crniblogkomunizma

srijeda, 23.03.2011.

Analiza svjetske geo-politike u prvom kvartalu 2011.

Zabrinjavajuća geo-politička vijest prije Jasmin-revolucije u Tunisu u Egiptu bila je vijest o teškom incidentu na korejsko-korejskoj granici kada je komunistički Sjeverna Koreja koncem 2010. godine ispalila na teritorij demokratske Južne Koreje (jedan otok Republike Koreje nadomak granici sa Sjevernom Korejom) 200 topovskih granata. S obzirom da do danas komunistički Sjever i anti-komunistički Jug nisu potpisali mir nego se nalaze u ratnom stanju zvano primirje, rat na korejskome poluotoku može iznova započeti u svakom trenutku, sreća po čovječanstvo je što nije izbio jer može dovest do 3. svjetskog rata, iako upravo krizno područje korejskoga poluotoka može nekoj svjetskoj sili, bilo komunističkoj Kini, bilo liberalnom Zapadu, ili neokomunističkoj Rusiji, poslužiti kao casus belli odnosno kao izgovor za rat.

Podijeljenost korejskoga poluotoka potječe iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata kada je nakon pobjede Saveznika nad Japanom (kapitulacija Japana nakon atomskog napada i uništenja japanskih gradova Hirošime i Nagasaki, koji je zapovijedio am. predsjednik Truman, i time se upisao u red zločinaca 20. stoljeća), i prestanka japanske okupacije Koreje, za vrijeme koje je koreanski narod patio, nastavljen građanski rat u Kini između nacionalista, predvođenih generalom Čang Kaj Šekom, koji je bio dio antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu, i komunista pod vodstvom Mao Ce Tunga. Kao i u Rusiji u vrijeme Oktobarske revolucije, koju su poticali njemačka i britanska vlada, svaka iz svojih zasebnih interesa, kada je Zapad u ključnom trenutku građanskog rata u Rusiji (1918. – 1920.) ostavio ruske anti-komunističke snage na cjedilu, i zauzvrat u toj prljavoj trgovini od Lenjinova boljševičkoga režima dobio koncesiju za crpljenje svjetskih rezervi nafte na Kavkazu (koncesiju je dobila familija Rockefeller), tako je liberalni Zapad na cjedilu ostavio i svoje saveznike iz Drugog svjetskog rata, nacionalističke snage u Kini, tako da su na koncu, nakon desetljeća građanskog rata u Kini, godine 1949. pobijedili kineski komunisti; poražene nacionalističke snage izbjegle su na kineski otok Tajvan, od kojega su učinili dalekoistočnoga “tigra“ odnosno jednu od najrazvijenijih zemalja na svijetu; sve do detentea (zatopljenja odnosa između Zapada i Istoka (Sovjetskog Saveza) je kineska nezavisna država Tajvan imala stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, međutim, Kissingerovom geo-politikom je iz VS izbačen Tajvan, i primljena komunistička “Narodna Republika Kina“. (Razlog: trgovina, profit.)

Procjena liberalnog Zapada je da su komunisti uvijek manji konkurentni od nacionalista jer nacionalisti čuvaju od rasprodaje narodna gospodarstva i brane nezavisnost svojih zemalja, dok komnunisti kao internacionalisti, a internacionalisti su i krupni kapitalisti, u pravilu ne mare za nacionalne interese, a pad Berlinskog zida je dokazao u kojoj mjeri su bivši komunisti spremni brzi i jeftino se prodati liberalnom Zapadu koji je uvijek banalizirao staljinističke režime, i spinovima u mas-medijima stalno vrtio ploču o opasnostima od fašizma, iako je upravo Zapad stvorio i komunizam, i fašizam odnosno obje totalitarne ideologije imaju svoj uzrok u nečovječnom krupnom kapitalizmu koji počiva na ideologiji liberalizma koja kao cilj ima slobodno tržište, a kao konačnu pobjedu ima u cilju profit bez granica za kojim teže zapadne banke, personificirane Wall Streetom i Londonskim bankama koje čine anglo-američku osovinu, gotovo se može reći osovinu zla što je pokazala tzv. Svjetska financijsko-gospodarska kriza koja je izbila 2008. i koja je u stvarnosti bila kriza liberalnog Zapada jer Rusiju i Kinu nije pogodila pošto te zemlje nisu pupčanom vrpcom vezane za newyorški “Wall Street“ i londonski “City“.

Liberalni Zapad, fašizam, i GMO

Zapadni bankari su financirali Mussolinijev fašistički režim, i Hitlerov nacistički režim sa kojim ga je povezivao i rasizam putem para-znanosti eugenike koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u genetiku; najperfidniji rezultati eugeničke genetike su Genetski modificirani organizmi (GMO) koji izazivaju rak u životinja i ljudi, i mijenjaju DNK-strukturu biljaka i ljudskih bića i životinja, što je takvo prokleto dostignuće koje predstavlja oružje protiv slobodoljubivih ljudi na cijelome svijetu. Europska unija je uvela pravo za anglo-američke tvrtke (jer one imaju monopol na GMO), da distribuiraju genetski modificirane organizme na području Europske unije. Korištenjem GMO-sjemena automatski dolazi do kontaminacije poljoprivredne površine za razdoblje od 50 godina, a uzrok je uporaba otrovnih pesticida koji štite GMO-sjeme od uništenja. Što znači genetika? Diranje u Božiju kreaciju, što znači da se čovjek stavlja iznad Svevišnjeg!

Hrvati su postali tipične žrtve Zapadne politike, s obzirom da su komunisti preuzeli vlast nakon pada Berlinskog zida i sloma komunizma, tako da se bivši komunisti vrte na vlasti pod različitim imenima kojima prikrivaju svoju komunističku prošlost, a najčešće se koriste pojmom antifašizma kada opisuju sebe, što bi bilo isto kao da vuk kaže da je janje.

Držeći pod svaku cijenu, čak i cijenu političkih ubojstava i progona, vlast, bivši komunisti u Hrvatskoj, raspoređeni u svim institucijama nezavisne i samostalne Hrvatske, svim silama, ne birajući sredstva da dođu do cilja, ruše hrvatski suverenitet, gurajući je u Europsku uniju, i pristajući na izdaju nacionalnih interesa kada su u pitanju teritorijalne granice, i u vezi suradnje s međunarodnim haaškim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, ICTY. Bivši komunisti izgrađuju lažnu demokraciju, nameću zapadnu liberalnu demokraciju koja je u Hrvatskoj protuustavna jer Ustav RH ne propisuje kao obveznu ideologiju liberalizma, i okupiraju masovne medije koje su oteli od naroda (kao na pr. HTV), i u nepoštenoj pretvorbi i privatizaciji prigrabili društvene i javne tvrtke, stjecajući velika bogatstva, izdali su doduše svoju marksističku ideologiju, postavši kapitalistima, ali dobivši od Zapada pomilovanje za sve zločine koje su u totalitarnom komunizmu Titove Jugoslavije počinili jer su Zapadu prodali gotovo sve hrvatske banke, i pristali na svaki diktat koji stiže iz Bruxellesa ili Washingtona, te popuštajući slovenskim eks-komunistima iz Republike Slovenije, i iz Srbije koja i ne krije svoje velikosrpske aspiracije prema susjednim zemljama, iako je devedesetih ratovala i sve ratove izgubila, ali za zelenim stolom se Beograd vraća preko leđa Hrvatske opet na vodeću poziciju “lidera u regionu“.

Dana 10. travnja je prva obljetnica pada poljskog predsjedničkog zrakoplova kod Katynske šume u Rusiji, i pogibije cvijeta demokratske i nacionalne Poljske (kod Katynske šume je sovjetska tajna policija NKVD godine 1940., čiji je Tito bio doušnik “Valter“, pobila antifašističke oficire-ratne zarobljenike poljske vojske, poljski predsjednički zrakoplov letio je na komemoraciju poljskim žrtvama komunizma); odmah nakon te tragedije, za koju se ne isključuje da predstavlja atentat na poljsko vodstvo koje je simbolizirao demokratski nacionalistički predsjednik Kaczinski, koji je, ako je počinjen, prije skovan na Zapadu nego u Rusiji, je na predsjedničkim izborima u Poljskoj pobijedio jedan bivši komunist koji je postao novopečeni “liberal“, i odmah se promijenila slika u zapadnim medijima o Republici Poljskoj koja više nije “zadrta“, “nacionalistička“, “čudna“, jer se Poljska “otvorila“, t.j. otvorena su vrata za tzv. slobodno tržište i liberalizaciju trgovine, odnosno prodor zapadnih tvrtki i liberalizaciju poljskog državnog i nacionalnog bogatstva odnosno rasprodaju istih. Brzo su zaboravljeni “grijesi“ bivšega pokojnoga predsjednika u vidu većih nacionalnih prava Poljske u upravljačkoj strukturi Europske unije za koja se izborio, dok bivši komunisti u Poljskoj nisu zainteresirani za jačanje Poljske unutar EU.

Nakon korejske krize, koja sa ispaljenih 200 granata na Južnu Koreju nije završena, dogodila se geo-politička lavina na Bliskom istoku, naime, iz “čista mira“ su se pobunili Tunižani protiv svoje, i Egipćani protiv svoje autoritarne vlasti s kojom je Zapad bez problema surađivao, jer ljudska prava su nazočna samo u zapadnim medijima, ali ne i u politici Zapada (EU, Velike Britanije i S.A.D. i NATO).

U Egiptu je vlast preuzeo opet Zapad jer je vlast u narodnoj revoluciji nakon rušenja predsjednika-diktatora Mubaraka preuzela egipatska vojska koja od Sjedinjenih Američkih Država dobiva svake godine najmanje jednu milijardu dolara pomoći. U Tunisu, gdje su pak najzainteresiraniji Nijemci, je također srušen stari režim, te se očekuju demokratski izbori i demokratski ustav u toj sjevernoafričkoj zemlji, kao i u Egiptu. Najzanimljiviji slučaj je, međutim, Libija.

Libijski diktator Moamer El-Gadafi je vođa revolucije koju je kao pukovnik libijske vojske pokrenuo prije 40 godina u državnom udaru, zbacivši s vlasti kraljevsku vlast koja je vladala nakon kolonizacije te zemlje od strane fašističke Kraljevine Italije, i međunarodni je terorist (dokazano je da je libijski režim Gadafija u jednoj discoteci u Berlinu postavio bombu radi eliminacije libijskih oporbenjaka, i rušeći jedan američki putnički zrakoplov iznad Škotske, te pomažući palestinski PLO itd.) koji se bio nagodio sa Zapadom, sada je iznenada sa Zapadom u sukobu, u ratu.

Predsjedniku Obami je libijski rat pak treći rat u koji je uvućen, pored onog u Afganistanu i Iraku. Pošto zapovjedništvo za zračne napade na Libiju od Francuske preuzima NATO, jadranska Republika Hrvatska je kao članica Sjevernoatlantskoga saveza, opet u ratu, već po drugi puta nakon Afganistana. NATO je, naime, nakon pada Berlinskog zida postao batina u rukama anglo-američkih naftnih tvrtki i banaka s Wall Streea i Londona.

U NATO nas je 2009. godine učlanio korumpirani bivši premijer Ivo Sanader, jer, sjećamo se, nije bilo referenduma o tom važnom pitanju.

Bivši komunisti su u dva mandata predsjednika Mesića, inače, Hrvatsku vojsku sa 50 tisuća vojnika smanjili na 5 tisuća ili dvije brigade, a od toga se jedna bojna bori u Afganistanu.

NATO napada Libiju pod mandatom Ujedinjenih naroda, što je očito bila trgovina u Vijeću sigurnosti sa Rusijom i Kinom, koje nisu stavile veto, tako da možemo uskoro očekivati neki ruski i kineski prodor u svijetu na koji Zapad neće reagirat, po načelu da jedna ruka drugu mije.

Ljudska prava i demokracija su, naravno, u prvom planu zapadnih medija kad je u pitanju Libija, ali samo krinka da se anglo-američke naftne tvrtke dokopaju libijske nafte, jer je Gadafi sa Talijanima i Nijemcima potpisao važne ugovore o crpljenju i isporuci nafte. (Libija je Njemačkoj, primjerice, druga zemlja po izvozu nafte.)

Njemačka je, kao nestalna članica u Vijeću sigurnost OUN ostala neutralna, dakle, nije glasovala ZA ni PROTIV nego je bila suzdržana, i u međuvremenu je povukla svoju ratnu mornaricu iz Sredozemlja.

Došlo je do treći puta do pucanja Zapadnog vojno-političkog saveza NATO, prvi puta na pitanju velikosrpske agresije kada su Englezi pravili problema, štiteći Slobodana Miloševića, drugi puta u agresiji na Irak kada se NATO međusobno posvađao zbog Turske koja je aktivirala čl. 5. i zatražila pomoć koju su joj neke članice demonstrativno uskratile, i sada u ratu protiv Libije i diktatora Gadafija, koji je zločinac isto kao i diktator Sadam Husein, ali s tim zločincima je Zapad desetljećima odlično surađivao, sve dok se zločinci nisu pobunili i okrenuli ploču, okrenuvši nekim zapadnim zemljama leđa.

Ovo je drugi puta nakon pada Berlinskog zida da se Njemačka “pobunila“ protiv anglo-američkoga diktata, prvi puta na pitanju Hrvatske kada je kancelar Helmut Kohl dao nalog njemačkoj vladi da prizna hrvatsku nezavisnost.

Formiraju se novi geo-političkik odnosi na Zapadu, na jednoj strani strateški saveznici S.A.D. i Velika Britanija, uz Francusku, i na drugoj strani Njemačka i Italija, vodeće članice Osovine iz Drugog svjetskog rata, s tim da je Rusija sada na strani Njemačke s kojom godišnje potpiše 20 000 gospodarsko-poslovnih ugovora.

Analitičar svjetske geo-politike iz Texasa, ali sa mjestom boravka u Njemačkoj, g. F. William Engdahl, potvrdio je u razgovoru za zagrebačku televiziju NOVA TV, da je rat protiv Libije anglo-američki skok u Sjevernu Afriku i “Novi Bliski istok“ radi rezerviranja strateških rezervi nafte, te ova strategija predstavlja nastavak na strategiju Puta svile (vidi zakon američkog Kongresa o tome, Silk Road Act) čija je središnja točka Afganistan, i borba za prevlast s Rusijom oko bivših azijskih sovjetski republika, bogate naftom i plinom. Put do ostvarenja obje strategije popločan je krvlju nevinih naroda, i na tragu “demokratskog globalizma“ (proklamiran od UN 2000. godine) koji nema veze sa demokracijom ali ima sa globalizmom, sa stvaranjem globalnog carstva.

Anti-globalistički pokreti, kao na pr zagrebački prosvjedi, su odgovor na pošast globalizacije, na tzv. liberalizaciju trgovine, i gubitak radnih mjesta s njom povezana, kao i gubitak časti i dostojanstva opljačkanih građana Republike Hrvatske u kojoj parlamentarna opozicija i vladajuća koalicija predstavljaju marionete Zapada, i pošto narodu nemaju što za ponudit, nude medijske spinove i priče o Titu, a što je na tragu u Londonu stvorene jugo-sfere.

General Ante Gotovina između čekića i nakovnja globalizma

Na globalnom planu je i haaški sud ICTY, kojim upravljaju na daljinski upravljač iz Londona i Washingtona, te se očekuje 15. travnja 2011. presuda generalu Anti Gotovini.

Iako tužiteljstvo toga tribunala, na koji se na raznorazne načine vrši politički pritisak, nije podnijelo niti jedan jedini dokaz za navodnu Gotovininu krivnju , a braniteljska momčad gen. Gotovine podastrijela masu dokaza o njegovoj nevinosti, odnosno o tome da Republika Hrvatska odnosno hrvatska vlada pobunjene Srbe nije u Oluji “etnički očistila“, naime, srpsko pučanstvo sa bivših okupiranih područja RH je etnički očistio beogradski režim Slobodana Miloševića, i za to licemjerno optužio Hrvate, može očekivati oslobađajuću presudu, ali ne zato što je hrvatski general, nego zato što S.A.D. moraju čuvati svoj obraz, jer S.A.D. (predsjednik Clinton) su bile “kum“ Oluji, osim ako su se Englezi pobrinuli sa svojim specijalnim vezama u Washingtonu da Amerikanci sami sebe popišaju, pa general bude osuđen kao da je ratni zločinac. Nadajmo se da Amerikanci ne pišaju u vjetar.

Crni blog komunizma, CBK, u Zagrebu, 23. 3. 2011.

23.03.2011. u 22:20 • 4 Komentara • Print • # • ^

petak, 18.03.2011.

Popis jugokomunističkih zločinaca

Kroz naše je logore i zatvore između 1945. i 1951. prošlo 3,777.776 logoraša i zatvorenika, a broj likvidiranih narodnih neprijatelja iznosi 586.000.

(Šef jugoslavenske komunističke tajne policije, i Titov zamjenik, general u Jugoslavenskoj armiji, Aleksandar Ranković, u jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu, 1951. godine.)

Sastav kriminalne grupe ili zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila zločin genocida nad hrvatskim političkim narodom, i koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata de facto počinila ratne zločine, i zločin protiv čovječnosti:

Josip Broz, maršal “Tito“, zvan i “Valter“ (Jugoslaven hrvatskog i slovenskoga podrijetla, komunist i boljševik, bravar, doušnik sovjetske tajne policije N.K.V.D., jugoslavenski državnik i političar, i ZLOČINAC), zatim, partizanski general Aleksandar Ranković, zvan “Marko“ (Srbijanac, krojač po zanimanju, komunist i boljševik, djelatnik tajne službe i jugoslavenski političar i državnik), zatim, partizanski politkomesar i general Vladimir Bakarić (Hrvat židovskog podrijetla, Jugoslaven, komunist i boljševik, doktor znanosti, komunistički aparatčik, jugoslavenski političar, i de facto ratni zločinac), nadalje, hrvatski političar Andrija Hebrang - Mirotočivi (Hrvat, trgovac, šef C.K. K.P.H. i član politbiroa CK KPJ, i ministar u jugoslavenskoj vladi u Beogradu), zatim, hrvatski književnik i jugoslavenski političar Vladimir Nazor (predsjednik komunističke skupštine ZAVNOH), nadalje, sovjetski obavještajac i partizanski general u Jugoslavenskoj armiji, Ivan Krajačić, zvan “Stevo“ (Hrvat po nacionalnosti, krojač po zanimanju), zatim partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), partizanski general u Jugoslavenskoj armiji, Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, šef Kontraobavještajne službe JNA i Tuđmanov šef u kadrovskom odjelu jugoslavenskog ministarstva obrane u Beogradu, i vjerojatni ubojica ratnog sekretara Andrije Hebranga), zatim, jugoslavenski političar, član politbiroa CK KPJ, Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, i disident komunizma), slovenski političar Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), partizanski general Ivan Maček (Slovenac, i boljševik), partizanski general Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik) i evtl. drugi zločinci.

Sastav grupe ili zločinačke organizacije koja je izvršila zločin genocida nad hrvatskim narodom:

'Drug' Vladimir Bakarić, general Ivan Krajačić 'Stevo', šef zloglasne jugokomunističke tajne policije OZNE za Hrvatsku, zatim, general Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac) zatim, general Koča Popović (Srbijanac, i zločinac), general Peko Dapčević, zatim, general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik i zločinac), šef jugokomunističke tajne službe OZNE, zatim, general Ivan Matija – Maček, oficir tajne službe partizanske vojske u Sloveniji, zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik), načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije, zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist), oficir OZNE, zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir), načelnik generalštaba Jugoslavenske armije, zatim, major Franjo Tuđman (Hrvat, boljševik), član Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije (i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka, šefa glavnog štaba partizanske vojske za Hrvatsku), zatim osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik), oficir OZNE u Karlovcu, zatim, osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik), oficir OZNE u Bjelovaru, zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član 'Komande grada Zagreba' (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju ratnih ranjenika, izbjeglica i 'ročnika'), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno sa “Stevom“ Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa osnovano osumnjićenim kazneno prijavljenim Stjepanom Hršakom), zatim, osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Rade Bulat (Srbin po nacionalnosti i Jugoslaven), “komandant“ u partizanskoj XIII. „proleterskoj“ brigadi, zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka 'Glavnog štaba NOV' Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj “IV. udarnoj brigadi“, Dimitrije Georgijević, opunomoćenik 'Odjeljenja za zaštitu naroda' za Jugoslaviju, pravnik Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. 'NOO' za Slavoniju), partizanski major OZNE, 'drug' Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i 'kapetan' Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane 'specijalne zadatke' tzv. 'III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda' za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije 'KNOJ' u Hrvatskoj, zatim, 'drug' Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, 'drug' Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, zatim, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45' u Kočevskom Rogu), glavni komandant odnosno nadzornik koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, 'načelnik štaba IV. armije'), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije i politkomesar u partkizanskoj XI. „dalmatinskoj“ (biokovskoj), Milka Planinc (rođena Malada) (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, boljševik, i zločinka, šefica jugokomunističke vlade u Beogradu, i šefica CK SKH, zatim, Nikola Marić Bokež 'Crnogorac', 'komesar čete', Kosta Ugrica, politkomesar 'I. bataljona' partizanske 'XI. dalmatinske brigade', član terorističkog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, 'zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade' Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik 'JNA', Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u 'XI. dalmatinskoj brigadi', i svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, 'zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade' koji je zapovijedao izabranicima iz 'XI. dalmatinske brigade', u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, zatim, Ljubo Barbarić 'Hvaranin', 'politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade', član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, 'komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade', član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u 'XI. dalmatinskoj brigadi', također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, 'omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije' maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza 'Tita' za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, nadalje, osnovano osumnjićeni počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju), oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik, OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima ('gastarbajterima') u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak 'Šinter' (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki 'Stanko' (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec 'Štefunjak' (Hrvat), Dragutin Draganić 'Radobojec' (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold 'Leo' Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s osnovano osumnjićenim Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon 'demokratskih' promjena 1990. godine, Valent Katalenić 'Valek' (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak 'Perica' (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je „isljednik“ zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i „veliki i zloglasni krvoločni komandant“ koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V(i)dović (Hrvat), 'komandant' komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko 'Marijan', partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine. Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Mnogi od navedenih, koji su godine 1990. živjeli na području Republike Hrvatske, nisu od 1990. do 20011. godine nikada izvedeni pred istražnog suca, nisu niti jednu sekundu proveli u pravnoj državi Republici Hrvatskoj u pritvoru zbog kaznenog djela ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti i zločina genocida (ubojstva naroda) koja po hrvatskom i međunarodnom pravu ne zastarijeva, nisu od državnog odvjetništva optuženi, nisu procesuirani, i živjeli su, uživajući u 'zasluženoj' mirovini, pod zaštitom prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, kao i pod zaštitom predsjednika Republike Mesića, i premijera Račana i Sanadera čiji je otac bio ustaški vojnik koji je 1945. skoro nastradao na Kočevskom Rogu da ga jedan partizan iz njegova zavičaja nije izvukao iz kolone smrti i spasio. Glavni državni odvjetnik RH, zadužen i za progon ratnih zločina, je Mladen Bajić, čiji je otac bio partizan, kao i otac od predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, iz XI. Dalmatinske brigade 26. divzije Jugoslavenske armije pod komandom maršala Tita.

Gore navedeni popis komunističkih zločinaca ne obuhvaća sve jugo-komunističke zločince, jer to i nije svrha, na primjer, u Zagrebu na slobodi živi oko 100 komunističkih zločinaca koji su ubili nekoliko desetaka tisuća ljudi, nego je svrha da čitateljstvo stekne uvid u strahote koje su se događale pod diktaturom komunističke partije, u Titovoj Jugoslaviji.

Smrt titoizmu – Sloboda narodu! Crni blog komunizma, CBK, u Zagrebu, 18. 3. 2011.

18.03.2011. u 13:44 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.