četvrtak, 11.05.2006.

Misery...

U posljednje vrijeme puno razmišljam o ljudima koji su napustili moj život...Valjda je takvo vrijeme. Juče sam se sjetila dide i bila kao pokisla cijeli dan. Uvijek te ubiju one male stvari, sitnice kojih nisi ni svjestan da pamtiš. Glas, pokret, miris...
Dok sam se vraćala iz grada niz ulicu sam vidjela svoju malu susjedu, jako razdraganu curicu, zapravo sestru mojeg prvog prijatelja iz Vinkovaca koji nije imao tu prigodu upoznati svoju sestru. Poginio je ispred svoje kuće na opći užas svoje obitelji koja je bila toliko nesretna da svjedoči tom događaju. Dok sam gledala nju uhvatila sam se kako razmišljam kakav bi on bio sada da je još živ. Kako bi izgledao, kako bi se ponašao, kakav bi postao.... Izgleda da nam neke stvari nisu suđene da ih doživimo.


Light upon you...


<< Arhiva >>