crniblogkomunizma

srijeda, 06.05.2009.

"NIJE SRAMOTA BILO BITI USTAŠA - ALI JE PEH!?"

Poštovani blogeri i komentatorice i komentatori, u ovome postu prezentiram nedavno tiskanu knjigu autora g. Ive Butkovića, zanimljiva naslova

NIJE SRAMOTA BILO BITI USTAŠA – ALI JE PEH!?
(dokumentarij)

Knjiga je katalogizirana CIP zapisom i dostupna u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 120618035 (ISBN: 978-953-99264-3-2), i za sada je tamo možete posudit, ali neće biti u prodaji po knjižarama već autor cijelu nakladu stavlja na raspolaganje zainteresiranoj hrvatskoj, znanstvenoj i medijskoj javnosti. Autor je svoje djelo objavio u svome slavonskom zavičaju u Gunji, 10. travnja 2009. godine.

Gunja nije ni malo ni veliko mjesto na Savi, u Republici Hrvatskoj, nasuprot bosanskom gradu Brčko, i to je mjesto koje proporcionalno ima najviše naših sugrađana Hrvata muslimanske vjeroispovjedi, i Bošnjaka koji su i u posljednjem, Hrvatskoj nametnutome, ratu doselili kao žrtve etničkog čišćenja srpskog agresora, a da ne govorimo da su nakon Drugog svjetskog rata mnogi muslimani našli pred partizanskim 'oslobodiocima', koji su ih protjerali iz Bosanske posavine, spas na drugoj obali Save, kao i mnogobrojni Hrvati, katolici, koje su partizani etnički očistili iz ovog povijesnog hrvatskog kraja. Gunja je jedno tolerantno mjesto u kojemu skladno žive katolici, ateisti i muslimani, te je to jedino mjesto u Hrvatskoj u kojemu pored Zagreba postoji džamija, koju komunisti nisu uspjeli pretvorit u muzej.

Gunja je i u Domovinskom ratu dala velik doprinos u obrani Republike Hrvatske od srbo-četničkog agresora, i mnogobrojni mladići i patrioti iz Gunje kraj Županje sudjelovalo je u obrani, ne samo svoga kraja, nego i Vinkovaca i Vukovara, 1991. godine. O visokom stupnju nacionalne svijesti svjedoče i poginuli bojovnici iz Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), a rodom iz Gunje, koji su svoje živote položili u obrani od invazije tzv. 'Jugoslovenske narodne armije' i prekodrinskih četnika.

U svojoj prvoj knjizi 'NA PUTU, U RATU' autor je opisao sudjelovanje svojih gunjskih sugrađana, drugova suboraca i svojih sinova u ratu za nezavisnost i slobodu Republike Hrvatske (1990. – 1995.), i muke koje su slabo naoružani, ali zato srčani hrvatski branitelji imali s jugoslavenskom i velikosrpskom propagandom, sa četnicima i komunistima. Na koncu, odmah preko Save su srpski fašisti uspostavili strašan koncentracijski logor 'Luku' gdje su završile nesrpske žrtve etničkog čišćenja, i gdje su junaci srpske vojske masovno silovali muslimanke i katolkinje.

Knjiga pod intrigantnim naslovom 'Nije sramota bilo biti ustaša – ali je peh!?' dokumentira autorova oca koji je bio ustaša i na kojega je ponosan, te se u knizi uspoređuje s premijerovim ocem koji je također bio ustaša ali na kojega premijer nije ponosan nego ga prešućuje, iako se u knjizi navodi da niti autorov niti premijerov otac nisu zločinci, te da nema razloga da se premijer srami svog oca.

Autor naravno nije beskičmenjak kao neki malobrojni titoisti u Republici Hrvatskoj za koje zločin nije zločin, i koji vrijeđaju hrvatske žrtve komunizma, uzdižući i slaveći kult ličnosti zločinca Tita, jer g. Ivo osuđuje zločine ustaškog režima kao nešto najnormalnije u civiliziranom svijetu, ali zastupa mišljenje da njegov otac, pokojni Ilija Butković, „dočasnik Hrvatske vojske NDH“, koji je prije reorganizacije Oružanih snaga NDH služio u ustaškim postrojbama, i s puškom u ruci se borio protiv četnika i partizana, nije bio zločinac nego hrvatski branitelj, kao i njegov drug Ivo Lučić-Paroković, također ustaša, hrvatski branitelj Bosanske posavine u Drugom svjetskom ratu, i autor knjige 'Uvijek uz Hrvatsku'. Autor, dakle, tvrdi, da njegov pokojni otac nije bio zločinac, iako je jugoslavenska komunistička i velikosrpska propaganda tvrdila da su sve ustaše zločinci, kao i da su svi Hrvati „ustaše“, čak i da je boljševik Stipe Šuvar bio „ustaša“, te navodi i svjedoke, dvojicu komunista iz njegova zavičaja, Hasu Burića i Branka Kisića, koje je njegov otac Ilija spasio od likvidacije, te su i oni njega spasili nakon rata da ne bude na pravdu Boga likvidiran, i njih dvojica su, među ostalima, konkretni svjedoci da njegov otac nije bio zločinac.

Nadalje, autor se u knjizi i rado sjeća poznatog ustaškoga generala Matu Bobana iz Sovića kraj Gruda u Hercegovini, koji se 41' dragovoljno prijavio u Ustašku vojnicu da brani domovinu,i nakon vojničke izobrazbe nedaleko Beča bio je za dom spreman, i borio se protiv komunističkih partizana i srpskih četnika. Poslije je bio vojni instruktor i pripadnik 1. hrvatske udarne divizije koja nije izgubila niti jednu bitku, kako autor navodi u dokumentu svjedočenja. General, koji je imao interview, kaže kako je srećom preživio zarobljavanje u Bleiburgu, te nije ispunjen mržnjom prema nekadašnjim neprijateljima, ali ima jednu želju, samo još jedan san u životu, da se, naime, po uzoru na partizanske jugoslavenske ratne veterane, sastanu malobrojni preživjeli hrvatski ratni veterani NDH iz Drugog svjetskog rata radi srdačnog druženja. Ustaški general, taj stari hrvatski vojnik, kaže u knjizi da je ranjen u borbama protiv Tuđmanova korpusa (partizanski X korpus Jugoslovenske armije), i da je na štakama dočekao kraj rata, ali da su ih komunisti počeli napadati na ulici itd.

U knjizi je prezentirana i fotografija ulice Džafer beg Kulenovića u Gunji, koju muslimani Gunje ponosno ističu, za uspomenu na svog cijenjenog doglavnika Nezavisne Države Hrvatske.

U knjizi se obrađuje i tema Tuđmanove politike tzv. pomirbe, i autor daje svjedočenje nekih ustaša iz WWII koji tu ideju smatraju promašenom, te su se pitali na čijoj je uopće strani predsjednik Franjo Tuđman, na hrvatskoj ili komunističkoj, kad je bila velikosrpska agresijana Republiku Hrvatsku. Uglavnom, Tuđmanovu ideju stari hrvatski vojnici smatraju promašenom, da će eventualno mlađe generacije, neopterećene Drugim svjetskim ratom, biti jedinstvene na liniji hrvatske državnosti.

Autor u knjizi posebno poglavlje posvećuje narodnim herojima iz Bugojanske skupine koji se boriše 1972. protiv JNA, za slobodu Hrvatske, kao njihovi naslijednici 20 godina poslije.

U jednom poglavlju pod naslovom: „VELIKOSRBSKI RIEČNIK U BOLJŠEVIČKOJ PROPAGANDI“ obrađuje se tema kako partizani u Beogradu govore kao i svi ostali Velikosrbi. U VI. poglavlju pod naslovom „Nešto o komunistima i partizanima“ autor je posvetio pažnju i neprijateljima ustaša, a na str. 109. istoga poglavlja je riječ o književniku Vladimiru Nazoru i njegovoj odi poglavniku Anti Paveliću koja je objavljena 1942. u Zagrebu, pod naslovom „Opjevani poglavnik“. U IV. poglavlju autor govori o svom zavičaju u Drugom svjetskom ratu, o Velikoj župi Posavlje i Vuka, te je poimenično nabrojio sve poginule svoje sumještane iz rodnih mu Gorica u Bosanskoj posavini, a za poginule hrvatske bojovnike iz devedesetih je zaslužan što im je općina podigla spomenik u Gunji, iako im još nije dala uklesati njihova imena, pa se autor šali da to možda komunisti čuvaju mjesta za svoje partizane. Da ne bi ispalo nepošteno, treba reći da je Općinsko poglavarstvo Gunje, kako je naznačeno u knjizi, jedan od dva sponzora ove knjige, dakle, zahvala ide liberalima, socijaldemokratima i Hrvatskoj demokratskoj zajednici, kao i Stranci demokratske akcije, što je knjiga ugledala svjetlo dana.

Knjiga ima 127 stranica teksta i podosta ilustriranih fotografija i novinskih isječaka iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske, a nisu zaboravljeni ni „BORCI CRNE LEGIJE“ koji su junački obranili Koprivnicu od jugoslavenskih partizana.

'Hrvatski Tacit' u Uvodu knjige daje objašnjenje karaktera pojma 'ustaša' kroz povijest 20. stoljeća i početka 21. stoljeća, te se u knjizi 'Nije sramota bilo biti ustaša – ali je peh!?' daje objašnjenje tko je sve koga zvao ustašom, tko su bili pravi a tko izmišljeni ustaše, kakvu su ulogu ustaše igrali uoči rata i u Drugom svjetskom ratu, tko su ti ljudi bili, jesu li bili zločesti ili nisu, jesu li kolektivni krivci, jesu li bili zločinci ili borci za slobodu, narodna vojska ili 'ustaška banda', te se objašenjenje daje i kroz jednu priču o tkalcima-varalicama, uspoređujući titoiste s varalicama, da, dakle, titoisti lažu da su antifašisti,i da je istina da su varalice. Priča u knjizi ide ovako:

„Bilo jednom jedno carstvo u koje dođoše tkalci-varalice.
Tvrdili su da za cara imaju najljepše odijelo na svijetu,
koje je doduše i najskuplje na svijetu, ali je zato navodno najljepše.
Nakon što caru prodaše odijelo, on ponosno prošeće špalirom opijene narodne mase i podanika.
Svi klicaše caru u čast njegova novog odijela, samo je jedan trijezan i pametan dječak uzviknuo: Pa ljudi moji, car je gol!

Tako su jugokomunisti prodali hrvatskom narodu priču o ustašama. Obukli su narod u luđačko odijelo i sada ljudi šeću okolo i viču: sramim se ustaša, ustaše su zločinci, sram ih bilo, sram bilo ustaša, pfuj, gade mi se... Živio drug Tito! Mi smo Titovi – Tito je naš!...“

U knjizi su objavljeni i neki jugoslavenski komunistički dokumenti o zločinima titoističkog režima za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao i navodi britanskog tiska o srpskom državnom terorizmu protiv hrvatskog naroda u prvoj Jugoslaviji, i svjedočenje jednog partizana o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom iz 1945. godine, ali ne ratnog zločinca Sime Dubajića nego jednog partizana hrvatskog porijekla. Uglavnom, knjiga se, dakle, bavi onim što piše u naslovu, je li bilo sramota biti ustaša, ili ne, je li bila sreća biti ustaša ili peh.

Autor knjige, gospodin Ivo Butković naglašava da, prije nego ga netko počne napadat, ili vrijeđat i osuđivat, neka uzme u obzir da ima pravo na vlastito sjećanje, tako i sjećanje na svoga oca koga poštuje, pa kome drago, kome krivo, kako navodi u svom osebujnom stilu pisanja, razumljiv običnom čovjeku kakav je i on sam, bez obzira što je za vrijeme Juge bio 'gastarbajter' u halama Daimler Benz u Stuttgartu. Rođen je inače 7. travnja 1944. u bosanskom selu Gorice, općina Brčko, u tada Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kako navodi u svojoj biografiji, a početkom devedesetih bio je osnivač ogranka HDZ-a, a poslije, kad se uvjerio da je HDZ iznevjerio, priključio se Paraginim (izvornim) pravašima i bio ponosni (politički) aktivist Hrvatske stranke prava 1861., danas u mirovini, pišući memoare i knjige, i objavljujući čak i svoje pjesme. Ljubitelj je povijesne istine, i dosljedan, nepotkupljiv borac za slobodu i demokraciju.

Na kraju, dragi blogeri i komenatori, slobodno iznesite mišljenje o tome što mislite o ustašama, ili o postu, odnosno o prezentiranoj knjizi kao dijelu hrvatske moderne publicistike i historiografije (samo bez veličanja ustaškog i titoističkog režima!), a objavljena je u vrijeme vladavine kriptokomunista, udbaša i titoista u Republici Hrvatskoj, dakle, vrlo škakljivo vrijeme u kojemu još nema demokracije i pravne države, stoga, ljudi, čuvajte se!

CBK

06.05.2009. u 16:44 • 63 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 06.05.2009.

"NIJE SRAMOTA BILO BITI USTAŠA - ALI JE PEH!?"

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link