crniblogkomunizma

četvrtak, 06.08.2009.

Strani tisak 2009. o jugoslavenskom logoru Goli otok

Cijenjeni blogeri, pročitajte što piše strani tisak ovo ljeto, povodom obljetnice osnivanja logora na Golom otoku, o bivšem jugoslavenskom logoru 'Goli otok'; radi se o interesantnom članku, koji je objavljen u najvećoj austrijskoj novini u Beču, 'Die Presse', kao i u poznatoj njemačkoj nacionalnoj novini 'Die Welt', te u velikom regionalnom dnevniku 'Stuttgarter Zeitung', i u luxemburškoj novini 'Tageblatt'.

U članku se citira g. Pejića, čelnika udruge bivših logoraša na Golom otoku, kojega smo u ožujku ove godine mogli vidjeti kako baca letke u Hrvatskom saboru, zahtijevajući ukidanje medijske cenzure, i lustraciju bivših udbaša, i kojega mediji i vlasti rado vole izbjegavat jer se čovjek zalaže za pravnu državu, te je u članku citiran i bivši politički zatvorenik iz logora na Golom otoku, g. Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. koji se nalazi pod cenzurom mas-medija u Hrvatskoj, jer se također zalaže za pravnu državu, i kažnjavanje komunističkih titoističkih zločinaca. U članku se prenosi i doživljaj jednog srpskog logoraša iz Beograda, i mišljenje čelnika Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, povjesničara iz Zagreba.

Do danas nijedna novina u Hrvatskoj, osim online izdanja HRVATSKO PRAVO, i nijedan mas-medij u zemlji nije prenio ovaj, dole navedeni, članak. Je li se to urednici naših medija plaše povijesne istine o komunističkim zločinima maršala Tita?

Kao i uvijek, pozvani ste post/članak o Golom otoku komentirat.

CBK

Bečki dnevni list 'Die Presse' / vanjska politika / 16.07.09.

Goli otok: Jadranski Alcatraz

Piše: dopisnik Thomas Roser (Die Presse)

Prije 60 godina otvoren je ispred hrvatske jadranske obale zloglasni jugoslavenski otočni zatvor. Na Golom otoku je Tito dao zatvoriti kritičare režima. Nekadašnji logoraši čekaju do danas na rehabilitaciju.

GOLI OTOK. Svijetleća vrućina titra preko golog kamenjara. Na vrhu Golog otoka sumorno stoji stražarnica sa šupljinama za prozore. Ispred baraka-spavaonica, na tom zatvoreničkom otoku, nalazi se hrpa s kosturima okvira od kreveta. Posljednji stanovnici ovog negospodarstvenog logora za internaciju pobjegli su pred žarkim Suncem u oronule obrtničke radionice, u korov zarasle tvorničke dvorane i ćelije tamnica: prepavši se posjetitelja, horda mršavih ovaca brzinom munje napušta nekadašnju kantinu.

„Priroda si sve uzima natrag“, gunđa naš otočni vodič Ivan Perić dok svoje štićenike vodi kroz napušteni logor duhova ispred hrvatske obale. Ovaj Hrvat unazad deset godina prevozi turiste sa sedam kilometara udaljenog otoka Raba, za 25 eura, do Golog otoka. Stanovnici okolnih otoka znali su da postoji ova kaznena kolonija, a neki su tamo i radili, jednosložno priča naš hobby-ribič. U vrijeme Jugoslavije je pristup do otočkog zatvora bio „strogo zabranjen“. Inače, da je Jugoslavija, koja se u međuvremenu raspala, bila „normalna zemlja“, uvjerava nas, trzajući ramenima: „Vjerojatno ni Tito nije znao za ovaj logor.“

Međutim, činjenica je da je jugoslavenski autokratski vladajući Otac domovine Josip Broz Tito osobno poslao političke protivnike u logor koji je otvoren u srpnju 1949. godine. Nepoznato je koliko je disidenata u ovom, desetljećima tabuiziranom logoru, koji je zatvoren tek 1988. godine, bilo mučeno i prisiljeno na beskoristan težački rad: broj nekadašnjih zatočenika kreće se između 12.000 do 50.000. U „paklu na Jadranu“ je Tito dao na „Titovim Hawaiima“ pržiti prvo svoje vlastite drugove: bez sudskoga postupka je nakon raskida sa Sovjetskim Savezom 1948. na Goli otok dao deportirati tisuće staljinista. Otok je bio Titov koncentracijski logor, kaže povjesničar Goran Jurišić iz Zagreba, voditelj „Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma“: „Nisu se svi vratili. Na Golom otoku su ljudi i ubijani.“

„Najružnije vrijeme moga života“

78-godišnjeg Branka Mitrovića još uvijek muče noćne more, budeći se sa krikom. Njegovo mučeništvo na Golom otoku bilo je „najteže i najružnije“ vrijeme njegova života, izvješćuje u srbijanskom glavnom gradu Beogradu smirenim glasom ovaj umirovljeni ginekolog. Uhićen je u studenome 1949. kada je bio devetnaestogodišnji gimnazijalac. Tada je sa svojim školskim prijateljima pisao letak protiv odvajanja od Sovjetskog Saveza. „U Drugom svjetskom ratu sam već u 14. godini bio u partizanima, vjerovao sam u ideal socijalizma i bratstva i jedinstva – i smatrao sam da je raskid sa Staljinom bila greška.“ Bez sudskoga postupka ga je jedno povjerenstvo osudilo na dvije godine robije u radnom logoru.

Tadašnji učenik nije znao gdje vodi put u zatvorenim stočnim vagonima sa zatvorenicima iz cijele Srbije: „Nikad nisam bio čuo za Goli otok.“

Jedne noći su lancima vezani deportirani bili istjerani iz vagona i preko jedne rampe batinama sprovedeni u otvoreni teretni brod. „Uzvikivali smo 'Živio Staljin!' – a oni nas još više mlatiše.“ Na otoku su im doduše skinuli lance, ali zato su se morali probiti kroz dvored logoraša: „Tukli su nas kao ludi.“

Logoraši-tucaći kamena na „jadranskom Alcatrazu“ nisu bili izloženi samo vrućini, nedostatku pitke vode, epidemijama i ekscesnim ponašanjem stražara. Nakon njegova puštanja na slobodu u ljeto 1951. nikada u biti nije došlo do nekog oblika rehabilitacije. Unatoč traumatičnom iskustvu na Golom otoku ostao je uvijek vjeran socijalističkim idealima svoje mladosti, uvjerava Mitrović. Međutim, s vremenom je kopnilo njegovo povjerenje u one koji su obećavali med i mlijeko u koje se „razočarao“: „Ono što je Gulag bio za Staljina to je Goli otok bio za Tita.“

Posljednji prosovjetski disdenti oslobođeni su sredinom pedesetih godina približavanjam Beograda i Moskve. Nakon toga nisu samo kriminalci nego i kritičari režima svih boja otpremani na Goli otok. Ne samo „Zapadu“ nego i javnosti Jugoslavije je tabuizirani otok i njegovi politički zatvorenici bio jedva poznat.

Bez promjena nakon Tita

Nakon Titove smrti je tada devetnaestogodišnji zagrebački student prava Dobroslav Paraga, zajedno s njegovim prijateljem Ernestom Brajderom smatrao da je došlo pravo vrijeme za prikupljanje peticije s potpisima za amnestiju /pomilovanje/ oko 2.500 političkih zatvorenika. „Mislili smo da je vrijeme zrelo za promjenu“, izvješćuje danas četrdesetosmogodišnji šef nacionalno-konzervativne „Hrvatske stranke prava 1861.“ u Zagrebu. Međutim, oba aktivista uhićeni su samo nekoliko dana nakon što su svoju peticiju poslali vladi u Beograd i Međunarodnoj organizaciji za sigurnost i suradnju u Beč. Brajder je umro za vrijeme istrage zbog djelovanja jugoslavenske tajne službe, Paragi su za vrijeme mučenja u istražnom zatvoru slomili obje noge, i bio je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu, i deportiran na Goli otok. I danas ovom političaru teško pada prisjećanje na njegove patnje na „Golom otoku“, i zastajući izvješćuje: „Zlostavljali su me i mučili.“

Mučitelji ostali nekažnjeni

Bez rezultata je nakon izlaska s robije optužio, zbog mučenja, rukovodstvo i nekoliko stražara. Do rehabilitacije političkih zatvorenika nije došlo niti nakon osamostaljenja Hrvatske. Čak i vodeći kadar konzervativne Hrvatske demokratske zajednice regrutira se iz „nekadašnjih komunista“: „Strukture, koje su stvorile Goli otok, i danas nastavljaju živjeti u Hrvatskoj.“

Goli otok je bio projekat koji je trebao uništiti „slobodnomisleći duh“, kaže Radomir Pejić, šef nezavisne „Hrvatske udruge političkih zatvorenika – Goli otok“, u Karinu /kod Zadra/. Bivši politički zatvorenici u njegovoj domovini još uvijek ne nailaze na razumijevanje, tuži se rano umirovljeni Pejić koji je uhićen 70.-tih zbog jednog objavljenog sustavnog kritičnoga članka: „Praktički nas se i danas proganja.“ Povjesničar Jurišić se žali: „Marginalizira se ljude koji su se u bivšoj Jugoslaviji borili za slobodu i građanska prava, dok njihovi nekadašnji mučitelji mogu „nekažnjeno i sigurno“ živjeti: „Nitko se ne zanima za bivše političke zatvorenike, niti mediji, niti politika. Ignorira ih se. Jednostavno ne postoje.“

„See you soon in Goli otok“ („Vidimo se uskoro na Golom otoku“)

Turisti šuteći tumaraju kroz ruševine ugasle tvornice namještaja i pločica. Samo blejanje jedne ovce para podnevnu tišinu. „See you soon in Goli otok“ – piše uzaludno na požutjelim razglednicama, izložene u snack-baru ovog mjesta duhova. Za postojanje kuća za odmor na Golom otoku jednostavno nedostaje pitke vode, kaže turistički vodič Ivan – i kategorički isključuje mogućnost korištenja otoka kao mjesta za kupanje i sunčanje. Najbolje bi bilo da se Goli otok pretvori u spomen-područje, kaže Goran Jurišić. Službeni Zagreb, međutim, nema interes otok pretvoriti u muzej, sluti bivši politički zatvorenik Paraga: „Njima je najdraže kada sve propada, kada nestaju tragovi.“

Članak Copyright Die Presse ww.diepresse.com
Prijevod Copyright www.prijevodi-ovjere.com

06.08.2009. u 15:25 • 38 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 06.08.2009.

Strani tisak 2009. o jugoslavenskom logoru Goli otok

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link