Blank. Trenutno je naslov posta ''Blank'' jer nemam ideje što da napišem i o čemu da pišem. Ponekad se dogodi da imam nešto reći i napisati mišljenje o nečemu, ali danas nemam. Zapravo, već duže vrijeme nemam. Od zadnjeg posta, ustvari. Zato ga vjerojatno toliko dugo nije niti bilo. Ne vjerojatno, sigurno. Dok sam pisala proteklih sedam rečenica, valjda je sedam ako dobro brojim, nekako sam došla do spoznaje da sam i sama Blank. Iznutra. Možda je do promjene godišnjeg doba, jer sada polako dolazi faza nekog mirovanja, neko depresivno stanje, pripreme za dugi period spavanja, ali u meni je nešto prazno. Ima perioda kada osjećam veliku tugu bez ikakvog logičnog objašnjenja i razloga. Pogotovo sada, kada sam sretno udana, kada sam saznala da ću postati teta po treći puta, kada radim posao gdje sam vikendima i praznicima slobodna, kada odem van granica Hrvatske kada god mi se ukaže prilika. A i dalje neka neobjašnjiva, TUGA. Samu sebe uhvatim u tom osjećaju, pokušavam se trgnuti, ali ne ide. Pretjerano sam emotivna u zadnje vrijeme i to me, iskreno, pomalo već smeta. Nemam razloga za tugu, a opet je tu. Već duže vremena vreba i svako malo me zaskoči, ali sada me već drži neki duži period i nekim danima je toliko jaka da bez opravdanog razloga počnem plakati, jer osjećam taj nagon. Volim vjerovati da je to samo zbog promjene godišnjeg doba i da nije dugotrajno, jer ne bi bilo dobro da je. Kako bi rekao netko poznat : ''Proći će. Ili neće. Jedno od to dvoje.'' U zadnje vrijeme volim biti optimista pa ću biti i ovaj puta i nadati se da će biti ovo prvo. Da će proći...