crniblogkomunizma

petak, 19.09.2008.

OBLJETNICA ATENTATA NA HRVATSKOG KENNEDYA

Ubijte čelnika oporbe i onda preuzmite i oporbenu stranku i nema više oporbe, osim režimske, kao ukras parlamenta i vlastodržaca.

Ako netko misli da su stranke poput Socijaldemokratske partije (SDP), Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS), Hrvatske seljačke sranke (HSS), Hrvatske narodne stranke (HNS), Srpske demokratska samostalna stranka (SDSS) ili Hrvatske stranke prava (HSP) oporbene stranke onda još ne zna što je višestranački demokratski sustav jer takav sustav uvijek ima poziciju (vlast) i opoziciju (oporbu vlasti, alternativu). To u hrvatskom slučaju nije slučaj.

U hrvatskom slučaju imamo udbo-mafiju koja se naziva „oporba“ ali to nije. Kod nas je „oporba“ dr. Jekyll i Mr. Hyde u jednoj osobi. Naša „oporba“ je zločesta ali tumači kako je dobra, i ima svoga brata blizanca, Dr. Jekylla i Mr Hydea 2, koji također laže da je dobar iako je po prirodi zao. Riječ je o vladajućoj stranci. Koji bi bili dokazi o shizofrenom ponašanju „oporbe“ i vlasti u Hrvatskoj? Dokaz je da se dr. Jekyll predstavlja kao hrvatska oporba i hrvatska vlast dok Mr Hyde slavi zatiratelja hrvatske oporbe, tiranina i diktatora Josipa Broza – Tita. Ne propušta se slaviti tog zločinca prilikom bilo kakvog povoda, pa bio i banalan. No, kad treba narod prevariti onda se naša oporba i vlast od zločestog Mr Hydea pretvara u dobrog dr. Jekylla koji prolijeva suze na bleiburškom polju ili na nekom jugokomunističkom stratištu od Teznog do Maclja. Onda se opet javlja Mr Hyde koji ne želi procesuirati neke partizanske i komunističke ratne i poratne zločince. Drugi dokaz, a ima ih na desetke i stotine, je dokaz zavjere i šutnje koju titoistička „oporba“ i vlast održavaju već 17 godina, to je zavjera i šutnja oko atentata na predstavnika i čelnika istinske hrvatske oporbe, gospodina Antu Paradžika.

IN MEMORIAM: Ante Paradžik
(21.09.1991. - 21.09.2008.)

Od političkog ubojstva i likvidacije Ante Paradžika prošlo je 17 godina, i iako im je to bio njihov kolega političar, oni šute, i pozivaju se na geslo za glupane - IDEMO DALJE! Najčešće se od dr Jekylla može čuti: ne treba se osvrtati na prošlost, idemo dalje u budućnost. Na ovogodišnjem otvaranju jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora je predsjednik vlade RH, Ivo Sanader (HDZ), rekao da Hrvatska i njegova vlada ima obavezu „sankcionirat komunističke zločine“. Skoro sam pao na zadnjicu, jer čovjek se pita, a tko je onda lud, tko pametan? Zašto onda vlast štiti Paradžikove ubojice, a „oporba“ šuti i o pokojnom Paradžiku, njegovim ubojicama i nalogodavcima toga gnjusnog i kukavičkog ubojstva koje je imalo dalekosežne negativne posljedice na demokraciju i pravnu državu. Zato današnje društvo u Hrvatskoj i ima tako velike probleme jer se problemi metu pod tepih. S obzirom da i demokratski svijet na Zapadu prešutno odobrava Paradžikovo ubojstvo, jer se Ante Paradžik zalagao za uspostavu i obranu samostalne hrvatske države, domaća bagra toga je svjesna i zato održava zavjeru šutnje. Zašto na primjer šuti ministar Primorac? Nećak mu je poginuo u HOS-u za vrijeme rata a on šuti kao zaliven o ubojstvu načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, g. Anti Paradžiku.

Koju poruku može ministar obrazovanja uputiti mladim ljudima ove zemlje? – Obrazujte se, ali nemojte biti oporba jer će te završiti dva metra pod zemljom!?

Nikakve antikorupcijske akcije Državnog odvjetništva i policije, koliko god bile hvalevrijedne kao akcija „Indeks“ i suzbijanje korupcije u akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu, neće riješiti temeljni problem ove zemlje, a to je politička korupcija. Gdje je antikorupcijska oluja u Državnom odvjetništvu? Kaznene prijave protiv komunističkih zločinaca, pa i ubojica Ante Paradžika, nalaze se tamo, duboko u ladici Glavnog državnog odvjetnika. Jedan od najvećih političkih kriminalaca ove zemlje, Anto Đapić, krivotvorio je svoj magisterij, a nadležni sud ga nije osudio nego oslobodio optužbe, i onda se čekala zakonska zastara i dan prije zastare je drugostupanjski sud ukinuo oslobađajuću presudu i predmet Đapićeva magisterija vratio natrag prvostupanjskom sudu. Ako tu ne postoji čitav lanac korupcije u hrvatskoj politici onda ga nema nigdje.

Pokojni Ante Paradžik imao je dobar nos za takve kao što je Đapić. Čim se ovaj pojavio pred vratima Hrvatske stranke prava odmah je rekao: „Goni to đubre van iz stranke“! U trenutku kad je Paradžik ubijen, Đapić je sjedio u središnjici Hrvatske stranke prava s nogama na stolu, a kad nije ljenčario u tom položaju prošetao je malo noge, odlazeći do udbaške tajne službe kojoj je cinkao Dobroslava Paragu. Svakodnevno je to đubre podnosilo izvješća o tome što radi oporba odnosno što radi Paraga. Đapićeva policajka Ruža Tomašić bila je dovoljno pokvarena da sjedne u fotelju dopredsjednika HSP-a, pokojnog Paradžika, i da u Saboru šuti o Paradžikovu ubojstvu, naprotiv, Mrs. Hyde se u razgovoru za Jutarnji list prisjetila kako je jedini motiv za ubojstvo svog jedinog istinskog stranačkog prijatelja i kolege navodno imao g. Paraga iako je upravo ona, u vrijeme kad je radila kao Tuđmanova tjelohraniteljica, upozorila Paradžika i Paragu, pred 20 svjedoka, i uoči atentata, da se sprema atentat na njih obojicu. Na Paragin prijedlog da se podvrgnu detektoru laži u policiji Ruža Tomašić je dala petama vjetra.

Šute i liberali, ne samo kriptokomunisti i titoisti. Dražen Budiša bio je šef „oporbe“ jedno vrijeme, pa i potpredsjednik vlade RH i Račanov koalicijski partner ali je šutio o ubojstvu svoga vjenčanog kuma Ante Paradžika, iako se na njegovu sprovodu zavjetovao pred stotinama ljudi i cijeloj hrvatskoj javnosti da će razotkriti nalogodavce Paradžikova ubojstva. Tresla se brda, rodio se miš – Dražen Budiša koji je u Hrvatskom proljeću bio nada za Hrvatsku, i potredsjednik, a Ante Paradžik bio predsjednikom Saveza studenata Hrvatske. Evo što piše u biografiji Ante Paradžika, objavljena 1991. u knjizi

„BORBA ZA HRVATSKU DRŽAVNU NEZAVISNOST – Od obnove do lipanjske povelje HRVATSKE STRANKE PRAVA“, čiji je bio co-autor, zajedno s Dobroslavom Paragom:

„...Vođa studentskog pokreta sedamdesetih godina, i organizator poznatog studentskog štrajka zbog čega je osuđen 1972. godine na 3 godine zatvora koje je u cijelosti izdržao. Godine 1975. po drugi put uhićen i proveo u istražnom zatvoru 4 mjeseca. Optuživan i ispitivan za najteža krivična djela. Pušten poslije torture kao nevin. Godine 1976. po treći puta uhićen i osuđen na 2 mjeseca zatvora, zbog toga što je na pozivnicama za /svoje/vjenčanje stavio trobojnicu, bez socijalističkih oznaka. Godine 1977. po četvrti put uhićen i proveo u zatvoru 8 dana, a da ni sam nije znao zašto. Svaki je put bio uhićen kada je Tito dolazio u Zagreb. Kaznu je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. To je jedna od najprogonjenijih osoba poslije Karađorđeva 1971. godine. Praćen, proganjan, šikaniran ne samo on nego i cijela njegova obitelj, kao i njegovi prijatelji i poznanci...“

I Dražen Budiša je zbog svog angažmana u studentskom pokretu bio u zatvoru ali mu je komunistički ideolog Stipe Šuvar poslije našao posao u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu dok Paradžik nikad nije mogao dobiti posao, a i dan danas ljudi koji drže do Paradžika ne mogu dobiti posao u Republici Hrvatskoj! Studirao je i diplomirao socijalno pravo, i njegova je intencija uvijek bila pomagati običnim ljudima. Sa suprugom i troje maloljetne djece živio je u stanu u Zagrebu od 36 kvadratnih metara.

U razgovoru za list „Javnost, 1. listopada 1990. Ante Paradžik je rekao:

„Ne priznajemo ni /jugoslavensku/ federaciju /kao SDP/ ni konfederaciju /kao HDZ/. Mi smo za samostalnu, nezavisnu državu Hrvatsku na cjelokupnom etničkom i povijesnom prostoru.“

U govoru nad jamom „Jazovka“ 1990. je Ante Paradžik rekao:

„Hrvatska stranka prava s ovoga mjesta upućuje sućut cijelom hrvatskom narodu. Tu su sućut trebali uputiti crveni zlotvori – hrvatski izadajnici koji su izvršili pokolj nakon Drugog svjetskog rata nad hrvatskim narodom. Ovdje je prva od otkrivenih jama u poratnoj tragediji hrvatskog naroda. Hrvatska stranka prava će tražiti da se ispitaju i da se istraže sve jame u cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srijemu i Vojvodini...Ja garantiram da nijedan narod nije stradao više od hrvatskog. Dok je židovski narod apsolutno i relativno najviše stradao u vrijeme rata, Hrvati su apsolutno i relativno najveće ljudske gubitke imali nakon rata. Poratno razdoblje, tj. mir je, mjereći po ljudskim žrtvama i krvoprolićima, Hrvatima bio tragičniji od rata, i to je neshvatljivo, i to mora znati cijeli svijet! DA NIJE BILO OVIH ŽRTAVA, NE BI BILO OVE LJUBAVI U KOJOJ SE RAĐA NOVA HRVATSKA. Ni nove Hrvatske ne bi bilo da nije bilo ovih žrtava. Nova Hrvatska se danas rađa iz naših tragedija na Bleiburgu, na Križnom putu i u svim onim jamama u koje su bačeni oni kojima je krivnja bila u tom što su se borili za svoju samostalnu Hrvatsku državu...A mi želimo živjeti na svom prostoru u miru i u svojoj slobodnoj državi. Želimo živjeti u ljubavi sa svim drugim narodima i državama. Neka je vječna slava i hvala svima koji su pali za svoju Hrvatsku!“ (Hrvatsko pravo, rujan 1990.)

U razgovoru s novinarkom Gordanom Simonović i zagrebački „Globus“ 28. veljače 1991., na obljetnicu Paradžikova uzora dra. Ante Starčevića, Paradžik je rekao, između ostalog:

„...Nema više tabu tema: Jazovka, Bleiburg, Pavelić, NDH. Mora se već jednom reći istina o tim povijesnim događajima. – Vi ste egzibicionisti, diletanti, vi će te usporiti demokratske procese na ovim prostorima – to nam govore, a mi im odgovaramo neka dobro zapamte da će svaki Hrvat koji zahtijeva samostalnu hrvatsku državu biti proglašavan ustašom. Svaki Hrvat, bio to Josip Broz, bio to Bakarić, Pavelić ili Franjo Tuđman, traži li samostalnu Hrvatsku, bit će proglašen ustašom. Stoga Hrvati konačno moraju shvatiti da je Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda i da im nema sreće ni slobode dok žive u jugoslavenskoj zajednici... Bilo koji Hrvat koji se bori za bilo kakvu Jugoslaviju on je za nas izdajica hrvatskog naroda. Jer je to uostalom rušenje učenja Oca domovine Ante Starčevića... Hrvatska stranka prava povesti će hrvatski narod da se realiziraju ta učenja i konačno stvori hrvatska država...“ Na pitanje novinarke kako vidi budući politički život Hrvatske, Ante Paradžik je odgovorio:

„U ovom povijesnom času sve bi se hrvatske političke stranke trebale ujediniti. Štoviše, predložio bih samo dvije stranke: Hrvatsku stranku i Stranku hrvatskih izdajnika. A kada dobijemo svoju državu, svoju slobodu, onda neka bude stotinu stranaka. Neka bude tada i političkih svađa i više demokracije. A što se tiče srpskih stranaka kao jednonacionalnih stranaka, to se ne bi smjelo dopustiti. Oni se mogu angažirati u hrvatskim strankama, jer osnivanjem svojih stranaka oni odmah stvaraju politički prostor, političko djelovanje i stvaraju pretpostavku za svoju /srpsku/ državu. Nemogu Hrvati imati svoju političku stranku u Njemačkoj ili Austriji. Hrvata u Australiji ima oko 300 tisuća pa nemogu zamisliti svoju stranku. Takvi su zahjevi apsurdni...“

U priopćenju koje je Ante Paradžik supotpisao ispred Hrvatske stranke prava, žali se 1991. na „neostaljinizam u Hrvatskoj“. Radi se o otvorenom pismu glavnom ravnatelju Hrvatske radio-televizije Antunu Vrdoljaku, Tuđmanovom cenzoru. Paradžik Hrvatsku televiziju naziva „zagrebačkom Bastiljom“. Za HSP kaže Paradžik da je „druga strana u odnosu na HDZ, „koju gospoda smatraju marginalnom strankom, kao što je i Slobodanom Milošević jednako tako mislio u odnosu na opoziciju....HSP ne razlikuje FAŠIZAM OD KOMUNIZMA, jer su i jedan i drugi unesrećili hrvatski, kao i mnoge narode svijeta, ali između njih ipak postoji jedna razlika, a to je ŠTO SU FAŠISTI PROGONILI I UBIJALI NA OVIM PROSTORIMA 4 (ČETIRI) GODINE, A KOMUNISTI 44... Na kraju, g. direktore, ne očekujemo objavljivanje sadržaja ovog pisma, jer je istina protiv neistine vrlo opasna... Povijest je učiteljica života! Srdačno Vas pozdravlja: Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava, Ante Paradžik, dopredsjednik HSP, i glavni tajnik.“ (Hrvatsko pravo, broj 1, 2, 3, 1991.)

Istina o ubojstvu Ante Paradžika je vrlo opasna i za današnje predstavnike vlasti i „oporbe“ i zato će vijest o obljetnici Paradžikova ubojstva 21. rujna 2008. biti cenzurirana u svim najvećim medijima u Hrvatskoj, kako na HRT tako i na RTL i NOVOJ TV, na radio Antena Zagreb ili u Jutarnjem listu i Večernjem listu, u Globusu, Nacionalu etc., osim naravno ako će o Paradžiku govoriti izdajica Anto Đapić, onda se u svrhu dezinformacija otvaraju svi mediji za lažne i režimske „pravaše“. Onda nema problema.

Na kraju, činjenice o Paradžikovu ubojstvu:

Za ubojstvo Ante Paradžika je odgovoran (prvi) predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. To je broj 1. Br. 2, suodgovorni za Paradžikovu likvidaciju su Josip Manolić i tadašnji hadezeov ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, zatim šef udbaške tajne službe SIS Republike Hrvatske, Josip Perković i ostala udbaška krema iz tog vremena, a vođa tadašnje „oporbe“, Ivica Račan nikada nije ti tražio istragu zbog ubojstva njegova kolege Ante Paradžika. Naprotiv, Račan je tajno šurovao s Paradžikovim ubojicama i izdajicama, kao na slici koja je tajno snimljena na Pantovčaku i objavljena tek nakon Tuđanove smrti:

Dvojac Đapić - Račan s kormilarom

Antu Paradžika su ubili policijski djelatnici MUP-a RH, na križanju u Sesvetama kod Zagreba, 21. rujna 1991. godine, pucanjem iz neposredne blizine automatskom puškom u Paradžika nakon što se auto u kojemu se Paradžik vozio propisno zaustavio na policijskoj kontrolnoj točci, i to je bila najmanje treća policijska kontrolna točka na kojoj je auto s Paradžikom stalo u svrhu identifikacije, tako da su ubojice i te kako znale tko sjedi u autu, a ne kako je vlada RH dala putem Hine priopćiti da se navodno radilo o zabuni jer se vjerovalo da se u autu nalaze srpski teroristi „martićevci“. Demanti lažnog vladinog priopćenja je Hina objavila tek kad se u sjedištu Hine pojavio D. Paraga s nekoliko hosovaca. Policajac koji je ubio Paradžika je zajedno s pomagačima osuđen od suda na ne baš visoku zatvorsku kaznu, ali predsjednik Tuđman ih je nakon toga abolirao i pustio na slobodu dok je sudac dobio otkaz. Žive i danas u Zagrebu, a jedan od njih je posije predavao na policijskoj akademiji u Zagrebu, a i inače ti ljudi imaju pristup u predsjednički ured kod Mesića, i oni koji su odgovorni za njegovo ubojstvo su rado viđeni gosti kod urednika „hrvatskih“ medija, i dan danas.

No, kakva bi se korupcija otkrila kad bi se išlo hapsiti nalogodavce atentata – to bi srušilo same stupove ove krhke i lažljive vlasti u Republici Hrvatskoj. Car bi ostao gol! Zato će se i dalje, na pritisak Europske komisije, uhićivati profesori i doktori ali ne i političari, odgovorni za Paradžikovo ubojstvo i one odgovorne osobe i državi službenici koje su odgovorni za zataškavanje Paradžikova ubojstva. Jedini koji je tražio fer istragu, i koji to i danas zahtijeva je, a tko bi drugi bio nego Dobroslav Paraga. Jedino je njemu stalo do poštene Hrvatske! Ante Paradžik je bio pošten političar i čovjek! Od dvojice poštenih ostao je jedan ali vrijedan, vrijedan za pet, a svi ostali političari mogu ić, što se mene tiče, u neku stvar.

Jedna od posljednjih fotografija Ante Paradžika (četvrti s desna), snimljena prilikom obilaska prve crte bojišnice u Jasenovcu, rujan 1991. s D. Paragom i bojovnicima HOS-a. Photo copyright by HSP1861.

CBK

19.09.2008. u 13:05 • 58 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 19.09.2008.

OBLJETNICA ATENTATA NA HRVATSKOG KENNEDYA

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link