crniblogkomunizma

nedjelja, 28.10.2007.

ZAŠTO JE UHIĆEN PROGONJENI NOVINAR ŽELJKO PERATOVIĆ?

Najoštrije i odlučno je potrebno osuditi uhićenje i optužbu novinara ŽELJKA PERATOVIĆA, danas prvi novinar i br. 1 u borbi za slobodu medija, pravnu državu i demokraciju, i inače jedan od rijetkih novinara koji nije oportunist poput mnogih njegovih kolegica i kolega koji okreću glavu čim zagusti, te koji su skloni pisati u skladu s očekivanjima aktualne vladajuće politike ili neodgovorne parlamentarne opozicije koja u biti puše u isti rog kao vlast. Da ne bude zabune, vladajući i parlamentarna opozicija zalažu se za ulazak RH u EU jedino zato da svoje lukrativne saborske mandate zamijene za fotelje u Europskom parlamentu gdje je plaća deset puta veća nego ionako previsoka plaća saborskih zastupnika.

Gospodin Peratović spada u red onih novinara koji se bave istraživačkim novinarstvom, a to nije sposoban biti svaki novinar. Stoga bi svaka redakcija trebala drhtariti od pomisli da li se takav jedan vrijedan novinar želi pridružiti nekom mediju, kao kada svjetski nogometaš određuje koji će profesionalni klub počastiti transferom. Međutim, u Hrvatskoj je drukčija situacija nego u zemljama zapadne demokracije. U Hrvatskoj redakcije zaobilaze novinara Peratovića jer je Peratović „vruć krumpir“. Nakon angažmana u „Globusu“, i „Vjesniku“, novinar Peratović je „slobodni novinar“, što znači da je bez posla i da ga nitko ne plaća, a pitanje je da li uopće dobiva neki honorar. On je zaista u pravom smislu te riječi neovisan, a čak i kad bi bio zaposlen u nekoj redakciji, opet bi spadao u neovisne novinare. To je dokazao.

Povodom njegova nedavnog uhićenja, i krim-obrade nad njim, kao da je kakav kriminalac, mnogi mediji dokazali su u Hrvatskoj da spadaju samo u tzv. neovisne medije, a u stvarnosti podilaze vlastodršcima, čak i gaze po vlastitim kolegama. Primjer za takvu tvrdnju su neki novinski naslovi o Peratovićevom uhićenju koji su sugerirali kao da je Peratović unaprijed kriv jer nisu navodili navod da je „navodno“ odao državnu tajnu. Zna se da se nešto može nekome dokazati jedino na sudu, da li je ili nije kriv, a do tada je svaki optuženi navodno „kriv“ ili navodno „nevin“. Glavni urednici televizija su također pokazali da im je milija vlast nego jedan hrabar novinar. Praktički je jedinu djelatnu pomoć g. Peratović dobio od NOVE TV. Zbog prirode posla kojim se novinar Peratović bavi, i te kako je važna podrška NOVE TV, jer u srazu sa bivšim vodećim djelatnicima nekadašnje moćne i zloglasne jugoslavenske službe državne sigurnosti, u slangu zvana UDBA, bivšim udbašima je najdraže kada žrtva, koju nagaze, ostane u medijskom mraku. Onda se njihov „trijumf“ pretvara u delirij.

U čemu je problem u vezi novinara Peratovića? Ono o čemu on sam piše i govori: istražuje ubojstvo pokojnog Milana Levara, koji je ubijen 2000. godine kao haaški svjedok, ali ne kao svjedok tipa Stjepana Mesića, nego kao hrvatski rodoljub i vitez, a i inače se radi o hrvatskom branitelju i časniku Hrvatske vojske koji je skidao krinku s udbaških likvidacija za vrijeme velikosrpske agresije. Cilj udbaških likvidacija je bila osramotiti hrvatski narod, i Republiku Hrvatsku prikazati kao neofašističku i anti-srpsku zemlju. Na pr. za ubojstva određenog broja Srba u Gospiću 1991. godine, oko četrdesetak na broju, optuženi i osuđeni su general Mirko Norac, i Tihomir Orešković, šef kriznog stožera u Gospiću. Za vrijeme riječkog suđenja, krema CRO-UDBE, Josip Manolić, i Josip Perković, svjedočili su u korist tužiteljstva, iako su obojica trebali, da je pravde, sjediti na optuženičkoj klupi. Nakon što je Gojko Šušak umro, Manolić pokojnika optužuje kao predstavnika tzv. desne i radikalne neoustaške frakcije u hrvatskoj politici i slično. Međutim, brat od Tihomira Oreškovića je u vrijeme navedenih ubojstava radio u kabinetu Josipa Perkovića i Gojka Šuška, u Zagrebu. Tihomir Orešković bio je navodno samo produžena ruka Josipa Perkovića. (Naravno, kad zagusti, onda se suradnike ostavlja na cjedilu.) A tko je Josip Perković?

Josip Perković je bio nekadašnji šef Drugog odjela zagrebačke Udbe u SFRJ, zadužen za likvidaciju hrvatskih emigranata. Njemački ga specijalni sud za državni terorizam traži, preko tjeralice Interpola, zbog osnovane sumnje da je 1983. sudjelovao u likvidaciji Zagrepčanina, i nekadašnjeg direktora jednog sektora INE, g. Stjepana Đurekovića, koji je ubijen zato što je napisao tri knjige koje je objavio u Njemačkoj. U knjigama je iznio kritiku na račun korumpiranog jugokomunističkog društva i titoističke polit-elite, što je zasmetalo korumpirane jugoslavenske komuniste u vrhu SKJ i SKH. Poslije je Udba lansirala laž da je Đureković navodno otuđio jedan tanker s naftom od INE, navodno ga prodao na Zapadu i novac stavio u svoj džep. Međutim, postoji osnovana sumnja da je navedeni novac otuđio sin od šefa CK SKJ, Špiljka. Nakon lažnih tzv. prvih demokratskih promjena 1990. je Josip Perković, umjesto da je od hrvatske pravne države pozvan zbog kršenja ljudskih prava iz vremena jugoslavenskog socijalizma, vrtoglavo doživio vertikalni uspon u karijeri. Postao je šef vojno-obavještajne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, i to nakon što je iz te službe otjerao njena osnivača, g. Dragu Frančiškovića. Nakon što je F. Tuđman smijenio Perkovića sa položaja šefa vojne obavještajne službe SIS, Perkovića prima na rad u svoj kabinet ministar obrane Gojko Šušak, i to na položaj savjetnika ministra. (Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. je cijela krema nekadašnje jugoslavenske Udbe iz Socijalističke Republike Hrvatske, i iz Beograda, ušla u strukture nove vlasti, i to na poziv Franje Tuđmana i Josipa Manolića.)

Josipa Perkovića izvrsno je opisao njegov poznavatelj Drago Frančišković u razgovoru za „Hrvatsko slovo“ od 10.11.2006. u članku pod naslovom „Zadaje li to Mesić preko Perkovića odlučujući udarac Šušku?“, naglasivši da se radi o izuzetno nečasnoj osobi koja slobodi i neovisnosti Republike Hrvatske za vrijeme velikosrpske agresiji nije dopronijela koliko je crno ispod nokta, naprotiv. Pored toga je g. Frančišković naglasio da u Republici Hrvatskoj njene „demokratske“ vlasti nisu rasvjetlile cijeli niz političkih ubojstava odnosno likvidacije, od Ante Paradžika, preko Blaža Kraljevića i njegove pratnje, do Reihl Kira, i drugih rodoljuba i hrvatskih branitelja, a za koja postoji osnovana sumnja da je Josip Perković u iste involviran, i to u zapovjednoj funkciji. (U nerasvijetljena ubojstva spada i likvidacija Milana Levara, koji se obratio hrvatskoj javnosti u svom političkom testamentu, povjerivši ga predsjednicima svih parlamentarnih političkih stranaka, ali niti jedna kukavica od nazovi predsjednika stranaka ga nije objavila nakon Levarova ubojstva, osim predsjednika Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslava Parage.)

Nije nemoguće da je Peratovićevim uhićenjem iz sjene dirigirao moćni Josip Perković, za kojega je navedeni Frančišković još naglasio da Perković raspolaže mikro-filmovima s kompromitirajućim materijalima kojima ucjenjuje sve vodeće vladajuće političare u Hrvatskoj.

U Uredu predsjednika Republike Hrvatske zaposlen je na mjestu savjetnika za nacionalnu sigurnost Perkovićev sin Aleksandar-Saša, i moguće je da je ured predsjednika instrumentalizirao MUP i državno odvjetništvo da za Perkovića obavi prljavi posao. Perkoviću se tako i tako fućka za ugled jer ne ide na izbore, ali mu je zasigurno bitno da ušutka jednog novinara koji mu pravi probleme, istražujući njegovu tamnu prošlost. Peratović je posvjedočio da mu je Josip Perković prijetio na zagrebačkoj zaobilaznici kod restorana „Plitvice“ likvidacijom ako nastavi kritički pisati o njemu. Umjesto da je Perković dobio kaznenu prijavu, i bio kriminalistički obrađen, te procesuiran, sada se prijeti Peratoviću kaznenom prijavom. Umjesto da Perkovićev mentor Josip Manolić završi u zatvoru, jer je javno u „Večernjem listu“ nedavno priznao da je u Bjelovaru 1945. likvidirao „200 kvislinga“, kako se izrazio, odnosno hrvatskih ratnih zarobljenika (kvislinzi su bili Tito i Manolić kao eksponenti sovjetskog režima), za što ga je optužio njegov vlastiti bratić, u zatvoru je bio završio Željko Peratović. Pametnome dosta! Živimo u pseudodemokraciji u kojoj glavnu riječ vode udbaši koji preko svojih novinara stvaraju lažnu percepciju kako Hrvatskoj prijeti desničarski radikalizam kako bi njihov ljevičarski radikalizam vječno ostao na vlasti. Pitanje je, zašto premijer Sanader nije dao uhititi Josipa Perkovića? Jasno je i zašto su vladajući svih ovih godina revno odbacivali donošenje zakona o lustraciji onih bivših komunista koji su za vrijeme „druga“ Tita kršili ljudska prava, zajedno sa svojim „drugom“.

Tajni agent James Bond, 29. listopada 2007.

28.10.2007. u 20:49 • 9 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

nedjelja, 28.10.2007.

ZAŠTO JE UHIĆEN PROGONJENI NOVINAR ŽELJKO PERATOVIĆ?

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link