Pregled posta

Političko licemjerje kod kuće i u svijetu

Fotografija koju zapadni mediji ne prikazuju već cenzuriraju: patrola Američke vojske kraj polja derivata droge heroin - opijuma - u Afganistanu nakon 2003. godine.


Pošto je licemjerje u hrvatskoj politici i medijskoj javnosti svakodnevna pojava, pozabavit ćemo se s ovim pojmom na osnovi konkretnih primjera.

U Srbiji je na predsjedničkim izborima pobijedio kandidat oporbe, Tomislav Nikolić, što je u Hrvatskoj izazvalo zgražanje, i ograđivanje njezine licemjerne političke elite od tog demokratskog izbora, a inače je politička elita u Zagrebu, a riječ je o balkanskoj eliti bivših komunista, na riječima za demokraciju.

Ta želja za demokracijom, ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i u Europskoj uniji i Sjedinjenim Amričkim Državama ima svoje granice, jer kad god neki čelnik bude izabran na demokratskim izborima, a nije po volji zapadnih čimbenika, nastupa licemjerje koje otprilike glasi: Pozdravljamo demokraciju, ali samo onu koja na površinu izbacuje izdajice, poslušnike i podmićene licemjere kakvi smo i sami.

Tomislav Nikolić je iskren kad kaže da mu je žao što se nije ostvario njegov san o velikoj Srbiji. Što u tome ima sporno? Je li je izrekao možda laž?

I danas je novi predsjednik Srbije četnički vojvoda, titula koju mu je dao njegov bivši predsjednik i četnički vođa Vojislav Šešelj, i lukavo mu je ostavio nakon što su se razišli zbog Nikolićeve „izdaje“, kako tvrdi vođa radikala iz haaške ćelije gdje mu se sudi po optužnici na osnovi koje on treba preuzeti odgovornost za sve srpske zločine, što ovaj odbija prihvatiti ulogu žrtvenog jarca, i kad god je mogao, ukazao je na zločince iz srpskih redova, poglavito iz tzv. JNA, Kontraobavještajne službe JNA, i Miloševićevog režima. Za „Ovčaru“ je Vojislav Šešelj jasno rekao na haaškom sudu da je ratni zločinac u tom slučaju Aleksandar Vasiljević, šef KOS-a JNA u to vrijeme. KOS je, inače, hrvatskom narodu, pored Udbe, bila najneprijateljskija organizacija u povijesti. General JNA, Franjo Tuđman je, usput rečeno, jedno vrijeme bio pomoćnik kontrolora Kontraobavještajne službe JNA u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, Titovog generala Ivana Gošnjaka koji je izdao ratnog sekretara CK KPH Andriju Hebranga, i u partizanskim logorima od rujna 1944. do travnja 1945. držao 79 tisuća Hrvata (ovo su objavljeni podatci na osnovi jugo-komunističkih dokumenata).

Nemožemo se prisjetiti da su SDP i HDZ ikada objavili ijedno priopćenje protiv programa velike Srbije, bilo da se radi o Memorandumu SANU (i Memoranduma SANU broj 2), bilo o programu Srpske radikalne stranke, ili političkog djelovanja Socijalističke partije Srbije od srpskog vožda Slobodana Miloševića. Kada ste čuli Ivu Josipovića da je ikada nešto rekao protiv četničkog programa, protiv četništva i četnika? Godinama se velikosrpski program nakon rata širi Hrvatskom putem Hrvatske televizije i njezinih nekih gostiju (sjećamo se gosta Vuka Draškovića, četničkog ideologa koji je na hrvatsko ratište slao svoje dobrovoljce – četnike), putem nekih političkih stranaka, putem nekih novinara i tiskovina, a gost je bio i Milorad Dodik, zagovornik velike Srbije s kojim se aktualni predsjednik RH srdačno druži, i kojemu je posjetom u tzv. Republici Srpskoj dao legitimitet iako je bio jedini predsjednik na svijetu koji je službeno posjetio taj genocidni entitet odnoso tu genocidnu umjetnu tvorevinu, i položio vijenac na grobove srpskih pobunjenika. Danas predsjednik Ivo Josipović licemjerno traži od svog kolege Nikolića da će mu doć na inauguraciju samo ako se ovaj izričito odrekne četništva. Zar to nije licemjerno? Neka se Ivo Josipović odrekne titoističkog boljševizma kojeg naziva „antifašizam“!

Međutim, nema problema, Josipović nije došao ni na inauguraciju bivšeg predsjednika Srbije, Borisa Tadića, ali su ova dvojica licemjera poslije svejedno srdačno surađivali, čak dogovorili zajedničke udžbenike iz povijesti, što je pljuska zdravoj pameti, ali na Balkanu sve prolazi. Nije bitno Josipoviću što je Boris Tadić govorio o Oluji da je to navodno zločin, i što je pravio pritisak na haaški sud da osudi generala Antu Gotovinu kad je izjavio, da on ne smije nikako biti oslobođen, sredinom 2010. godine kada je bilo jasno da protiv Gotovine haaški sud u biti nema dokaza, pa se šekuliralo da će biti prijevremeno pušten na slobodu, a proces okončan prekidom zbog nedostatka dokaza.

Nije predsjednik Ivo Josipović taj koji u RH odlučuje hoće li s nekim iz Srbije ili „regije“, surađivati ili ne, jer to je već davno određeno u Bruxellesu, i pošto su vladajući bivši komunisti iz HDZ-a i SDP-a likvidirali hrvatski suverenitet, o vanjskoj politici RH više ne odlučuje Republika Hrvatska, ni predsjednik Republike, ni Hrvatski sabor, niti MVP RH. Stoga će Josipović surađivat s Nikolićem u istoj mjeri, ili čak i još srdačnije nego s Tadićem. Na koncu, zar nisu partizani i četnici u Drugom svjetskom ratu surađivali, zar nisu Tito i Draža Mihailović imali sastanke i potpisivali vojno-političke ugovore, i zar većina četnika nije i službeno pristupila partizanima koncem 1944. godine?


Suradnja četnika i komunista- partizana, tzv. antifašista, u Drugom svjetskom ratu

Nemojmo dakle, biti licemjeri – suradnja bivših komunista i bivših četnika je realnost na ovim prostorima, a je li i budućnost ovisi o Hrvatima od kojih, doduše manjina, ali ipak glasačka manjinska mašinerija podupire bivše komuniste, bilo iz SDP-a, bilo iz HDZ-a, tako da je suradnja Josipovića i Nikolića želja dobrog dijela hrvatskih birača, dakle, onih koji izlaze na izbore i daju legitimitet tim nedemokratskim izborima u Hrvatskoj, koji se temelje na medijskoj cenzuri i nedemokratskom izbornom zakonu.

Tomislav Nikolić, kao i njegov hrvatski kolega, nije samostalan čovjek koji bi mogao donositi neovisne odluke u politici nego je marioneta liberalnog Zapada, kao što Vojislav Šešelj i tvrdi za svog bivšeg zamjenika da se prodao zapadnim tajnim službama koje su ga ucjenjivale optužbama za ratni zločin u Hrvatskoj tijekom velikosrpske agresije. Toma „Grobar“ odmah je „pukao“. Po svom karakteru sliči bivšoj Tuđmanovoj marioneti, i lažnom magistru, zvan Anto Đapić – kukavičluk, spremnost na brzu kapitulaciju, kukanje i predstavljanje samoga sebe kao žrtvu kad se osjeti ugrožen, plakanje, mizerija u politici, ispunjavanje svega i svačega što se od takvih traži, izdaja i vlastite matere ako je nužno za politički probitak, čitaj karijerizam, i teški, teški politički oportunizam. Također, a to nije nebitno, takve kukavice krasi i jedna crta lica, koja se uočava kod Tome „Grobara“, a ta je izraz samoubojice – čovjek koji će si jednog dana sam oduzet život. Iskopat će grob sebi i Srbiji. U biti, po hrvatske interese, to će ispast odlično, bolje nego je Tuđmanova Hrvatska zaslužila, jer joj je vodstvo bez pameti, kao i većina njezinih glasača.

Licemjerno je, dakle, što SDP i HDZ nisu bili zabrinuti što je Tadićeva stranka, na pritisak EU prije nekoliko godina, ušla u koaliciju s Miloševićevom strankom koja je uzrok rata na prostorima RH i BiH devedesetih. Nismo valjda toliko licemjerni pa da tvrdimo kako su za rat krivi srpski četnici, i općenito rečeno nacionalisti? (Iako, četnici nisu nacionalisti nego šovinisti, ali danas liberalni mediji već i sam pojam nacionalizam stavljaju na istu razinu s fašizmom, što je medijski totalitarizam u službi krupnog kapitala i međunarodnih bankara). Sada su vladajući hrvatski jugonostalgičarski eks-komunisti zabrinuti zbog Nikolića? Ma drugovi dragi, ne trebate biti zabrinuti, i ne glumite zabrinutost! Dokazali ste da vam nije stalo do Hrvatske, prema tome, nemojte glumiti. DOSTA vaše glume, i DOSTA vaših laži! STOP!

Što je još licemjerje u politici? Licemjerje ili hipokrizija je kada Zapad tvrdi da u Afganistanu gradi demokraciju, a „blagosljivlja“ krivotvorenje predsjedničkih izbora u toj okupiranoj srednjoazijskoj zemlji. Licemjerje je kad američka vanjska politika glumi da ljudsku civilizaciju brani od talibana, a s tim istim talibanima tajno pregovora sada, kao i prije invazije zapadnih snaga na čelu sa S.A.D. na Afganistan 2003. godine. Licemjerno je kada ispada da su talibani bili jedini koji su, radi religioznih razloga, djelatno zaustavili proizvodnju opijuma u Afganistanu (iz opijuma se proizvodi derivat zvan heroin), a da je proizvodnja opijuma narasla za oko 1000 posto otkad polja opijuma „osiguravaju“ snage NATO na čelu s Američkom vojskom. Naravno, službeno ih ne osiguravaju, ali ih i ne uništavaju, i tako raste broj ovisnika o drogi na Zapadu, jer Afganistan je najveći proizvođač opijuma na svijetu. Ovisnost mladih ljudi na Zapadu odgovara međunarodnim bankarima Wall Streeta jer tako lakše kontroliraju stanovništvo Zapada – od ljudi prave marionete, slikovito rečeno bez mozga, vlastitog mišljenja, samopoštovanja ili osobnog digniteta, i stava i znanja. Uz to naravno odlično zarađuju time što šire zarazu droge među ljudima.



Licemjerje u politici je kada am. predsjednik Obama hvali Hrvatsku kao zemlju koja je postigla najveći napredak u „regiji“.

Halo, o kakvom napretku govori ovaj licemjer? Možda zato što je jedan korumpirani hrvatski premijer priključio Hrvatsku NATO-paktu bez referenduma, što je praktički izvršen „Anschluss“ kao Austrije 1938. godine? Ili „Anschluss“ RH Europskoj uniji na nedemokratskom referendumu? Ili možda Obama misli na „reforme“ kojima su bivši komunisti učvrstili svoju vlast u Hrvatskoj?

Od Hrvatske je naprednija čak i Srbija koja je dokazala da bivši komunisti mogu i past s vlasti. U Hrvatskoj od pada komunizma vladaju i dalje komunisti, bivši, i udbaši.

Nije se Zoran Milanović slučajno odmah nadovezao na Obamin istup kojim je ovaj označio posebna prava homoseksualaca kao prioritet svoje politike u predstojećoj predsjedničkoj kampanji - odmah nakon što su građani am. savezne države Sjeverne Karoline referendumom odredili pojam braka kao isključivo pravo između muškarca i žene, odnosno heteroseksualnih osoba, i zabranili homoseksualne „brakove“.

Podsjetimo se iz povijesti: Sjedinjene Američke Države su upravo Sjevernu Karolinu 1861. godine uzeli kao casus belli (povod) za građanski rat Unije protiv Juga, jer nakon proglašenja nezavisnosti Sjeverne Karoline od Sjedinjenih Američkih Država američka vlada predsjednika Lincolna nije htjela povući svoje postrojbe iz jednog garnizona na jednom otoku ispred glavnog grada Charlestona, koje su obrambene snage Sjeverne Karoline potom napale i izbacile stranu okupacijsku vojsku sa svog teritorija. Na kraju je Sjeverna Karolina kao dio Konfederalnih Držva Amerike, odnosno Juga, izgubila rat, tako da je povijest malo drukčije napisana nego što je ovdje na tom slučaju intepretirana. Poanta je da netko namjerno u svijetu provocira građanski rat po pitanju homoseksualnih ekstra-prava, kao da se radi o porobljenim robovima.


Teroristički napad u Damasku 17. 3. 2012. ispred sjedišta sirijskih sigurnosnih snaga

Licemjerje u politici je kada liberalni Zapad optuži sirijskog predsjednika za građanski rat, a na mala vrata ubacuje terorističke skupine koje partizanskom borbom raspiruju građanski rat, i pri tome civile uzimaju kao živi štit. Eksplodira bomba u Damasku, prilikom čega pogine 20, ili 30 sirijskih vojnika i policajaca, uz civile, i Zapad licemjerno za takav teroristički akt optuži sirijski režim predsjednika Asada, pa ispada da Asad ubija vlastite vojnike i policajce. State Department silom hoće nametnuti demokraciju, dok je sirijski režim demokraciju nedavno sam uveo ustavnim odredbama, i na referendumu potvrdio uvođenje višestranačkog sustava i demokratskih izbora. Što onda Zapad hoće? Više je nego jasno – skršiti Siriju kao iranskog saveznika, i instalirati marionetski režim koji bi se odvojio od Irana, jer glavni cilj je Iran i njegova naftna polja pod lažnim izgovorom suzbijanja Irana da se domogne atomske bombe, dok Izrael ima preko 200 komada atomskih bombi, i nikome ništa.

Licemjerno je kada liberalni mediji kritiziraju i etiketiraju glasnika mira, nobelovca Güntera Grassa samo zato što kritizira avanturu Zapada koji podupire Izrael u oružanom napadu na Iran. Odjednom ljevičarski mediji na Zapadu, koji nose reputaciju glasnika mira, kritiziraju mirotvorca Grassa – kakvog li samo licemjerja!

Ili zakon o sprečavanju diskiriminacije kojeg je donio Sanaderov HDZ u prošlom sazivu Sabora, a kojim treba prije svega štititi homoseksualce. Sada ispada po tumačenju Jadranke Kosor, da je i samo kritiziranje održavanje gay-parade, ili kurs marša gay-parade, napad na homoseksualce, i pokušaj njihove diskriminacije. Kakvog li licemjerja, jer ispada da je zakon o sprečavanju diskriminacije donijet samo zato da se suzbije svaka demokratska kritika na račun npr. programa o zakonu o gay-brakovima i posvajanju djece od strane homoseksualnih osoba. To se zove TOTALITARIZAM!

Kad se malo bolje pogleda, izvor zalaganja za gay-brakove i slično nalazi se u programu međunarodnih bankara sa ciljem uništenja osnovne ćelije svakog društva - obitelji, radi što lakšeg uspostavljanja kontrole nad stanovništvom Zapada gdje se neoliberalnom ideologijom borbenog ateizma uništava kršćanstvo.

Što je još licemjerje u politici? Licemjerje je kada medijska javnost u Hrvatskoj tjednima raspravlja o ruti gay-parade u Splitu, dok velika recesija hrvatskog gospodarstva, sada, tek sada službeno priznata, pada u drugi plan. To je logično, jer Milanovićeva vlada nema istinski program o izlasku iz gospodarske krize. Zato i pribjegava licemjernim taktičkim varkama tipa rješavanja pitanja homoseksualaca (kao da je njemu navodno stalo do prava homoseksualaca, s tim da to u svojoj predizbornoj kampanji uopće nije spomenuo, kao ni ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom), te ispada kao da nemaju ista prava kao i ostali građani. Ne radi se o njihvim pravima nego o ekstra-pravima, ali SDP licemjerno izbjegava odgovornost za zemlju, time što njihovi eksperti-licemjeri tumače o pravima homoseksualaca ali ništa ne znaju o pravima nezaposlenih i socijalno siromašnih obitelji koje u opljačkanoj zemlji predstavljaju tužnu i obespravljenu većinu koja crkava i životari.

Nemojmo zaboravit dvije činjenice dok Obama predvodi program homoseksualnih „brakova“: prva jest, da u S.A.D. ima 100 milijuna nezaposlenih; druga činjenica: u Njemačkoj 15 posto Nijemaca, a to je preko 10 milijuna građana, nema struju u svojim domovima, jer nemogu plaćati račune!

Licemjerje je i kada potpredsjednica Hrvatskog sabora, Jadranka Kosor (HDZ), tumači nužnost pridržavanja zakona o sprečavanju diskriminacije, ali ne i Kaznenog zakona RH po kojemu krim-policija treba istraživati kaznena djela, a DORH dizati optužnice, a sudovi suditi, međutim, ne u RH gdje se neki udbaši, koji se nalaze na tjeralici Interpola, nalaze pod državnom zaštitom, kao npr. Manolićev čovjek Josip Perković koji čak nastupa na sudu kao svjedok – što je ruganje pravdi.

Licemjerno je, kad Ivo Josipović govori o „PravDi za Hrvatsku“. Dijametralno suprotno – politika nepravde za Hrvatsku – to je politika vladajućih bivših komunista i udbaša.

Licemjerno je kada se SDP poziva na demokraciju, a veliča Tita koji je ubijao demokraciju. Licemjerno je kada Josipović traži od Nikolića da se odrekne četništva, dok je počasni građanin grada Zagreba, ne samo komunist i ubojica Josip Broz – maršal Tito, nego i velikosrpski ideolog Vuk Stefanović Karadžić. Govorimo o dokazanom licemjerju političke eks-komunističke elite u RH. I Tito je bio veliki licemjer, stoga i ne čudi licemjerje onih koji s njegova krivoga puta nisu ni do danas skrenuli.

Licemjerno je od vladajućih političara kad u zemlji govore da je bila velikosrpska agresija, a u inozemstvu to ne govore, već šute na spomen u EU o „građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji“.

Licemjerna je briga za Antu Gotovinu od onih istih koji su ga predali da mu sude, a oni sami izbjegavaju odgovornost za bilo što, jer oni su „antifašisti“?

Oni su licemjerni antifašisti koji su totalitarni komunizam preimenovali u antifašizam, a svoju autoritarnu vladavinu u „festival demokracije“. Takav „festival demokracije“ postojao je u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj gdje su boljševici izgradili tzv. antifašistički zaštitni zid kojeg su normalni ljudi zvali Berlinski zid koji je crveni fašizam štitio od demokratske i socijalne Savezne Republike Njemačke.

Licemjerno je, kada zapadni bankarski svijet stvori svjetsku ekonomsku krizu, a porezni obveznici vraćaju stotine milijardi eura i dolara štete koju su međunarodni bankari prouzročili – sa svrhom da radikalizaraju političku scenu u Europskoj uniji – tako u Grčkoj još malo pa vlast preuzimaju neoboljševici, kojima će glavna oporba biti neonacisti, a u Srbiji već imamo četnike (uz neokomuniste), u BiH i RH bivše komuniste, i tako je balkansko bure baruta spremno na novo potpaljivanje – po potrebi, da se skrene možda pažnju s krize na Bliskom istoku kao kada je velikosrpska pobuna krenula u vrijeme Pustinjske oluje 1990./1991. godine, i ponovnog ujedinjenja Njemačke.

U biti što je licemjerje? Licemjerje jeste nepravda.Političko licemjerje jeste izdaja!

S naknadnom pameti The Washington Post podsjeća polovicom 2012. godine da kriza u EU podsjeća na onu u bivšoj Jugoslaviji.

O tome je bilo riječi na ovom blogu još prije nekoliko godina. Međutim, čak ni ovo važno zapažanje glasila Wall Streeta neće u tom smislu ništa promijeniti jer plan za destrukciju u EU je već davno pokrenut, i nezaustavljiv je. Plan je da tzv. međunarodni bankari-internacionalisti kroz političku i ekonomsku destrukcija preuzmu potpuno vlast u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, i nametnu svoju „svjetsku vladu“ koja je već počela funkcionirati.

Slijedeći tjedan Bilderberzi imaju sastanak kraj Washingtona, pa ćemo vidjeti tko je favorit za slijedeće predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, i kolika će biti cijena nafte u slijedećem neposrednom razdoblju, te kada će krenuti napad na Iran. Uglavnom, Bilderberzi o ničem ne odlučuju jer sve odluke koje izglasavaju su već unaprijed donijete na nekom drugom mjestu i od strane druge tajne organizacije.

Jedna od glavnih vijesti s Wall Streeta i londonskog Citya jeste ona o odruživanju bogatstava Rockefellera i Rothschilda. Sada možemo očekivati da će svjetska vlada krenuti punom parom.


David Rockefeller (nekoć Steinhauer) i lord Jacob Rothschild (nekoć Bauer)

Na nedavnom sastanku Natopakta u Chicagu postavljene su smjernice za buduće sukobe: instaliran je tzv. raketni kišobran u Poljskoj i Češkoj u vezi kojeg je Rusija najavila da će odgovoriti punom mjerom – instalacijom raketnog sustava na otoku u Europskoj uniji – u Kaliningradu, bivšem prusko-njemačkom Königsbergu – uskom teritoriju koji danas pripada Ruskoj Federaciji na području Baltika. Osim toga tu je i zapadna tvorevina tzv. Republika Srpska u BiH na koji Rusija također može računati da instalira i rakete s atomskim bojevim glavama kao na Kubi 1962. godine.

CBK




Post je objavljen 01.06.2012. u 13:08 sati.