Bilo je to 1989. godine, kada se je u (bivšoj) Socijalističkoj Hrvatskoj desila želja za nacionalnom sviješću. Na vlast je došla Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Tada sam ja radio još u radnoj organizaciji "Tehnika" u metalnoj industriji u Bjelovaru. U toj euforiji mnogi Hrvati i Hrvatice su odučili doći kući, oni vratiti su se sa inozemnoga rada u "novu Hrvatsku". Tako te godine došli su raditi u "RO Tehbiku" Ivo Legčević i Franjo Čavlović. Oni su platili svoje zaposlenje - kako se to kaže preko veze. Ta dva povratnika bila su sretna što su se vratila u svoju zemlju. Legčević je radio u kontroli a Čavlović u alatnici s mnom u proizvodnom pogonu.
Ivo Legćević je iz Njemačke dovezao "viličara" od 5 tona nosivosti za proizvodni transport robe. To poduzeće u kojemu smo mi radili (vodeće tijelo) obećali su; da mjesečno kroz plaču će mu otplaćivati 20.000 njemačkih maraka - koliko je koštalo to vozilo. Legčević je imao dobre namjere - htio je pomoći svojoj "novoj voljenoj državi" u njenom napretku. Za vozača "viličara" otvoreno je bilo radno mjesto - na koje je došao raditi Zoran Posavec, zet od Legčevića. U ovoj mojoj istinitoj priči - moja želja je pokazati kako je Ivo Legčević ostao prevaren. Po povratku iz Njemačke on je prebacio sva novčana sredstva u Ljubljansku banku, a radilo se je o 200.000 njemačkih maraka. Nikada on taj novac više nije vidio.
U "Tehnici" gdje smo radili, Ivo Legčević je imao prema meni simpatije kao prema čovjeku - jer ja sam bio dobar i savjesni radnik - koji je bio buntovan i koji nikome nije šutio... Ivo je znao raditi jer nijemci su ga naučili. Legčević je često za vrijeme posla ili gableca dolazio k meni i razgovara s mnom na mome radnom mjestu... Pričao mi je o svojoj velikoj nevolji - kako vodi rat s Ljubljanskom bankom, koja je zatvorila svoje poslovanje i nestala iz Bjelovara, odnosno iz Hrvatske.
Legčević se je jako živcirao i na kraju je obolio i umro. Sjećam se dobro riječi od Ive Legčevića, kojega u "Tehnici" su od milja zvali "Ivan"; "Branko radio sam 20 godina teško u njemačkoj za badava". "Da sam taj novac potrošio na kurve ili zapio ili zakockao ne bi mi bilo žao." "Nego drugi je potrošio moj novac." "Koliko puta u njemačkoj ja i oni koji nisu znali u početku - smo pojeli konzervu za pse." "Nismo znali jezik njemački a gledali smo u dućanu da prođemo što jeftinije, kako bi uštedjeli što više novaca". "Sada sam shvatio i znam da je sve u životu ono što uhvatiš svojim zubima i kurcem..."
----------------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 02.10.2013. (Srijeda)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
www.crostojkovic1958.blog.ru
Članaka; 1707
|
