crniblogkomunizma

utorak, 25.11.2008.

BONIS NOCET, QUI MALIS PARCIT

Počinjem post s jednom, po mojemu mišljenju zaista, senzacionalnom viješću, i nastaviti ću s jednom drugom, očekivanom viješću.

Senzacionalna je vijest da je u nezavisnoj državi Kosovo Republjik uhićeno od snaga sigurnosti troje tajnih agenata njemačke obavještajne i tajne službe BND, i to pod optužbom pripremanja terorističkog napada na predstavništvo Europske unije na Kosovu, na stožer misije Eulex u Prištini, kako prenosi naš tisak vijest svjetskih novinskih agencija.

Tajni plan je bio jednu kosovsku ekstremnu organizaciju instrumentalizirati načinom „lažnoga stijega“ da izvrši navedeni teroristički napad. Teroristi ne bi ni znali da napad izvode za strani interes jer im je albanski vođa Ismet Keljmendi navodno doušnik njemačke obavještajne službe koji je vrbovan dok je izdržavao zatvorsku kaznu u Njemačkoj zbog pripadnosti ekstremno-ljevičarskoj terorističkoj organizaciji Rote Armee Fraktion (R.A.F.)

Tajna služba BND je opovrgnula da bi se radilo o njezinim špijunima dok je veleposlanstvo Savezne Republike Njemačke na Kosovu potvrdilo da se radi o špijunima Bundesnachrichtendiensta. Ovakav neuobičajni istup njemačkog veleposlanstva tumači se rivalstvom između konzervativne i proatlantske njemačke kancelarke Angele Merkel, i socijaldemokratskog proruski orijentiranog ministra vanjskih poslova Njemačke, Frank-Waltera Steinmeiera.

Izgleda da je balkanski sindrom, naveliko raširen po Hrvatskoj, a pod geslom „Tko će koga nego svoj svoga“ prešao i na uljuđenu, tolerantnu, socijalnu i demokratsku Saveznu Republiku Njemačku. Trule balkanske jabuke zarazile su one zdrave u Europskoj uniji. To je inače tipični nebalkanski hrvatski političar Dobroslav Paraga poručio Europljanima još prije 10 godina da će se dogoditi ako će i dalje na Zapadnom Balkanu podržavati bivše komuniste. Sada je i Europska unija zaražena balkanskim sindromom. Imati će bome novi am. predsjednik Obama puno posla, pa i na Balkanu, unatoč neslužbenim glasinama da se neće baviti Balkanom jer ima važnijih kriznih žarišta u svijetu. Međutim, ne, morat će se baviti balkanskim buretom baruta, htio, ne htio, jer Kosovo na primjer može postati inicijalna kapisla ili casus belli za novi svjetski rat kao svojedobno sarajevski atentat godine 1914., jer ako se njemačka tajna služba bavi terorizmom, od koje bi to malo tko očekivao, onda što tek radi ruska, američka, srpska, britanska, izraelska obavještajna služba? Bit će frke 2009. godine, ne samo zbog svjetske financijske i ekonomske krize nego i zbog ratnih požara koji će se širiti po svijetu i zahvatiti sam izvor i uzroke: vodeće neoliberalne zemlje Zapada.

Druga, očekivana je vijest najnoviji prijedlog, po nesreći ali i sramoti hrvatskog naroda koji ga je izabrao, predsjednika Republike Stjepana Mesića, o ukidanju odavanja vojne počasti na sahranama hrvatskih branitelja.

Kad je nedavno premijer Sanader pokušao Hrvatima ukrasti Božić, zahtijevajući od naroda da zbog svjetske financijsko-ekonomske krize stegne remen, skupina internetske generacije studenata je odgovorila protuprijedlogom i bačenom rukavicom u facu naših vlastodržaca:

Stegnite vi remen, bando jedna lopovska!

To se odnosi i na šefa države! Neka on stegne svoj remen! Neka da prijedlog za koliko milijuna kuna misli skresati proračun Ureda Predsjednika Republike! Evo prijedloga: službena putovanja mu ne trebaju jer tako i tako ga već dulje vrijeme nije u neki državni posjet pozvao nijedan svjetski državnik od formata tako da je Stipe manje, više trošio novac hrvatskih poreznih obveznika na turistička putovanja, često u društvu Vesne Pusić i sljedbe. Što udaljenija, to egzotičnija destinacija, tipa komunističke Mongolije ili socijalističke Kube. Pošto Stipe Internacionale inače daje svijetu recepte, nismo ga čuli kako riješiti ratni sukob u centralnoafričkoj državi Kongo koja se raspada i u čijem ratnom vihoru i tragediji građanskog rata i stranih vojnih intervencija, agresije i pljačke je u posljednjih 10 godina ubijeno i poginulo preko tri milijuna ljudi. Mnogi grabe prirodna bogatstva te resursima prebogate a socijalno užasno siromašne zemlje. Ili, na primjer ušteda na Stipinim državnim ručkovima, ili na primjer, kako bi bilo da Mesić unaprijed odustane od troškova počasnog ukopa njega samoga – jednoga dana kada se dogodi tragedija za titoiste u Hrvatskoj i Stipe bradonja napusti ovozemaljski svijet, i stane pred sud Božji ako ne već pred streljački vod Hrvatske vojske zbog veleizdaje Republike Hrvatske. Moram reć da sada imam još veći otklon od prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana i njegove tobože dobronamjernosti, jer uzeti si 1989. za suradnika čovjeka kao što je Stjepan Mesić koji je 1967. na komunističkoj skupštini u zgradi Sabora u Zagrebu napadao potpisnike Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, i zahtijevao zatvorske kazne za njene potpisnike, nazivajući ih „pijancima i teroristima“, zaista nije dobronamjerno nego politički ciljano s tajnim planovima suprotnim interesima hrvatske javnosti. Da se razumijemo, veleizdaja nije predložiti ukidanje vojnih počasti na sahranama hrvatskih branitelja, to je cinično i bezobrazno, ali jeste veleizdaja surađivati u vrijeme velikosrpske agresije s jugoslavenskom vojnom tajnom službom KOS, za što su ga optuživali i osnovano sumnjičili neki političari i znanstvenici, a i Slobodan Milošević, opskrbljen informacijama KOS-a JNA, ga je na haaškom suđenju upitao: Stipe, izdao si Jugoslaviju, HDZ, Tuđmana, tko je sledeći? Eto, ispalo je da je slijedeći na popisu kog treba izdat HRVATSKA. Nisu bez razloga bile ne tako davno iznijete optužbe u Glasu Koncila i Večernjem listu o tome da je Stipe bio kadrovik Udbe, a ne samo njen doušnik. Uštedjet se i može ukidanjem pokroviteljstava proslava obljetnica partizanskih jedinica koje financira predsjednik Mesić preko leđa hrvatskih poreznih obveznika i Državnog proračuna. Držim se dakle latinske Senecove poslovice koja kaže ovako:

BONIS NOCET, QUI MALIS PARCIT
(Dobrima škodi tko štedi zle.)

Zato kritiziram Mesića. I njegova štićenika Ivu Goldsteina, ali o njemu u slijedećem postu, dok u prilogu ovoga imate povijesni opis Mesićevih i Goldsteinovih partizana iz kuta gledanja jednog hrvatskog civila koji je u Drugom svjetskom ratu bio tinejdžer i kao takav žrtva partizanskog režima na Križnom putu koji je 1945. godine prošao, i koji nam je u najzrelijim godinama svoga života, bez ikakve mržnje, poklonio svoja sjećanja na udarničke članove tako zvanog narodnog ustanka i prvoborce iz 41'.

A vi drage blogerice i dragi blogeri, ako imate kakav pametan prijedlog o smanjivanju troškova Ureda predsjednika Republike, i kako, na koji način bi Stipe mogao stegnut malo svoj remen, slobodno ga ostavite na ovom blogu.

Pozdrav! CBK

Poglavlje knjige „HRVATSKA POVIJEST – POVIJEST XVI – XX STOLJEĆA“,
„NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA 10. IV. 1941. – 8. V. 1945.“
(str. 447. – 477.)

„...Ratna organizacija komunističke stranke djelovala je savršeno, i u antifašističku borbu uključivala sve svoje članove i istomišljenike. Ovi posljednji su na dobrovoljnoj bazi prilazili partizanima, a sredinom i potkraj rata na osvojenim područjima, gdje su uspostavili svoju vlast, normalno su novačili mjesno stanovništvo. Mozak cijele organizacije bio je Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije s pridruženim Centralnim komitetima Komunističkih partija Hrvatske i Slovenije... Radeći po uputama agitpropa /agitacijske propagande boljševika/ organizirali su dolazak seljaka na partizanske društvene sastanke i kazališne priredbe. Njihova prosvjetna djelatnost bila je također značajna, brinuli su se za opismenjavanje nepismenih i organizirali osnovne škole za djecu. Organizirali su također proizvodnju oružja, streljiva i odjeće, cipela za partizanske jedinice... Uspostavili su narodni sud koji je, uz znatno sudjelovanje vojnih komesara, sudio zarobljenim protivničkim vojnicima i neprijateljskim dužnosnicima /i civilima/. Narodnooslobodilački odbori su u svojoj sredini vodili borbu, kako se tada govorilo, protiv suradnika okupatora i njihovih slugu ustaša i domobrana, te oduzimali imovinu bogatih seljaka – kulaka, gostioničara, trgovaca, te se pod Lenjinovim geslom „religija je opijum za narod“ borili protiv Rimokatoličke crkve i vjere...

...Jednog dana u rano proljeće 1942., u kuću gostioničara iz sela Jakovlja u Hrvatskom zagorju upala su dva partizana. U kući su osim žene i šestero djece, na večeri poslije rada u vinogradu, bila i devetorica težaka. Jedan od dvojice partizana, iz sela Laduča na Savi između sela Šenkovca i Savskog Marofa, upitao je tko je Jakov i na licu mjesta ustrijelio gostioničara. Ovo ubojstvo svoga oca ispričao je autoru Vinko Poturica, stanovnik sela Jakovlja. Na isti način su likvidirana još dva trgovca, jedan iz Jakovlja, a drugi iz Velikog Trgovišća. Također je tako ubijen i župnik Žigrović iz Gornjeg Jesenja poviše Krapine. Iste godine partizani su na cesti u Kraljevom Vrhu u zasjedi sačekali četu ustaša i izmasakrirali ih. U NDH to nisu bili usamljeni slučajevi. Na objema zaraćenim stranama velika je mržnja krojila sudbinu i u borbi za vlast bez milosti se likvidiralo suparnike. Tako su stradali kovač desničar Josip Repak iz Đelekovca i zagrebački radnik Franjo Flajšman, koji je došao u rodni kraj pored Varaždinskih Toplica odjeven u domobransku uniformu i s fesom na glavi...

... Njemačka vojska razbila je partizanske odrede Srbije nazvane po zvučnim imenom „partizanska vojska Srbije i proleterske brigade“. Te snage, oslabljene i bježeći preko Drine stacionirale su se oko mjesta Rudo u sjeveroistočnoj Vrhbosni. Zajedno s tom vojskom /1. i 2. „proleterska“ brigada/ izbjegao je i Glavni štab s drugom Titom na prijelazu iz 1941. na 1942. godine. Centralni komiteti Komunističkih partija Hrvatske i Slovenije su u to vrijeme djelovali u svojim zemljama, a u jesen 1942. dobili su nalog glavnog stožera da se partizanski odredi Hrvatske i Slovenije trebaju pokrenuti, priteći u pomoć i u Vrhbosanskoj krajini zauzeti grad Bihać i cijelu okolicu. Naredba je izvršena! Bio je to smišljen potez glavnoga štaba, kako bi se 26. i 27. studenog 1942. u Bihaću moglo održati prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije...“

„...Komunistička partija Jugoslavije bila je vrlo zatvoreni čvrsti organizam i nakon što je 1921. poslije zakona o obrani države prešla u ilegalu, za prijem u njezino članstvo provjeravao se svaki kandidat. Zbog takvog stava uoči Drugog svjetskog rata, ta je stranka imala otprilike 12.000 članova u cijeloj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj 4.000. Poznat je sustav organiziranja komunističkih trojki, po kojem jedan član poznaje samo ostalu dvojicu članova. Oni pak mogu obrađivati svoje poznanike u nastojanju da ih pridobiju za ideje komunizma. Trojke su bile i obrana od provale i izdaje provokatora, jer su žbiri i agenti vlasti mogli dojaviti samo mali broj članova te stranke. U ratu se od te prakse odustalo, jer su komunisti nastupali s oružjem u ruci i borili se protiv protivnika ne birajući sredstva....“

„...Prečanski Srbi uglavnom su bili protiv NDH, ali ih nisu privlačile ni komunističke ideje, bili su naklonjeni svome četničkom pokretu. Komunistički aktivisti odlazili su među te ljude, objašnjavajući im svoje ideje i upornim radom i agitatorskom sposobnošću pridobivali pojedince i skupine. Ti su hrvatski Srbi prilazili komunistima, postupno odustajući od ideje četništva. Doduše, bilo je i drugačijih slučajeva, kao što je Marko Orešković /politkomesar Glavnog štaba Hrvatske/ otišao među Srbe, ali su ga četnici ubili. Zagrebačka partijska organizacija svoje je članove po zadatku slala da organiziraju ustanak na Žumberku, a i one članove kojima je prijetila likvidacija od ustaša... Komunisti su znalački prišli organizaciji ustanka u Žumberku, koristeći različitost stanovništva i vjersku podvojenost rimokatolika i grkokatolika. U prvo vrijeme oslanjali su se na grkokatolike. Tada je na Žumberak po partijskom zadatku došao radnik Grga Milašinčić... Iz Zagreba je također došao školarac Miro Germošek, kojemu je prijetila ustaška nadzorna služba zbog njegova ljevičarskog stava. Njih su dvojica pripremali prvu partizansku akciju. Partijska organizacija u to je područje poslala izvjesnu količinu oružja... Na tom vinorodnom brežuljku neki su grkokatolici imali svoje vinograde i klijeti na istočnoj osojnoj strani Miranjca, gdje se zajedno s oružjem našao i pratitelj oružja iz obitelji Rukavina. Slučajno doznavši za oružje, mještani okolnih sela Okruga, Puškarovog Jarka, Žalčevog Briga, Dola, Kostela Svrževa i Pećine, koje je vodio Mijo Puškar iz Pećine pored Crkvenog Pribića, naoružali su se u redarstvenoj postaji u Pribićkom Strmcu i prekinuli taj put dopreme oružja. Međutim, to ipak nije omelo organizatore prve javne partizanske akcije /u kraju između Zagreba i Karlovca/. Potkraj kolovoza 1941., jednog jutra u praskozorje, napali su oružničku postaju stacioniranu u gospodarskim zgradama imanja Križevačke biskupije u Pribićkom Strmcu. Napad je vodio Grga Milašinčić, a politički stožer napada bio je u nedalekom dvorcu obitelji Kukuljević na Svrževu. Domobranska postaja u Krašiću nije pritekla u pomoć oružnicima /nešto teže naoružanoj policiji/, nego je samo s uzbrdice krašićkoga groblja pucala preko krašićkoga polja prema mjestu napada, što nije imalo veći učinak /Krašić, rodno mjesto kardinala Stepinca/. Oko deset sati ujutro oružnici su položili oružje i partizani su se proslavili svojom prvom pobjedom u široj okolici Jastrebarskog i Zagreba. U toj akciji stradali su vozač autobusa, koji je tijekom borbe htio s autobusom pobjeći s poprišta, i jedan đak zagrebačkih srednjih škola koji je krenuo u Zagreb. Ostali putnici su pod partizanskom pratnjom odvedeni u partizanski stožer, gdje ih je narodni sud ispitao. Autor ove povijesti se nalazio u autobusu. Oni koji nisu bili krivi postupno su puštani svojim kućama. Nije poznato što se dogodilo sa zarobljenim oružnicima... Usprkos tom prvom uspjehu partizana, među pučanstvom ipak nije bilo većeg odziva, kakav je vodstvo ustanka očekivalo. Poslije ovog prvog uspjeha, partizani se se sa Žumberka preko Slavetića prebacili po šumi do željezničke pruge u Zdenčini na Pisarovinu i preko Kupe u Banovinu. Sisačka partijska organizacija imala je više uspjeha na Banovini, karlovačka na Kordunu i u Lici, među mješanim hrvatskim i srpskim žiteljima. Ozbiljne borbe ustaša, domobrana, njemačkih i talijanskih jedinica s jedne strane, i komunističko-četničkih jedinica s druge strane, počele su se voditi 1942. godine. Partizani su se dobro organizirali i veću pozornost posvećivali promičbi njihovih partijskih vojnih komesara, koji su, kad god bi došli u bilo koje selo organizirali susrete – meeting-e – sa seljacima, uvjeravajući ih kako će njihova vlast biti narodna vlast, a ne kako je bilo prije i kakva je ustaška vlast koja samo iskorištava i ugnjetava narod...

... U veljači 1944. ustaše su u Zagrebu na rasvjetnim stupovima od Maksimira do Dubrave objesili oko 20 talaca ljevičara. Hrvati desničari tada su oduzeli život Hrvatima ljevičarima i hrvatska zemlja je pored srpanjskih, prosinačkih, sibinjskih, senjskih dobila i veljačke žrtve...

... Za cijelo postojanje Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski narod u Vrhobsni i Hercegovini te u bivšoj turskoj Hrvatskoj uspio se održati zahvaljujući jedinstvu toga puka. U tim olovnim vremenima, taj je puk shvatio kako ga samo zajedništvo može spasiti. Hrvatska vojska, domobrani i ustaše imali su stalni priljev boraca iz ovoga puka i nikada nisu oskudijevali braniteljima protiv partizana i ostatka četnika. Država se ima pravo braniti, ali teror uzrokuje samo još veći otpor. Taoci se ne mogu likvidirati za zločine koje su počinili pobunjenici, to ne donosi dobro narodu koji se brani, nego samo povećava odmetništvo... U Glini su ustaše srušile pravoslavnu crkvu, pohvatali seljake iz okolice i pobili ih. Naprijed je navedeno kako su postrojbe hrvatske vojske u NDH spašavale protjerane Hrvate iz razorenog sela Boričevca, ali istu sudbinu doživjelo je i selo Španovica u zapadnoj Slavoniji, razmjeri četničkih zločina ravni su genocidu. (...)“

Izvor: knjiga „HRVATSKA POVIJEST – POVIJEST XVI – XX STOLJEĆA“, Zagreb, 2007., autora Mije Pema.

25.11.2008. u 15:07 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 25.11.2008.

BONIS NOCET, QUI MALIS PARCIT

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link