ZAŠTIĆENI KAMATARI I LIHVARI U REPUBLICI HRVATSKOJ
U tekstu napisanom na internetu od Branka Stojkovića „Tko su lihvari i kamatari
koji su uništili Hrvate?“
Uglavnom za vrijeme vlasti predsjednika Stjepana Mesića (2000. – 2010.) pojavili su se strani lihvari i kamatari. Oni su imali jasan cilj: legalno ostvariti monopol nad kreditima, tj. pozajmicama hrvatskim građanima. To su ostvarili na način da ih postojeća vlast ne dira. Oni su razvili mrežu u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini,…, u zemljama globalizacije i tranzicije.
Udruga ŠTIT obavila je opširnu analizu, te razgovarala je sa brojnim Hrvatima i Hrvaticama, koji su ostali prevareni… Najbolji poznavatelj prilika o „zelenašenju“ je Branko Stojković, koji godinama se bavi sa tim problemom. Kada je zemlja trebala stati na svoje noge 1991. godine; uspostavom nove demokracije, onda je ona skrenula u „dužničko ropstvo“.
Stoga se politička nomenklatura u Hrvatskoj priklonila „kriminalnom financijskom inženjeringu“, tj. „skrenula je u podzemlje“. Iz toga proizlazi da „civilno društvo“ našlo se je u velikoj propasti, kraj posrnulog gospodarstva i ekonomije. Interesantno je ovdje napomenuti, kako nakon tobožnjeg nestanka komunizma drugovi na Balkanu postali su oligarhi.
Na početku novog stoljeća i promjena partijskih stranaka, te organizacije HDZ-e i SDP-e stvorile su male elite i tajne organizacije, koje su nastavile funkcionirati kao „lobij mraka“, nakon kozmetičkih promjena vlasti. Dakle, osnovno je bilo „što više steći novca“ u konfuziji straha: od budućnosti, u kaosu, u raspadu radničkih poduzeća…
Na Balkanu su tako kraj kriminalne pretvorbe i privatizacije oživljene i najmračnije forme „pranja novaca“ na fini način otetog od naroda. Iste, stare strukture „promijenili su šifru“ i nastavile su kontrolirati kapital, koji se je „prelio“ u njihove ruke. U tom slučaju su zloupotrebljeni masovni nacionalni osjećaji: banke su sanirane sa 19 milijardi kuna, a na kraju su prodane strancima samo za 1 milijardu kuna.
U najprofitabilnijem dijelu privrede, zavladali su strani bankari. Očito je da su sve tajne službe s policijom na čelu u njihovim rukama. Stvorena je „lista zaštićenih kadrova“, odnosno podobnika, čiji su roditelji već bili istaknuti funkcioneri i pripadnici vladajuće partije. No, zastrašujuće je, koliko je samo ljudi gurnuto u „ponor“ i propast, jer ostali su preko noći bez ičega – a to su: kuće, zemljišta, stanovi, apartmani, vozila i dr.
Nije to sve slučajno – jer riječ je o koordiniranim procesima. U svakom slučaju ostaje činjenica da sve je planski učinjeno na štetu ljudi. Ova analiza ukazuje na to da je glavni neprijatelj „izdajnička vlast“ u Hrvatskoj, koja je nakon dugogodišnjih priprema, ugrozila vitalne interese zemlje. Logično je (samo) detaljno usporediti ovaj „napis“ o njima, i da slika bude sasvim jasna. Nije slučajno da je dr. Ivo Sanader bivši premijer Vlade RH, uhvaćen u pljački, u biti, on je ima svoje pomagače.
Demokratizacija Hrvatske nemoguća je dok god na vlasti opstaje ta bivša komunistička elita. Ovdje se mora spomenuti i hrvatsko iseljeništvo, koje je ostalo bez novca uloženog u propale hrvatske banke. A da se ne govori o nestalome novcu za obranu zemlje u „Domovinskom ratu“.
U zadnje vrijeme od svih ljudi koji su se javili Udruzi „ŠTIT“ njihova priča je uvijek ista. Nasjeli su na propagandu kako uvjeti za podizanje povoljnih pozajmica tj. kredita su bili primamljivi. Oni sklopili su ugovore o pozajmici da nisu dobro ni pročitali što potpisuju. Pozajmljivači daju novac – nekome više a nekome manje. Naravno, mora se položiti hipoteka i to odmah. Koja se upisuje u zemljišnim knjigama: kuće, stanovi, vikendice, apartmani, zemlja, itd. Kreditni ured radi dok se ne uplati jedna rata kredita. A onda za drugu ratu kredita, oni javljaju da se plaća putem poštanske uplatnice i to na sasvim desetu tvrtku. Mobiteli ili telefoni za kontakt više nisu dostupni, ured više ne postoji. Oni koji su posredovali oko kredita nestaju. Svi ljudi su nasjeli na istu foru*.
HRVATSKI POKRET „ŠTIT“
Branko Stojković
Kontakt: 095/814-82-90
Ured: Masarykova 8, Bjelovar
U Bjelovaru, 05. 11. 2012.
|
