crniblogkomunizma

subota, 11.04.2009.

POVIJEST ZA USKRS: ABRAHAMOVA DJECA / DIO DRUGI

Pasija ili muka, patnja stradanje Isusa Krista

U pravnom smislu je Isusa smaknula rimska okupacijska vlast, simbolizirana upraviteljem Pilatom koji snosi moralno-političku odgovornost, a time je odgovoran i rimski car Tiberije; moralnu odgovornost za razapinjanje Nazarećanina na križ snosi Visoko svećeničko vijeće u kojemu su sjedili od režima korumpirani kolaborateri Rimskog Carstva kojima je car ostavio na volju vjersku brigu nad Židovima u vrijeme grčko-rimskoga višeboštva, dakle, vjerovanje u više bogova, u kultove, dok su Židovi kao Abrahamova djeca, dakle, svoga praoca u čiju djecu spadaju i muslimani, vjerovali u jednoga Boga kojega zovu Jahve (jednog te istoga Boga kršćani zovu Bog a muslimani Alah...)

Židovi su u svoju domovinu doselili oko 1500 godina prije Krista ili nove ere; oko 1250. godine Židovi pod vodstvom Mojsija, koji je na poluotoku Sinaiju doživio susret s Bogom i prihvatio Božju objavu, '10 Božjih zapovjedi', napuštaju egipatsko ropstvo, i pridružuju se izraelitskim plemenima u Palestini koja su oko 1200. godine osnovala Savez 12 plemena, dakle, prvu židovsku državu koja je osnovana s motivom zaštite središnje svetosti, vjere u jednoga Boga.

Židovi imaju i susjede, to su filistejci čiji su izravni potomci Palestinci, i oni naseljavaju obalu i osnivaju savez gradova-država, a uz njih žive njihovi saveznici protiv Židova, Amonićani. Oko 1010. godine Židovi pod vodstvom Savla osnivaju prvo židovsko kraljevstvo i sukobljavaju se sa Amonićanima, i u tome sukobu prvi židovski kralj pada u boju protiv Filistejaca, u dolini Jezreel. Židovska država raspada se na Sjever (Izrael) i Jug (Judeja), a na Jugu biva David u Hebronu (današnja Palestina) okrunjen odnosno pomazan za kralja (kako tumači Evanđelje, kršćanski zapis o radosnoj vijesti o Isusu Kristu, Isus potječe iz Davidove loze, dakle, Isus je nakon pomazanja također kralj Židova, stoga na križu i oznaka I.N.R.I.)

Solomonov hram ili Židovski hram u Jeruzalemu od kojega je danas na njegovim temeljima ostala džamija sa zlatnom kupolom Al Aksa, i Zid plača

Pod kraljem Davidom ujedinjuju se Izrael i Judeja u borbi protiv Filistejaca, i osvajaju Jeruzalem koji postaje sakralno i političko središte ujedinjene antičke izraelske nezavisne države. Davidov nasljednik postaje sin njegove žene Batesbe, Salomon (oko 966 – 926, dakle, oko 1000 godina prije prvog hrvatskog kralja Tomislava), koji se pak ženi Egipćankom, ali ne bilo kojom nego faraonovom kćerkom, dakle, postaje egipatski zet; za vrijeme vladavine kralja Salomona izgrađuje se Jeruzalem na osnovi trgovine s Arabijom odnosno arapskim poluotokom koji u to vrijeme nije pustinja nego plodna i šumovita zemlja; u Salomonovo vrijeme izgrađen je Jahveov hram koji u povijest ulazi kao židovski Hram kojega će Rimljani godine 66. za vrijeme židovskoga ustanka sravniti sa zemljom, a oko 2000 godina nakon toga će Židovi osvojiti njegove ostatke u izrelsko-arapskome ratu i učiniti ostatak Hrama, Zid plaća, središnjim dijelom svoga glavnoga grada kojega danas svojataju i Palestinci jer s druge strane Zida plaća nalazi se znamenita džamija Al Aksa, izgrađena na ruševinama židovskoga hrama; Hram je središnji dio Svete zemlje, kako se židovsko područje u Palestini naziva.

Poslije, 926. se izraelska država opet raspala na Sjever i Jug, s tim da je Jeruzalem ostao na Sjeveru, a jedan od glavnih gradova Juga postaje Samarija koja se danas također nalazi na palestinskome području. Međutim, izrealska država živi sve dok Židovi ne budu 722. godine doživjeli nacionalnu katastrofu – invaziju Asirije; nakon toga Izrael postaje asirijska provincija, dakle, prošlo je vrijeme nezavisnosti, ali Sjeverni Izrael sa jeruzalemskim središtem uspio je sačuvati suverenitet. Godine 587., međutim, i ova židovska država doživljava katastrofu – invaziju Babilona i odlazak Židova u Babilonsko ropstvo; nakon toga u opticaj dolazi židovski izraz, koji potječe iz grčkog, 'diaspora', ili drugim riječima rečeno – raseljavanje Židova iz njihove domovine po svijetu. Nakon osvajanja Babilona od strane Perzije, 539. godine, Palestina, kako se od staroga vijeka naziva područje na kojemu su Židovi u starom vijeku osnovali svoju državu, postaje dio moćnoga Perzijskog Carstva, a od 332. se Palestina nalazi pod vlašću makedonskog, helenskoga vojskovođe i osvajača i državnika Aleksandra Velikog. U to vrijeme se Samaritanci odvajaju od Židova ('samaritanska šizma').

Oko 200. godine prevodi se Stari Zavjet, dakle, objava Boga, na (staro)grčki jezik. Židovski centar postaje novoutemeljeni grad Aleksandrija na egipatskoj obali, koji će postati kulturno središte svijeta onoga doba.

Oko 147. – 137. nastaju židovske religiozne skupine poput farizejaca, i saducejaca i esena; Isus će se prije svoga javnoga djelovanja od svoje 30. do 33. godine ovozemaljskoga života školovati kod esena; učenje esena je asketska priprema za mesijanstvo, dakle, za povratak židovskoga kralja; u 20. st. pronađeni su u spiljama na današenjm području Države Izrael originalni spisi esena, tzv. spisi iz Kumrana. Neslužbeno, Isus je kao teenager već počeo putovati, i navodno je obišao svijet od britanskoga otočja preko Tibeta do Japana i natrag.

Sada dolazimo do 63. godine prije Krista kada je rimski vojskovođa Pompej anektirao Palestinu koju je učinio rimskom provincijom, a godine 39. do 34. prije Krista je uz suglasnost Rimskoga senata Židov Herod imenovan rimskim upraviteljem, dakle, kvislingom koji je uz pomoć rimske okupacijske vlasti istrijebio Hazmonejce i Jeruzalem uzeo kao svoje sjedište, a pod njegovim sinovima podijeljena je židovska zemlja, tako je Galileja, u kojoj je Isus rođen u gradu Nazaretu, dospjela pod vlast Heroda Antipe koji će dati ubiti (proroka) Ivana Krstitelja, a na početku svu mušku rođenu djecu, dakle, dojenčad, kako bi istrijebio budućega mesiju kojega su Židovi očekivali jer su Heroda držali rimskim kvislingom, dakle, veleizdajicom; Isus je kao dojenče preživio ovaj pokolj, i u rimskoj javnosti pojavio se oko godine 30. i počeo se predstavljati svijetu kao sin Božji, i propovijedao i širio objavu vijesti o kraljevstvu Božjem.

Kakav je bio Isus?

Rimljanima Isus nije bio opasan jer nije za sebe tražio svjetovnu vlast, što je razočaralo židovske patriote, naprotiv, propovijedao je načelo 'Caru carevo, Bogu Božje', dakle, nije ugrožavao rimsku okupacijsku vlast niti je kršio rimske zakone. Međutim, Isus će postati omražen u vjerskom vodstvu vlastita naroda, kod Visokoga svećenstva; Isusova čuda koja je izvodio, kao na pr. kada je nahranio mnoštvo ljudi s jednom ribom i štrucom kruha, ili kada je vodu pretvarao u vino, ili mrtvoga čovjeka oživio, bolesne ljude ozdravio, i pravičnost Nazarećanina, kao na pr. kada u zaštitu uzima iz društva izopćene ljude, poput prostitutku Mariju Magdalenu, koja će navodno postati i njegovom zakonitom suprugom (iako Isus nije imao djecu, a navodna Isusova svadba je opisana i u Evanđeljima samo što tako nije nazvana ili je naknadno taj dio prepravljen i 'prilagođen') ili kada žene čini ravnopravne muškarcima u svakodnevnom životu, što je za ono doba bilo heretički, ili kada u zaštitu uzima ljude koji su druge rase, zalaže se za mir nasuprot prijedlozima za ustancima odnosno oružanim sukobima, kada Isus, dakle, prelazi rasne, socijalne, spolne i druge granice, postaje izrazito popularan u mnoštvu naroda, i počinje izazivati zavist kod židovskog korumpiranoga Visokog svećenstva kojemu drži moralne lekcije, i drsko prijeti da će biti uništen Hram i izgrađen opet za tri dana; Isus je to mislio simbolično, dakle, da će On biti smaknut i nakon tri dana uskrsnuti, dakle, On je taj 'Hram'.

Međutim, židovska elita drži Nazarećanina Bogohulnikom, što se po starom židovskom zakonu kažnjava smrću; i zaista, autonomna vlast, koju visoko svećenstvo predstavlja, izdaje kazneni nalog i policijsku tjeralicu za Isusom Nazarećaninom koji na osnovi dojave doušnika Jude Iškariotskoga, Isusova učenika (jedan od 12 apostola), biva uhićen i doveden pred prijeki sud; licemjerni i korumpirani svećenici iz Visokoga vijeća osuđuje Isusa, pod optužbom za Bogohuljenje, dakle, zbog verbalnog delikta, na kaznu smrti, ali Vijeće nema pravo kaznu izvršiti jer se to pravo nalazi u domeni isključivo rimskoga upravitelja, dakle, samo je Pilat imao pravo nekog Židova osuditi na smrt i dati ga smaknuti; rimska smrtna kazna sastojala se za ne-Rimljane od pribijanja na križ do smrti; tako su Rimljani kažnjavali sve svoje neprijatelje.

Pilat je saslušao optuženog i osuđenog Isusa, i nije našao u Nazarećaninu krivice, te Ga je htio pustiti na slobodu, ali židovsko Visoko svećenstvo uložilo je prosvjed, i prijetilo ustankom ukoliko se ne bi poštivala njihova sudska odluka, i tako je Pilat dao Isusa išibati, ali ni s time Vijeće nije bilo zadovoljno, da bi na koncu rimski upravitelj oprao ruke, i žrtvovao Isusa kao žrtvenoga jarca kako bi umirio korumpiranu židovsku elitu u Jeruzalemu. Tri dana nakon pogubljenja Nazarećanina rimska vlast ustanovljuje da je grob, koji se nalazio pod stražom rimskih vojnika, a u koji je Isus bio položen nakon skidanja s križa, prazan, a Isusovim učenicima, 12 apostola (minus apostol Juda Iškariotski koji je Isusa izdao i predao u ruke židovske policije koja je stajala u službi Visokoga svećenstva, te se na koncu objesio) Isus se ukazao, i apostol Pavao, dakle, Židov Pavao bio je onaj koji je praktički stvorio kršćanstvo odnosno odvojio vjernike u Isusa od židovskih vjernika.

Židovski i kršćanski vjernici imaju zajednički nazivnik koji se zove vjera u jednoga Boga ili monoteizam, i bili su progonjeni u Rimskome Carstvu u razdoblju odmah nakon Isusa; u prvo vrijeme odmah nakon Isusove smrti i uskrsnuća, kršćani su postali glavni neprijatelji Rimskog Carstva jer nisu prihvaćali cara i carski kult koji je tumačio da je car ujedno i bog; kršćani su odbijali biti nazočni na kultskim svećanostima, i karakteristika ranih kršćana je da su, za razliku od Židova, misionarili; dakle, prvi kršćanski misionar bio je Židov Pavle, kršćanin, isusovac, koji je u Crkvi postao svetac zbog svoga mučeništva za vjeru, s obzirom da ga je rimska vlast dala mučiti i likvidirati. Mnogi kršćani umirali su u rimskim arenama kao pravi mučenici, doslovno i strašno mučeni i ubijeni od rimske vlasti. Najveći progon kršćana nakon posljednjeg velikog progona za vrijeme cara Dioklecijana dogodio se u 20. st. od strane komunističkih i fašističkih režima.

Godine 66. – 70. nakon Krista dogodio se pak veliki židovski ustanak protiv rimske okupacijske vlasti, a povod ustanku je što su Rimljani u Jeruzalemu uveli carski kult i oskvrnuli sveti židovski Hram, pretvorivši ga u rimski hram; godine 70. je 30 tisuća rimskih legionara skršilo ustanak i uništilo Jeruzalem koji je opljačkan, spaljen i do temelja razoren – kao kazna i upozorenje drugima; godine 133. je rimska okupacijska vlast pojačala podjarmljivanje Židova koji na zapovjed rimskoga cara Hadriana uvodi zabranu boravka Židova u Jeruzalemu, pod prijetnjom smrtne kazne, te počinje nova dijaspora odnosno raseljavanje Židova po svijetu koje će završiti nakon Drugog svjetskog rata, osvajanjem Palestine i proglašenjem izraelske države 1948. godine. Simbol židovskog junačkog otpora je jedna tvrđava koja je postala posljednje uporište Židova u njihovoj domovini, odnosno područje koje rimska vlast nije kontrolirala; Rimljani su tvrđavu doduše osvojili ali nisu naišli ni na jednoga živog stanovnika, civila i židovskoga branitelja, koji su počinili kolektivno samoubojstvo kao posljednji čin prosvjeda protiv rimske okupacije, politike podjarmljivanja i izrabljivanja.

Dragi blogeri, Sretan Uskrs vam želi CBK, a svim učenicima želim lijepe uskršnje školske praznike!

U slijedećem nastavku nako Usksrsnog ponedjeljka, u utorak, 14. travnja 2009., ide treći nastavak ove povijesne trilogije o Abrahamovoj djeci, naime, mislim, vrlo interesantna tema o gotovo 2000 godina židovsko-kršćanskog suživota u Europi.

11.04.2009. u 10:31 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 11.04.2009.

POVIJEST ZA USKRS: ABRAHAMOVA DJECA / DIO DRUGI

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link