Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
 
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
CITATI:
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
|
Malo tipkanja za vas :3
Ne da mi se ništa. Umorna sam.
Ni blog pisati, ni početi učiti.
Ali dobro sam. Nisam bolesna.
Božić je bio miran, topao i lijep.
Malo dosadan, al nemam se ja tu pravo žaliti.
Išla sam u polnoćku i radi toga je mama pucala od sreće.
Sve u svemu, lijepo je prošlo.
Ja sam sad samo umorna i pomalo tužna.
Priznala sam nekome da mi se sviđa većinu vremena. Prijatelju.
Ne riječima, dijelom. Vjerojatno nisam ni trebala.
Odgovor je bio: "Ipak ostanimo prijatelji."
U zagrijaju me pitao barem pet-šest puta jesam li dobro.
Rekao je da mi je disanje bilo čudno. Nejednako i glasno.
Nije bio sigran jel plačem. Nisam imala namjeru plakati, barem ne još.
Al ko bi rekao da je tak neobično sladak kad je zbunjen.
Zagrijaj je bio dug.
Leptirići su bili tu. Ugodni leptirići. Cijelo vrijeme.
Dopratio me doma jer sam bila kod njega.
Samo sam trebala predati CD, a ostala sam 3 sata u njegovoj lijepoj sobi.
Škakljanje je super. Ili možda glađenje kože?
Ali je zabavnije vrpoljit na podu od smijeha.
Neobičan je on. Jako.
Nije nešto posebno ako tako mislite.
Misli da pojam "sociološka potreba" ima veze s hranom. Rofl...
Težak je, nejasan, šutljiv (uh...), kompliciran.
Iskreno se pitam zašto me pobogu privlači ionako fizicki i psihički nije moj potpuni tip.
Ja volim fizički jače dečke. On nije takav.
Ja volim pričljive osobe, donekle. On nije takav.
Ja želim nekoga tko će preuzet kontrolu. Jer sam umorna da mi guraju da vodim.
Ako netko neće voditi, neću ni ja.
Jer mi je dosta da samo ja nešto trebam napraviti. Barem sam se tako osjećala.
On je neiskusan. Pa mu vjerojatno neće dati da vodi.
Možda bih mogla nagovoriti. Možda.
Ja volim pametne dečke. On je takav. Doista intelegitan.
Sviđa mi se to jako. Ali njegova socioloska strana...
Samo paučina i velike mucice (ne znam kako se zovu) koje se kotrljaju svakih 5min ko u vestern filmovima. xD
Izlazi on slabo tu i tamo. Ali govori da mu ne trebaju ljudi.
Lol... Biser jedan... xD
Smješno mi je sve to.
Ali sviđa mi se jako bez obzira što nije na dobrom glasu.
Ne mislim da je zao i slično već nije on za društvo. :/
No meni to ne smeta. Barem ne puno.
S jedne strane ne bih promjenila prijateljstvo.
No s druge, rado bih išla dalje s njim.
Mislim da imam dovoljno živca i tolentacije za njega.
Da završim s njime u krevetu, ne bih ni mrvicu oklijevala. :D
Ups... ^^"
Toliko o tome da sam dobra mala curica :DD
 
Ne znam što sad. Zbunjena sam. :D
Najsmiješnije je nakon što me otpratio doma, nisam znala osjećam li tugu ili zadovoljstvo.
Tugu jer me "odbio". Zadovoljstvo jer sam bila kod njega i provela sate u zagrljaju.
Kad me mama vidila, prvo pitanje koje joj je palo na jezik je bilo - "Imaš li dečka?"
Jer me vidjela zadovoljnu a ja nisam znala jel to glumim da ne plačem ili sam jednostavno bila zadovoljna.
Nadam se iskreno da će ova zbunjenost nestati i da na kraju ispadne dobro.
Novu godinu ću provesti kod njega. :D
Sama s njime. Njemu se ne da van.
Zbog toga, dobit će jako lijep poklon. :*
Mora! Zašto? Jer ja tako kažem!
Ja nemam s kim slaviti.
Jedini su zauzeti, drugi bolesni, treći putuju, a četvrti već imaju dogovore.
Dok me peti ne usuđuju pozvati. I šesto, ne smijem u Močvaru.
Noćni klub u Zgu gdje često puštaju raznovrsne metale, za neznalice.
Mama se previše brine i stalno nešto nijeka. O mojim tamno lakiranim noktima, ukusu za odjeću, o izlasku...
Razumijem ju, ali jedna stvar - O ukusima se ne raspravlja. To je sve.
Barem ja ne slušam glasno muziku da susjedi polude, ne trošim pare na skupe koncerte, ne tražim stalno pare.
Ne psujem tj. pristojna sam kad sam i ljuta, formalna sam kad treba, trudim se održat ocjene dobrima.
Ne smeta mi što su konzervativni, ne smeta mi što se brinu i što žele pomoći.
Ali smeta mi kad sam ja potpuno sigurna da nešto sama mogu, a oni to ne žele priznati.
Mama, nisam valjda uzalud trenirala borilačke vještine i okupila društvo da me čuva?
Znam, oslabila sam nešto, ali znam čuvati sebe. :) I ne volim ići sama kasno doma. Pa nema brige. :D
 
Kad smo već kod borilačkih vještina, nedostaju mi...
Nedostaje mi miris znoja i čarapa kad uđem u prostoriju. To volim. :D
Nedostaju mi vibracije kad se netko sruši na pod tijekom treninga.
Nedostaje mi krckanje vlastite kosti. Ugodno je i ne boli na mjestima gdje se inače ne krcka. :D
Nedostaju mi zgodni dečki. Hihihi...
Nedostaje mi upala mišića. Ali mlaka upala. :D
Moram skupit snagu i ići natrag na trening. Nema me već godinu i pol.
Nedostaju mi. :( Ali i dalje se nekako bojim ići na trening. xD
Nisam potpuno sigurna u sebe i ne ojačam kad me netko izgrdi.
Kod mene ne vrijedi tako lako "Što te ne ubije, ojača te". To tek poslije poradi.
Ali vratit ću se ja. Moram. Jer hoću. I jer želim!
Kako bi rekao poznati Terminator: "I'LL BE BACK!"
Joj odlutam ja tu i tamo od teme.. o_O"
Nadam se da će ovaj post nadoknaditi propuštene dane.
A sad.. Napravit cu ja kolace prije Nove godine! ;D
Sve vas jako ljubim :*
Ukratko i slika za vas
6 predmeta neocjenjena.
Praznici su mi skraćeni.
Previše posla doma imam.
Čišćenje, čišćenje, pečenje, slaganje...
Ne smeta mi to.
Stan je bio zapostavljen mjesecima.
Kolače nisam pravila mjesecima.
Badnjak je.
Nema snijega.
Nedostaju mi ljudi.
Staro društvo se raspalo.
Nemam nikoga.
Ne volim svoje biviše s obzirom što su mi dragi.
Zabadaju mi svoje ljubavne priče.
To je jedino o čemu znaju pričati.
Oću s nekim muškim pričati o svemu osim o ljubavi.
O borilačkim vještinama, školi, šahu, socijalnim problemima i svašta.
Želim učiniti nešto humano.
Želim znati na koji ću fax.
Želim da praznik prođe bez svađa.
Dosta mi je svađe, tuge, bolesti svake godine.
Nije fer.
Zadnji najbolji Božić i Nova je bila 2000. god.
Znaći, 6 godina zaredom sjebani blagdani.
Barem sam ih tako ja doživila.
Bezveze.
Kupih poklone s samo 200kn za 15 osoba.
Sitnice. Ali lijepe.
Mama će dobit najveće.
Zato što me je trpila niz godinama.
Ja jesam teško tvrdoglavo i svojeglavo dijete.
Tvrdoglavost je tatina. A ja sam njemu slična.
Tata je prezgodan u starim studenskim slikama.
Komad i pol, na naškim.
Shvatila sam da tražim dečka sličnijem tati.
A mislila sam da je to glupost.
Nemam više para. :D
Možda me netko dobar/ra počasti za klizanje.
Ili kino.
No opet, nemam društvo.
Sve otišlo u mišju rupu.
Miševi su super!
Obožavam glodavce. :)
Zakasninu za knjižnicu ne moram platiti.
Opraštaju do Stare godine, yay!
Zakasnina je bila duža do 2 mjeseci.
Ups... :D
Kopah po starim kutijama.
Nađoh svašta.
Preljepe slike.
Sine mi ideja.
Jedna slika za vas. :)
To sam ja, maleno djevojče.
Sretan Božić i sve najbolje vam želim!
SuperMario, nego što... :D
Samo vas sve ljubim i bježim u krpe :*
Napokon... 
Imam samo 4 neocjenjena predmeta. Ostalo je više-manje ok.
Čim sredim neocjenjenost, postoje šanse da prođem s 4 što me tješi.
Još samo prva 3 dana ispitivanja i ostali 1 dan učenja nove lekcije.
Mogu ja to.
Danas... Mislim da ne poznajem više sebe. Pukla sam.
Postala tako jako bezobrazna, okrutna, histerična i pravila dramu.
Možda bih mogla dobit ulogu u sapunicama. U ulozi negativke. :D Ili barem sporedne glumce?
Jednostavno nisam to ja kakvu sebe smatram ili poznajem.
Nekako.. Uživala sam mučiti, svađati i biti tako drska, bezobrazna i umišljena do neba.
I to s Jarcem. Da, s bivišim iz razreda...
S ovim se tu i tamo svađam pa mirim pa svađam... Al ovajput me puklo skroz.
Popeo mi se na vrh glave. Živci mi kidaju, ponos mi je tu i tamo ionako sjeban.
Ponos je razpet i nije zacjeljen ni nakon ovoliko dugo vremena. Ali je jako drsko hladan. Obeshrabrajući.
Izgubila sam kontrolu kad mi je poslao mail. Neki usrani spam-lanac sreće o sexu.
U tih 2-3 godine mi nije nijednom slao nikakve slične mailove niti one lijepe i sad kao odjednom "slučajno"?!
Oprosti, dragi Jarče, mislim da sam bila kristalno jasna.
Lijepo sam ti rekla da mi smeta bilokoji oblik zajebancje o seksu, pervezijama ili slično takvo s tobom.
Čak sam te i molila mnogo puta a to ne radiš. Tebi ko da uđe na jedno uho a na drugo izađe.
Još sam te i tukla da prestaneš. Ništa.
I onda kažeš da ti je stalo od mene kao od prijateljice. Zar se tako ponašaju prijatelji?
A što se tiče razgovora o osobnom ljubavnom i seksualnom životu, to je intimno.
Ti meni to želiš pričati, a mene to ne zanima. Onda tražiš da ti ja pričam svoj. Ja to neću jer te se ne tiče.
Osim toga, ti si blagoslovljen životnim radosti pa da još naslađuješ mojim patnjama?
Lijepo zaboravi.
Znam, nije ti namjera da se naslađuješ već si samo znatiželjan. Ti voliš tek tako znati.
Zašto baš to? A ne da pričamo o animeima, časopisima, nekim ljudima...
Ti oćeš baš to - ljubavni i intimni život. Halo?
Da, najzanimljiviji su, slažem se. Ali kad netko neće o tome govoriti, onda neće.
Prihvati to, za ime Božje! Možda će ti jednog dana otvoriti a možda ne.
Sve ovisi o situaciji, okolini i toj osobi to jest o meni.
Zašto nikad nemamo dobre teme kao ti i tvoja draga?
Da onak čravljamo i odemo na kavu?
Uvijek si me odbijao da odemo na kavu samo ti i ja dok smo bili u vezi.
A s njom ko vjeran psić ideš na kavu bili sami ili u društvu.
Oprosti, gdje sam pogriješila tj. u čemu?
Ili jednostavno nisam dovoljna ne samo kao parnterica tj. cura već i kao prijateljica?
Biviša parnterica tj. biviša cura, ispravak.
Jel to zbog gluhoće? Jer ne pušim, pijem? Jer imam stroge roditelje?
Jel to što smo u istom razredu? Jel to što nisam sladunjava kao tvoja cura?
Jer nisam tako posebna kao ona? Ona pjevati zna, mila je, društvenija?
Ne znam... Stvarno ne znam...
Ne znam gdje sam pogriješila kao cura, gdje kao prijateljica.
Moja šutnja i moja zatvorenost nakon prekida su opravdani pošto ti misliš da nisu.
Dragi Jarče, to je kao da si ti Bush a ja Irak i bombadiraš me.
I onda nakon kratkog vremena uletiš i kažes: "E prijatelji, pravimo se kao da ništa nije ni bilo."
Ti možda brzo bjesniš i hladiš. Ali ja, naljutiš li me dobro jednom, pamtim dugo.
Jako dugo i ljutim se dugo. Najviše šutnjom i zatvorenošću, kao što vidiš.
Kažeš da me poznaješ. Čudim se onda zašto se čudiš zbog tog kakva sam sad. Neobjašnjiva.
Kažeš da znaš s ljudima. Kako to onda da ne znaš održati mir samnom?
I ne znaš razlog zašto pizdim?
Molim te, ne pričaj gluposti. Tog imam i ja doista, kako si i sam rekao.
Samo su dvije stvari nas spajale - perveznost i ljubav.
Prolazna ljubav, ispravak. Moja je mnogo kasnije prošla.
Kako smo počeli, tako smo i završili, čini mi se.
Ja sam nas povezala pervezijom. To je moja dobra vještina.
Mislim da si me počeo voljeti zbog toga a ne zbog toga kakva ja uistinu jesam. A mislio si da znaš kakva sam.
Nakon proteklog vremena postalo ti je dosadno samnom ali pervezija nije umirala.
Dosadno jer nismo ništo uspiješno mogli naći nešto zajedničko kao prijatelji.
Npr. Temu za razgovor, a da nije pervezna ili barem nešto slično.
Zato si me ostavio. Bez jasnog i glavnog razloga. S puno sitnih razloga.
Sitnih... Nisi ni mogao reći "Ne volim te". Zašto?
Možda da bi me zadržao opet kad shvatiš da me voliš?
Otišao si njoj. Zanimljivija je, zabavnija, ima manje problema nego što ja imam, čuje, pjeva.
Taman... I prava pravcata metalka (goth, da budem preciznija).
Jednostavno, istrošena sam. :D
Ja sam ti dobra samo imat za curu i pojebat, jel da?
Kao frendica sam ti dobra jer sam osjećajna i jednostavno dobra.
Ali nisam zanimljiva bez pervezije, pretpostavljam?
Nisi valjda uzalud stalno govorio perveziju da i ja jednom tako popjevam?
Zaboravi... Ne znam više oću li ikad biti takva prema tebi kao što sam nekoć bila.
Ponos mi je sjeban dugotrajno, osjećam se bezveznom.
Ne znaš mi ni ego dići ni kad sam bila u depri.
Zbog sveg tog, puklo me. Zamrzila sam vlastitu perveziju iz dna duše.
I spremno otišla u celibat. Nije mi vjerovao, trebali su mjeseci da povjeruje.
Puklo me jer sam se osjećala kao seksualni objekt, a ne kao zanimljiva osoba.
Nisam plavuša niti izgledam tako.
Od svih tih silnih boli i lekcija, željela sam se osvetiti i više ne ponoviti greške.
Nisam osvetoljubljiva ali sam zlopamtilo. Mene je teško istinski naljutiti.
Prije bi me ljudi rastužili nego naljutili.
Nisam znala kako osvetiti a da ne ispadnem gadura prema tuđim očima.
Jednostavno sam si usta začepila i neće se ni čuti ni tračak pervezije.
To je njega mjesecima mučilo. I još ga muči ili mu je samo prešlo ovo zajebavanje u naviku?
Mislim da naš odnos mogu opisati pod jednim riječju.
Mi smo "poznanici" a ne "prijatelji". Bez obzira što se smatramo prijateljima.
Ja sam samo nezanimljiva. Njemu je samo nezanimljivo samnom pričati o drugim stvarima.
Ako se šalio kad je to rekao, onda se jako loše šali.
Dragi Jarče, drag si mi kao uvijek ali ljuta sam.
I mislim da nada za naše prijateljstvo nestaje malo po malo dok sam nezanimljiva.
Ili dok ti ne znaš nalazit teme, whatever.
Jednostavno, nemamo zajedničkog više na našu žalost, izgleda.
Žao mi je što je tako... Jako. Ali protiv svojih osjećaja i iskustva ne mogu.
Ti imaš bolji život od mene, koliko vidim. Zavidim ti mnogočemu.
I sam to znaš... A i znaš da ne želim patiti.
Oprosti...
Oprosti na svemu.
Oprosti što sam nezanimljiva.
Oprosti što te u školi grdim.
Oprosti što nisam bila dobra cura.
Oprosti što si imao problema zbog moje mame koja se samo previše brine.
Oprosti što sam jednom zamalo zatrudnila.
Oprosti što sam time uništila Novu Godinu.
Oprosti što nisam bila posebna, već samo još jedna obična djevojka u nizu.
Oprosti što sam neobjašljiva i često mjenjam mišljenja.
Oprosti što sam bila tako priljepljena uz tebe u vezi.
Oprosti što mi je smiješan humor koji tebe vrijeđa.
Oprosti što dramatiziram.
Oprosti što više nisam ista "dobra, stara, osjećajna i tako divna curica" kakvu si me upoznao.
Oprosti što nisam znala bolje postupati s tobom kao tvoja cura.
Oprosti što sam puna gluposti.
Oprosti što sam, kao što ti sam kažes, jednostavno glupa.
Oprosti što sam vjerovala u nas...
Oprosti na mnogočemu...
Ne znam što da više kažem... Jednotavno sam pretužna. I preljuta.
Ti si dobar dečko, ali me jako ljutiš.
S jedne strane mi je drago što sam se ispucala.
A s druge, krivo mi je što su samo naglašene njegove loše osobine.
Nadam se da ćemo barem jedanput u životu ići samo ti i ja na kavu bez oklijevanja.
Aje već jednom završimo već našu svađu. Ja sam spremna ići do kraja bez obzira na posljedice.
Ali pretpostavljam da ti nisi... Jer se ne voliš svađati. Vidjet ćemo.
Ovo je slikano u Likovnoj Akademiji u ZGu ljetos. Mene je fansciniralo...
Slika sadrži donekle ružne prizore, pa nemojte gledati ako ne volite.
Ništa biše nije dovoljno zabavno...
Ovo me podsjetilo na vezu... Kako da ništa nije bilo dovoljno...
Žalosno
Jarac ne zna za ovaj blog, ali napisala sam ovo kao da se obraćam njemu. Škola vs. ja 
Opet sam bolesna... Izgleda da sam barem 1x na tjedan bolesna.
To mi već postaje smiješno i iscrpljajuće. Poželim nekog zaklati.
Poludjet ću zbog ocjena... Posebno praznih... I jednica...
Nisam loša učenica, ali već u zadnje 2 godine me stalno nešto jebe i padam i padam.
Sve sam gora i gora. Popizdit ću. Ako treba nekog prebiti, svojevoljno se javljam. 
Imam zabranu bavljenja borilačkih vještina zbog mono. >.<
A i ujedno mi ne pomaže da se istresim kako treba. Trebam nešto žešće.
Nemam više volje samo sjesti i plakati i pustiti sve da se igra kak oće i mukotrpno učiti i mučiti.
E sad, ko mene fino bocka, ostat će bez ruke. Ujedno imam i prokleti pms. 
Previše sam ljuta i mrzovoljna da bih bila depresivna.
Dosta mi je stalnog jurenja na instrukcije. Zbog toga i premalo hrane stalno mi pada imnuitet.
Za hranu, jedno je da zaboravljam jesti a drugo da nemam vremena jesti. U ovom slučaju, obje vrijedi.
Onda odlazi glavobolje i migrene i ja povraćam sve na kvadrat.
Baš svaki tjedan, barem 1x na dan minimalno sam bolesna zbog tog.
Stalno imam neko osjećaj da hodam ko zombi ili mumija. 
Sad imam valjda neku virozu, damn it! Vidjet ću što kažu nalazi.
Razmisljam da propustim subotnji izlazak zbog učenja.
Inače je meni subota sveti dan za izlazak i obavezno moram van. A vidjet ću...
Još nešto. Održavam neki osobni rekord.
A to je da se nisam ni kupala ni tuširala tjedan i pol zbog manjak vremena.
Ljudi su me i dalje grilili i nisu nikakvu promjenu osjetili ni vidjeli, lol.
Nisam se ni šminkala, a bila sam im ista. o_O"
Jako smiješno.. Barem moje tijelo nema gadne žljezde, fala Bogu.
Svejedno ne bih ponovila ovaj rekord... Čistoća mi je važna.
Još nijedanput u životu nisam markirala. Ne želim to.
Ali stanje je kritično, pa ću možda morati prvi put... Nadam se da neću ni morati. >_>
Samo se nadam da neću morati ovako završiti ----> 
Neka mi Bog pomogne... Ne znam više kako ću...
I nadam se da će već jednom pojaviti prava zimcata zima s snjiegom... 
Depra vs. Cookie monster, škola & štapiči za uši vs. ja & metalci
Ima mrvicu crnog humora.. Tako da ne zbunite. Umm...
Ljudi, dajte prestanite više biti truli... Živicrate me time već jednom.
Živcirate me depresijom, svojom trulošću, mutni ste. WTF?!
Znam, znam.. I ja sam depresivna osoba, stalno se na nešto žalim. Što lavovi ne rade, znam.
Prilagođena sam depresiji više od 2 godine jer nisam mogla naći izlaz iz bilokoje situacije.
To jest, tako sam ja mislila da ne vidim izlaz.
Vi ste me tješili i pokušali moju žarulju održat živom. Jedva je slabo svjetlila, znam.
Ali sad kad ste i vi navukli u depresiju, barem vas 70% i ja sam popizdila.
Postajete dosadni ko ja, a to ne volim, ja želim biti orginalna. :D
Depra je moja! Marššš! Nađite si nešto drugo. Nedam ju nikom!
Ali pošto ste strašno tvrdoglavi, čak i više od mene... Dobit ćete vi batina...
Jer ste lava budili dok je spavao. A to ne valja, znate onu poslovicu "Ne budi lava dok spava".
Zato, ovaj lavićek će vas sve nevaljce izvući iz depre i gnjavit vas svjetlošću.
Iskreno, ni ja ne volim svijetlo baš jer sam se na tamu navikla, ali ne dam im da trunu ko ja.
Pa tako, patite u smijehu, zagrijaju, pusama, zabavi, blještavoj svjetlosti i dr.
Kad ova lavica nađe vremena za sve vas, ne očekujte milost. Jer ga neće ni biti.
Uređaji uključeni. Sve otvoreno i.... Svijetlo, laseri, nuklearne bombe i cookie monster punom snagom naprijed!!!!
U NAPAAAAAAAAAAAAAADDD!
Piše: Popping in to say hi
Prijevod: Uletavam da ti kažem bok
Iman novu fobiju.
Od štapića za uši...Brrrr...
Stalno ih srušim nesvjesno. Stalno...
Pestala sam brojati tek kad sam došla na dvozamenkasti broj.
Šteta novca i hilijardu odbačenih štapića.
Kad ih vidim, uspaničarim se. Pokušavam ih oprezno maknuti na određeno sigurno mjesto.
Štapići su za mene poput atomske bombe.
Moraju biti na sigurnom mjestu gdje ih neću moći srušiti, inače... Živciram se još više.
Štapičofobična sam... Jel ovo pravilan naziv uopće? xD
 JEDNAKO 
U školi je tak tak. Ali previše je svega.
Jos od svih, u pola predmeta imam prazne ocjene. Trudim se nadnoknaditi.
Teško je. Naporno. Ali neću se predati. >.<
Neće oni mene preveveslati.. NEĆE!
 *SCREAM!*
Još samo 2-3 tjedna do kraja... Kraja škole...
Živčanosti.. Stresa... Iscrpljenosti... Ranih buđenja... Plakanja....
*brojim tjedne, dane, sate, sekunde, milisekunde, nanosekunde itd.*
Prijevod za neznalice:
Orly = oh realy? = Stvarno?
Sad ću lijepo odgovoriti na neke komentare iz prošlog posta:
Sadako's apprentice:
a na što misliš kad kažeš metalac? je li to mora biti onako nešto hardcore ili? jer koliko sam shvatio, geek metalce u novije vrijeme zapravo zovu EMO. ili tako nešto :)
Neee nee... Kad kažem metalac, mislim na sveukupne vrste metalca. :D Jer u ovo doba svašta razvrstavaju i više niš ne kužim. Prije je i rock nazvan metalom. Pa tako sam odlučila kad kažem metal - to znači baš sve vrste metala. Od goth, hardcore, black, nu, punk, trash, heavy, viking itd... Ak se ne varam, HC (hard core) spada u alternativu? Ma ne znam.. xD Ne znam puno o njima jer niš ne slušam, samo znam onoliko koliko sam skupila od svojih prijatelja. :) Morat ću jednom otići u Algoritam i provest sate čitajući Rockpediju kad nema ništ od toga dovoljno u knjižnicama u koje ja idem. :(
Emo.. eh... Ja ne znam jel se trebam smijati ili plakati, al svejedno neću predsuditi jer nemam dovoljno pojma o tome. Emeri su oni koji se smatraju osjećajnima, ali ne bilo kako već jako izraženo osjećajni. Ne smeta mi što izražavaju osjećaje, ali da prijete oduzimanjem života režući žile... Nezrelo. :/ Za šminku i odjeću, nemam niš protiv. Po tome su dečki naučili i bolje šminkati oči od cura, lol. :D Svatko može biti geek bez obzira na stil. Ali meni su najžešći geekovi metalci. Jarac je heavy geek, a Rak HC geek. :)) To su mi biviši, ak nisi shvatio. ;)
Usput, što se tiće pitanja, možeš probati ili imaš moj mail na boxu. Kak želiš. ;) I np za monstera.
Nisam kanibal, bez brige. ;D
flip-flops:
Metalci, ha? Ja jedino mišićave šminkere gledam. Ne metriće. I ne bodi bildere :D S malo više dasaka u glavi, šupljogavi su definitivno moj ne-tip :)
Da, da... Metalci. :D Tvoj tip dečka - stvarno nisu loši. :)
Andreich^^:
Inače, što se tiče jačeg spola-metalci definitivno nisu my cup of tea, volim sportsku šminku, ali isto mi je jako bitno da dečko bude geek za kompjutere i da ima veliko obrazovanje, i onda kada spizdim nešto na svome pc-u(što se redovitno događa), samo ga zvrcnem i onda promatram kako inteligentno sve to rješava i zaljubljujem se sve više..ah.. :in love: Što će mi neki od kojeg ja više znam?! (Koji paradoks, tip za kojim patim već niz godina nema blage veze o kompjuterima, a za jezike je teški antitalent. Dokaz da se uvijek dogodi suprotno od onoga što želimo. Tako predviđam da ćeš se zatelebati u nekog šminkerčića koji o kompjuterima neće znati ama baš ništa, lol :D)
Mislim da sam davno zatelebala na šminkića (više njih, priznajem) koji nije znao ništa o kompjutreima, i fala Bogu kaj ništa nije bilo. :D Meni su metalci previše privlačni pa ne vjerujem da ću se lako zaljubiti za šminkića. Možda tek kad nešto ozrelim. :)) Tvoje je fakat paradoks.. xDDD Možda da prestaneš tražiti u sebi dokaze od sudbine i pustiti stvari da teću i samo željeti tipa s određenim sposobnostima? Tako barem ne izazivaš sudbu da s tobom igra šah. Svi dečki koji su me prihvatili (tih 2) i odbili (isto tih 2) su bili metalci (izraženo il iskriveno). Pa tako, ja vjerujem da će mi sljedeći dečko također biti metalac. Usput, ja sam fini antitalent za strane jezike, jedva održavam eng u školi na dvojki-trojki. :'( I ne bih cimnula ja dečka-geeka, prije bih svoje frendove. Navika. :) Previše ih volim da ne zatražim pomoć od njih pa onda čravljati bezazeleno. :))
*...SHIZOFRENIA...* i Iridi šaljem puno velike i jako velike puse, posebno dragoj Iridi.
Irida, želim ti da vrijeme tuge i ožalošćenja brzo prođu i da ti lijepa sjećanja zauvijek ostaju u glavi. :*
A sad... Odoh ja...
Prijevod: Brb - be right back
Na hrv: Idem na mjesec, brzo se vraćam!
|
