao ukras... Valjda... 
Ali dobra stara i draga paučina.
No to me nije spriječilo da jedem ili pijem. Bila sam s malom Ekipicom. 
2 dečka tj. Programera su došli iz Varaždina u Zagreb.
Ja i 2 osobe smo im htjeli kupit nešto kao dar za dobrodošlicu.
To je bila moja ideja. Htjela sam im samo kupiti autiće.
Ono što mala djeca u vrtiću vole igrati. Ali nije bilo autića Golfa...
Onda su prijedlozi došli sa sve strane. Od hrane do pervezija.
Odluku sam prepustila njima i samo nijekla oko neceg čega se ne slažem.
Na kraju smo kupili:
- Stakleniku kiselih krastavca
Da bi imali što jesti. I da im vidimo kisele face.
- 1 par čarapa Alan Forda veličine 46-47 s likom Grunfa ili kako se već glasi ime...
Da, dobro ste pročitali, samo 1 par. Svakom po jedna čarapa. Da imaju neku uspomenu i da budu povezani, kako je rekla Ekipica.
- 2 kinder jajeta
Pa, da bi imali nešto slatko i da se imaju s čime igrati ili sastaviti ko pravi programerčići.
Htjeli su i njima kupiti vazelin... O bože... Sva sreća što smo bili kratki s parama. 
Zašto baš vazelin? Da se imaju čime maziti, kako bi rekla Ekipica... <_<"
Jeste li sigurni da ste ikad čuli za riječ "psihijantar", draga moja Ekipico? Budimo iskreni, ja nisam...
Ma idemo dalje...
Kupili smo i sebi kinder jaje. I dali maloj Ljubičici (jedan dio naše Ekipice) svoje šarene gorile.
Dečki Programeri su bili oduševljeni darićom-dobrodošlicom. :D
U tramvaju prema Velesajmu se igramo dječje igre ko pravi pravcati klinci.
Ako ste u tramvaju br. 7 vidjeli grupu čudaka kako prave krug i svako malo padaju zbog zastoja tramvaja i pjevaju dječje pjesme i igraju cerkajuči, e to smo bili mi! 
U info sajamu pipamo knjige sa sve strane, listamo, pipamo se međusobno i listamo hranu... ovaj, jedemo hranu.
Dođemo do jednog mjesta gdje jedan čovjek pravi balone u životinje.
Meni se oči tako zasjaje da sam morala napraviti što najumiljatiji "puppy eyes" da vide kako mi je stalo dobiti barem 1 životinjski balonić.
Dečki programeri su se pikali međusobno da se dogovore ko će mi kupiti a ujedno su se bojali kupiti jer znaju što sljedi - ogroman glomp-hug zbog kojeg bi morali mjesecima provesti u bolnici jer će ih to smrviti totalka.
Nije ono "Ja ću kupiti. Ja! Ja!", bas obrutno - "Ti joj kupi! Ti! Ti!". Lol.. Još ih nisam ikad vidjela da me se tako jako boje. Pa, samo sam htjela jedan životinjski balonić, lol...
Zatražila sam žirafu i gospodin mi napravi. Ali gospodin je odlučio napraviti i medeka. Awwwww! Predivno xD
Dečki su, naravno, umjesto očekivano strašnog huga dobili puse. 
Dala sam svojoj maloj Ljubičici žiraficu jer su i njoj zablistale oči kad ih je vidjela.
No Ljubičica na prvi pogled nije ni skužila da je to žirafa i cijelo vrijeme je mislila da je to pudlica, samo koja ima pogrešku s vratom. 
Da da da... Samo da povućem pudličin rep i vrat će se smanjitii. A rep će narasti i imat ćeš pravu pravcatu pudlicu.
A sad, ljudi, pozorno pratite balonaste sudbe.
U tramvaju, pri povratku doma s info sajama, sjedimo svi mi.
Prođe neka žena, i slučajno ubode žirafinu nogu i puke joj noga.
Ja pokušavam zaustaviti ispuhavanje i želim neš zavezati i onda pukne cijelo tijelo osim žirafine glave i pokojeg balončića tj. balončića u obliku hrenovke, kako je rekla mala Ljubičica.
Ljubičica je u točkicama..................... 
I ja sam ...................
Dečki rikavaju od smijeha..............
Nešto trenutka poslije, svi smo, osim Ljubičice koja je morala ići na rođendan, kod zebre čekali semafor da pokaže svoju zelenjavu.
Auti pojure i jak vjetar puše i moj Medo odleti na pločnik.
Uspijem ga spasiti. Čitav je.
Zelenjava se pjavi i taman kad krećem držeći medeka u uci - on pukne.
Ja u točkicama...........
Dečki rikavaju od smijeha......
Again
Ja beljim. I držim gavu medeka kojeg sam uspijela spasiti. 
Napišem poruku Ljubičici što se dogodilo.
A ona na to...
Lol XD Tvoj medo i moja pudlica su bili psihički povezani pa je tvoj medo puko od tuge jer je moja pudlica ubijena!..... xD
Aha... xD
ALI to je ŽIRAFA a ne pudlica... Ni dugovratna pudlica....
I sad na kraju imamo samo glavice naših balonastih životinja.
Evo slike našeg Romea i Julije dok su ljubavnici bili živi:
Toliko o tome da su baloni samo stvari...
Moje životinjsko carstvo
Pričam ja s frendom na MSN-u. Ma dobro, s više ljudi.
Al to nije važno, važan je razgovor o kojem ću sad pisati.
Otprilike nešto tako smo pričali...
Frend: Čuj tuljanice... Pitao bih te nešto.
Tuljanica: Ajde ajde
Frend: Sori što ovo pitam. Ne znam kako da te pitam. Jesi li ti...
Tuljanica: Aa? Ma samo pitaj bilokako.
Frend: Jesti li se ti barila s ovim i onim?
Tuljanica: XDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDD
Tuljanica: Pa jesam, al to je bilo fakat davno. Prošlo je puno mjeseci.
Frned: Okej. Ja i moj Frend2 smo se jučer našli na cugi i nekako smo došli do teme o tebi.
Tuljanica: Stvarno? Barem me netko spominje bez obzira što sam za vas bila mrtva 2mj. xD
Frend: Lol...
Tuljanica: Jeste se natračali? Jeste? Jeste? :D
Frend: Da...
Tuljanica: YAY! XD Drago mi je. :3
Frend: Lol... On i ja smo te analizirali i tvoj odnos s dečkima. Doista si puno barila...
Tuljanica: Lol, pa to je bil odavno. Napad hormona. ;D
Frend: Još i dečke odbaciješ.
Tuljanica: Pa, kad nisu bili po mom ukusu. *pjevuši* 
Frend: I zaključili smo da si mala napaljena vjeverica.
Tuljanica: LOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOL XDDDDDD
Frend: Bez uvrede. ^^"
Tuljanica: Ta vam je dobra. xD Pa ima tu pola istine.
Tuljanica: Kad se zaljubim, takva sam mala napaljena vjeverica. :P
Frend: Lol. I ja sam kad se zaljubim.
Tuljanica: :)
*odjednom zašutimo na 7 min*
Tuljanica: *baci lješnak na Frenda i lješnak pogodi Frenda o glavu*
Frend: auč, to boli xD
Tuljanica: Ma nije to ništa, čekaj samo da bacim hrast na te. >:D
Frend: .....
Tuljanica: Ma zajebavam te samo, aj idem ja. Bok :D
Frend: Bye
Ja?
Ja mala napaljena vjeverica?
Zar se ja na to ličim?
Sve više, izgleda, počinjem ličiti na svakoju životinju.
Lav, magarac, tuljanica, foka, crna ofca, tuka, dikobraz, miš, hrčak, mačka, čimpaza... Itd itd...
Osim toga, u novčaniku imam sličicu tuljanice za album Životinjsko Carstvo.
Na mobitelu privjesak crne ovce. Bedževe crtanih životinja. Hrčka doma.
Volim životinje.
Jako mi se smije, čak i bez razloga... Jako. xD
Znači, i hijena sam? XD
Fora. xD
Ljude nonstop grilim, medo sam.
Stalno s nekog uzmem i mazim se prijateljski, umiljati pas sam.
Ako mi netko na leđa ispod majce stavi hladne ruke, moji nokti zarone u tuđu kožu automatski, neka divalja mačka sam. Osim toga, nokti su mi dugi i ostri al ja ne grebem.
Zafrkavam se, foka sam.
Umilujem se nekomu, malo slatko štene sam.
Opet se zafrkavam, majmun sam.
Trpam hranu u usta, hrčak sam.
Mudrujem nekomu, sova sam.
Pricam brzo ko iz topa, ko vjeverica koja je popila svu kavu.
I tako dalje.
Jedino mogu reći - živjele životinje. 
Or! Or! Or!
Sad moram biti pametna čimpaza i ići učiti. 
|
