crniblogkomunizma

četvrtak, 08.11.2007.

Titov dokumentirani "antifašizam"

U prvoj ratnoj godini 1941. je u partizanskim redovima na ratištu u NDH bilo najviše Srba. Hrvati u vrijeme protunarodnog „narodnog ustanka“ nisu bili u većem broju zainteresirani za odlazak u šumu (u partizansku ilegalu) zato što je stvorena Nezavisna Država Hrvatska dok se velika Srbija (Jugoslavija) raspala. Komunistička propaganda je srpsko pravoslavni dio stanovništva Nezavisne Države Hrvatske poticala na građanski rat protiv Hrvata. U agitacijskom letku pod naslovom „Za što se bore partizani u Bosni i Hercegovini?“ jugokomunisti su Srbe vrbovali u partizane igrajući na „rusku kartu“, koristeći povijesnu pravoslavnu osovinu Beograd-Moskva (Rusija je 1914. zbog zaštite Srbije od njemačkog napada ušla u Prvi svjetski rat). Iako je Rusija nakon Oktobarske revolucije uništena od komunista (Lenjinovih boljševika), savezništvo Titovih partizana sa Sovjetskim Savezom se srpskom pučanstvu u NDH u propagandi prikazalo kao savezništvo sa „sovjetskom Rusijom“, iako u zbilji komunistički Sovjetski Savez (SSSR) nije imao veze s Rusijom jer se radilo o potpuno novoj državi koja je uspostavljena nakon Oktobarske revolucije. Međutim, partizanska komunistička propaganda igrala je na tradiocionalno savezništvo Rusije i Srbije, što je i urodilo plodom jer se posrbljena* srpska nacionalna manjina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, većina srpskih seljaka u NDH, digla 1941. na oružani ustanak protiv slabo naoružane hrvatske većine. Srpskim seljacima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je Titova propaganda 1941. lagala kako „je nakon njemačkog napada na «Rusiju“ (SSSR) Crvena armija krenula u protunapad (kontraofenzivu), odbacila njemačku vojsku daleko od granica Sovjetskog Saveza, pregazila Mađarsku i upala u Srbiju i NDH te da je pitanje dana kada će doći do bratimljenja „ruske“ i jugoslavenske partizanske vojske u Bosni, što je tumačeno kao dobar razlog da se Srbi dignu na ustanak protiv nove vlasti u NDH, unište hrvatsku državu i uspostave Jugoslaviju. Istina je izgledala drugačije nego u partizanskoj propagandi: njemačke invazijske snage su za vrijeme četničkog i komunističkog ustanka u NDH i Srbiji u ljeto 1941. godine već osvojile glavni grad Bjelorusije i Ukrajine, i duboko zagazile u prostor Sovjetskog Saveza gdje su se u listopadu 1941. doslovno našle pred vratima Moskve i započele bitku za glavni grad Sovjetskog Saveza (Fall Barbarossa – bitka Taifun ili „Oluja“ u kojoj je njemačka dalekometna artiljerija, pozicionirana oko 15 km od Moskve, pogađala Crveni Trg i Kremlj). Istina je također bila da u obnovljenoj Jugoslaviji prevlast ne bi imali Srbi nego komunisti, što je nakon rata i bio slučaj, a drugi je par cipela predstavljala činjenica da je najviše komunista u Titovoj Jugoslaviji bilo srpske nacionalnosti. (* Dr. Ivo Pilar i S.M. Štedimlija su znanstveno dokazali da su pravoslavci iz Hrvatske vlaškog a ne srpskog podrijetla.)

Partizanski „antifašistički“ letak, upućen bosanskim Srbima, pisan, na tri lista, na strojopisu ćirilićnim srpskim pismom, transliterirano na latinicu, i prevedeno sa srpskog na hrvatski jezik. Partizanski dokument je iz 1941. godine, neposredno nakon oružanog komunističkog ustanka od 22. lipnja. Naslov dokumenta, fonetski:

„ZA ŠTA SE BORE PARTIZANI U BOSNI I HERCEGOVINI“

„Za razliku od svih drugih zemalja svijeta je fašizam u Sovjetski Savez uvezen isključivo izvana, vojnom invazijom fašista, i uvedeno je strano barbarstvo koje su reakcionarne snage svijeta nevjerojatnom oštrinom usmjerile protiv Sovjetskog Saveza /u tom trenutku je u sovjetskim konc-logorima Gulag bilo oko 10 milijuna građana SSSR-a/. Kao unutarnja pojava fašizam ne postoji u Sovjetskom Savezu. Zato uništenje fašizma znači za Sovjetski Savez rješavanje fašističkog neprijatelja iz njihove zemlje, ali i njegovo uništenje izvan granica Sovjetskog Saveza, na njegovu ognjištu, uništenje onih reakcionarnih snaga koje su uzgojile fašizam.
Uništenje fašizma ni u kojem slučaju ne znači samo uništenje fašističke oružane sile na bojnom polju. Uništenje fašizma, kao što si je to u zadatak postavio Sovjetski Savez, predstavlja za svjesne radnike i seljake u okupiranim područjima, ali i u drugim zemljama, kao i istinske patriote i napredne ljudi, sve opljačkane narode, koji su svi prepoznali fašističku opasnost, uništenje fašizma u svim zemljama kao i svih uvjeta i uzroka koji su fašizam omogućili i poduprli. To znači da svaki narod u vlastitoj kući vlastitim snagama uništi petu kolonu i cijelu bandu njegovih izdajica, svaku mogućnost opstanka fašističke bande i da spriječi fašističku propagandu, i da se ne uništi peta kolona, i to ne samo u korist naroda da se oduzme cjelokupna imovina, koja, iz kojeg god kuta gledano, služi fašizmu, nego da organizira svoju demokratsku snagu tako da svaka pojava fašizma bude zauvijek onemogućena. Radničke mase opljačkanih naroda više neće dozvoliti povratak ranijem stanju; zato što je to stanje dovelo do fašizma. Oni žele doprijeti do stvarne narodne demokracije, do stvarnog nacionalnog oblika vlade, jer oni, ne samo da traže bolju sudbinu i koru kruha, oni zahtijevaju da više nikada ne bude ratova i da narodi žive u bratstvu.
Kako bi se osigurala njihova sloboda, i uništio fašizam kao vanjski i unutarnji neprijatelj, kako bi si oblikovali bolju budućnost, narodi zaposjednutih zemalja ne smiju čekati da vanjskom pomoći budu oslobođeni. Najmanje smiju svoje oslobođenje vezati za pobjedu neke imperijalističke sile. Ako žele da se prijašnje stanje ne vrati – a vratilo bi se, samo u još gorem obliku – ako žele sami postati gospodarima vlastite sudbine, ako sami žele tvoriti demokratsku silu, onda moraju slobodu izboriti oružjem u rukama, i u borbi protiv okupatora i svih njegovih sluga. Još za vrijeme njihove borbe moraju stvoriti organizacije za obnašanje vlasti koje su nužno potrebne u narodno-oslobodilačkom ratu, i koja predstavlja jamstvo za buduću slobodu u jednoj istinskoj narodnoj demokraciji. Oslobođenje naroda može jedino biti djelo naroda samih./U tom trenutku su „imperijalističke“ zapadne antifašističke sile Sovjetskom Savezu mjesečno isporučivali po 500 tenkova i 500 borbenih zrakoplova/.
Narodne mase zaposjednutih zemalja moraju same uzeti sudbinu u svoje ruke, i to još tijekom ovoga rata zato što njihove stare krvopije neće čekati da rat završi, nego već i sada vode oštru borbu kako bi ih podjarmili. Pitanje „Što će se dogoditi nakon sloma fašizma?“ ne postavljalju samo narodne mase nego i anti-nacionalna kapitalistička gospoda. Dio njih otvoreno se stavio na stranu fašizma, i igrao je ulogu u izdajničkoj petoj koloni što je omogućilo pljačku njihovih naroda. Narodi koji su za vrijeme rata dospijeli u fašističko ropstvo jako dobro znaju da su izdani od svoje gospode, i da im je njihova izdaja omogućila uspješan otpor.
Stoga je sada vrijeme da se odluči što će se dogoditi nakon propasti fašizma, da li će, naime, fašizam biti uništen ili će pod ovim ili onim izgledom postati vukodlak. Jer, dok Crvena armija već sama svojim pobjedama radi na zahtjevima porobljene radničke mase, dok na tome već rade milijuni pod vodstvom komunističke partije, kapitalistička gospoda pokušavaju svim sredstvima već danas stvoriti stanje za stvaranje podloge povratka na prijašnje stanje, protv narodnog gospodstva. Oni dijele narod, i pripremaju mu nove lisice. Stoga rade otvoreno ili skriveno protiv naroda, protiv Sovjetskog Saveza, protiv partizana i protiv komunističke partije koja vodi ustanak.
Mnogi oficiri četničkih grupa nisu htjeli intervenirati u borbu, i misle da još nije vrijeme. Tek kada su partizani imali velike uspjehe i oslobodili velika područja zemlje /Jugoslavije/ počeli su sudjelovati /u borbi/ ali i tada ne svi iskreno, i jedan dio njih je pripremio početak izdaje. Narod ih je smatrao iskrenim borcima sve dok se nisu pokazali istinskim izdajicama. Pokušali su partizanima zabiti nož u leđa. Podlo su ih napali, mučili i ubijali su kao krvoločni fašisti, ili su ih razoružavali i izručili Nijemcima (Valjevo). Tri tjedna trajale su u Srbiji bratoubilačke borbe koje partizani nisu željeli ali koje nisu mogli spriječiti. Srpski partizani uništili su te nove neprijatelje čiji je vođa sjedio na dva stolca, održavajući veze sa Englezima, ali isto tako s Nedićem /srbijanski predsj. vlade/ i Nijemcima. Ali ako je taj neprijatelj likvidiran, svejedno je igrao jednu ulogu. Četnici, mali broj koji se svjesno nalaze pod zapovjedništvom tih izdajničkih oficira /kraljevske vojske Jugoslavije/ i veći broj zavedenih seoskih četnika – zaboravljalju svoj stav prema okupacijskoj sili, i dok su partizani s njima morali prekinuti, Nijemci su za to vrijeme mogli pripremiti svoju veliku ofenzivu protiv partizana. U toj neravnopravnoj borbi su partizani izgubili oslobođene gradove u zapadnoj Srbiji, ali niti su bili pobijeđeni, a još manje uništeni. Danas, međutim, sve partizanske jedinice u Srbiji stoje, ne samo na svome području, nego su i ojačale. Jedinica iz Kragujevca broji trenutno 1.500 boraca, isto tako jedinica iz Valjeva. /Navedene partizanske jedinice stajale su u tom trenutku u istočnoj Bosni, a ne u Srbiji./
Ali, narodni neprijatelji nisu mirovali. Neki oficiri, vođe četnika, nisu išli iskreno s partizanima, nego su išli za pljačkanjem, umjesto da sudjeluju u narodno-oslobodilačkoj borbi. Dok su se partizani borili, ovi su išli zanjima i držali se u pozadini gdje su palili, krali i sve ljude ubijali. Ovim ubojstvima, i bacanjem žena i djece u vatru otjerali su u vojsku ustaša i one muslimane koji nisu bili na ustaškoj strani, a koje (muslimane) štite Srbi dok ih partizani čak i podupiru. Tako na pr. su četnici u šehovičkom okrugu, kojega su partizani oslobodili, činili što ih je volja, pljačkali su muslimane tako da je 200 muslimana, koji su do sada podupirali partizane, otišlo u Kladanj kako bi se borili protiv nas, i sada su postali ustaše. Zar to nije zločin protiv srpskog naroda?
Ti oficiri nisu ni prijatelji svojih vojnika, niti bosanskih Srba, niti seoskih četnika. Oni odstranjuju sve oficire, komandante bataljuna i postavljalju svoje ljude koji čine što ih je volja. Srpski seoski četnici počinju uviđati gdje ih njihove vođe polako odvode.
Postoje odjeljenja četnika koji su prošli izobrazbu neposredno za pljačkanje tako da mnoge jedinice danas stoje jedna nasuprot drugoj. Sam srpski narod je opljačkan i u fočanskom je okrugu ogorčen na četnike u kojima su prvo vidjeli svoje osloboditelje koji su onda počinili grozna zvjerstva nad srpskim i muslimanskim stanovništvom, i grozna pustošenja. Ali, tako je to kada se gradove ne oslobodi žrtvovanjem nego ih se dobije na poklon. /Nad srpskim stanovništvom u Foči četnici nisu počinili zvjerstva nego je navedeno stanovništvo u pravilu sudjelovalo u zvjerstvima nad muslimanskim stanovnicima Foče i fočanskog okruga./
I te četničke vođe tvrde da se bore protiv ustaša. Ali, srpski narod želi otvorenu borbu protiv ustaša, ono zahtijeva s pravom da ustaše kao i svi drugi fašistički neprijatelji budu uništeni. Možemo li ustaše uništiti ako ih ne uništimo u Hrvatskoj?
Partizani nisu u Srbiji niti u Bosni u sukobu sa četnicima. Suprotno, sve su činili da njihova borba bude zajednička. Držali su se dogovora sa četnicima sve do zadnjega. Ali kada ih četnici napadaju moraju se partizani braniti kao što su se u Bosni ovih dana mogli uvjeriti neki oficiri. Tim borbenim i hrabrim četnicima, vojnicima i vođama, partizani nude bratsku ruku, te su za iskreno drugarsko zajedništvo uvijek spremni. Oni progone samo pojedinačne pljačkaše i izdajice koji pljačkom i izdajom dovode u pitanje cjelokupnu nacionalnu borbu.
Antinacionalna gospoda i izdajnički oficiri lažu Srbe da se bore za kralja i „otadžbinu“ /domovinu/. U posjedu smo pisma jednog oficira, jednog četničkog komandanta u kojemu on navodi da je obavijestio talijansko zapovjedništvo o prolasku naše proleterske brigade, i zaključuje pismo slijedećim riječima: „Vjerom u Boga, kralja i otadžbinu!“ Tako služi Talijanima u ime Boga, kralja i domovine kao špijun protiv narodnih boraca, Srba i Crnogoraca. On nije ni za kralja a još manje za domovinu /Jugoslaviju/ nego je za Hitlera i Mussolinija. Takvi tipovi računaju sa bedastoćom u narodu, ali varaju se. Pobjeda nad ustašama i okupatorima je blizu: srpski narod u Bosni i Hercegovini pokazati će oficirima da isto kao i narod u Srbiji zna tko mu je prijatelj a tko neprijatelj. Neka se sada odluči, i odlučio se, što se vidi posebno iz toga da svi srpski seljaci u Bosni odobravaju kada proleterske brigade strijeljalju Nedićeve agente, a pljačkaše i dezertere razoružavaju. Ako želi da bude oslobođen, ako želi bolju i sretniju budućnost, onda će ići zajedno s partizanima, onda će ići s proleterskom brigadom.
Prva proleterska brigada /iz Srbije/ kao udarna snaga narodno-oslobodilačke borbe sastoji se od srpskih i crnogorskih boraca.
Sada započinju i u Bosni zajedno sa bosanskim partizanima nepomirljivu borbu protiv okupatora, protiv ustaša i svih izdajica. Oni nisu protiv četnika, niti su protiv iskrenih /srpskih/ oficira /kraljevske vojske Jugoslavije/, već su protiv izdajničkih oficira koji su se bosanskim partizanima nametnuli /kao komandant 1. proleterske brigade, i poslije 1. Jugoslavenske armije, Koča Popović, koljač iz Teznog kod Maribora 1945./, kao i protiv ubojica i pljačkaša koji su napustili front i pljačkom i nasilnim činima pustošili pozadinu, narodu i vojsci uništavali zalihe, i na taj način stvarno služili okupacijskoj sili kao pomoćnik u uništavanju narodno-oslobodilačke borbe. Borili su se paralelno sa Crvenom armijom, tom slavnom vojskom sovjetskih radnika i seljaka, koji jedini donose svim narodima Jugoslavije oslobođenje. Oni su svjesni da za srpski narod i druge narode Jugoslavije i Europe nema drugog spasa ako ne budu išli zajedno sa sovjetskom Rusijom, jer samo tako mogu osigurati svoju budućnost. Svjesni su da srpski narod i drugi narodi Jugoslavije mogu pobjedu izboriti samo u zajedničkoj borbi s drugim narodima nasuprot zajedničkog neprijatelja.“

08.11.2007. u 14:18 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 08.11.2007.

Titov dokumentirani "antifašizam"

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link