Kroz naše je logore i zatvore između 1945. i 1951. prošlo 3,777.776 logoraša i zatvorenika, a broj likvidiranih narodnih neprijatelja iznosi 586.000.
(Šef jugoslavenske komunističke tajne policije, i Titov zamjenik, general u Jugoslavenskoj armiji, Aleksandar Ranković, u jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu, 1951. godine.)
Sastav kriminalne grupe ili zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila zločin genocida nad hrvatskim političkim narodom, i koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata de facto počinila ratne zločine, i zločin protiv čovječnosti:
Josip Broz, maršal “Tito“, zvan i “Valter“ (Jugoslaven hrvatskog i slovenskoga podrijetla, komunist i boljševik, bravar, doušnik sovjetske tajne policije N.K.V.D., jugoslavenski državnik i političar, i ZLOČINAC), zatim, partizanski general Aleksandar Ranković, zvan “Marko“ (Srbijanac, krojač po zanimanju, komunist i boljševik, djelatnik tajne službe i jugoslavenski političar i državnik), zatim, partizanski politkomesar i general Vladimir Bakarić (Hrvat židovskog podrijetla, Jugoslaven, komunist i boljševik, doktor znanosti, komunistički aparatčik, jugoslavenski političar, i de facto ratni zločinac), nadalje, hrvatski političar Andrija Hebrang - Mirotočivi (Hrvat, trgovac, šef C.K. K.P.H. i član politbiroa CK KPJ, i ministar u jugoslavenskoj vladi u Beogradu), zatim, hrvatski književnik i jugoslavenski političar Vladimir Nazor (predsjednik komunističke skupštine ZAVNOH), nadalje, sovjetski obavještajac i partizanski general u Jugoslavenskoj armiji, Ivan Krajačić, zvan “Stevo“ (Hrvat po nacionalnosti, krojač po zanimanju), zatim partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), partizanski general u Jugoslavenskoj armiji, Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, šef Kontraobavještajne službe JNA i Tuđmanov šef u kadrovskom odjelu jugoslavenskog ministarstva obrane u Beogradu, i vjerojatni ubojica ratnog sekretara Andrije Hebranga), zatim, jugoslavenski političar, član politbiroa CK KPJ, Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, i disident komunizma), slovenski političar Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), partizanski general Ivan Maček (Slovenac, i boljševik), partizanski general Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik) i evtl. drugi zločinci.
Sastav grupe ili zločinačke organizacije koja je izvršila zločin genocida nad hrvatskim narodom:
'Drug' Vladimir Bakarić, general Ivan Krajačić 'Stevo', šef zloglasne jugokomunističke tajne policije OZNE za Hrvatsku, zatim, general Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac) zatim, general Koča Popović (Srbijanac, i zločinac), general Peko Dapčević, zatim, general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik i zločinac), šef jugokomunističke tajne službe OZNE, zatim, general Ivan Matija – Maček, oficir tajne službe partizanske vojske u Sloveniji, zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik), načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije, zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist), oficir OZNE, zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir), načelnik generalštaba Jugoslavenske armije, zatim, major Franjo Tuđman (Hrvat, boljševik), član Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije (i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka, šefa glavnog štaba partizanske vojske za Hrvatsku), zatim osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik), oficir OZNE u Karlovcu, zatim, osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik), oficir OZNE u Bjelovaru, zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član 'Komande grada Zagreba' (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju ratnih ranjenika, izbjeglica i 'ročnika'), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno sa “Stevom“ Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa osnovano osumnjićenim kazneno prijavljenim Stjepanom Hršakom), zatim, osnovano osumnjićeni kazneno prijavljeni Rade Bulat (Srbin po nacionalnosti i Jugoslaven), “komandant“ u partizanskoj XIII. „proleterskoj“ brigadi, zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka 'Glavnog štaba NOV' Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj “IV. udarnoj brigadi“, Dimitrije Georgijević, opunomoćenik 'Odjeljenja za zaštitu naroda' za Jugoslaviju, pravnik Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. 'NOO' za Slavoniju), partizanski major OZNE, 'drug' Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i 'kapetan' Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane 'specijalne zadatke' tzv. 'III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda' za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije 'KNOJ' u Hrvatskoj, zatim, 'drug' Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, 'drug' Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, zatim, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45' u Kočevskom Rogu), glavni komandant odnosno nadzornik koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, 'načelnik štaba IV. armije'), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije i politkomesar u partkizanskoj XI. „dalmatinskoj“ (biokovskoj), Milka Planinc (rođena Malada) (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, boljševik, i zločinka, šefica jugokomunističke vlade u Beogradu, i šefica CK SKH, zatim, Nikola Marić Bokež 'Crnogorac', 'komesar čete', Kosta Ugrica, politkomesar 'I. bataljona' partizanske 'XI. dalmatinske brigade', član terorističkog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, 'zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade' Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik 'JNA', Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u 'XI. dalmatinskoj brigadi', i svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, 'zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade' koji je zapovijedao izabranicima iz 'XI. dalmatinske brigade', u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, zatim, Ljubo Barbarić 'Hvaranin', 'politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade', član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, 'komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade', član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u 'XI. dalmatinskoj brigadi', također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, 'omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije' maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza 'Tita' za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, nadalje, osnovano osumnjićeni počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju), oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik, OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima ('gastarbajterima') u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak 'Šinter' (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki 'Stanko' (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec 'Štefunjak' (Hrvat), Dragutin Draganić 'Radobojec' (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold 'Leo' Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s osnovano osumnjićenim Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon 'demokratskih' promjena 1990. godine, Valent Katalenić 'Valek' (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak 'Perica' (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je „isljednik“ zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i „veliki i zloglasni krvoločni komandant“ koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V(i)dović (Hrvat), 'komandant' komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko 'Marijan', partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine. Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...
Mnogi od navedenih, koji su godine 1990. živjeli na području Republike Hrvatske, nisu od 1990. do 20011. godine nikada izvedeni pred istražnog suca, nisu niti jednu sekundu proveli u pravnoj državi Republici Hrvatskoj u pritvoru zbog kaznenog djela ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti i zločina genocida (ubojstva naroda) koja po hrvatskom i međunarodnom pravu ne zastarijeva, nisu od državnog odvjetništva optuženi, nisu procesuirani, i živjeli su, uživajući u 'zasluženoj' mirovini, pod zaštitom prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, kao i pod zaštitom predsjednika Republike Mesića, i premijera Račana i Sanadera čiji je otac bio ustaški vojnik koji je 1945. skoro nastradao na Kočevskom Rogu da ga jedan partizan iz njegova zavičaja nije izvukao iz kolone smrti i spasio. Glavni državni odvjetnik RH, zadužen i za progon ratnih zločina, je Mladen Bajić, čiji je otac bio partizan, kao i otac od predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, iz XI. Dalmatinske brigade 26. divzije Jugoslavenske armije pod komandom maršala Tita.
Gore navedeni popis komunističkih zločinaca ne obuhvaća sve jugo-komunističke zločince, jer to i nije svrha, na primjer, u Zagrebu na slobodi živi oko 100 komunističkih zločinaca koji su ubili nekoliko desetaka tisuća ljudi, nego je svrha da čitateljstvo stekne uvid u strahote koje su se događale pod diktaturom komunističke partije, u Titovoj Jugoslaviji.
Smrt titoizmu – Sloboda narodu! Crni blog komunizma, CBK, u Zagrebu, 18. 3. 2011.
Post je objavljen 18.03.2011. u 13:44 sati.