CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
petak, 01.05.2009.
BLJESAK STUDENTSKOG ŠTRAJKA:-)
Bez moralnih pojedinaca nema demokratske države
Dr. Ante Starčević
Kako je danas bio uglavnom lijep sunčani dan, prošetao sam malo središtem Zagreba i obišao studente na Filozofskom fakultetu koji i danas, na međunarodni dan radničkih prava štrajkaju, po uzoru na svoje slavne prethodnike u Chicagu prije više od 100 godina. Fakultet, kojega su studenti s pravom zaposjeli i blokirali, je veselo okićen sa transparentima u šarenim bojama, i studentski zahtjev samo pokvarenima i glupanima u vlastima nije jasan, naime, studenti zahtijevaju osnovno ljudsko i ustavno pravo na
BESPLATNO ŠKOLOVANJE
Stipe Mesić: Štrajkali ste, sad je dosta, posvetite se studiju! Idemo dalje
Studenti: gospodine predsjedniče Mesiću, neće ići kako vi mislite nego kako narod želi!
Naišao sam na visoki borbeni štrajkački moral naših studentica i studenata koji ne odustaju unatoč perfidnim pritiscima i trulim kompromisima kojima korumpirana politička elita želi potkopati studentski štrajk i prevariti studente kao što je do sada prevarila i druge slojeve hrvatskog naroda. Međutim, sa studentima mog matičnog Filozofskog fakulteta se ne može od strane bivših komunista manipulirati, jer su nepotkupljivi, i upravo oni spadaju u one moralne pojedince o kojima je govorio Otac domovine Ante Starčević.
Kaže titoist Mesić (na nesreću naroda, predsjednik ove opljačkane i prevarene zemlje), da je sada dosta, i poručio studentima da su štrajkali, da sad svi znamo što traže, i neka se opet posvete studiranju; to Mesić govori o onoj staroj komunističkoj (na srpskom) ‚Ne talasaj!’. No studentski štrajkački plenum, što je najdemokratskija institucija u Hrvatskoj, odbio je ove trule jabuke koje predsjednik Mesić nudi, i studenti zahtijevaju da se trule jabuke izbace van, i da u košarici ostanu samo zdrave jabuke kako one trule ne bi zarazile zdrave. Nadamo se da Mesić to shvaća, a ako ne, onda neka da ostavku na svoj položaj i položi račune pred hrvatskim narodom!
U svakom slučaju, danas sam potpisao studentsku peticiju za BESPLATNO ŠKOLOVANJE. U međuvremenu je u opticaj puštena novčanica od 10000 kuna s likom ministra obrazovanja i znanosti Draganom Primorcem. Meni se čini da bi njegov šef i šef države mogli s vlasti odletjeti kao komunistički diktator Ceausescu ako nastave ovako zafrkavati studentski pokret (dobro, neću sad o tome sanjati, idemo korak po korak:-)
Hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Bljesak
Hrvatski branitelji i pobjedonosni hrvatski stijeg
Na današnji dan 1. svibnja 1995. počela je hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Bljesak koja je označila početak kraja velikosrpske agresije i pad marionetske tako zvane ‚Republike Srpske Krajine’ koja je nastala 17. kolovoza 1990. na dan velikosrpske pobune protiv hrvatske države u tzv. Balvan-revoluciji potaknutoj od Miloševićeva zločinačkog režima u Beogradu, i na etničkom čišćenju hrvatskog stanovništva na pobunjenim i od tzv. JNA okupiranom teritoriju Republike Hrvatske, a konačni kraj je ova četničko-komunistička tvorevina doživjela u Oluji od 5. kolovoza 1995. kada su hrvatske snage skršile svaki neprijateljski otpor i odstranili kancerogeni tumor zvan ‚Republika Srpska Krajina’ koja je nastala u laboratoriju Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i u ‚Službi državne bezbednosti’ u Beogradu, dakle u jugoslavenskoj i srpskoj tajnoj službi.
Prvi hrvatski redarstvenik koji je (službeno) poginuo u ratu, na Uskrs 1991. godine, zove se Josip Jović. Na Svetog Josipa 1. svibnja 1995. godine započela je hrvatska vojno-redarstvena akcija oslobađanja zapadne Slavonije od srpske okupacije, koja je završila 3. svibnja srpskim porazom i potpunim oslobođenjem Bilogore, Papuka, Psunja, okruga grada Pakraca, i gradova Pakrac, Jasenovac, Stare Gradiške i Okučana, koji su se od 1991. nalazili pod okupacijom JNA, srpske vojske i paravojnih četničkih formacija.
Ova hrvatska oslobodilačka akcija izvršena je bez udjela stranih vojnih instruktora, strane vojne intervencije i stranih obavještajnih službi na hrvatskoj strani, i bez političko-diplomatske podrške zapadnih zemalja U.S.A. i EU. Po izjavi predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, koju je dao na 11. obljetnici proslave oslobođenja zapadne Slavonije od „srpskih terorista“ 1. svibnja 2006. u Okučanima, međunarodna Organizacija UN je od hrvatske vlade zahtijevala nakon „bljeskovitog“ oslobođenja, povlačenje Hrvatske vojske iz zapadne Slavonije, što je predsjednik Tuđman, srećom, odbio. Inače je jedini defetist u hrvtaskim redovima bio ni manje ni više nego predsjednik Tuđman koji je hrvatskim snagama zabranio da u Bljesku oslobode grad Okučane (središte parasrpske vlasti u zapadnoj Slavoniji), jer se bojao međunarodnih sankcija, ali su ga članovi Glavnog stožera HV uvjerili da će Okučani biti oslobođeni u rekordnom roku, i tako je i bilo.
Geneza srpske okupacije dijela Hrvatske u području zapadne Slavonije za potrebe stvaranja etnički čiste tzv. ‚Velike Srbije’:
Pod sarkastičnom parolom „U slobodnoj Hrvatskoj nova općina Okučani“, zastupnici „Srpske demokratske stranke“ (SDS) traže od općine Nove Gradiške u lipnju 1990. godine da se općini Okučani pripoje 32 naselja, čime bi se promijenila nacionalna struktura tog područja u korist srpske nacionalne manjine koja bi u okrugu Okučana na taj način činila umjetnu većinu. Međutim, u sastav takve „srpske općine“ Okučani ne žele ući mještani Donjeg, Gornjeg i Novog Varoša, Uskoka, Pivara, Stare Gradiške, Kosovaca i Gornjih Bogićevaca.
Dana 12. kolovoza 1990. ekstremni Srbi iz zapadne Slavonije donose odluku o osnivanju srpske tzv. „autonomne oblasti Zapadna Slavonija“ u koju po njihovim snovima trebaju ući „srpska područja“ Okučana, Novske, Pakraca, Slavonske Požege, Daruvara, Grubišnog Polja, Virovitice, Bjelovara, Orahovice, Našica, Đakova i Jasenovca. Na dan srpskog ustanka u Hrvatskoj, i početka velikosrpske agresije na Hrvatsku, 17. kolovoza 1990. godine, Srbi iz zapadne Slavonije mimo svih zakona i Ustava Republike Hrvatske proglašavaju svoju tzv. „Općinu Okučani“ kojoj pripajaju 33 naselja iz općine Nova Gradiška, sedam iz sastava općine Novska, te općinu Jasenovac. Na popisu ove „odluke“ je i naselje Gornji Bogićevac koje se u međuvremenu počelo pripremati za obranu od srpske oružane agresije.
Kako bi ipak spriječili najgore, odnosno rat, Hrvati iz Gornjeg Bogićevca su preko Radiopostaje Nova Gradiška pozvali u veljači godine 1991. predstavnike Srba iz naselja Smrtića, Ratkovaca, Okučana i Gornjih Bogićevaca na razgovor i dogovor o miroljubivom rješenju međunacionalne krize. Ovaj poziv s hrvatske strane je sa srpske strane ignoriran, kao i kasniji pozivi. Na području zapadne Slavonije su oružje prvi u ruke uzeli Srbi, kao u Kninu 17. kolovoza 1990. godine, takoreći godinu dana prije početka rata. Hrvati su oružje u ruke uzeli tek 28. lipnja 1991. godine kada su u zapadnoj Slavoniji ustrojene prve hrvatske oružane postrojbe u općini Nova Gradiška. Bile su to 1. satnija Zbora narodne garde (ZNG), koja je po ustroju pripadala Trećoj gardijskoj brigadi Gromovi, sa zbornim područjem i zapovjedništvom u gradu Sisku. Zatim je mobilizirana pričuvna policijska satnija i treća bojna pričuvnog sastava 108. slavonsko-brodske brigade. Iz 3. bojne razviti će se 121. novogradiška brigada Hrvatske vojske.
Banjolučki korpus ‚Jugoslavenske narodne armije’ (JNA) je sredinom kolovoza 1991. godine preko savskog mosta između Bosanske Gradiške i hrvatske Stare Gradiške prešao iz Republike Bosne i Hercegovine na politički teritorij Republike Hrvatske odnosno izvršio invaziju na Hrvatsku i napao Republiku Hrvatsku u području zapadne Slavonije, s krajnjim ciljem izbijanja tzv. JNA na rijeku Dravu odnosno na granicu s Mađarskom, čime bi istočna Hrvatska bila odsječena od središnje Hrvatske i glavnog grada Zagreba. (Republika Hrvatska je od 25. lipnja 1991. godine bila nezavisna i samostalna država.) Toga 15. kolovoza 1991. došlo je do prvih oružanih borbi između ‚JNA’ i ZNG u Okučanima i Smrtiću, i to je bio početak rata u tom dijelu Hrvatske. JNA je pontonskim mostom prešla kraj srušenog mosta preko savskog kanala Strug i presjekla autoput Zagreb - Slavonski Brod, čime su hrvatske prometne komunikacije u Posavini ostale izvan uporabe, sve do Bljeska 1995. godine.
Hrvatski branitelji iz Gornjih Bogićevaca pružali su nadmoćnom srpskom agresoru iz ‚JNA’ 40 dana junački otpor, i to 86 hrvatskih branitelja kojima su se u obrani njihovog naselja pridružili hrvatski vojnici-dragovoljci iz Kosovca, Ciglane, Dubovca i Nove Gradiške. Neprijatelj je u snažnoj ofenzivi 22. rujna 1991. godine, koristeći uz tenkove i topništvo, osvojio i privremeno zauzeo Gornje Bogićevce. Toga 22. rujna je u Novoj Gradiški proglašen dan žalosti zbog pogibije dvadesetidvojice hrvatskih branitelja. Novinska agencija HINA je tada objavila da su snage srpskoga ‚Banjolučkog korpusa JNA’, potpomognute ratnim zrakoplovstvom, i teškim haubicama s desne obale Save, ne birajući ciljeve, gađale grad Novu Gradišku i naselja Mačkovac i Pivare. Ta vijest govori o pogibiji 11 hrvatskih branitelja i građana (civila), i o 45 ranjenika, te govori i o tome da je neprijatelj ostao bez osam tenkova i jednog borbenog mlaznog zrakoplova. Nova crta obrane uspostavljena je u ovom dijelu novogradiškog bojišta na crti Gorice-Poljane-Mašić-Cernička Šagovina-relej Psunj, ali će 10. prosinca 1991. neprijatelj, nakon jednog žestokog topničkog napada, probiti crte hrvatske obrane i zauzeti najveći dio zapadne Slavonije osim Virovitice, Bjelovara, Novske i Nove Gradiške. Konačni cilj tzv. Banjolučkog korpusa – izbijanje na rijeku Dravu – nije uspio tako da je istočna Hrvatska ostala sa središnjom Hrvatskom i Zagrebom spojena preko podravske magistrale.
Područje Jasenovca branili su hrvatski bojovnici i dragovoljci Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koje je ustrojio predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga, a postrojbama HOS-a u Jasenovcu zapovijedao g. Martinovski. Prva crta bojišnice prolazila je ravno kroz današnje Spomen-područje Jasenovac, i zahvaljujući Hrvatskim obrambenim snagama i Dobroslavu Paragi ovaj sektor hrvatske obrane branjen je do posljednjeg metka, i sačuvan je od uništenja Kameni cvijet – spomenik u spomen na žrtve fašističkog terora; nakon pada Jasenovca pod srpsku okupaciju koncem 1991. godine su srpski fašisti devastirali muzej jasenovačkog Spomen-područja, i time se rugali žrtvama, a licemjerno optuživali Republiku Hrvatsku da je slijednica NDH u kojoj da je u jasenovačkom logoru pobijeno „700 hiljada Srba“.
Hrvatski Bljesak na okupiranom hrvatskom teritoriju:
Tijekom pregovora hrvatske vlade s međunarodnom zajednicom je srpska okupacijska vlast početkom 1995. godine otvorila autoput Zagreb - Slavonski Brod za civilni promet, ali su srpski ekstremisti i ilegalna milicija srpske pete kolone pod vodstvom ratnog zločinca Mile Martića znali zaustavljati i maltretirati putnike hrvatske nacionalnosti, te ubili tri putnika. Nakon toga je uslijedio hrvatski oslobodilački napad na okupirani hrvatski teritorij u području zapadne Slavonije.
Vojno-redarstvena operacija Bljesak, u kojoj je sudjelovalo 16 tisuća hrvatskih vojnika i redarstvenika (policajaca i specialna policija), bila je taktičko i operativno iznenađenje za srpske okupatore - za srpsku paravojsku iz tzv. ‚Krajine’.
Oslobodilački napad je počeo 1. svibnja 1995. u pet sati ujutro. U roku od 72 sata oslobođeni su Jasenovac, Stara Gradiška i Okučani, te okrug grada Pakraca gdje je u okruženju ostala jedna srpska brigada, pomiješana sa tri tisuće srpskih civila kao živim štitom. (Za vrijeme hrvatske oslobodilačke akcije je srpski režim raketirao Zagreb, Karlovac, Sisak i Kutinu, i počinio ratni zločin.) Nakon pregovora s hrvatskom policijom se ta srpska brigada sa 1.500 vojnika predala, a većina srpskih stanovnika iz okolice Pakraca izrazila je želju da napusti teritorij Republike Hrvatske, te je uz pratnju međunarodnih snaga UN prepraćena do granice s okupiranim teritorijem u Bosni i Hercegovini. (Tada je kao ratni zarobljenik uhićen i jedan od vođa pobunjenih Srba, Veljko Đakula, koji je poslije postao ugledan građanin RH dok su neki hrvatski branitelji završili u zatvoru zbog navodnog ratnog zločina; Đakula nije osuđen zbog pobune protiv Hrvatske nego je od predsjednika Tuđmana aboliran ili pomilovan.) Srpske oklopne snage iz zapadne Slavonije su tolikom brzinom bježale u Bosnu da su po izvješćima srpske vojske vlastitim tenkovima gazili srpske civilne kolone koje su pješice i na traktorima bježale do Bosanske Gradiške na Savi.
Hrvatske snage su u Bljesku gađale isključivo vojne ciljeve i vojna četnička uporišta dok je šef tzv. srpske 'Krajine' Mile Martić, iz odmazde dao 2. i 3. svibnja 1995. raketirati civilne ciljeve u gradu Zagrebu, Zadru i drugdje, zbog čega je poginulo deset hrvatskih civila, a 210 bilo ranjeno.
Raketama je pogođena dječja bolnica u Klaićevoj ulici, zatim Hrvatsko narodno kazalište, i dom umirovljenika, te Strossmayerov trg na Zrinjevcu; jedan je policajac poginuo prilikom uklanjanja eksplozivnih naprava odnosno tako zvanih zvončića koje su, sveukupno oko 500 zvončića, ostale nakon raketnog napada razbacane pod dijelovima zagrebačkog centra, a u odmazdi odnosno granatiranju Vinkovaca i Dubrovnika poginulo je četvero mladih hrvatskih civila.
Sveukupno su u Bljesku poginula 42 hrvatska branitelja, a srpski neprijatelj je nakon izuzetno žestokog otpora imao 223 poginula vojnika i 60 civila, koji nažalost, spadaju u tzv. kolateralnu štetu odnosno u žrtve rata, za razliku od šest odnosno deset stradalih hrvatskih civila koje su srpske snage namjerno pobile dalekometnim raketama iz raketnog bacača 'Orkan’.
Hrvatski branitelji u Bljesku zarobili jugoslavensku zastavu agresora
Ministar vanjskih poslova Miloševićeve tzv. 'Savezne Republike Jugoslavije' Vladislav Jovanović u pismu glavnom tajniku međunarodne svjetske Organizacije Ujedinjenih Naroda (OUN) tvrdi da je akcija (Bljesak) čin hrvatske „agresije“, te da je cilj Bljeska bio „etničko čišćenje tog područja započeto 1991. godine“. Glavnom tajniku Boutrosu Boutrosu Ghaliju odgovorio je 4. srpnja 1995. veleposlanik Republike Hrvatske pri Organizaciji Ujedinjenih Naroda Mario Nobilo kako je akcija Bljesak odgovor na terorističke napade, ubijanja i otmice hrvatskih državljana, te na zatvaranje autoceste (Zagreb-Slavonski Brod), pojašnjavajući da Jovanović ne smatra zapadnu Slavoniju sastavnim dijelom državnog teritorija Republike Hrvatske, te podsjećajući da su Srbija i Crna Gora odgovorne za etničko čišćenje u Hrvatskoj i razaranja Vukovara i Dubrovnika.
2. svibnja sjećamo se i 12 hrvatskih redarstvenika koje su ratni zločinci četnici u Borovu selu kod Vukovara, 1991., u pripremljenoj zasjedi ranili i zaklali! Zasjedu i pokolj je pripremila srpska tajna služba režima Slobodana Miloševića, 'Državna bezbednost'.
CBK
(Hrvati) Europo, pozdravljamo te umirući !
(Takozvani Europljani) Umrite Hrvati ! Europa vas pozdravlja !
Francuski humanist Alain Finkielkraut
PS: u slijedećem posto pročitajte prezentaciju jedne nove knjige koja je nedavno objavljena, pod naslovom:
"NIJE SRAMOTA BILO BITI USTAŠA - ALI JE PEH!?"
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.