PROSLAVLJEN DAN ŽUPANIJE 08. LIPANJ 2011.,
KOJA JE NA KOLJENIMA
Bjelovarsko-bilogorski župan Miroslav Čačija (HSS) za Dan Bjelovarsko-bilogorske županije nije otvorio ni jedno poduzeće niti jedno radno mjesto. Analizirajući i gledajući toga dana što se dešava u našem gradu i županiji: jedino što je u Domu kulture održana svečana sjednica na kojoj su nazočili vodeći ljudi Grada Bjelovara i BBŽ-a. Oni su poslije položili vijence palim braniteljima na spomen obilježje u središnjem gradskom parku, te odšetali na svečanu misu u bjelovarsku Katedralu. Tamo ih je dočekao bjelovarsko-križevački biskup monsinjor Vjekoslav Huzjak, koji je poslije tog obreda sa županom Čačijom razgovarao. Na kraju politička elita završila je u hotelu „Central“ na domljenku. Jedna od poruka poslanih s proslave „Dana županije 8. lipnja“ je: da će Miroslav Čačija, župan nadživiti svu sramotu i bijedu našeg kraja.
Nema glavnih financijskih investicija i ulaganja, i tako naša županija zaostaje i propada, iako smo po prirodnim bogatstvima poznati. Poljoprivredna proizvodnja nestaje. U našoj županiji oko 35 % domaćinstava je napušteno. Mnogi posjedi i kuće stoje godinama prazni. Nikoga nije briga za političku strategiju. Mislim da se ovdje radi o totalnoj nesposobnosti, dok s druge strane gleda se samo na osobni probitak.
U našoj županiji od svih poduzeća koja još postoje, samo jedno poduzeće posluje pozitivno. Bjelovarsko-bilogorsku županiju nije zadesila prirodna katastrofa – nego ljudska duhovna i fizička bijeda, koja je rezultirala sa visokim brojem nezaposlenosti. U Bjelovaru je nestala mliječna industrija „Sirela“, jer tajkun Rajić je otpeljao strojeve u Zagreb. Sada vlasnik prehrambene industrije „Koestlin“ seli svoju proizvodnju u BiH-a. Bjelovarski pogon i proizvodnja keksa mogli bi smanjiti proizvodnju i na kraju ugasiti.
Provodi se jedna totalno pogrešna politika u Županijskoj upravi, koja je leglo samo birokracije i nerada. Mnoga područja u Županiji su vrlo zaostala, ali zato županija ima brojne službene aute, koji koštaju milijune kuna ne godišnje nego mjesečno. Nameće se stoga pitanje – što su i sami ljudi kadri poduzeti da spriječe krajnje uništavanje svoga zavičaja?
U Bjelovaru, 09. 06. 2011.
Branko Stojković
|
