Objavljeno: četvrtak, 08.02.2007.

Kameni snovi

Bilo je mračno. I dosta kasno. A mjesec je sjao na nebu kao nikad prije, punim sajem. Promatrala sam to nebo, kad spustim svoje umorne oči da se odmore, veliki kameni blokovi počinju da mi padaju na glavu, na moju pamet. Blokovi, kao da su me htjeli uvrijediti, nešto mi učiniti. Teško sam disala, grlo me je stezalo, kao da gorko plačem. Kao da su mi padali milijuni kamenja, kao kiša na moje srce. Digla bih ruku da se obranim, ali uzaludno. Znoj me oblio cijelu. Odjednom, kameni blokovi su se stvorili u jednog diva koji me je počeo mlatiti. Bilo mi je teško. Nije bilo izlaza. Morala sam čekati jutro. Nisam se mogla probuditi. I tako došla zora, došlo Sunce da me spasi. Spasi od zlo kamenog diva što me bilo zlostavljalo dušu. Kad sam se probudila, kao da mi je kamen pao sa srca. Osjećala sam se kao da mogu letiti opet. Bila sam slobodna. Naravno, uhvatila me je nesreća, baš kao i gripa.
Image hosting

Image hosting
- 18:47 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.