crniblogkomunizma

četvrtak, 21.06.2012.

Analiza stanja nacije urbi et orbi 22.6.2012.

Hrvatska nogometna reperezentacija ispala je s Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukraini 2012., ne plasiravši se u četvrtfinale.

Uspjeh je plasirati se na nogometno EP, ali kad si već tamo, onda je cilj doći što dalje. Vatreni su ispali u prvom kolu, ali su Bilić i njegovi dečki kod kuće dočekani kao junaci. Radi li se o samoobmani?

Hrvatska nogometna reprezentacija jeste u posljednjoj utakmici 1. kola protiv Španjolske oštećena od jednog njemačkog suca za čak dva jedanaesterca, što bi, da je dosuđen samo jedan, znatno preokrenulo utakmicu u korist Hrvatske. Sudac koji je nepravedno odradio svoj posao kažnjen je od Uefine komisije tako da više ne sudi u daljnjim utakmicama prvenstva, a inače se radi o jednom kontroverznom njemačkom sucu kojeg su gledatelji Bundeslige ocijenili najlošijim. Međutim, što je glavni izbornik učinio da unatoč lošem suđenju se hrvatska reprezentacija plasira u slijedeće kolo prvenstva?

Kad se sagledaju sve činjenice, znamo da kao mala i slabo razvijena zemlja uvijek možemo doći na udar u svijetu, tako i u športu. Posljednji rat (velikosrpska agresija) pokazao nam je kako se svijet odnosi prema nama – maćehinski. Očekivati od takvog svijeta ravnopravan tretman je iluzija, tako i na prostim športskim natjecanjima, pa i nogometnim prvenstvima. Stoga Hrvatska treba, bez obzira o kojoj domeni se radi, uvijek ići na samorazvoj, i ne gledati kako će nam netko pomoći, ili kukati kako nas je netko oštetio, zakinuo i sl.

U konačnici, Bilić je kriv za ispadanje hrvatske reprezentacije prije reda, jer je u utakmici protiv Španjolske postavio potpuno krivu taktiku! (Već u prethodnoj utakmici protiv Italije je izbornik trebao igrati na pobjedu, što je bilo realno i ostvarivo, i time bi riješio dvojbu daljnjeg sudjelovanja na prvenstvu.) Postavio je taktiku čekanja i čuvanja rezultata, i to sve do 80. minute utakmice, tako da hrvatski vrsni napadači nisu ni mogli doći, realno, u priliku da španjolskoj momčadi zabiju gol, ostvare prednost i osiguraju ulazak u četvrtfinale. Svi su znali da će Italija najvjerojatnije pobijediti slabu Republiku Irsku. Najkasnije nakon što je Italija povela u 38. minuti, Bilić je morao odmah promijeniti taktiku hrvatske igre, i preokrenuti je u pravcu općeg napada, a nije. Zato je kriv, a i inače je trebao biti smijenjen odmah nakon što se doznalo da se Hrvatska nije plasirala na SP u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Na koncu, takova procjena se pokazuje istinitom i svrhovitom, jer se Hrvatska nije kvalificirala u regularnom dijelu kvalifikacija za EP u Poljskoj-Ukraini, nego tek u naknadnoj relegacijskoj utakmici protiv Turske. Bilić je ostvario odličan rezultat plasmanom na dva EP, i pobjedom protiv Engleske na Wembleyu u Londonu, kao i protiv Njemačke na EP u Austriji, ali to je premalo, s obzirom na igrački potencijal cijele momčadi i pojedinaca koji igraju u stranim ligama na Zapadu. Posebna je šteta što Hrvatska nije igrala na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi! Zaključak: Dočekati Bilića u Zagrebu kao junaka, znak je da hrvatsko društvo živi u iluziji, i da nije u stanju sagledati položaj u kojem se nalazi, a taj položaj nije zavidan!

G – 20. U Mexicu su se sastali predstavnici-državnici najrazvijenijih i najsnažnijih zemalja na svijetu, da rasprave o raznoraznim pitanjima, među njima i o euro-krizi.

Predsjednik Europske komisije, Portugalac Barroso je ispravno ukazao da je uzrok krize u Europskoj uniji financijska kriza koja je 2008. izbila u gradu New Yorku, na Manhattanu, u Wall Streetu.

Na summitu G-20 vršen je velik pritisak na njemačku kancelarku da popusti u svojoj politici čelične štednje, naime, njemačka vlada time ne želi završiti kao bivše jugoslavenske zapadne republike koje su plaćale dugove, korupciju i promašaje južnih tzv. nerazvijenih republika. Ta jugoslavenska politika sastojala se od toga da su Slovenija i Hrvatska davale novac, a Srbija, BiH, Makedonija, i Crna Gora, te Kosovo i Vojvodina su trošile do mile volje. U zoru pred raspad bivše Jugoslavije je jedan slovenski komunistički delegat u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu postavio pitanje - zašto Slovenija ne dobiva izvješće o utrošenom novcu iz tzv. nerazvijenih republika. Jedan srpski delegat na to je uzvratio: Druže, nije na vama da pitate, nego da date! Tako se otprilike ponašaju i u Europskoj uniji. Njemačka krava-muzara treba davat mlijeko, a ostali neka sišu do mile volje. Takovoj politici je kancelarka Merkel postavila zasun, na što je am. predsjednik Obama stavio primjedbu. Međutim, unatoč pritisku na kancelarku na sastanku G-20, Obama nije išao do kraja, naime, očito ga je razočarao Bilderberg.

Privatna tajna angloamerička zavjerenička organizacija Bilderberg je na svojem posljednjem sastanku kod Washingtona ugostila Mitta Romneya, kandidata Republikanske stranke za američkog predsjednika, što je bio signal da će on vrlo vjeorojatno postati novi američki predsjednik umjesto Obame.

Zašto poslušni Obama nije i nadalje željeni kandidat Henrya Kissingera, dakle, glavnog operatera u Bilderbergu, ostalo je za sada nepoznato, ali očito se međunarodnim bankarima iz Wall Streeta i londonskog Citya zamjerio, illi nije ispunio sva očekivanja, iako je privatnim bankama odmah na početku svog mandata u naručje bacio preko 700 milijardi US$ za njihovu sanaciju zbog financisjke krize koju su one izazvale. Naravno, američki porezni obveznici plaćaju sanaciju privatnih banaka, što je pljačka stoljeća.

Kako se financijska kriza u EU ne rješava po želji Bilderberga zbog otpora kancelarke Merkel koja je jednom sama bila gošća na tajnom sastanku Bilderberga, tako je počela demontaža njezine vlasti.

U toj demontaži, i hajci, prednjači njemački liberalno-ljevičarski tisak. Tako je s vlasti naprosto smijenjen njemački predsjednik Christian Wulff, uski suradnik kancelarke Merkel. Wulff je dao ostavku zbog istražnih radnji Državnog odvjetništva radi sonovane sumnje u korupciju manjeg stila (prijatelj mu financirao privatni vikend sa suprugom, s tim da je Wulff naknadno predočio dokaz da je osobno platio račun u hotelu, a ne da mu je netko drugi financirao privatni izlet; u RH pak premijer boravi preko vikenda privatno u vili na moru kod predsjednika udruge poslodavaca, i nikome ništa). S vlasti ga je de facto skinuo ljevičarski tisak, ovaj puta čak uz potporu žutog tiska kojim upravlja desni centar, što pokazuje kako lako Wall Street upravlja politikom iza kulisa, i koliko je ljevičarski tisak, i cijeli socijalističko-socijaldemokratski ljevičarski politički pokret na Zapadu marioneta međunarodnih bankara odnosno krupnog kapitalizma.

Primjer toga je i taj da je na tajni sastanak Bilderberga u lipnju 2012. pozvan šef kluba zastupnika Zelenih u Bundestagu (koji je predstavljaju radikalni lijevi centar), što je definitivni signal da je Wall Street krenuo u žestoko rušenje kancelarke Angele Merkel (Zeleni su koalicijski partneri Socijaldemokratske stranke na slijedećim izborima u Saveznoj Republici Njemačkoj).

Naime, međunarodnim bankarima odgovara nerješavanje ekonomsko-političke krize u Grčkoj jer samo u mutnome mogu lovit svoje zločinačke političke ciljeve kako ih javnost ne bi prepoznala kao glavne krivce, a oni su zaista glavni krivci krize jer su je izazvali, i nakon toga lihvarskim kamatama na reprogramirenje grčkog duga dolijevaju ulje na vatru, i izazivaju socijalne nerede i situaciju građanskog rata kako bi tu zemlju potpuno razorili i isključili grčki nacionalizam kao konkurenta i prepreku ostvarenja dominacije svjetske vlade, odnosno grčki primjer služi kao probni balon za slamanje svih zemalja EU.

Tome se suprotstavlja predsjednica njemačke vlade, jer zna da nakon Grčke, ako kriza tamo ne bude riješena, ista se prelijeva u Njemačku, i slike velikih nereda u Ateni čekaju berlinske ulice. Uostalom, to je prije dvije godine najavio ondašnji predsjednik Udruge njemačke industrije, industrijalac Henkel, savjetovavši njemačku vladu da, ili Grčku izbaci iz euro-zone, ili da Njemačka napusti euro-zonu, i uvede natrag njemačku marku. Njemačka vlada ga nije poslušala, i sada gasi požar, a u tome je sprječavaju ostale članice EU, osokoljene američkom i britanskom vladom. Međutim, kao što je navedeno, na sastanku G-20 2012. godine izostao je konačni Obamin pritisak na Merkelicu koja je iz Mexica otišla ranjena, ali ne i poražena. Naime, Obama je shvatio da ga je Kissinger ostavio na cjedilu, što predstavlja naknadnu pamet jer Bilderberg uvijek iskoristi političara, i zatim ga odbaci kao staru krpu. Sjetimo se samo Franje Tuđmana – Bilderberg ga je iskoristio za dijeljenje BiH, a zatim njega i njegove generale prepustio haaškom sudu. (Franjo Tuđman imao je 1989. sastanak s Kissingerom koji se zalagao za podjelu BiH; zato je Slobodan Milošević, osokoljen time, i krenuo u velikosrpsku agresiju, prvo na Hrvatsku, zatim 1992. godine i na Bosnu i Hercegovinu).

Kad smo već kod Kissingera, ovaj Nobelovac za mir dobio je nedavno visoko izraelsko državno-predsjedničko odlikovanje, i prilikom preuzimanja odličja naglasio da vrijeme za Iran istječe, te je za jesen 2012. najavio rat protiv Irana.

Izraelski predsjednik je naglasio da je Kissinger dobio odličje kao „veliki državnik, i Židov“, jer da nikada Izrael nije ostavio na cjedilu. Nedavno objavljeni tajni dokumenti razgovora između Kissingera i predsjednika Nixona govore, da je Kissinger poručio Nixonu da nije politika SAD da brine o Židovima u Sovjetskom Savezu ako ih ovaj želi istrijebiti. Toliko o brizi za svoj vlastiti narod iz kojeg potječe. Naime, međunarodnim bankarima i njihovim marionetama se fućka za narode. David Rockefeller je u svojim memoarima rekao, da je „ponosan što je internacionalist, i ako ga zbog toga nazivaju izdajnikom Sjedinjenih Američkih Država, da je ponosan na to“.

U Hrvatskoj su udbaši koji se nalaze na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpola opet svjedočili na nadležnom sudu Republike Hrvatske, tako da se politika državne zaštite udbaša iz vremena vladavine Hrvatske demokratske zajednice nastavlja i pod vladavinom kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD, i dr.) Nema veće sramote za hrvatsko pravosuđe nego kad se udbaši javljaju kao svjedoci suda, bilo kao svjedoci Državnog odvjetništva, bilo kao svjedoci obrane. Pred zakonom ipak nisu svi jednaki, jer hrvatski, generalima se sudilo, čak se general Gotovina nalazio na međunarodnoj tjeralici Intepola zajedno s ratnim zločincima Karadžićem i generalom Mladićem, ali kad se udbaši nalaze na policijskoj tjeralici Interpola, onda su sigurni u RH. Takve velike nepravde vode do građanskog rata, jer ispada da oni koji su se borili za Jugoslaviju i totalitarni komunizam imaju imunitet, a oni koji su se borili za hrvatsku državu, nemaju, nego se nalaze na vjetrometini kao divljač za odstrel!

Da Bog ne naplaćuje svake subote nego jednom u životu pokazuje nam životarenje Milanovićeve vlade koja zbog korupcije i zaštite udbaša neće past s vlasti, niti zbog toga što je ukinula pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom, ali će zato za nekoliko mjeseci (do kraja godine) pasti s vlasti zbog goruće ekonomsko-socijalne krize koja je zapljusnula Republiku Hrvatsku. Stručnjak Kulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu je prije dvije godine upozorio vlasti, da ako se ne poduzmu prave mjere, da će ekonomska kriza u Hrvatskoj trajati slijedećih 30 godina! I to je istina.

Dana 22.6.1593. hrvatska vojska u bitci kod Siska obranila zemlju od Turaka (Osmanskog Carstva) i sačuvala hrvatsku državnost, a jugoslavenski komunisti kod Siska, 22.6.1941. digli oružani partizanski ustanak u kojem su rušili Nezavisnu Državu Hrvatsku i hrvatsku državnost

Do tada, RH i dalje živi u samoobmani, još od vremena Franje Tuđmana, i tako 22. lipnja dočekuje državni praznik, tzv. Dan antifašizma, iako se zna da tog dana nije krenula borba protiv fašizma, nego protiv Nezavisne Države Hrvatske, odnosno jugoslavenski komunisti pokrenuli su tog dana 1941. godine kod Siska partizanski oružani ustanak, ali na zapovijed Komunističke internacionale iz Moskve radi rasterećenja Crvene armije, s obzirom da je tog dana Hitlerova Njemačka napala SSSR.

Partizanski rat je u prvom redu služio za izvođenje Oktobarske revolucije na hrvatskom tlu (i šire), a ne za borbu protiv fašizma, te se partizanska borba u pravilu nije vodila protiv „okupatora“ nego prvenstveno protiv NDH i hrvatskih civila, koje je partizanska propaganda Agitprop nazivala „domaćim izdajnicima“ jer su podržavali NDH. Tito i njegovi partizani bili su kvislinzi Sovjetskog Saveza, i u službi razaranja hrvatske državnosti radi obnove jugoslavenske države, i instalacije diktature komunističke partije.

Bivši komunisti u RH od 22. lipnja 1991. svake godine obilježavaju svoj dan na koji su ponosni, naime, srušili su hrvatsku državu NDH, i k tome još tvrde da su udarili temelje Republici Hrvatskoj kao samostalnoj i neovisnoj državi (koja u međuvremenu nije više ni nezavisna ni neovisna, jer su bivši komunisti njezin suverenitet prenijeli na umjetnu tvorevinu međunarodnih bankara – na EU). U stilu velike manipulacije, bivši komunisti su totalitarni komunizam u svojoj propagandi preimenovali u „antifašizam“ kako bi stekli lažni legitimitet.

Srećom, kako je Bog htio, 22. lipanj nije jedini povijesni dan u hrvatskoj povijesti, naime, tog dana 1593. godine bila je i bitka kod Siska protiv Osmanskog Carstva koju je hrvatska vojska dobila, i otjerala turske spahije i srpske poturice preko Une u „Tursku Hrvatsku“ (Bosnu).

21.06.2012. u 23:47 • 1 Komentara • Print • # • ^

petak, 01.06.2012.

Političko licemjerje kod kuće i u svijetu

Fotografija koju zapadni mediji ne prikazuju već cenzuriraju: patrola Američke vojske kraj polja derivata droge heroin - opijuma - u Afganistanu nakon 2003. godine.

Pošto je licemjerje u hrvatskoj politici i medijskoj javnosti svakodnevna pojava, pozabavit ćemo se s ovim pojmom na osnovi konkretnih primjera.

U Srbiji je na predsjedničkim izborima pobijedio kandidat oporbe, Tomislav Nikolić, što je u Hrvatskoj izazvalo zgražanje, i ograđivanje njezine licemjerne političke elite od tog demokratskog izbora, a inače je politička elita u Zagrebu, a riječ je o balkanskoj eliti bivših komunista, na riječima za demokraciju.

Ta želja za demokracijom, ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i u Europskoj uniji i Sjedinjenim Amričkim Državama ima svoje granice, jer kad god neki čelnik bude izabran na demokratskim izborima, a nije po volji zapadnih čimbenika, nastupa licemjerje koje otprilike glasi: Pozdravljamo demokraciju, ali samo onu koja na površinu izbacuje izdajice, poslušnike i podmićene licemjere kakvi smo i sami.

Tomislav Nikolić je iskren kad kaže da mu je žao što se nije ostvario njegov san o velikoj Srbiji. Što u tome ima sporno? Je li je izrekao možda laž?

I danas je novi predsjednik Srbije četnički vojvoda, titula koju mu je dao njegov bivši predsjednik i četnički vođa Vojislav Šešelj, i lukavo mu je ostavio nakon što su se razišli zbog Nikolićeve „izdaje“, kako tvrdi vođa radikala iz haaške ćelije gdje mu se sudi po optužnici na osnovi koje on treba preuzeti odgovornost za sve srpske zločine, što ovaj odbija prihvatiti ulogu žrtvenog jarca, i kad god je mogao, ukazao je na zločince iz srpskih redova, poglavito iz tzv. JNA, Kontraobavještajne službe JNA, i Miloševićevog režima. Za „Ovčaru“ je Vojislav Šešelj jasno rekao na haaškom sudu da je ratni zločinac u tom slučaju Aleksandar Vasiljević, šef KOS-a JNA u to vrijeme. KOS je, inače, hrvatskom narodu, pored Udbe, bila najneprijateljskija organizacija u povijesti. General JNA, Franjo Tuđman je, usput rečeno, jedno vrijeme bio pomoćnik kontrolora Kontraobavještajne službe JNA u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, Titovog generala Ivana Gošnjaka koji je izdao ratnog sekretara CK KPH Andriju Hebranga, i u partizanskim logorima od rujna 1944. do travnja 1945. držao 79 tisuća Hrvata (ovo su objavljeni podatci na osnovi jugo-komunističkih dokumenata).

Nemožemo se prisjetiti da su SDP i HDZ ikada objavili ijedno priopćenje protiv programa velike Srbije, bilo da se radi o Memorandumu SANU (i Memoranduma SANU broj 2), bilo o programu Srpske radikalne stranke, ili političkog djelovanja Socijalističke partije Srbije od srpskog vožda Slobodana Miloševića. Kada ste čuli Ivu Josipovića da je ikada nešto rekao protiv četničkog programa, protiv četništva i četnika? Godinama se velikosrpski program nakon rata širi Hrvatskom putem Hrvatske televizije i njezinih nekih gostiju (sjećamo se gosta Vuka Draškovića, četničkog ideologa koji je na hrvatsko ratište slao svoje dobrovoljce – četnike), putem nekih političkih stranaka, putem nekih novinara i tiskovina, a gost je bio i Milorad Dodik, zagovornik velike Srbije s kojim se aktualni predsjednik RH srdačno druži, i kojemu je posjetom u tzv. Republici Srpskoj dao legitimitet iako je bio jedini predsjednik na svijetu koji je službeno posjetio taj genocidni entitet odnoso tu genocidnu umjetnu tvorevinu, i položio vijenac na grobove srpskih pobunjenika. Danas predsjednik Ivo Josipović licemjerno traži od svog kolege Nikolića da će mu doć na inauguraciju samo ako se ovaj izričito odrekne četništva. Zar to nije licemjerno? Neka se Ivo Josipović odrekne titoističkog boljševizma kojeg naziva „antifašizam“!

Međutim, nema problema, Josipović nije došao ni na inauguraciju bivšeg predsjednika Srbije, Borisa Tadića, ali su ova dvojica licemjera poslije svejedno srdačno surađivali, čak dogovorili zajedničke udžbenike iz povijesti, što je pljuska zdravoj pameti, ali na Balkanu sve prolazi. Nije bitno Josipoviću što je Boris Tadić govorio o Oluji da je to navodno zločin, i što je pravio pritisak na haaški sud da osudi generala Antu Gotovinu kad je izjavio, da on ne smije nikako biti oslobođen, sredinom 2010. godine kada je bilo jasno da protiv Gotovine haaški sud u biti nema dokaza, pa se šekuliralo da će biti prijevremeno pušten na slobodu, a proces okončan prekidom zbog nedostatka dokaza.

Nije predsjednik Ivo Josipović taj koji u RH odlučuje hoće li s nekim iz Srbije ili „regije“, surađivati ili ne, jer to je već davno određeno u Bruxellesu, i pošto su vladajući bivši komunisti iz HDZ-a i SDP-a likvidirali hrvatski suverenitet, o vanjskoj politici RH više ne odlučuje Republika Hrvatska, ni predsjednik Republike, ni Hrvatski sabor, niti MVP RH. Stoga će Josipović surađivat s Nikolićem u istoj mjeri, ili čak i još srdačnije nego s Tadićem. Na koncu, zar nisu partizani i četnici u Drugom svjetskom ratu surađivali, zar nisu Tito i Draža Mihailović imali sastanke i potpisivali vojno-političke ugovore, i zar većina četnika nije i službeno pristupila partizanima koncem 1944. godine?

Suradnja četnika i komunista- partizana, tzv. antifašista, u Drugom svjetskom ratu

Nemojmo dakle, biti licemjeri – suradnja bivših komunista i bivših četnika je realnost na ovim prostorima, a je li i budućnost ovisi o Hrvatima od kojih, doduše manjina, ali ipak glasačka manjinska mašinerija podupire bivše komuniste, bilo iz SDP-a, bilo iz HDZ-a, tako da je suradnja Josipovića i Nikolića želja dobrog dijela hrvatskih birača, dakle, onih koji izlaze na izbore i daju legitimitet tim nedemokratskim izborima u Hrvatskoj, koji se temelje na medijskoj cenzuri i nedemokratskom izbornom zakonu.

Tomislav Nikolić, kao i njegov hrvatski kolega, nije samostalan čovjek koji bi mogao donositi neovisne odluke u politici nego je marioneta liberalnog Zapada, kao što Vojislav Šešelj i tvrdi za svog bivšeg zamjenika da se prodao zapadnim tajnim službama koje su ga ucjenjivale optužbama za ratni zločin u Hrvatskoj tijekom velikosrpske agresije. Toma „Grobar“ odmah je „pukao“. Po svom karakteru sliči bivšoj Tuđmanovoj marioneti, i lažnom magistru, zvan Anto Đapić – kukavičluk, spremnost na brzu kapitulaciju, kukanje i predstavljanje samoga sebe kao žrtvu kad se osjeti ugrožen, plakanje, mizerija u politici, ispunjavanje svega i svačega što se od takvih traži, izdaja i vlastite matere ako je nužno za politički probitak, čitaj karijerizam, i teški, teški politički oportunizam. Također, a to nije nebitno, takve kukavice krasi i jedna crta lica, koja se uočava kod Tome „Grobara“, a ta je izraz samoubojice – čovjek koji će si jednog dana sam oduzet život. Iskopat će grob sebi i Srbiji. U biti, po hrvatske interese, to će ispast odlično, bolje nego je Tuđmanova Hrvatska zaslužila, jer joj je vodstvo bez pameti, kao i većina njezinih glasača.

Licemjerno je, dakle, što SDP i HDZ nisu bili zabrinuti što je Tadićeva stranka, na pritisak EU prije nekoliko godina, ušla u koaliciju s Miloševićevom strankom koja je uzrok rata na prostorima RH i BiH devedesetih. Nismo valjda toliko licemjerni pa da tvrdimo kako su za rat krivi srpski četnici, i općenito rečeno nacionalisti? (Iako, četnici nisu nacionalisti nego šovinisti, ali danas liberalni mediji već i sam pojam nacionalizam stavljaju na istu razinu s fašizmom, što je medijski totalitarizam u službi krupnog kapitala i međunarodnih bankara). Sada su vladajući hrvatski jugonostalgičarski eks-komunisti zabrinuti zbog Nikolića? Ma drugovi dragi, ne trebate biti zabrinuti, i ne glumite zabrinutost! Dokazali ste da vam nije stalo do Hrvatske, prema tome, nemojte glumiti. DOSTA vaše glume, i DOSTA vaših laži! STOP!

Što je još licemjerje u politici? Licemjerje ili hipokrizija je kada Zapad tvrdi da u Afganistanu gradi demokraciju, a „blagosljivlja“ krivotvorenje predsjedničkih izbora u toj okupiranoj srednjoazijskoj zemlji. Licemjerje je kad američka vanjska politika glumi da ljudsku civilizaciju brani od talibana, a s tim istim talibanima tajno pregovora sada, kao i prije invazije zapadnih snaga na čelu sa S.A.D. na Afganistan 2003. godine. Licemjerno je kada ispada da su talibani bili jedini koji su, radi religioznih razloga, djelatno zaustavili proizvodnju opijuma u Afganistanu (iz opijuma se proizvodi derivat zvan heroin), a da je proizvodnja opijuma narasla za oko 1000 posto otkad polja opijuma „osiguravaju“ snage NATO na čelu s Američkom vojskom. Naravno, službeno ih ne osiguravaju, ali ih i ne uništavaju, i tako raste broj ovisnika o drogi na Zapadu, jer Afganistan je najveći proizvođač opijuma na svijetu. Ovisnost mladih ljudi na Zapadu odgovara međunarodnim bankarima Wall Streeta jer tako lakše kontroliraju stanovništvo Zapada – od ljudi prave marionete, slikovito rečeno bez mozga, vlastitog mišljenja, samopoštovanja ili osobnog digniteta, i stava i znanja. Uz to naravno odlično zarađuju time što šire zarazu droge među ljudima.

Licemjerje u politici je kada am. predsjednik Obama hvali Hrvatsku kao zemlju koja je postigla najveći napredak u „regiji“.

Halo, o kakvom napretku govori ovaj licemjer? Možda zato što je jedan korumpirani hrvatski premijer priključio Hrvatsku NATO-paktu bez referenduma, što je praktički izvršen „Anschluss“ kao Austrije 1938. godine? Ili „Anschluss“ RH Europskoj uniji na nedemokratskom referendumu? Ili možda Obama misli na „reforme“ kojima su bivši komunisti učvrstili svoju vlast u Hrvatskoj?

Od Hrvatske je naprednija čak i Srbija koja je dokazala da bivši komunisti mogu i past s vlasti. U Hrvatskoj od pada komunizma vladaju i dalje komunisti, bivši, i udbaši.

Nije se Zoran Milanović slučajno odmah nadovezao na Obamin istup kojim je ovaj označio posebna prava homoseksualaca kao prioritet svoje politike u predstojećoj predsjedničkoj kampanji - odmah nakon što su građani am. savezne države Sjeverne Karoline referendumom odredili pojam braka kao isključivo pravo između muškarca i žene, odnosno heteroseksualnih osoba, i zabranili homoseksualne „brakove“.

Podsjetimo se iz povijesti: Sjedinjene Američke Države su upravo Sjevernu Karolinu 1861. godine uzeli kao casus belli (povod) za građanski rat Unije protiv Juga, jer nakon proglašenja nezavisnosti Sjeverne Karoline od Sjedinjenih Američkih Država američka vlada predsjednika Lincolna nije htjela povući svoje postrojbe iz jednog garnizona na jednom otoku ispred glavnog grada Charlestona, koje su obrambene snage Sjeverne Karoline potom napale i izbacile stranu okupacijsku vojsku sa svog teritorija. Na kraju je Sjeverna Karolina kao dio Konfederalnih Držva Amerike, odnosno Juga, izgubila rat, tako da je povijest malo drukčije napisana nego što je ovdje na tom slučaju intepretirana. Poanta je da netko namjerno u svijetu provocira građanski rat po pitanju homoseksualnih ekstra-prava, kao da se radi o porobljenim robovima.

Teroristički napad u Damasku 17. 3. 2012. ispred sjedišta sirijskih sigurnosnih snaga

Licemjerje u politici je kada liberalni Zapad optuži sirijskog predsjednika za građanski rat, a na mala vrata ubacuje terorističke skupine koje partizanskom borbom raspiruju građanski rat, i pri tome civile uzimaju kao živi štit. Eksplodira bomba u Damasku, prilikom čega pogine 20, ili 30 sirijskih vojnika i policajaca, uz civile, i Zapad licemjerno za takav teroristički akt optuži sirijski režim predsjednika Asada, pa ispada da Asad ubija vlastite vojnike i policajce. State Department silom hoće nametnuti demokraciju, dok je sirijski režim demokraciju nedavno sam uveo ustavnim odredbama, i na referendumu potvrdio uvođenje višestranačkog sustava i demokratskih izbora. Što onda Zapad hoće? Više je nego jasno – skršiti Siriju kao iranskog saveznika, i instalirati marionetski režim koji bi se odvojio od Irana, jer glavni cilj je Iran i njegova naftna polja pod lažnim izgovorom suzbijanja Irana da se domogne atomske bombe, dok Izrael ima preko 200 komada atomskih bombi, i nikome ništa.

Licemjerno je kada liberalni mediji kritiziraju i etiketiraju glasnika mira, nobelovca Güntera Grassa samo zato što kritizira avanturu Zapada koji podupire Izrael u oružanom napadu na Iran. Odjednom ljevičarski mediji na Zapadu, koji nose reputaciju glasnika mira, kritiziraju mirotvorca Grassa – kakvog li samo licemjerja!

Ili zakon o sprečavanju diskiriminacije kojeg je donio Sanaderov HDZ u prošlom sazivu Sabora, a kojim treba prije svega štititi homoseksualce. Sada ispada po tumačenju Jadranke Kosor, da je i samo kritiziranje održavanje gay-parade, ili kurs marša gay-parade, napad na homoseksualce, i pokušaj njihove diskriminacije. Kakvog li licemjerja, jer ispada da je zakon o sprečavanju diskriminacije donijet samo zato da se suzbije svaka demokratska kritika na račun npr. programa o zakonu o gay-brakovima i posvajanju djece od strane homoseksualnih osoba. To se zove TOTALITARIZAM!

Kad se malo bolje pogleda, izvor zalaganja za gay-brakove i slično nalazi se u programu međunarodnih bankara sa ciljem uništenja osnovne ćelije svakog društva - obitelji, radi što lakšeg uspostavljanja kontrole nad stanovništvom Zapada gdje se neoliberalnom ideologijom borbenog ateizma uništava kršćanstvo.

Što je još licemjerje u politici? Licemjerje je kada medijska javnost u Hrvatskoj tjednima raspravlja o ruti gay-parade u Splitu, dok velika recesija hrvatskog gospodarstva, sada, tek sada službeno priznata, pada u drugi plan. To je logično, jer Milanovićeva vlada nema istinski program o izlasku iz gospodarske krize. Zato i pribjegava licemjernim taktičkim varkama tipa rješavanja pitanja homoseksualaca (kao da je njemu navodno stalo do prava homoseksualaca, s tim da to u svojoj predizbornoj kampanji uopće nije spomenuo, kao ni ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom), te ispada kao da nemaju ista prava kao i ostali građani. Ne radi se o njihvim pravima nego o ekstra-pravima, ali SDP licemjerno izbjegava odgovornost za zemlju, time što njihovi eksperti-licemjeri tumače o pravima homoseksualaca ali ništa ne znaju o pravima nezaposlenih i socijalno siromašnih obitelji koje u opljačkanoj zemlji predstavljaju tužnu i obespravljenu većinu koja crkava i životari.

Nemojmo zaboravit dvije činjenice dok Obama predvodi program homoseksualnih „brakova“: prva jest, da u S.A.D. ima 100 milijuna nezaposlenih; druga činjenica: u Njemačkoj 15 posto Nijemaca, a to je preko 10 milijuna građana, nema struju u svojim domovima, jer nemogu plaćati račune!

Licemjerje je i kada potpredsjednica Hrvatskog sabora, Jadranka Kosor (HDZ), tumači nužnost pridržavanja zakona o sprečavanju diskriminacije, ali ne i Kaznenog zakona RH po kojemu krim-policija treba istraživati kaznena djela, a DORH dizati optužnice, a sudovi suditi, međutim, ne u RH gdje se neki udbaši, koji se nalaze na tjeralici Interpola, nalaze pod državnom zaštitom, kao npr. Manolićev čovjek Josip Perković koji čak nastupa na sudu kao svjedok – što je ruganje pravdi.

Licemjerno je, kad Ivo Josipović govori o „PravDi za Hrvatsku“. Dijametralno suprotno – politika nepravde za Hrvatsku – to je politika vladajućih bivših komunista i udbaša.

Licemjerno je kada se SDP poziva na demokraciju, a veliča Tita koji je ubijao demokraciju. Licemjerno je kada Josipović traži od Nikolića da se odrekne četništva, dok je počasni građanin grada Zagreba, ne samo komunist i ubojica Josip Broz – maršal Tito, nego i velikosrpski ideolog Vuk Stefanović Karadžić. Govorimo o dokazanom licemjerju političke eks-komunističke elite u RH. I Tito je bio veliki licemjer, stoga i ne čudi licemjerje onih koji s njegova krivoga puta nisu ni do danas skrenuli.

Licemjerno je od vladajućih političara kad u zemlji govore da je bila velikosrpska agresija, a u inozemstvu to ne govore, već šute na spomen u EU o „građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji“.

Licemjerna je briga za Antu Gotovinu od onih istih koji su ga predali da mu sude, a oni sami izbjegavaju odgovornost za bilo što, jer oni su „antifašisti“?

Oni su licemjerni antifašisti koji su totalitarni komunizam preimenovali u antifašizam, a svoju autoritarnu vladavinu u „festival demokracije“. Takav „festival demokracije“ postojao je u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj gdje su boljševici izgradili tzv. antifašistički zaštitni zid kojeg su normalni ljudi zvali Berlinski zid koji je crveni fašizam štitio od demokratske i socijalne Savezne Republike Njemačke.

Licemjerno je, kada zapadni bankarski svijet stvori svjetsku ekonomsku krizu, a porezni obveznici vraćaju stotine milijardi eura i dolara štete koju su međunarodni bankari prouzročili – sa svrhom da radikalizaraju političku scenu u Europskoj uniji – tako u Grčkoj još malo pa vlast preuzimaju neoboljševici, kojima će glavna oporba biti neonacisti, a u Srbiji već imamo četnike (uz neokomuniste), u BiH i RH bivše komuniste, i tako je balkansko bure baruta spremno na novo potpaljivanje – po potrebi, da se skrene možda pažnju s krize na Bliskom istoku kao kada je velikosrpska pobuna krenula u vrijeme Pustinjske oluje 1990./1991. godine, i ponovnog ujedinjenja Njemačke.

U biti što je licemjerje? Licemjerje jeste nepravda.Političko licemjerje jeste izdaja!

S naknadnom pameti The Washington Post podsjeća polovicom 2012. godine da kriza u EU podsjeća na onu u bivšoj Jugoslaviji.

O tome je bilo riječi na ovom blogu još prije nekoliko godina. Međutim, čak ni ovo važno zapažanje glasila Wall Streeta neće u tom smislu ništa promijeniti jer plan za destrukciju u EU je već davno pokrenut, i nezaustavljiv je. Plan je da tzv. međunarodni bankari-internacionalisti kroz političku i ekonomsku destrukcija preuzmu potpuno vlast u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, i nametnu svoju „svjetsku vladu“ koja je već počela funkcionirati.

Slijedeći tjedan Bilderberzi imaju sastanak kraj Washingtona, pa ćemo vidjeti tko je favorit za slijedeće predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, i kolika će biti cijena nafte u slijedećem neposrednom razdoblju, te kada će krenuti napad na Iran. Uglavnom, Bilderberzi o ničem ne odlučuju jer sve odluke koje izglasavaju su već unaprijed donijete na nekom drugom mjestu i od strane druge tajne organizacije.

Jedna od glavnih vijesti s Wall Streeta i londonskog Citya jeste ona o odruživanju bogatstava Rockefellera i Rothschilda. Sada možemo očekivati da će svjetska vlada krenuti punom parom.

David Rockefeller (nekoć Steinhauer) i lord Jacob Rothschild (nekoć Bauer)

Na nedavnom sastanku Natopakta u Chicagu postavljene su smjernice za buduće sukobe: instaliran je tzv. raketni kišobran u Poljskoj i Češkoj u vezi kojeg je Rusija najavila da će odgovoriti punom mjerom – instalacijom raketnog sustava na otoku u Europskoj uniji – u Kaliningradu, bivšem prusko-njemačkom Königsbergu – uskom teritoriju koji danas pripada Ruskoj Federaciji na području Baltika. Osim toga tu je i zapadna tvorevina tzv. Republika Srpska u BiH na koji Rusija također može računati da instalira i rakete s atomskim bojevim glavama kao na Kubi 1962. godine.

CBK

01.06.2012. u 13:08 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.