Marketing
Analiza stanja nacije urbi et orbi 22.6.2012.
Hrvatska nogometna reperezentacija ispala je s Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukraini 2012., ne plasiravši se u četvrtfinale.
Uspjeh je plasirati se na nogometno EP, ali kad si već tamo, onda je cilj doći što dalje. Vatreni su ispali u prvom kolu, ali su Bilić i njegovi dečki kod kuće dočekani kao junaci. Radi li se o samoobmani?
Hrvatska nogometna reprezentacija jeste u posljednjoj utakmici 1. kola protiv Španjolske oštećena od jednog njemačkog suca za čak dva jedanaesterca, što bi, da je dosuđen samo jedan, znatno preokrenulo utakmicu u korist Hrvatske. Sudac koji je nepravedno odradio svoj posao kažnjen je od Uefine komisije tako da više ne sudi u daljnjim utakmicama prvenstva, a inače se radi o jednom kontroverznom njemačkom sucu kojeg su gledatelji Bundeslige ocijenili najlošijim. Međutim, što je glavni izbornik učinio da unatoč lošem suđenju se hrvatska reprezentacija plasira u slijedeće kolo prvenstva?
Kad se sagledaju sve činjenice, znamo da kao mala i slabo razvijena zemlja uvijek možemo doći na udar u svijetu, tako i u športu. Posljednji rat (velikosrpska agresija) pokazao nam je kako se svijet odnosi prema nama – maćehinski. Očekivati od takvog svijeta ravnopravan tretman je iluzija, tako i na prostim športskim natjecanjima, pa i nogometnim prvenstvima. Stoga Hrvatska treba, bez obzira o kojoj domeni se radi, uvijek ići na samorazvoj, i ne gledati kako će nam netko pomoći, ili kukati kako nas je netko oštetio, zakinuo i sl.
U konačnici, Bilić je kriv za ispadanje hrvatske reprezentacije prije reda, jer je u utakmici protiv Španjolske postavio potpuno krivu taktiku! (Već u prethodnoj utakmici protiv Italije je izbornik trebao igrati na pobjedu, što je bilo realno i ostvarivo, i time bi riješio dvojbu daljnjeg sudjelovanja na prvenstvu.) Postavio je taktiku čekanja i čuvanja rezultata, i to sve do 80. minute utakmice, tako da hrvatski vrsni napadači nisu ni mogli doći, realno, u priliku da španjolskoj momčadi zabiju gol, ostvare prednost i osiguraju ulazak u četvrtfinale. Svi su znali da će Italija najvjerojatnije pobijediti slabu Republiku Irsku. Najkasnije nakon što je Italija povela u 38. minuti, Bilić je morao odmah promijeniti taktiku hrvatske igre, i preokrenuti je u pravcu općeg napada, a nije. Zato je kriv, a i inače je trebao biti smijenjen odmah nakon što se doznalo da se Hrvatska nije plasirala na SP u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Na koncu, takova procjena se pokazuje istinitom i svrhovitom, jer se Hrvatska nije kvalificirala u regularnom dijelu kvalifikacija za EP u Poljskoj-Ukraini, nego tek u naknadnoj relegacijskoj utakmici protiv Turske. Bilić je ostvario odličan rezultat plasmanom na dva EP, i pobjedom protiv Engleske na Wembleyu u Londonu, kao i protiv Njemačke na EP u Austriji, ali to je premalo, s obzirom na igrački potencijal cijele momčadi i pojedinaca koji igraju u stranim ligama na Zapadu. Posebna je šteta što Hrvatska nije igrala na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi! Zaključak: Dočekati Bilića u Zagrebu kao junaka, znak je da hrvatsko društvo živi u iluziji, i da nije u stanju sagledati položaj u kojem se nalazi, a taj položaj nije zavidan!
G – 20. U Mexicu su se sastali predstavnici-državnici najrazvijenijih i najsnažnijih zemalja na svijetu, da rasprave o raznoraznim pitanjima, među njima i o euro-krizi.
Predsjednik Europske komisije, Portugalac Barroso je ispravno ukazao da je uzrok krize u Europskoj uniji financijska kriza koja je 2008. izbila u gradu New Yorku, na Manhattanu, u Wall Streetu.
Na summitu G-20 vršen je velik pritisak na njemačku kancelarku da popusti u svojoj politici čelične štednje, naime, njemačka vlada time ne želi završiti kao bivše jugoslavenske zapadne republike koje su plaćale dugove, korupciju i promašaje južnih tzv. nerazvijenih republika. Ta jugoslavenska politika sastojala se od toga da su Slovenija i Hrvatska davale novac, a Srbija, BiH, Makedonija, i Crna Gora, te Kosovo i Vojvodina su trošile do mile volje. U zoru pred raspad bivše Jugoslavije je jedan slovenski komunistički delegat u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu postavio pitanje - zašto Slovenija ne dobiva izvješće o utrošenom novcu iz tzv. nerazvijenih republika. Jedan srpski delegat na to je uzvratio: Druže, nije na vama da pitate, nego da date! Tako se otprilike ponašaju i u Europskoj uniji. Njemačka krava-muzara treba davat mlijeko, a ostali neka sišu do mile volje. Takovoj politici je kancelarka Merkel postavila zasun, na što je am. predsjednik Obama stavio primjedbu. Međutim, unatoč pritisku na kancelarku na sastanku G-20, Obama nije išao do kraja, naime, očito ga je razočarao Bilderberg.
Privatna tajna angloamerička zavjerenička organizacija Bilderberg je na svojem posljednjem sastanku kod Washingtona ugostila Mitta Romneya, kandidata Republikanske stranke za američkog predsjednika, što je bio signal da će on vrlo vjeorojatno postati novi američki predsjednik umjesto Obame.
Zašto poslušni Obama nije i nadalje željeni kandidat Henrya Kissingera, dakle, glavnog operatera u Bilderbergu, ostalo je za sada nepoznato, ali očito se međunarodnim bankarima iz Wall Streeta i londonskog Citya zamjerio, illi nije ispunio sva očekivanja, iako je privatnim bankama odmah na početku svog mandata u naručje bacio preko 700 milijardi US$ za njihovu sanaciju zbog financisjke krize koju su one izazvale. Naravno, američki porezni obveznici plaćaju sanaciju privatnih banaka, što je pljačka stoljeća.
Kako se financijska kriza u EU ne rješava po želji Bilderberga zbog otpora kancelarke Merkel koja je jednom sama bila gošća na tajnom sastanku Bilderberga, tako je počela demontaža njezine vlasti.
U toj demontaži, i hajci, prednjači njemački liberalno-ljevičarski tisak. Tako je s vlasti naprosto smijenjen njemački predsjednik Christian Wulff, uski suradnik kancelarke Merkel. Wulff je dao ostavku zbog istražnih radnji Državnog odvjetništva radi sonovane sumnje u korupciju manjeg stila (prijatelj mu financirao privatni vikend sa suprugom, s tim da je Wulff naknadno predočio dokaz da je osobno platio račun u hotelu, a ne da mu je netko drugi financirao privatni izlet; u RH pak premijer boravi preko vikenda privatno u vili na moru kod predsjednika udruge poslodavaca, i nikome ništa). S vlasti ga je de facto skinuo ljevičarski tisak, ovaj puta čak uz potporu žutog tiska kojim upravlja desni centar, što pokazuje kako lako Wall Street upravlja politikom iza kulisa, i koliko je ljevičarski tisak, i cijeli socijalističko-socijaldemokratski ljevičarski politički pokret na Zapadu marioneta međunarodnih bankara odnosno krupnog kapitalizma.
Primjer toga je i taj da je na tajni sastanak Bilderberga u lipnju 2012. pozvan šef kluba zastupnika Zelenih u Bundestagu (koji je predstavljaju radikalni lijevi centar), što je definitivni signal da je Wall Street krenuo u žestoko rušenje kancelarke Angele Merkel (Zeleni su koalicijski partneri Socijaldemokratske stranke na slijedećim izborima u Saveznoj Republici Njemačkoj).
Naime, međunarodnim bankarima odgovara nerješavanje ekonomsko-političke krize u Grčkoj jer samo u mutnome mogu lovit svoje zločinačke političke ciljeve kako ih javnost ne bi prepoznala kao glavne krivce, a oni su zaista glavni krivci krize jer su je izazvali, i nakon toga lihvarskim kamatama na reprogramirenje grčkog duga dolijevaju ulje na vatru, i izazivaju socijalne nerede i situaciju građanskog rata kako bi tu zemlju potpuno razorili i isključili grčki nacionalizam kao konkurenta i prepreku ostvarenja dominacije svjetske vlade, odnosno grčki primjer služi kao probni balon za slamanje svih zemalja EU.
Tome se suprotstavlja predsjednica njemačke vlade, jer zna da nakon Grčke, ako kriza tamo ne bude riješena, ista se prelijeva u Njemačku, i slike velikih nereda u Ateni čekaju berlinske ulice. Uostalom, to je prije dvije godine najavio ondašnji predsjednik Udruge njemačke industrije, industrijalac Henkel, savjetovavši njemačku vladu da, ili Grčku izbaci iz euro-zone, ili da Njemačka napusti euro-zonu, i uvede natrag njemačku marku. Njemačka vlada ga nije poslušala, i sada gasi požar, a u tome je sprječavaju ostale članice EU, osokoljene američkom i britanskom vladom. Međutim, kao što je navedeno, na sastanku G-20 2012. godine izostao je konačni Obamin pritisak na Merkelicu koja je iz Mexica otišla ranjena, ali ne i poražena. Naime, Obama je shvatio da ga je Kissinger ostavio na cjedilu, što predstavlja naknadnu pamet jer Bilderberg uvijek iskoristi političara, i zatim ga odbaci kao staru krpu. Sjetimo se samo Franje Tuđmana – Bilderberg ga je iskoristio za dijeljenje BiH, a zatim njega i njegove generale prepustio haaškom sudu. (Franjo Tuđman imao je 1989. sastanak s Kissingerom koji se zalagao za podjelu BiH; zato je Slobodan Milošević, osokoljen time, i krenuo u velikosrpsku agresiju, prvo na Hrvatsku, zatim 1992. godine i na Bosnu i Hercegovinu).
Kad smo već kod Kissingera, ovaj Nobelovac za mir dobio je nedavno visoko izraelsko državno-predsjedničko odlikovanje, i prilikom preuzimanja odličja naglasio da vrijeme za Iran istječe, te je za jesen 2012. najavio rat protiv Irana.
Izraelski predsjednik je naglasio da je Kissinger dobio odličje kao „veliki državnik, i Židov“, jer da nikada Izrael nije ostavio na cjedilu. Nedavno objavljeni tajni dokumenti razgovora između Kissingera i predsjednika Nixona govore, da je Kissinger poručio Nixonu da nije politika SAD da brine o Židovima u Sovjetskom Savezu ako ih ovaj želi istrijebiti. Toliko o brizi za svoj vlastiti narod iz kojeg potječe. Naime, međunarodnim bankarima i njihovim marionetama se fućka za narode. David Rockefeller je u svojim memoarima rekao, da je „ponosan što je internacionalist, i ako ga zbog toga nazivaju izdajnikom Sjedinjenih Američkih Država, da je ponosan na to“.
U Hrvatskoj su udbaši koji se nalaze na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpola opet svjedočili na nadležnom sudu Republike Hrvatske, tako da se politika državne zaštite udbaša iz vremena vladavine Hrvatske demokratske zajednice nastavlja i pod vladavinom kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD, i dr.) Nema veće sramote za hrvatsko pravosuđe nego kad se udbaši javljaju kao svjedoci suda, bilo kao svjedoci Državnog odvjetništva, bilo kao svjedoci obrane. Pred zakonom ipak nisu svi jednaki, jer hrvatski, generalima se sudilo, čak se general Gotovina nalazio na međunarodnoj tjeralici Intepola zajedno s ratnim zločincima Karadžićem i generalom Mladićem, ali kad se udbaši nalaze na policijskoj tjeralici Interpola, onda su sigurni u RH. Takve velike nepravde vode do građanskog rata, jer ispada da oni koji su se borili za Jugoslaviju i totalitarni komunizam imaju imunitet, a oni koji su se borili za hrvatsku državu, nemaju, nego se nalaze na vjetrometini kao divljač za odstrel!
Da Bog ne naplaćuje svake subote nego jednom u životu pokazuje nam životarenje Milanovićeve vlade koja zbog korupcije i zaštite udbaša neće past s vlasti, niti zbog toga što je ukinula pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom, ali će zato za nekoliko mjeseci (do kraja godine) pasti s vlasti zbog goruće ekonomsko-socijalne krize koja je zapljusnula Republiku Hrvatsku. Stručnjak Kulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu je prije dvije godine upozorio vlasti, da ako se ne poduzmu prave mjere, da će ekonomska kriza u Hrvatskoj trajati slijedećih 30 godina! I to je istina.
Dana 22.6.1593. hrvatska vojska u bitci kod Siska obranila zemlju od Turaka (Osmanskog Carstva) i sačuvala hrvatsku državnost, a jugoslavenski komunisti kod Siska, 22.6.1941. digli oružani partizanski ustanak u kojem su rušili Nezavisnu Državu Hrvatsku i hrvatsku državnost
Do tada, RH i dalje živi u samoobmani, još od vremena Franje Tuđmana, i tako 22. lipnja dočekuje državni praznik, tzv. Dan antifašizma, iako se zna da tog dana nije krenula borba protiv fašizma, nego protiv Nezavisne Države Hrvatske, odnosno jugoslavenski komunisti pokrenuli su tog dana 1941. godine kod Siska partizanski oružani ustanak, ali na zapovijed Komunističke internacionale iz Moskve radi rasterećenja Crvene armije, s obzirom da je tog dana Hitlerova Njemačka napala SSSR.
Partizanski rat je u prvom redu služio za izvođenje Oktobarske revolucije na hrvatskom tlu (i šire), a ne za borbu protiv fašizma, te se partizanska borba u pravilu nije vodila protiv „okupatora“ nego prvenstveno protiv NDH i hrvatskih civila, koje je partizanska propaganda Agitprop nazivala „domaćim izdajnicima“ jer su podržavali NDH. Tito i njegovi partizani bili su kvislinzi Sovjetskog Saveza, i u službi razaranja hrvatske državnosti radi obnove jugoslavenske države, i instalacije diktature komunističke partije.
Bivši komunisti u RH od 22. lipnja 1991. svake godine obilježavaju svoj dan na koji su ponosni, naime, srušili su hrvatsku državu NDH, i k tome još tvrde da su udarili temelje Republici Hrvatskoj kao samostalnoj i neovisnoj državi (koja u međuvremenu nije više ni nezavisna ni neovisna, jer su bivši komunisti njezin suverenitet prenijeli na umjetnu tvorevinu međunarodnih bankara – na EU). U stilu velike manipulacije, bivši komunisti su totalitarni komunizam u svojoj propagandi preimenovali u „antifašizam“ kako bi stekli lažni legitimitet.
Srećom, kako je Bog htio, 22. lipanj nije jedini povijesni dan u hrvatskoj povijesti, naime, tog dana 1593. godine bila je i bitka kod Siska protiv Osmanskog Carstva koju je hrvatska vojska dobila, i otjerala turske spahije i srpske poturice preko Une u „Tursku Hrvatsku“ (Bosnu).
Post je objavljen 21.06.2012. u 23:47 sati.