crniblogkomunizma

srijeda, 23.09.2009.

O spomenicima

Jadranka (Vlaisavljević) Kosor krenula Pavelićevim i Račanovim stopama

Nedavno je jedna udruga iz Hrvatske lansirala ideju da se u Hrvatskoj podigne spomenik poglavniku Paveliću po uzoru na spomenik Draži Mihaloviću u Srbiji. Vodstvo Hrvatskog uljudbenog pokreta čak misli posjetiti četnike u Srbiji da ih pita kako su se uspjeli izboriti za to da su bez posljedica uspjeli podići spomenik jednom notornom ratnom zločincu i zločincu protiv čovječnosti. Iako su svjesni da je „đeneral“ Draža zločinac, misle odati suvremenim četnicima u Srbiji priznanje što su uspjeli podići spomenik vođi četničkog pokreta čiji je ideolog Stevan Moljević donio 1941. fašistički plan zvan “Homogena Srbija“ koji je u četnički pokret implementiran 1944. godine na koji se nastavlja “Memorandum“ SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) od komunističkog diktatora i zločinca Slobodana Miloševića, a zajednički nazivnik svim tim velikosrpskim planovima je velikosrpski plan Načertanije (Nacrt – za “Veliku“ Srbiju).

Iako mas-mediji u Hrvatskoj inače sto posto cenzuriraju navedenu udrugu iz Hrvatske, čim je stigla provokacija o podizanju spomenika poglavniku Anti Paveliću, odmah je dobila medijsku pažnju, a liberalni mediji dobili bezgranične mogućnosti da potvrde svoju laž koju godinama šire o tome kako je Hrvatska navodno „neofašistička“, i da još više u javnosti šire marksističke ideje. Komunisti i udbaši u Hrvatskoj jedva su čekali da nađu nekoga tko će im postati “oponent“, naime, godinama usmaljeni jahači apokalipse, titoisti u Republici Hrvatskoj nisu s druge strane kritike imali protivnike jer su sami samcati veličali zločinca maršala Tita i na njihovu žalost već godinama nije bilo nekoga tko bi veličao zločinca Pavelića (poglavnika), jer, nakon što je ne tako davno oportunist Anto Đapić prestao veličati lik i djelo poglavnika Pavelića i uzdizati desnu ruku uvis na fašistički pozdrav, nije bilo „dostojnih“ protivnika titoistima, iako su vladajuće strukture u Hrvatskoj i te kako pazile da njihov satelit Anto Đapić, kojega je stvorila Udba kako bi naivne Hrvate lijepila na lijepak desničarskog ekstremizma, ne bude previše izložen kritici jer ipak je njegova oteta stranka, koju je oteo od pravaša, u koaliciji s vladajućim strankama i koalicijama, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.

Jedva ćemo se riješiti kulta ličnosti zločinca Tita (Valtera), i možemo biti sretni ako poslije Tita ne bude opet Tito, da bi sada uzdizali kult ličnosti poglavnika Pavelića?

POSLIJE TITA – TITO, A POSLIJE TITA – POGLAVNIK?
HVALA, NE!

Trebamo malo osvježiti memoriju: poglavnik Pavelić, koji nije stvorio Nezavisnu Državu Hrvatsku, izvršio je 1945. samoubojstvo Nezavisne Države Hrvatske, slično kao što su velikosrpski fanatici izvršili 1941. samoubojstvo Jugoslavije. Poglavnik je bio oportunist što je najgora karakteristika za nekog političara. Poglavnik Pavelić je bio prvi hrvatski državnik nakon stoljeća, to je povijesna činjenica, ali bio je slab državnik, što je također činjenica, jer je svoju despotsku samovlast temeljio na stranim silama, a ne na vlastitim snagama, na primjer na snazi hrvatske vojske koja je mogla i trebala biti jamac i hrvatske države i naroda, pa bi bila jamac čak i njegove vlasti kao što je jaka vojska jamac svake vlasti, što je davno utvrdio Machiavelli, ali ovaj talijanski državnik ustvrdio je i slijedeće, da svaki despot strijepi pred vlastitom jakom vojskom koju nastoji neutralizirati kako bi održao samovlast.

Poglavnik i rasni propisi (preuzeti od njemačkih nacista, ali preuzeti), poglavnik i Rimski ugovori odnosno prepuštanje hrvatskog teritorija bez ispaljenog metka, poglavnik i jasenovački logor, poglavnik i korupcija, poglavnik i sluganstvo Mussoliniju i talijanskim fašistima koji su paktirali sa srpskim četnicima i pomagali partizane protiv Nezavisne Države Hrvatske, poglavnik protiv vlastitih suradnika ustaša, poglavnik i politički atentati na hrvatske rodoljube u NDH, poglavnik i bijeg (kao i premijerov bijeg), poglavnik i izdaja – to je poglavnik Ante Pavelić!

Stari maršal Slavko Kvaternik, kad još nije bio tako star, 1925. godine iz protesta je napustio tadašnji stranački sastanak pravaša na Kaptolu u Zagrebu kada je saznao da je stranački politički tajnik Ante Pavelić ponudio u beogradskoj čaršiji velikosrpskim vladajućim političarima takve ustupke da je to bio jedan besramni kompromis kakav se rijetko viđa. Već je tada Pavelić pokazivao izdajnički karakter. Slavko Kvaternik je napustio stranački skup i nikada više nije kročio u stranačke prostorije u kojima je bio Ante Pavelić. Tek osnutkom NDH, stari je maršal iz viših interesa koji su izravno vezani za hrvatski politički narod, nastavio suradnju s Pavelićem koji ga je već u prvom razgovoru u Karlovcu, travnja 1941. godine, slagao kada je mu je na pitanje – Ante, jesu li Talijani što tražili – odgovorio da nisu ništa i da nema nikakvih pritisaka glede hrvatskog teritorija. Mjesec dana poslije u Rimu otišlo pola dalmacije u ruke talijanskim fašistima, a već u Karlovcu je nadolazeći poglavnik Nezavisne Države Hrvatske obećao Mussolinievu izaslaniku teritorijalne ustupke što je razljutilo predstavnike njemačke vojske i 3. Reicha koji je talijanskom predstavniku dao u Karlovcu iskopčati telefonsku vezu da ne može Mussoliniju javiti da je Pavelić već pristao da se talijanska interesna sfera proširi na istočnojadransku obalu. To, kao i protuhrvaski Rimski ugovori koje je poglavnik ustaškog pokreta i NDH potpisao, bio je glavni razlog što je Hitler pozvao Pavelića u lipnju 1941. na Berghof i ponudio mu pomoć u poništenju Rimskih ugovora, što je Pavelić odbio. (Nakon toga je Hitler digao ruke od Pavelića, a 1943. ga je praktički razvlastio jer mu nije vjerovao, s tim da mu je prije toga naredio da mora riješiti “židovsko pitanje“ u NDH.) Na koncu, kad je hrvatski vojskovođa Slavko Kvaternik, ministar obrane u vladi NDH, podnio koncem 1942. neopozivu ostavku na sve položaje u državi, stigla je još jedna velika i bespramna poglavnikova laž, naime, Slavko Kvaternik (kojega su partizani nakon WWII strijelali na smrt nakon što su ga Amerikanci izručili Titu) zamolio je poglavnika neka čuva tek ustrojenu vojnu akademiju za hrvatske časnike u Varaždinu, kao i Hrvatsku vojsku, na što je Pavelić slagao da će je čuvati kao zjenicu oka, da bi nekoliko tjedana nakon toga raspustio dočasničku i časničku vojnu školu, i Hrvatsku vojsku praktički stavio pod njemačko zapovjedništvo, dozvolivši da njemački saveznik u Hrvatskoj regrutira hrvatske mladiće za njemačke postrojbe, što je bilo posebno ponižavajuće da se pobjednički hrvatski general Čanić, koji je u ljeto 1942. s Kozare isprašio pet Titovih “proleterskih“ birgada, morao 1943. iz Austrije vratiti zajedno sa svojim časnicima, bez svoje domobranske brdske divizije dok su zapovjedništva preuzeli njemački časnici, a hrvatski vojnici dobili, uz hrvatske, i njemačke oznake, i završili u Staljingradu otkuda se gotovo nitko od 10.000 hrvatskih vojnika nije vratio živ. No, u njemačkoj akciji pridobivanja glavne riječi u oružanim protupartizanskim akcijama na teritoriju NDH čak nema ni zle namjere nego zabrinutost što je poglavnik Pavelić dopustio da se partizanski pokret koncem 1942. i početkom 1943. zabrinjavajuće razmahao.

Pavelić se više bavio odmazdama prema Srbima u NDH zbog četničkog terorizma nego borbom protiv partizana. Govorio je kako će on sve hrvatske partizane pozvati i pogozbiti ih za jednim stolom, umanjujući značaj partizana odnosno ismijavajući dobronamjerna upozorenja o partizanskoj komunističkoj opasnosti iako su partizani već 1943. stajali u predgrađima Zagreba tako da je poglavnik kontrolirao samo svoje Banske dvore i nešto okolice, i da nije bilo njemačke vojske Tito bi sjeo u fotelju Banskih dvora u Zagrebu već početkom 1943. godine. Kada se napokon našla hrabra skupina hrvatskih časnika da 1944. ukloni poglavnika Pavelića i izvrši državni udar u Zagrebu paralelno s državnim udarom u Berlinu i u sinkronizaciji i dogovoru s pukovnikom Wehrmachta von Stauffenbergom, sa ciljem spašavanja NDH i prebacivanja na Savezničku stranu, poglavnik nakon neuspješnog prevrata dao je pobiti mnogobrojne hrvatske rodoljube o domoljube, pomiješavši svoje vlastite i osobne interese s nacionalnim interesima.

Nisam za podizanje spomenika poglavniku Paveliću, ne zato što se plašim da bi me titoisti (komunisti i udbaši) etiketirali “fašistom“, jer tako me etiketiraju i kada se zalažem za demokraciju i pravnu državu, nego zato što naprosto Ante Pavelić zbog svojih zločina nije zaslužio spomenik, bez obzira što je bio jedan od rijetkih hrvatskih političara koji se uopće zalagao za uspostavu hrvatske države, ali pri tome nije poštivao postulate Oca domovine Ante Starčevića koji je rekao da nije bitna bilo kakva hrvatska država nego samo ona koja je slobodna iznutra. Zato nam poslije Tita ne treba Pavelić, a ono što nam sada treba to je jedna užarena čelična metla da na smetilište povijesti pometemo titoiste, srušimo kult ličnosti zločinca Tita i uklonimo njegove spomenike s javnih površina, i da u Republici Hrvatskoj iskorijenimo korupciju i njene glavne nositelje u vlastima, da se izvrši jedna temeljita lustracija ratnih profitera, udbaša, i komunista koji su u ovoj i u bivšoj državi kršili ljudska prava. Dakle, da uspostavimo istinsku demokraciju i funkcionirajuću pravnu državu dok spomenike fakat ne trebamo, ali jednog dana bismo mogli podići spomenik vlastitim glupostima. A dok mi o spomenicima, premijerka Kosor sebi pravi spomenik u Sloveniji, jer ako se ostvari ono što je dogovorila sa slovenskim premijerom Pahorom, slovenski nacionalisti podići će joj spomenik.

CBK

23.09.2009. u 17:39 • 34 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 23.09.2009.

O spomenicima

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link