crniblogkomunizma

ponedjeljak, 02.06.2008.

SVESRPSTVO DVOJICE MILORADA U ZAGREBU

U ovom postu objasnit ću što pojam „svesrpstvo“ točno znači, i koje implikacije ima na politiku u Hrvatskoj, jučer, danas i sutra, a na objašenjenje pojma svesrpstva me potaknula srpska skupština u Zagrebu 2008. koja me pak podsjetila na 1902. godinu.

Je li se možda netko zapitao koje je svrha održavanja jedne svesrpske skupštine, i to u Zagrebu, 2008. godine?

Milorad Dodik pozdravlja svog "vožda" Slobodana Miloševića

Zamislimo si svehrvatski sabor u Beogradu? Ne možemo si to zamisliti. Isto tako nije normalno da se predstavnici Srba iz svih krajeva bivše Jugoslavije okupljalju u Zagrebu (u Kumrovcu se pak svake godine okupljalju predstavnici komunista iz bivše Jugoslavije). Nema, dakle, nikakve logike da se u Zagrebu ili na bilo kojem pedlju hrvatskog državnog i političkog teritorija okupljalju predstavnici Srba iz bivše Jugoslavije, a ipak se politički Srbi okupljalju („Srbi na okup“). Za sada nema balvana ali ima verbalnih balvana od strane naše srpske „braće“. Dok Hrvatska i njene vlasti glume pred svijetom demokratičnost, jer eto, čak i Srbi se mogu okupljati u Zagrebu, dotle Srbi osvajaju hrvatski prostor, prvo medijski, pa politički i na kraju će biti opet i pokušaj osvajanja teritorijalnog prostora, rezervni plan „Z-4“ već je u pričuvi, a tzv. „Srpska vlada Krajine“ već godinama je vlada u sjeni u Beogradu, pod patronatom „demokratske“ vlade Republike Srbije. Ta vlada u beogradskoj sjeni na čelu sa doušnikom Udbe i četnikom Savom Štrbcem čeka presudu generalu Gotovini kojeg je Sanaderova vlada izručila Haaškom sudu i sada se brani od optužbi Milorada Dodika i ministra srpske „demokratske“ vlade Vuka Jeremića od navodnog „etničkog čišćenja Srba u Oluji“ (sve ovo je pripremila Račanova vlada koja je priznala ingerenciju haaškog tribunala za „Oluju“).

Tri prsta za "Veliku" Srbiju

Godine 1902. je političko glasilo Srpske samostalne stranke, „Srbobran“, koje je izlazilo u Zagrebu, objavilo šovinistički pamflet pod naslovom „Srbi i Hrvati“ u kojemu se Hrvatima odricalo pravo na vlastitu nacionalnost, na hrvatski jezik i na samobitnost. Drugim riječima, politički predstavnici Srba u Hrvatskoj su 1902. izjavili: hrvatska država ne postoji, kao što ne postoji hrvatski jezik jer ne postoje Hrvati kao narod; kod onih što se nazivaju Hrvatima radi se o „katoličkim Srbima“, i njih ćemo privesti pravoslavlju, a ako se budu opirali, onda će biti uklonjeni. Zato se za pamflet „Srbi i Hrvati“ iz 1902. u hrvatskoj povijesti ustalila sintagma „Do istrage naše ili vaše“. Naime, politički Srbi najavili su istragu nad Hrvatima, i njihovo istrebljenje. Kada je stvorena prva Jugoslavija, 1. prosinca 1918. godine, prvi državnički čin nove umjetne tvorevine je bio udjeljivanje prava Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) da sve hrvatske pravoslavce privede pravoslavnoj Crkvi i time jednim činom posrbi stotine tisuća hrvatskih pravoslavaca i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini koji danas čine Srbe, i to su oni Srbi koji su u partizanima i četnicima u Drugom svjetskom ratu istrebljivali sve nepravoslavne stanovnike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a veliki istrebljivački finale uslijedio je na koncu Drugog svjetskog rata kada je izvršen komunistički genocid nad hrvatskim narodom.

Politički Srbi su uvijek vješto znali iskoristiti međunarodne ideologije, kao komunizam, za svoje svesrpstvo, a kao as na desetku im služi izgovor da je Josip Broz Tito bio Hrvat (po ocu, majka Slovenka), i da su Hrvati sami sebe istrijebili. Povijesna istina je naravno drukčija od laži svesrpstva, jer su na čelu genocida 1945. stajale I. II. i III. armija Jugoslavenske armije u kojima su zapovjednici bili Srbi, te je glavni zapovjednik jugokomunističke tajne službe OZNE bio srpski boljševik Aleksandar Ranković, a u politbirou CK SKJ sjedili su sve redom antihrvatski boljševici. Naravno, partizani hrvatske nacionalnosti morali su se pred Srbima dokazivati ubijanjem nepartizanskih Hrvata, kao što je uostalom i Tito morao pred Srbima dokazati svoje jugoslavensko protuhrvatsko pravovjerje.

Pod pojmom panslavenstva koje je širio hrvatski biskup Josip Juraj Strossamyer, Rusi i Srbi su uvijek samo razumijevali rusko odnosno srpsko carstvo (Velika Srbija). Zato su obje Jugoslavije bile Velike Srbije, a hrvatski komunisti bili su revni psi čuvari velikosrpske Jugoslavije. Onog trenutka kada novi srpski „vožd“, Slobodan Milošević, više nije bio uvjeren da je u Jugoslaviji moguće održati svesrpstvo, odlučio je koncem osamdesetih godina 20. st. razbiti Titovu Jugoslaviju i na njenim ruševinama, i novim stotina masovnih grobnica napunjenih Hrvatima i Bošnjacima, dakle, nepravoslavnih i nesrpskih stanovnika Hrvatske i BiH, osnovati novu Veliku Srbiju. Za sada je rezultat polovičan, dakle, stvorena je jedna vrsta umanjene Velike Srbije koja je duboko zagrabila u Bosnu, prešla civilizacijsku granicu na Drinu i pomaknula granicu pravoslavlja i svesrpstva sa Drine na Savu i Unu.

Milorad Pupovac pozvao Milorada Dodika na skupštinu svesrpstva u Zagrebu

Na zagrebačkom svesrpskom skupu (za sada u zatvorenom, u koncertnoj dvorani, ponavljam, u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“), održan je svesrpski skup u organizaciji Milorada Pupovca i njegove Srpske samostalne demokratske stranke. Politički Srbi zasvirali su na tom skupu rekvijem hrvatskoj državi, kako oni misle i nadaju se.

Za razliku od stranke velikosrpskog agenta Svetozara Pribićevića, Srpske samostalne stranke (SSS) iz 1887. godine, ova današnja beogradska agentura u Zagrebu postala je „demokratska“, dakle, Srpska samostalna demokratska stranka (SDSS). Inače, prašina oko „Srbobrana“ i šovinističkog protuhrvatskog članka „Srbi i Hrvati“ („Do istrage naše ili vaše“) završila je tako što je nakon žestokih protusrpskih demonstracija hrvatskih nacionalista i građanstva u Zagrebu, tri godine nakon toga vođa hrvatske oporbe Fran Supilo stvorio koaliciju sa Srpskom samostalnom strankom koja se zvala „Hrvatsko-srpska koalicija“ (H-SK). Bilo je to 1905. godine, a kao uvjet za koaliciju s političkim Srbima su hrvatski naivci zahtjevali da se Srbi odreknu šovinističkog članka (pamfleta) iz 1902. godine. To za političke Srbe, navikli na bizantsko lukavstvo, nije bio problem pa su se javno teoretski odrekli svega što su Hrvati od njih zahtjevali. Tek nakon toga je srpska stranka SSS u koaliciji s hrvatskim stranakama prešla izborni prag jer hrvatski pravoslavci su do tada bili vatreni hrvatski nacionalisti, okupljeni oko pravaške stranke Oca domovine Ante Starčevića koju je u vrijeme Hrvatsko-srpske koalicije vodio njegov nasljednik, hrvatski Židov Josip Frank, i koji je nakon Ante Starčevića bio jedini od hrvatskih političara koji je upozoravao predstavnike hrvatske politike da je jugoslavenska ideja pogubna jer iza nje stoji svesrpstvo ili plan o stvaranju tzv. Velike Srbije. No, nitko ga nije slušao. Četiri godine nakon stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije je vođa te jake koalicije, koja je u međuvremenu preuzela od omraženog velikomađarskog bana Khuena Hedervarya vlast u hrvatskim zemljama, Fran Supilo dao ostavku, i to s obrazloženjem da "srpski dio Hrvatsko-srpske koalicije ne slijedi hrvatske političke interese nego isključivo velikosrpske interese". No, kakvi hrvatski političari jesu, oni daju ostavke i odlaze iz politike (kao na pr. Dražen Budiša), a politički Srbi grabe u tom slučaju još više i više. Tako je velikosrpski političar Svetozar Pribićević preuzeo glavnu ulogu u Hrvatsko-srpskoj koaliciji početkom 20. st. i pred Prvi svjetski rat. Inače, njegova rođena braća Pribićević osuđena su na Zagrebačkom procesu 1909. kao velikosrpski teroristi jer im je uz pomoć srpskog krunskog svjedoka Đorđa Nastića i njegove brošure „Finale“ dokazana teroristička djelatnost u korist Beograda. No, hrvatska vladajuća politika uvijek usmjerena na osudu hrvatskog nacionalizma predbacivala je Frankovim pravašima navodnu mržnju prema Srbima, ispričavala se Srbima zbog radikalne antivelikosrpske politike Frankovih pravaša, i ove hrvatske rodoljube omalovažila i politički šikanirala, držala pod medijskom cenzurom, a kad ni to nije pomoglo onda se zbog Frankova židovskog podrijetla predbacivalo pravašima da su židovski plaćenici ili drugim riječima, hrvatska politika poslužila se čak i ogavnim antisemitizmom samo da zapriječi procvat politike hrvatskog državnog prava – jedine brane velikosrpskom prodoru u hrvatske povijesne zemlje zapadno od Drine.

Na svesrpskom skupu u „Lisinskom“ okupili su se Srbi iz svih dijelova „Velike“ Srbije – s Kosova, iz BiH (tzv. „Republika Srpska“), iz Hrvatske (tzv. „srpske Krajine), i iz beogradskog pašaluka, te Vojvodine. To što se svesrpski skup održao u „ustaškom“ Zagrebu, kako politički Srbi misle o Zagrebu, je slikovita poruka svesrpstva da misao o „Velikoj“ Srbiji nije zamrla, naprotiv, svesrpstvo osjeća da je hrvatska vlast slaba, i koristi okolnosti obezglavljenog hrvatskog državnog vodstva.

Srbima sve – kao abolicija za korumpirane hrvatske vlastodršce:

Predsjednik vlade Sanader dobio je od Europske komisije zadatak da uloži milijarde i milijarde kuna iz hrvatskog državnog proračuna u izgradnju stanova i kuća za tzv. „krajinske“ Srbe – bivše pobunjenike protiv Republike Hrvatske. Kako je naš premijer sklon bizantskoj trgovini, koju je s vremenom naučio, Sanader daje Srbima sve što Milorad Pupovac najavljuje (milijarde za srpska krajinska ognjišta najavio je uoči posljednjih parlamentarnih izbora), uzima političke Srbe u vladu RH i dobiva najljepše pohvale iz Europe, a kao kompenzaciju za ulazak predstavnika Srba u hrvatsku vladu je Sanader dobio oproštaj od posrnule borbe protiv korupcije i stvaranje pravne države. Naime, Republika Hrvatska ulazi u NATO i EU bez ispunjenja do sada glavnog zahtjeva iz Bruxellesa – korumpirani predstavnici vlasti RH ne moraju se više boriti protiv političke i gospodarske korupcije. Iz straha da zbog korupcije sami ne završe iza brave, vladajući balkanci s Pantovčaka i iz Banskih dvora su pristali na protuhrvatsku nagodbu i obećanje Europljanima: mi ćemo Srbima dati sve što vi želite odnosno što Srbi požele, a vi nama aboliciju za korupciju.

Četnički „socijaldemokrat“ iz genocidne tzv. „Republike Srpske“, Milorad Dodik, predbacio je Hrvatskoj navodno etničko čišćenje hrvatskih Srba, a „Karamesić“ kaže da Dodik nije u pravu, i čiča miča, gotova priča? Ne, priča nije gotova jer, čak i da general Gotovina ne bude pred haaškim sudom osuđen, u presudi može haaški tribunal navesti da je etničko čišćenje ipak izvršeno, i onda hrvatsko pravosuđe dobije u zadatak da samo procesuira „Oluju“, i revni hrvatski korumpirani službenici u našim vlastima upravo će to onda učiniti, kao što su svojedobno hrvatski partizani tako revno obračunavali s hrvatski narodom 1945. i kasnije, pod izgorovom „obračuna s ostatcima fašizma“.

U „Lisinskom“ bilo je „događanje naroda“, t.j. svesrpski skup (uskoro valja očekivati nove tzv. „mitinge istine“), na kojemu su politički Srbi postavili hrvatskoj vladi nove političke uvjete, na pr. da tzv. Srpsko narodno vijeće postane institucija u RH, i da se to tako ustavom utvrdi, znači, Sanader mora zbog Srba hitno mijenjati ustav, a to će Šeks u svojoj maniri učiniti u roku dok kažeš keks, jer on je pravi majstor za brzopotezne ustavno-pravne stvari, kao nedavno kada je hrvatskoj javnosti iza leđa progurao u Ustavni sud kandidatkinju bez stručnog iskustva (to bi bilo isto kao da se za ministricu zdravstva postavi medicinsku sestru, ili čistačicu iz neke bolnice).Milorad Dodik je predbacio Hrvatima navodno "etničko čišćenje" iz 1995. godine. Istina je da je četnički režim u Banjaluki 1995. etnički očistio posljednju veću skupinu Hrvata iz Banjaluke i Bosanske krajine, oko 25 tisuća Hrvata koji su preko Davora protjerani preko Une kao odmazda i izgovor zbog oslobođenja okupiranog hrvatskog teritorija u „Oluji“. Revni bivši komunsti u hrvatskim vlastima do posljednjeg će u buduće sankcionirati i procesuirati Hrvate zbog „govora mržnje“, a Milorad Pupovac i Milorad „Karadžić“ Dodik će likovati i zahtijevati veća prava za Srbe u Hrvatskoj, te vikati kako Srbi doživaljavaju teror u Hrvatskoj. Za to vrijeme će velikosrpske „Delije“ u Vukovaru i dalje napadati đačke domove, vješati četničke zastave u Negoslavcima, srpski narodni učitelji (čitaj: četnici) će hrvatsku djecu i daje prisiljavati da u Dalju i drugdje uče srpski jezik itd. Prvi hrvatski predsjednik Tuđman, ne samo da je nakon rata abolirao sve pobunjene Srbe nego je potpisao Erdutski sporazum i Srbima u hrvatskom Podunavlju zajamčio separatni školsko-obrazovni sustav u kojemu su mladi Srbi u posljednjih 10 godina odgojeni u četničkom duhu, te svojim hrvatskim vršnjacima prijete da će ih klati kao što su njihovi velikosrpski očevi klali u Vukovaru 1991. godine.

Što znači svesrpstvo?

Svesrpstvo znači istrebljenje svih ljudi u navodnim „srpskim zemljama“ koji nisu srpski pravoslavci. Svesrpstvo znači pripajanje nesrpskih zemalja Srbiji. Svesrpstvo se razvilo kroz Srpsku pravoslavnu crkvu kao čuvara „duše“ (pravoslavlja) i „tijela“ (srpske države). Prvi i posljednji srpski car Dušan Silni okrunio se carem 1346. godine, i to za „bizantsko-srpsko-bugarskog“ cara, a ruski knez se okrunio carem tek 1498. godine, što znači da je svesrpstvo prigrabilo bizantsku duhovnu baštinu grko-istočnoga pravoslavlja 150 godina prije Rusa koji su na kraju preuzeli duhovnu baštinu Bizanta koji je 1453. pao pod Turke. Za vrijeme stoljetne turske okupacije se bizantska Srpska pravoslavna crkva kao vješt trgovac najbolje snašla i čak osnovala svoju crkvenu jurisdicijsku granicu unutar Osmanskog Carstva koje je obuhvaćalo granice srpske države za vrijeme cara Dušana Silnog. Kroz višestoljetno prenošenje uspomene na cara Dušana i srpsku srednjovjekovnu državu (carstvo) se svesrpstvo prenijelo u Osmansko Carstvo, preživjelo u najboljim uvjetima pod sultanovom zaštitom, i potom zabilo svome zaštitniku nož u leđa, i uskrsnulo početkom 19. st. novu srpsku državu u kojoj je Ilija Garašanin potom postavio novi plan (nacrt) o stvaranju „Velike Srbije“, zvan u srpskom jeziku „Načertanije“ koji se ostvario 1918. godine, i opet 1945. godine, te je obnovljen kao „Memorandum SANU“ u vrijeme „vožda“ Slobe. Sada su Slobinu baštinu preuzeli Milorad Dodik (umjesto Radovana Karadžića), Boris Tadić i njegovi ministri poput Vuka Jeremića, te Milorad Pupovac, doduše dobro uglađen; ustvari, iza maske Milorada Pupovca krije se svesprstvo (Nikolić i njegovi četnici su četnici bez maske). (Nije slučajno da su neke četničke jedinice u Drugom svjetskom ratu, kao i u Domovinskom ratu odnosno velikosrpskoj agresiji iz 1991.godine nosile naslov „Dušan Silni“.) Rusi su svoj pravni naslov na Bizant prenijeli iz Carigrada u Rusiju 1462. godine, i od tada žele još i fizički osvojiti Istanbul i Dardanale, i u tome se služe svojom balkanskom pravoslavnom braćom, prvenstveno političkim Srbima. Putinova Rusija odavno je najavila renesansu pravoslavlja pod ruskom zaštitom kao novim bizantskim istočnorimskim carstvom ruske narodnosti (na Balkanu srpske narodnosti).

Dokle god je Srpske pravoslavne crkve (pa i u Hrvatskoj) biti će i težnje za stvaranjem „Velike“ Srbije, tzv. „nebeske“ Srbije na račun hrvatskih zemalja. O tome sam u prijašnjim postovima već pisao prezentirajući knjigu „Zavjere protiv svjetskoga mira“ od S.M. Štedimlije, a o tome je pisao i dr. Ivo Pilar u svoj knjizi „Južnoslavensko pitanje“. U slijedećim postovima predstavit ću Pilarovu knjigu koja je skinula masku sa svesrpstva. Naime, pod panslavenstvom (jugoslavenstvom na Balkanu) Srbi su razumijevaju isključivo samo svesrpstvo, „Veliku“ Srbiju, a ne Jugoslaviju ili neke slične balkanske integracije. Vidimo dakle: povijest koja se rađa iz istog duha (duh bizantizma i srednjovjekovnog srpskog carstva) ima nevjerojatnu ustrajnu želju da se ponavlja. Ne zaboravimo, navodi Ivo Pilar, „bizantska misao vodilja je:

jedna država, jedna svjetovna i duhovna glava /SPC i srpska vlada u Beogradu/, jedna vjera /pravoslavlje/svesrpstvo/.“

Zato se svesrpstvo odlično snašlo u bivšoj Titovoj komunističkoj Jugoslaviji jer je osnovni temelj komunizma je jedna država, jedan vođa i jedna partija. Već sam u jednom od prijašnjih postova objasnio znanstvenu činjenicu da se Hitlerov nacional-socijalizam razvio iz Lenjinovog boljševizma kao germanska nacistička kopija sveslavenskog boljševizma: „Ein Volk, ein Reich, ein Führer“ (Jedan narod, jedan vođa, jedna /njemačka/ država).

Na kraju posta nešto puno ljepše:

Dana 7. lipnja 879. godine je hrvatska država na čelu s knezom Branimirom dobila od Svete Stolice (prvo) međunarodno priznanje, i Hrvatska je stupila na političku kartu svijeta. Knez Branimir je dobio međunarodno priznanje za Hrvatsku zato što je u državnom udaru smijenio svoga prethodnika koji je Hrvatsku stavio pod političku sferu Bizanta; vrativši Hrvatsku na Zapad, Branimir je iz Rima dobio puno priznanje i potporu za razvoj nove hrvatske države koju su u stoljeću sedmom na području od Drave do Jadrana utemeljili Hrvati, jedna ratnička rasa poput bugarske koja je svoje ime nametnula Južnim Slavenima, Avarima i (porimljenim) Ilirima i novoj državi, Hrvatskoj. Umjesto bespotrebnog državnog praznika 22. lipnja, kada su komunisti digli oružani ustanak i startali svoju revoluciju na zapadnom Balkanu u znaku crvene zvijezde petokrake – simbola Oktobarske revolucije iz 1917. godine - Hrvatski sabor bi trebao proglasiti 7. lipanj državnim praznikom, te bi to bio potez kojim bi se jednim udarcem ubile dvije muhe: komunistička i velikosrpska baština u Republici Hrvatskoj.

Uskoro počinje EURO 2008. pa će slijedeći post vjerojatno biti tek nakon Europskog prvenstva u nogometu; kao lijep uvod u to natjecanje je njemački „Elf“, dok se svesrpstvo okupljalo u Zagrebu, pobijedio u Njemačkoj predstavnike „nebeske“ Srbije rezultatom 2:1. Držim palčeve našim „Vatrenim“.

Lijep pozdrav, vaš

CBK

02.06.2008. u 21:01 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 02.06.2008.

SVESRPSTVO DVOJICE MILORADA U ZAGREBU

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link