CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 24.06.2009.

CROATIAN INDEPENDENCE DAY

Čl. 1. „Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i samostalna država“

Čl. 2. „Suverenitet Republike Hrvatske je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv“.

(Ustav Republike Hrvatske, 1990.)

Svim hrvatskim patriotima čestitam Dan državnosti od 25. lipnja 1991. godine kada je Sabor Republike Hrvatske donio Ustavni zakon o otcjepljenju Republike Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ili hrvatsku verziju američke deklaracije o nezavisnosti, koja je bila u skladu s bivšim jugoslavenskim ustavom o pravu republika SFRJ na samoodređenje.

Možemo se podsjetiti u kojim okolnostim je došlo do toga najznačajnijega akta u modernoj povijesti hrvatskog naroda:

U vrijeme velikih povijesnih političkih previranja, u uvjetima kada je liberalni Zapad uspio politikom naoružavanja iscrpiti sovjetski gospodarski model i dovesti komunistička društva dovesti do sloma širom Europe, konačno je (prije 20 godina) pao (komunistički) Berlinski zid (9. studenog 1989.)

Ondašnja komunistička Jugoslavija brojala je svoje posljednje dane postojanja jer je Titov režim vodio gotovo pola stoljeća anti-demokratsku politiku nacionalnog ugnjetavanja hrvatskog naroda i gaženja hrvatskog državnog prava.

Na inicijativu Dobroslava Parage je američki Kongres donio 2. kolovoza 1989. rezoluciju pod brojem 169 u kojoj se od jugoslavenskog komunističkog režima zahtijevalo poštivanje ljudskih prava, uključujući i istragu nad ubijenim kolegom od Dobroslava Parage koji je s njim sakupljao 1980. potpise na peticiju za oslobođenje političkih zatvorenika u SFR Jugoslaviji, zagrebačkim studentom Ernestom Brajderom kojega su ubili udbaši na čelu sa Zdravkom Mustačem koji je bio jedan od stupova vlasti predsjednika Franje Tuđmana u neovisnoj Hrvatskoj. (Hrvatsko pravosuđe nikada nije procesuiralo Z. Mustača, i posljedica toga je da ga danas preko tjeralice Interpola traži njemačko pravosuđe, Glavni državni odvjetnik Savezne Republike Njemačke, i bavarska krim-policija, ali optuženi višestruki udbaški ubojica nalazi se pod zaštitom predsjednika Mesića; hrvatski mediji do danas nisu objavili rez. 169. am. Kongresa.)

Posljedica rezolucije am. Senata i Kongresa iz 1989., koja je bila naslovljena na osobno ime i prezime hrvatske žrtve komunizma Dobroslava Parage (kao student nevin osuđen na političkom sudskom procesu u Zagrebu, 1981. i bačen u konc-logor na Golom otoku), je bila da su SAD, MMF i Svjetska banka uskratile daljnje kredite Titovoj Jugoslaviji, i premijera SFRJ, komunista Antu Markovića, koji se tada nalazio u službenom posjetu Washingtonu, poslali natrag u Beograd praznih džepova, što je dovelo do kraha jugoslavenske privrede; američki zakonodavci stavili su 1989. ključ u bravu tamnici naroda koju su desetljećima uzdržavali sa sveukupno 102 milijardi bespovratne novčane pomoći zbog otklona od SSSR-a nakon razlaza Staljina s Titom 1948. godine, i sa 20 milijardi US$ službenog kredita s lihvarskim kamatama koje ni unuci ne bi mogli bili otplatiti da je Jugoslavija kojim slučajem i opstala.

Svuda u Europi su se komunistički režimi urušavali kao kule od karata, a komunistički diktator Ceausescu je 1989. osuđen od narodnog tribunala na smrt i strijeljan. U socijalističkoj Jugoslaviji su se, međutim, događale druge vrste promjena nego u Istočnoj Europi i zemljama socijalizma čiji je suverenitet bio ograničen voljom Moskve, naime, u ondašnjoj Jugoslaviji je komunistička tajna služba na vlast dovela 1986. u Srbiji Slobodana Miloševića, a u Hrvatskoj 1990. Franju Tuđmana, s tim da je Milošević bio aktivni komunist, a Tuđman bivši komunist i disident komunizma koji se sa boljševičkom titoističkom strujom u SKJ sukobio po pitanju rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja u Jugslaviji. U Hrvatskoj su Udba (SDS/SDB) i KOS JNA pripremile teren za tranziciju kako bi komunisti i nakon pada komunizma odnosno sloma socijalističkog društva sačuvali privilegije i vlast, i to u uvjetima prelaska na tržišnu kapitalističku privredu i demokraciju, uz višestranački sustav i pravnu državu.

Paralelno s paklenim planom prevođenja komunista i udbaša iz komunizma u demokraciju, je velikosrpska struja u ondašnjem Savezu komunista Jugoslavije i vojnoj tajnoj službi KOS JNA pripremila Srbe za osvajanje područja Srbiji susjednih republika sa ciljem stvaranje „Velike Srbije“, a središnji dio toga tajnog plana, poznat kao plan 'Bedem' i 'NNNI' je bio osvajanje i podjela Bosne i Hercegovine, s tim da je boljševička titoističko-staljinistička struja u vrhu tzv. JNA namjeravala pokušati sačuvati komunističku vlast u cijeloj SFR Jugoslaviji, dok je srpski komunistički vrh bio „realniji“ i htio „samo“ tzv. Velilku Srbiju do crte Virovitica-Karlovac-Karlobag. Za taj plan su srpski komunisti imali podršku od britanskih liberala i francuskih socijalista, dok je američki State Department podržavao komunisitčki vrh JNA i teritorijalni integritet SFRJ, i to bez obzira na teror koji je JNA provodila uoči i nakon državnog udara iz ožujka 1991. godine i rušenja jugoslavenskog ustava kojega su u ožujku 1991. srušili Miloševićev režim zajedno s ministrom obrane SFRJ, generalom JNA, Veljkom Kadijevićem, i načelnikom generalštaba JNA, srpskim generalom Blagojem Adžićem, koji su obojica de facto ratni zločinci zbog agresije SFRJ i JNA na Republiku Hrvatsku koja je počela odmah nakon proglašenja nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine, naime, već 29. lipnja su prve kolone tenkova JNA prešle državnu granicu Republike Hrvatske na istoku zemlje i napali hrvatska mjesta, gradove, sela i civile na putu osvajanja hrvatskog teritorija dok su srpski pobunjenici zauzeli policijsku stanicu MUP RH u Glini, i zauzeli grad Glinu kojega je odmah nakon toga oslobodila hrvatska specijalna policija ali je uz pomoć JNA opet okupiran, da bi konačno bio oslobođen u Oluji, 1995.

Propao je i uzastopni pokušaj državnog udara u Zagrebu kada je KOS JNA pokušao srušiti legalno izabranu demokratsku vlast u Hrvatskoj, naime, u Sloveniji i Hrvatskoj održani su prvi višestranački izbori u povijesti Titove Jugoslavije, a poslije je bio i raketni napad na Banske dvore i pokušaj eliminacije hrvatskog vrha zajedno s jugoslavenskim premijerom Antom Markovićem, što je djelo JNA i pokušaj da se kotač povijesti vrati natrag u doba komunizma.

Uoči hrvatske nezavisnosti je Miloševićev režim, tajna policija Srbije i KOS JNA, pobunio Srbe u Hrvatskoj, pobuna koja je službeno počela 17. kolovoza 1990. (tzv. Balvan-revolucija) negiranjem demokratski izabrane hrvatske vlasti na pobunjeničkom području koje je obuhvaćalo mjesta i gradove u kojima je srpska nacionalna manjina činila relativnu većinu, i oružanim napadima na grad Pakrac u ožujku 1991. i policijsku stanicu MUP-a RH na Plitvicama na Uskrs 1991. godine (kad je poginula prva hrvatska žrtva ratne agresije, redarstvenik Josip Jović), te masakrom nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu, 1. svibnja 1991. godine.

Proglašenjem hrvatske nezavisnosti počeo je opći napad JNA na nezavisnu državu Sloveniju (kojoj Hrvatska, unatoč sporazumu predsjednika Tuđman – Kučan nije pritekla u pomoć prilikom napada JNA, niti je F. Tuđman dozvolio policijsku blokadu kasarni JNA u Varaždinu i Jastrebarskom otkud su tenkovi JNA krenuli na Sloveniju iz Hrvatske), koja je također 25. lipnja proglasila otcjepljenje od SFRJ, kao i opći napad na Hrvatsku, sinkroniziran od vrha JNA i koordiniran od tajne službe KOS, koja se u ratu svrstala na srpsku stranu, i srpske tajne službe državne sigurnosti (Udbe) koja je jednu trećinu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj naoružala i pobunila protiv nenaoružane hrvatske većine (ratni zločinac Ratko Mladić jena ulicama Knina, 17.8.91' dijelio srpskim civilima automatske puške).

Do proglašenja hrvatske nezavisnosti inače uopće ne bi došlo da Slovenija nije proglasila nezavisnost, s jedne strane, i da s druge strane vođa demokratske antikomunističke oporbe u Hrvatskoj, Dobroslav Paraga (predsjednik Hrvatske stranke prava), nije zahtijevao radikalni raskid s Jugoslavijom i komunizmom, kao i hrvatsku nezavisnost i to u njenim povijesnim granicama, od Sutle do Drine, i poslijeratno ujedinjenje oslobođenih zemalja Republike Hrvatske i BiH na osnovi narodnih referenduma u obje nezavisne države.

Protivnik hrvatske nezavisnostii bio je pobjednik na prvim višestranačkim izborima, predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman, koji je imao program o jugoslavenskoj konfederaciji koji je sadržavao tajni plan o podjeli BiH između Pantovčaka i Dedinja, na osnovi rješenja sličnog kao iz 1939. o stvaranja banovine Hrvatske u Jugoslaviji; tako je i narodni referendum iz svibnja 1991. koji su sastavili Franjo Tuđman, Josip Manolić i Stjepan Mesić, bio referenum o jugoslavenskoj federaciji kao jednoj opciji (na crvenom listiću), ili o jugoslavenskoj konfederaciji kao drugoj opciji (na plavom listiću), dok danas oportunisitčki državni vrh Republike Hrvatske LAŽE da je to navodno bio referendum o nezavisnosti!

Od svih stranaka i političara u Hrvatskoj 1990./1990. jedino je Paraga imao program o hrvatskoj državnoj nezavisnosti, za koju se i zalagao u političkoj praksi, zahtijevajući prilikom donošenja novog hrvatskog Ustava u prosincu 1990. godine, da Sabor Republike Hrvatske neodložno proglasi otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije i Srbije, i da proglasi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu (u prilog tome zahtjevu je HSP prikupio preko pola milijuna potpisa).

Podjela Bosne i Hercegovine ostvarena je uz pomoć dijela međunarodne zajednice okupljene na liberalnom Zapadu, podržavane od britanske, američke i francuske vlade, kao i od Europske unije.

Danas, na hrvatski Dan državnosti, Republika Hrvatska i hrvatski narod nisu mogli dobiti ljepši dar od objave odluke Europske komisije da se na neodređeno vrijeme odlaže datum za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, jer time Republika Hrvatska ima jedinstvenu priliku sačuvati svoju krvljom stečenu slobodu koju bivši komunisti i udbaši, koji Hrvatskom vladaju od vremena svrgavanja Parage, žele uništit, i koji su spremni počiniti veleizdaju kao 1918. i Hrvatsku utopiti u novim integracijama, samo da Hrvatska ne bude samostalna i neovisna.

Poznato je da do zastoja u pregovorima hrvatske vlade s Europskom komisijom u vezi učlanjenja RH u EU dolazi zbog britanskog pritiska i bojkota, jer britanska vlada želi da agresor i žrtva, Srbija i Hrvatska, zajedno i u isto vrijeme uđu u Europsku uniju, i to ne kao samostalne i suverene zemlje nego kao neka vrsta balkanske konfederacije unutar Europske unije, ono što je 1995. nakon Oluje objavio glasnogovornik EU, Carl Bildt, i što je u biti bio plan i 1991. kada je EU nudila Jugoslaviji da bez ikakvih pregovora i ispunjavanja uvjeta uđe u Europsku uniju, i stoga i planovi o jugoslavenskoj konfederaciji koji je Slobodan Milošević bio odbio jer je službeno htio „ili federaciju ili ništa“; a neslužbeno je sanjao Veliku Srbiju i sebe kao novog cara „vascelog srpstva, Dušana silnog“.

Da Miloševićev komunistički velikosrpski režim nije bio tako koljački orijentiran, a JNA se ponašala kao Mongoli, Jugoslavija se ne bi ni raspala i postala bi 13 članica Europske unije, već početkom 1992. godine; umjesto toga je početkom 1992. međunarodna zajednica nakon silnog razaranja koje je JNA počinila u Hrvatskoj, (posebno razaranje Vukovara i napada na Dubrovnik) priznala hrvatsku nezavisnost, i to na pressing Dobroslava Parage, koji je u srpnju 1991. osnovao i oružani HOS koji je bio ključan da Hrvatske na padne u ratu, i na veliki i snažni pritisak Svete Stolice i njemačke vlade kancelara Helmuta Kohla je Hrvatska međunarodno priznata, jer da je bilo po volji većine hrvatskih građana, čije su mozgovi isprani u komunističkoj diktaturi od 1945. do 1990. godine, ne bi se Hrvati nikad odlučili za vlastitu suverenu naciju i samostalnu državu, kao što i danas pokazuju nebrigu za očuvanje njena suvereniteta.

Miloševićevi 'mitinzi istine' od 1986. do 1991. i četnički pokolji 1991. i velikosrpska propaganda ubrzali su raspad Jugoslavije i hrvatsko ostamostaljenje, iako to naravno nije bio srpski cilj, naprotiv, ali i najbolje namjere nekada vode u pakao, tako su i Srbi završili u Danteovom 9 krugu pakla jer su mislili iskoristiti trenutak kada su do zuba naoružani, i jednim udarcem uništit Hrvate. Međutim, Paraga je iznenadnim naoružanjem hrvatskih dragovoljaca pomrsio račune i vodstvu JNA, i Miloševiću, ali i Franji Tuđmanu, kao i međunarodnoj zajednici, i tako je srpski „vožd“ na sastanku u Den Haagu, rujna 1991. zahtijevao od Franje Tuđmana uklanjanje Dobroslava Parage, tako da je ubrzo ubijen dopredsjednik HSP-a, Ante Paradžik, a Tuđmanova vlast počela je strahovitu medijsku propagandu protiv Parage i HOS-a, koristeći stari arsenal komunističke partizanske agitacijske propagande da su svi navodno fašisti koji nisu komunisti. Tako su i hrvatski branitelji koje je Paraga naoružavao postali preko noći „crnokošuljaši“, a udbaška tajna služba je svojim ubačenim provokatorima i doušnicima u redovima HSP-a svemu tome dala naoko uvjerljiv izgled.

Agresija na Hrvatsku godine 1991. trebala je poslužiti da se Hrvatsku izbaci iz takta i eliminira kao konkurenta budućnoj zamišljenoj Velikoj Srbiji, a agresija JNA i četničke bande na Republiku Bosnu i Hercegovinu imao je za cilj tu zemlju i okupirat i anektirat (pripojit BiH Srbiji), kao što su Englezi obećali Srbiji tajnim Londonskim ugovorim iz 1915. godine, kao i „aneksiju jadranske obale, s vremenom“).

Kako u Hrvatskoj pod udbaško-komunističkom vlašću ništa ne funkcionira kako treba, jer komunisti i udbaši (udbo-mafija) nemogu biti demokrati s obzirom da bolješvici ne znaju što je demokracija, i demokraciju kao takovu smatraju neprijateljem, tako ni državni praznici nisu kako bi trebali biti, jer 25. lipnja nije de facto Dan državnosti, jer taj dan nije utemeljena hrvatska država, nego je Dan nezavisnosti; međutim, kako je Europa pod svaku cijenu, pa i pod cijenu tisuća nevinih hrvatskih i života stanovnika BiH htjela sačuvat tamnicu naroda Jugoslaviju (svoje mezimče u kojoj je uzgajala kult ličnosti svog voljenog diktatora i masovnog ubojice Tita), tako je izvršila pritisak na predsjednika Tuđmana da suspendira hrvatsku nezavisnost na tri mjeseca, ne bi li se u tome razdoblju našlo rješenje za opstanak Jugoslavije; onaj kojemu se u Hrvatskoj tepa da je stvoritelj hrvatske države, Franjo Tuđman, opoziva odluku hrvatskog parlamenta od 25. lipnja, i na Brijunima, 7. srpnja 1991., proglašava moratorij na hrvatsku nezavisnost, ne bi li se sačuvala Jugoslavija za koju se borio u WWII kao politkomesar u partizanima i Titovoj komunističkoj partiji, uz njegovu opsesiju da „malo podeblja hrvatski perec“ s mrvicama bosanskohercegovačkog teritorija koje mu je srpski „vožd“ bacio sa stola, dakle, od onoga što ostaje nakon velikosrpske agresije na međunarodno priznatu i nezavisnu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu. I tako je prvi hrvatski predsjednik mijenjao hrvatsko za hrvatsko, i eliminacijom hrvatskih branitelja s Paragom na čelu od 1991. do 1994. (kroz politička ubojstva i državni teror nad pravašima, medijsku cenzuru, klevete i montirane sudske političke procese, kao za vrrijeme Titove diktature) devedesetih godina je Tuđman uništio višestranački sustav, demokraciju i pravnu državu, uz to što je položio i kamen temeljac za uništenje hrvatskog suvereniteta, i gospodarstva koje je dokrajčeno od Trećesiječanjskoga režima nakon 2000. godine do danas od strane Račanove i Sanaderove oportunističke beskičmenjačke koalicije koja ima osnovni cilj uništiti hrvatski suverenitet koji je velikim dankom u krvi stečen za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, 1991. godine! Premijer Sanader je Hrvatsku 2007. već učlanio u protuustavnu balkansku aoscijaciju Ceftu u kojoj je i Srbija!

Treba znati da su svi članovi Račanove komunističke partije SDP, izuzev jednog jedinog saborskog zastupika, napustili 25. lipnja 1991. plenarnu dvoranu Sabora, i nisu glasovali za hrvatsku samostalnost, i time su izrazili svoj protest što se Hrvatska osamostaljuje jer su esedepovci bili radikalni zagovornici opstanka Jugoslavije pod bilo koju cijenu, makar izginuo hrvatski narod u velikosrpskoj pobuni i agresiji.

Uz pomoć pljačkaša Hrvatske na Zapadu, dakle, uz pomoć zapadnih vlada se SDP tobože transformirao u "socijaldemokratsku" stranku, a zapadne vlade su zažmirile i na jedno oko kada su bili u pitanju komunisti i udbaši iz HDZ-a (posebno vodstvo te protuhrvatske stranke), tako da su svi komunisti i udbaši, uključujući i notorne komunističke ubojice i zagovaratelji komunističke diktature i socijalističke revolucije u Titovoj Jugoslaviji, ostali na vlasti, i ti zlotvori su devedesetih i posljednjih 9 godina čeličnom metlom očistili u Hrvatskoj sve što je usmjereno ka demokraciji i pravnoj državi, i bez ikakvog zakona iz svih državnih službi lustrirali sve demokrate i antikomuniste, tako da su ostali samo titoistički boljševici koji se u svojoj propagandi nazivaju „titoisti-antifašisti“ iako su u stvarnosti staljinisti, a iskreno, i Hitler je onda antifašist ako je Tito antifašist, i ako su titoisti, koji su pobili hrvatske državotvorce i branitelje, kao i antifašiste, antifašisti; po toj logici su u titoističkoj iskrivljenoj filozofiji pošteni i dobri ljudi onda zli, a pedofili su dobrodošli!?

Europa je na primjeru velikosrpske agresije i rata za nezavisnost Hrvatske pokazala i dokazala da ne želi mir i prosperitet za zemlje bivše Jugoslavije, posebno za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Europa je dokazala da su njena načela o slobodi i demokraciji samo obmana jer je na ovim prostorima poduprla najmračnije balkanske snage zla, od Slobodana Miloševića u Srbiji pa do bivših komunista i udbaša u Hrvatskoj. Europa je prihvatila neovisnu Hrvatsku samo zato što se Hrvatska sama nametnula jer je preživjela agresiju i genocid, ali Europa ne želi slobodnu Hrvatsku nego Hrvatsku podjarmljenu! Europska unija ne želi Hrvatsku, a Hrvatska ne želi Europsku uniju, ali titoistički režim u Hrvatskoj uporno posljednjih 9 godina obećava hrvatskim građanima Europu bez da je uopće pitao što Hrvati žele? Ispada da Sanaderova vlada vodi Hrvate za nos sa svojim raznoraznim „izazovima“, i da „Savez za Europu“ u Hrvatskom saboru predstavlja samo marionetu Bruxellesa i onih protuhrvatskih snaga koje su za vrijeme velikosrpske agresije podupirale agresiju na Hrvatsku, etničko čišćenje, ratne zločine i genocid nad hrvatskim narodom. Europa je prihvatila genocidnu tzv. „Republiku Srpsku“ ali nije Republiku Hrvatsku, prihvatila je agresora Srbiju ali ne Republiku Hrvatsku, prihvatila je ona i Franju Tuđmana svojedobno, i Račana, Mesića i Sanadera ali ne i pravnu državu i demokraciju za Hrvatsku, ne slobodu za Hrvate nego samo pakleno sužanjstvo! Europa i danas ne priznaje da se je dogodila velikosrpska agresija nego da je navodno bio „građanski rat“. Europa, što je to? Ništa, barem za patriotsku Hrvatsku, za hrvatsku Hrvatsku nasuprot Sanaderove i Mesićeve nehrvatske Hrvatske.

Mi Hrvati smo u položaju kao Židovi jer nas nitko ne želi, s obzirom da je svijet gradio politiku na ovim prostorima na nepravednim odnosima i nije spreman priznati vlastite greške koje je radio u pogledu desetljetnog uzdržavanja Titove Jugoslavije, unatoč masivnom kršenju ljudskih prava pod diktaturom zločinca Tita, i što nije u trenutku raspada Jugoslavije podržao hrvatske i bosanskohercegovačke žrtve velikosrpske agresije.

Zato sretan Dan državnosti od 25. lipnja svim hrvatskim patriotima, a vi ostali koji želite uništit hrvatski suverenitet, vama želim opću propast, i vas i vaše Europske unije, da Bog da, da Europska unija propadne kao i nepravedna Titova Jugoslavija!

" …Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama."

A.G. MATOŠ, 1909. – 2009.



Povijesni hrvatski grb i budući grb hrvatske države

S obzirom da po internetskim portalima, i u određenim europskim krugovima, ne samo u Srbiji, kruže dezinformacije da Hrvati nikada prije 25. lipnja 1991. nisu imali svoju vlastitu državu, u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske jedan kratki sažeti pregled dokaza o hrvatskoj državnosti od stoljeća sedmog, uz lijep pozdrav, CBK!

Hrvati čine najstariji državotvorni narod na području Jugoistočne Europe, što je dokazao dr. Ivo Pilar u svome djelu ‘Južnoslavensko pitanje’.

Po pismenom izvoru bizantskog cara Heraklia su Hrvati doselili u Jugoistočnu Europu na balkanski poluotok 641. godine nakon Krista, i u to vrijeme još nisu bili homogeni narod, nego je doseljenu slavensku masu predvodio jedan manje brojan ratnički sloj gotsko-kavkazko-iranskog podrijetla, zvan Hrvati, koji se kao konjanici nametnuše Južnim Slavenima i (romaniziranoj) ilirskoj većini. Hrvati su se jezično asimilirali odnosno prihvatili staroslavenski jezik i pismo glagoljicu, ali su pokorenim Slavenima, Avarima, Ilirima i Keltima nametnuli hrvatsko ime novoj državi. (Hrvatski narod je stvoren kao posljedica državne tvorbe, kao posljedica stvaranja Hrvatske.) Slaveni u Rumunjskoj prihvatili su, primjerice, romanski jezik starorimske manjine; suvremeni Grci nisu podrijetlom stari Grci nego Slaveni, etnička braća nisu Srbi i Hrvati nego Srbi i Rumunji, kao i Hrvati i Bošnjaci, te Hrvati i Crnogorci itd.

O naseljavanju Jugoistočne Europe pristrano je u 10. st. pisao u svojemu djelu “De administrando imperio” bizantski car Konstantin VII Porfirogenet koji je Srbe istaknuo u odnosu na Hrvate zato što mu je to u tom trenutku politički više odgovaralo, s obzirom da su Srbi pristali uz Istočnu, a Hrvati uz Zapadnu Crkvu. Porfirogenetovo djelo predstavlja, dakle, u pogledu uzdizanja Srba u odnosu na Hrvate, povijesnu krivotvorinu i manipulaciju, ali ipak vrijedan izvor kao dokaz o hrvatskoj državnosti u ranom srednjem vijeku. Uglavnom, Hrvati su najstariji državotvorni narod u Jugoistočnoj Europi, i stvorili su državu temporalno prije nego Srbi ili Mađari. Pored toga su Hrvati svoju državu razvili u 9. i 10. stoljeću, a Srbi tek u 12. st. s braćom Nemanjić.

Hrvati, koji su u stoljeću sedmom nakon Krista doselili na područje starorimske provincije Zapadni Ilirik, naišli su na ostatke rimske državne uprave (rimsko pravo…), i na teritoriju bivšeg Zapadnorimskog Carstva u starorimskoj pokrajini Dalmaciji odnosno Zapadnog Ilirika (zapadno od civilizacijske granice na Drini) stvorili su hrvatsku državu. (Samo ime Hrvat nije slavenskog podrijetla dok je hrvatski jezik slavenskog podrijetla.) Znanost sudske medicine (forenzika) dokazala je u 20. st. da je hrvatski narod većinom ilirskog, a manjim dijelom južnoslavenskog podrijetla, upravo onako kako su u prvoj polovici devetnaestog st. tvrdili kulturni vođe Hrvatskog narodnog preporoda, na čelu s reformatorom hrvatskog jezika i tvorcem morfološkog korienskog hrvatskog pravopisa, Ljudevitom Gajem, nazvavši Hrvatski narodni preporod Ilirskim pokretom

Hrvatski vladari nosili su titulu vladara nad Hrvatima, nad “Dalmacijom” i nad Bosnom (“Rama”).

Hrvatska je obuhvaćala 25 pokrajina Crvene (Južne) i Bijele (Sjeverne) dalmatinske Hrvatske, što je simbolizirano u 25 bijelo-crvenim poljima hrvatskog povijesnog nacionalnog stijega (popularno zvana šahovnica). Granice Bijele Hrvatske sezale su od Duvna (današnji Tomislavgrad u BiH) do Istre, a granice Crvene Hrvatske od Duvna do Drača (starorimski grad u današnjoj Albaniji). Crvenu i Bijelu Hrvatsku ujedinio je kralj Tomislav u prvom kvartalu 10. stoljeća, kada su granice hrvatske države osigurane i na sjeveru (na rijeci Dravi) pobjedom nad Mađarima (Ugarskom) i na istoku, pobjedom nad bugarskim carem.

Hrvatski narodni grb sa 25 četvrtasto bijelo-crvenim poljima predstavlja 25 hrvatskih županija, 12 županija sjeverne (Crvene) i 13 županija južne (Bijele) Hrvatske.

Hrvatski grb s prvim bijelim poljem nalazi se, primjerice, na pečatu isprave iz Cetingrada hrvatskog Sabora iz 1527. godine kojom se potvrđuje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja, zatim, također na spomenici posljednjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II Jagelovića iz 1525. godine, kao i na kovanom novcu Nikole Iločkog iz druge polovice 15. stoljeća. Pavao Ritter Vitezović opisuje 1701. godine u svom djelu Stematographia hrvatski grb s prvim bijelim poljem, a Ferdo Šišić navodi u Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara da je Ivan Zakmardi, protonotar hrvatskog kraljevstva, dao izraditi škrinju za čuvanje povelja koja na pročelju ima naslikani hrvatski narodni grb na kojemu je prvo bijelo polje.

Područje Hrvatske je u ranom srednjem vijeku obuhvaćalo Slavoniju sa Baranjom i Srijemom, zapadnu Mačvu (u suvremenoj Srbiji), Bosnu, Liku i Dalmaciju i današnju Crnu Goru, s Bokom Kotorskom, koja se zvala Crvena Hrvatska, čije je postojanje dokazao S.M. Štedimlija u svojemu djelu ‘Crvena Hrvatska’, kao i to da su Crnogorci hrvatskog porijekla.

Trpimirova državnička isprava iz 852. godine, u kojoj se Trpimir naziva "knezom Hrvata", najstarija je danas sačuvana isprava jednog hrvatskog vladara. Trpimirova isprava (svečana povelja splitskoj nadbiskupiji) spominje kako se splitska nadbiskupija proteže sve do Dunava, te da u toj nadbiskupiji vladaju Hrvati.

Prvo međunarodno priznanje hrvatske državne nezavisnosti… U državnom udaru protiv Zdeslava na vlast u Hrvatskoj dođe hrvatski knez Branimir (879. – 892.) koji hrvatske kršćane odmah vrati natrag zapadnoj rimskoj crkvi, a papa Ivan VIII ga 21. svibnja 879. godine blagoslovi, kao i cijeli hrvatski narod, o čemu hrvatskog vladara Branimira obavijesti pismom od 7. lipnja 879. godine (čiji je original sačuvan u Vatikanu), što predstavlja prvo službeno međunarodno priznanje hrvatske države.

Bizantsko-hrvatskim ugovor također predstavlja dokaz o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj državnosti, a taj je ugovor zabilježio bizantski car Konstantin VII Porfirogenet.

- Natpis župana Godeslava u crkvi sv. Križa u Ninu kod Zadra je najstariji i sačuvani poznati natpis hrvatskog vremena, kao i crkva sv. Križa u Ninu i cijeli grad Nin, kojeg su Hrvati obnovili u 7. st. na temeljima starorimskoga grada Aenona, je dokaz o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državnosti.
- Episcopus Croatorum – naslov pokrajinskog biskupa sa sjedištem u Ninu, podložan aquilejskom patrijarhu, dokaz je o hrvatskoj državnosti.
- Knez Višeslav, prvi pokršteni knez Hrvata, oko 800. godine.
- U gradskom muzeju Venecije čuva se krstionica presbitera Ivana iz vremena kneza Višeslava (Višeslavova krstionica), koja se još 1746. nalazila u kninskoj stolnoj crkvi.
- Krštenje Hrvata u doba franačkog cara karla Velikog, oko 812. godine, zapisano u dokumentu franačkih misionara ‘Acta S. Ursii’, kao i u djelu ‘Adiminstrando de imperio’ biz. cara Konstanina VII Porfirogenet.
- Dokument ‘Annales regni Francorum’ o ustanku Hrvata protiv Franačkog Carstva, spominje hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog, sa sjedištem u Sisku, i njegova sina Vladislava (821. – 835. ?) sa sjedištem u Ninu, i predstavlja dokaz o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državnosti.
- Ljetopis đakona Ivana (Cronache Veneziane antichissime) je izvor hrvatsko-mletačkih odnosa do godine 1009. i dokaz o hrvatskoj državnosti u ranom srednjem vijeku (ovaj pismeni izvor se čuva u Rimu, Vatikanu.) Đakon Ivan spominje ratovanja s Hrvatima, 876. godine, u 9. st. Ivan đakon spominje i hrvatskog kneza Zdeslava, 878. godine
- Kameni natpis hrvatskog kneza Trpimira (izvor se nalazi u muzeju grada Splita) iz 9. stoljeća. Trpimirovo ime kao kneza Hrvata ostalo je zapisano i u rukopisu evanđelja sv. Marka gdje je na jednoj stranici iznad evanđeoskoga testa ubilježeno njegovo ime prilikom hodošašća u središte aquilejske patrijaršije pod čiju je crkvenu vlast spadala hrvatska država kneza Trpimira (izvor se čuva u gradskome muzeju u Čedadu/Cividale, u Italiji.
- Samostan s crkvom nedaleko Trpimirova kliškoga dvora u današnjim Rižinicama uz potok Rupotinu, također predstavlja dokaz hrvatske državnosti jer je crkvu sa samostanom financirao knez Trpimir kad je u Hrvatsku pozvao crkveni benediktinski red da vrši misionarenje i vjersko obraćenje među Hrvatima.
- Biz. car Konstantin VII Porforogenet spominje u svojemu djelu ‘De adiminstrando imperio’ Trpimirova sina Mutimira, te Strojmira i Gojnika kao knezove i vojskovođe Hrvata koji se bore protiv Bugara u 9. stoljeću, iako kneza Trpimira nije naslijedio njegov sin iz dinastije Trpimirović, nego Domagoj iz jedne druge hrvatske dinastije koja sjedište nije imala u kolijevci hrvatske države između Trogira i Splita nego oko Knina.
- Pismo pape Ivana VIII hrvatskom knezu Zdeslavu (Izvor se čuva u Rimu/Vatikanu).
- Đakon Ivan o hrvatskom knezu Branimiru, 879. godine (Izvor dokumenta/pisma se čuva u Rimu/Vatikanu).
- Kameni natpis/ulomak natpisa župana Budimira (izvor u kninskom muzeju).
- Kameni natpis kneza Branimira iz 9. stoljeća (izvor u zagrebačkom muzeju).
- Kameni natpis kneza Mutimira (izvor u kninskom muzeju).
- Kneza Tomislava kao kneza Hrvata prvi put spominje Toma arhiđakon, zajedno sa splitskim nadbiskupom Ivanom " …Tamislavi ducis"
- Biz. car Konstantin VII Porfirogenet u svome djelu navodi da su Hrvati u vrijeme kneza Tomislava mogli podić "100.000 pješaka i 60.000 konjanika" ili drugim riječima da je Hrvatska u prvoj polovici 10. st. raspolagala vojnom silom od 160.000 hrvatskih vojnika/bojovnika, te 80 ratnih brodova sa po 40 mornara (bez veslača), i 60 manjih brodova sa 10 do 20 mornara. Tomislav se prozva kraljem Hrvata/rex Chroatorum, i tako ga titulira i papa " …Tamislao regi Chroatorum" (izvor. Rački, Doc. 89, a o Tomislavu kao kralju Hrvatske govore i povjesničari Dümler i Büdinger, i brojni drugi izvori).
- Akt oba crkvena sabora na duvanjskom polju, 925. i 928. svjedoči također o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državnosti (izvor : rukopis Toma arhiđakona/dokument u Rimu/Vatikanu).
- Kameni grobni natpis hrvatske kraljice Jelen, supruge kralja Hrvatske, Zvonimira (izvor: splitski muzej).
- Kameni natpis (s ukrasnim pleterom) nepoznatog hrvatskog kneza (izvor: kninski muzej).
- Kameni natpis (s ukrasnim pleterom) velikog hrvatskog kneza Držislava (izvor: kninski muzej).
- Zadarska isprava iz 1036. o hrvatskom kralju Petru Krešimiru IV./rex Chroatorum et Dalmatiarum (izvor: zadarski muzej).
- Isprava kralja Petra Krešimira IV samostanu Sv. Ivana od 1060. godine.
- Lik hrvatskog kralja u kamenu/reljef iz XI. stoljeća (izvor: Split, krstionica)
- Isprava hrvatskog kralja Zvonimira od 1078. godine (izvor: Zagreb, Hrvatski državni arhiv).
- Kameni natpis XIV. st. s imenom kralja Zvonimira (Kninski muzej).
- Isprava hrvatskog kralja Stjepana II. od 1089. godine (izvor: dokument u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.)
- Posljednjega hrvatskog kralja Petra, od 1093. – 1097. (sa sjedištem u Kninu), sinovca kralja Slavca odnosno sina župana Rusina, spominje mađarski ljetopisac Šimon Keza (Kezai Simon)
- Baščanska (kamena) ploča iz 1100. godine s hrvatskim pismom glagoljicom (izvor: Krk, Baška).

Kvaliteta i količina pleterne skulpture, iz vremena ranosrednjovjekovnih hrvatskih kneževa i kraljeva, otkrivena na prostoru hrvatske Dalmacije, impresivna je. Vladarski i slični natpisi koje često susrećemo na pleternoj skulpturi rijetkost su u europskim okvirima te su oni izuzetno dragocijeni arhiv u kamenu za hrvatsku i europsku kulturu i znanost, koji su bili izloženi na izložbi u galeriji Klovićevih dvora na Gornjem gradu u Zagrebu, 2007. godine, i svjedoče o okolnostima da je prva hrvatska država, u ranom srednjem vijeku od 7. do 11. stoljeća postala vodećom političkom, vojnom i gospodarskom silom na prostorima Jugo-Istočne Europe.

Srednjovjekovni pak hrvatski kameni spomenici, stećci, su dio hrvatskoga naslijeđa koje Hrvate izdvaja iz sveukupnoga korpusa europske srednjovjekovne baštine, i materijalni su dokaz hrvatstva Bosne i Hercegovine.

Ostali dokazi o hrvatskoj državnosti kroz stoljeća navedeni su u hrvatskom ustavu iz 1990. godine, uključujući i Nezavisnu Državu Hrvatsku od 10. travnja 1941. nasuprot koje je 1944. proglašena Federalna Država Hrvatska kao dio Federalne Države Jugoslavije. Nezavisna Država Hrvatska bila je država koja je 1941. priznata od Njemačke, Italije, Bugarske, Rumunjske, Finske, Madžarske, Japana i nekih drugih nezavisnih država i zemalja, a 1943. je NDH ratificirala protokole o ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima, i sve zemlje koje su ratificirale ženevsku konvenciju obaviještene su od Švicarske i Međunarodnog crvenog križa o tome da je država NDH ratificirala spomenute protokole.

Novim ustavom je Republika Hrvatska postala 22. prosinca 1990. država koja se osamostalila i postala nezavisna država 25. lipnja 1991. godine, i s odgodom definitivno 8. listopada 1991. godine.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.