HELLO!!!!!!
Evo napokon sam našla vremena da napišem novi post!
Prvo ću vam napisati nešto o jednom prijatelju s kojim trenutno ne pričam!
Neću spominjat ime,ali svi će znat o kome je rijeć i nadam se da mu niko neće reć za ovaj post!
Ovako počinje priča....
Bilo je to prošle školske godine,drugo polugodište,mislim da 5.mj,četvrtak,veliki odmor!
Taj dan smo imali tzk i dečki su si donesli loptu za nogomet jer im školska nije dobra,a lopta je bila od tog Prijatelja!
On i još jedan dečko cijeli su se odmor napucavali s tom glupom loptom i par puta su pogodili curu s kojom ja sjedim i mene je to užasno živciralo,
tak da sam im uzela loptu i šiknula ju kroz prozor!
Taj prijatelj je doslovno pošizio (kao da se lopti može šta dogodit...),izgovorio mi je svakakve rijeći i htio me napucat loptom kada sam se okrenula,al nije uspio.Taj tren,kad me htio napucat me najviše pogodio,jer smo si stvarno bili dobri,a on mi je to napravio,osjećala sam se kao da mi je zabio nož u leđa.Zbog toga mi je bilo jako krivo i osjećala sam se užasno!
Nakon toga,sve se promijenilo između nas,totalno smo prestali komunicirat,više ga nisam mogla ni pogledat jer je totalno pao u mojim očima.
On nije htio ništa samnom,a isto tako ni ja s njim.
I tako se naše prijateljstvo raspalo,ako je uopće ikad i postojalo s njegove strane.
Ja barem priznam da sam i ja djelomično kriva zbog toga,a on ne želi.
I tako smo mi krenuli u 3.razred,od toga je prošlo već oko 4mj,ali moja ljutnja nije prestala,jer jednostavno se ne mogu ponašat kao da ništa nije bilo.On je samo par puta pito frendicu,da jel se ja još ljutim i zašto,a ona mu je jednostavno rekla da je bezobrazan i da se ja zato još ljutim.Nakon toga nisam se uopće obazirala na njega,a ni on na mene.Do sada,kad je već prošlo oko 5-5 i pol mj, smo možda progovorili dvije riječi i to onak nešta sa da i ne!
Neki dan su mi cure rekle da se na njemu vidi da se želi pomiriti samnom i da mi stalno pokušava prići,al da se ja držim kao da me nije briga!Ja u to uopće ne vjerujem šta one kažu.Ali mene je briga i to jako,ja samo od njega želim čuti nekakvu ispriku ili da mi nekako kaže ili pokaže da mu je žao zbog svega šta se dogodilo,ali ja ne vidim ništa na njemu da upučuje na to da mu je žao,jer je on pre ponosan da bi se nekome ispričao!
Najteže mi je zato jer JA toliko žalim,a on ni malo.
Cure su mi rekle da on možda ni ne zna zašto se ja ljutim,ali pa mogo je pitat nekoga,da mu je stvarno stalo,ali njemu nije i to je najbolnija!
A šta ću,morat ću to trpit i dalje,jer ja kad se s nekom posvađam,ne popuštam lako,pa kad sam tvrdoglava i ne mogu si pomoć!
(Jedna napomena,ovo nema veze s ljubavi kao ljubavi,već s prijateljstvom!!!!!!!!!!)
A sada o malo veselijoj temi!!!!!!!!
SUBOTA!!!
U gradu je bilo fenomenalno!
Bilo nas je kao da je netko slavoi rođendan,a to su:Iva,Mirela,Maja,Anita,Antonija,Marinela,Nikolina,Margareta,Stela,Sabrina,Magdalena,Mia,Ana,Sajko,Kežo,Toni,Društvo dečki iz Topolovca..............i još puno njih!!!!!
Bilo je stvarno super!Malo smo pili i puno plesali!
Znate kak se mijenjao noćas sat sa 3 na 2,mi se nadale da ćemo ostat sat vremena duže,ali glupi bus je ipak išao po starom vremenu.
Baš je glup!
Mislim da se svi samnom slažu!?
I tak sam ja došla doma po starom vremenu oko pola 3,a to je po novom pola 2,šmrc,šmrc!
Ali našla sam ja zanimaciju,gledala sam neki horor,baš je fora,skoro sam umrla od straha,bila sam budna do 4 i spavala danas do podne!
Baš mi je lijepo!Još da nemam tolko muka u životu,uživala bi!
A da bi stvar bila još bolja,sljedeći tjedan,mislim ovaj šta sad dolazi,imamo školu samo u ponedjeljak i utorak,jer su u srijedu Svi Sveti,pa su nam spojili s vikendom!Kak zakon,5 dana doma,taman da si malo odmorimo!Mislim da nam to neće biti dosta,ali bolje išta nego ništa!
Evo mislim da sam vam se iskupila što nisam dugo pisala,ovim podužim postom,a sad je na vama red da ostavljate komentare i da mi date neke savijete!..................pusa.................
P.S.
SVJETSKI KUP
Slavlje naših rukometaša nakon sedmeraca
Hrvatski rukometaši nakon velike i neizvjesne borbe osvojili su Svjetski kup pobijedivši u finalu Tunis tek nakon izvođenja sedmeraca 33:31 (29:29, 15:13)! Još jednom su naši rukometaši pokazali svoj karakter došli do novog trofeja koji dosad nisu imali, a osvajanje Svjetskog kupa je i odlična najava za skorašnje Svjetsko prvenstvo
Finale Svjetskog kupa donijelo je nevjerojatno dramatičnu utakmicu u kojoj se pitanje pobjednika moralo rješavati kroz izvođnje sedmeraca jer je regularni dio utakmice završio neriješeno 29:29.
Iako priča o Svjetskom kupu za hrvatske rukometaše ima sretan završetak, samo nekoliko sekundi prije kraja utakmice gubili smo 28:29, no u samo petnaestak sekundi izabranici Line Červara su uspjeli preko Vukića izjednačiti nakon čega se otišlo na izvođenje sedmeraca. U redovima naših sedmerce nije pogodio tek Zrnić, dok su Džomba, Šprem, Balić i Lacković bili uspješni, a kod Tunisa su neprecizni bili Ben Aziza te Hmem, a pogodili su Touati, i Horri.
Reprezentacija................
Šola!Šola!
mmmmmmm.....Balić!!!!!
29.10.2006. | 20:00 |
3 K | P | # | ^
Malo jubavi.....
........evo jedne pjesmice,koju sam sama napisala prije nešto manje od godinu dana......
MOJ ŽIVOT
Kad smo se upoznali
bio si mi totalno antipatičan,
nikad si nisam ni pomislila
da bi mi mogao postati ovako simpatičan!
Sada,kada pomislim na tebe,
cijelo tijelo me zazebe,
koža mi se naježi poput trnova ruže,
a samo se nadam da drugi ne skuže!
Kad bi drugi za to znali,
više mi nikada ne bi mira dali,
svašta bi se pričalo za mene,
a i sve bi to došlo do tebe.
Kada bi ti znao za to,
više ništa nebi bilo isto,
bilo bi me tako sram,
jer znam,
da se ja tebi sigurno ne sviđam!
Ponekad mi je i žao zbog toga,
najviše zbog srca moga,
uvijek izabere osobu krivu,
a ja to ne bi htijela,
niti bi se zaljubit smjela.
Nadam se da ćeš brzo izač iz mog srca,
jer ono polako puca.
Ovo nije još jedna obična pjesma,
tužna i ljuta,
nego je ovo jedna moja iskrena minuta!
17.10.2006. | 21:33 |
11 K | P | # | ^
Ah ta subota.....!
Ovu subotu Stipo je slavio 17.rođendan na paviljonu.S njim je još slavio Juraj Brlić(moj prijatelj iz djetinjstva,a sudbina nas je opet spojila kad smo krenuli u srednju) i Marin Vlašić!
Dečki,još jednom SRETAN ROĐENDAN!!!!!!!
Bilo je dobro,iako ovu subotu nisam ništa pila,ama baš ništa,bravo ja,
niti sam potrošila koju kunu.
Sada počinje najzanimljiviji dio,neznam kako bih uopće započela tu avanturu.....................!
Ovako,od jedne moje frendice tata radi u policiji i reko je da će negdje bit racija
.al nije reko točno gdje,pa smo cijelu večer brinuli zbog toga.Čili smo da će bit na rokiću,paviljonu,kod gimne i u partyu.Da bi stvar bila bolja,naša pametna Marinela nije ponesla osobnu ,pa se cijelu večer bojala da ne završi u čuzi!hehehehehe!!!!!!!
Kad smo čuli da će policija doć kod paviljona,odma smo se razišli,a bilo nas je 50-ak!
Nismo znali kuda ćemo,pa smo otišli do m.d.-a,da si ovi ruknu jednu tequilu,a dok smo mi bili tamo,50 policajaca u civilu je opkolilo rokić,nitko se nije smio pomaknut i sve su pretraživali,tražili su drogu!
Umrla sam od straha!
Poslije m.d.-a otišli smo u party da se naplešemo,ali oko pola 1 čuli smo od jednog konobara da će bit racija i da je bolje za one koji su mlađi od 18 da odu van.Tako smo se opet svi razbiježali oko 15 do 1,ali nismo imali kuda ić osim u grill gdje samo tuku narodnjaci,no tu nas nisu sve pustili pa je Iva morala zvat svoju sestričnu koja tam pjeva,da nas puste.Kad smo ušli unutra,gužva je bila prevelika,pa je nas par odlučilo otić negdje drugdje!Mirela i Anita su otišle u disko,a Marinela,Maja i ja lunjale po gradu,otišle do rokića a ono rokić skoro prazan.Tam smo srele neke likove iz Pule(neke navijače koji su došli gledat utakmicu segesta:pula-3:1) koji su se izgubili i pitali nas gde je željeznički kolodvor.Nakon što smo im rekle,avantura se nastavila...
Nas tri,ko muhe bez glave krenule 2.ulicom prema a.kolodvoru,kraj nas prođe jureći auto i za njim policija i ko za vraga stanu si iza ugla gdje mi moramo proć da dođemo do busa.Maja se navirila iza ugla,i vidla policiju mi počele ko budale trčat nazat,a kak je Marinela bila u štiklama,izula ih je i trčala bosa u najlonkama!
Umirale smo od smijeha!
A najsmiješniji je bio neki lik koji je išo lijevo-desno po cesti,pa si malo prilego...i tak,ne znamo šta se s njim dogodilo!
Uglavnom,mi otišle na bus kod name i do tamo se Marinela još par puta skrivala po haustorima i iza drveća od policije.Kad smo došle kod name čule smo da racije još nije bilo,da će tak sad bit,al danas sam čula da uopće nije ni bila!
Ova subota je stvarno bila vatrena!
E da,nesmijem zaboravit spomenut jednog kolegu(neću ga imenovat)al stvarno je bio zgažen,
dobro ni drugi nisu bili puno bolji,ali ovaj je bio poseban!
Sve u svemu,bilo je baš zakon!Nas tri ko najveći kriminalci koji bježe od policije!!!!
Ova subota će ostat dugo zapamćena,mislim za cijeli život!
LUDNICA!!!!!!!
15.10.2006. | 21:49 |
4 K | P | # | ^
Hrvatska:engleska 2:0
Neznam kako bih to rekla...nema riječi,ali stvarno su popušili!
haha...ma nemam komentara,stvarno smo super...sad ponovno čekamo brazil haha:samo dođi ´kaka 
a ronaldinho
i tako eto...da i ja malo prokomentiram nogomet i da pokažem muškima da se ne kuže samo oni!
....evo jedne navijačke....
evo zore,evo dana,evo boška balabana...
ma neeeeee::ovak ide
evo zore evo dana evo mie iz ormara...
bionda viče,čuča plače a mrgan joj skida gaće.....
hehehehe...nemojte šta zamjerit!!!!!!!
to sam ja napisala(melita>pjesmu mislim)
12.10.2006. | 16:09 |
5 K | P | # | ^
Obljetnica!
Jučer je bilo točno godinu dana otkad sam bila u Gardelandu!Išla sam sa crkvom i društvo je bilo fenomenalno!Išle smo Iva,moja frendica iz razreda,Jelena,frendica iz osnovne,jedna Nina,ja,Filip i Ivek-stvarno dobri i zabavni dečki naravno bilo je tu i još mnogo ljudi ali mi smo išli zajedno po spravama,a sa nama i svećenik,pater Josip,kojeg su nažalost
,ove godine prebacili u drugu župu!
Bilo je jednostavno fenomenalno!
Sve te sprave...samo kad se sjetim,vrti mi se u glavi,ali bez obzira na sve,opet bi to ponovila jer je stvarno nezaboravan doživljaj!
Kada smo došli tamo,sve je bilo kao iz bajke i nismo se mogli odlučiti na koju bi spravu prvu išli,pa smo se odlučili na onu za koju je bio najmanji red,a kad smo sišli s nje,shvatili smo i zašto nije bilo gužve-to je bio SLOBODAN PAD,polako se uspinješ,zavezan na stolcu na visinu oko 40m,tako zavezan sjediš gore i čekaš...čekaš...i nakon 5s,padaš prema zemlji,i zaustaviš se metar,prije nego što lupiš u pod!Stvarno je....ali odlično!Od drugih sprava odlične su:ljuljačka,blue tornado i vlak smrti,a dobre su i ostale,ali ove 4 ti se urežu u pamćenje za cijeli život,ali naravno u lijepom sijećanju!
Možete mislit koliko smo bile uzbuđene da cijeli dan nismo ništa ni jele ni pile
ali zato smo na putu kući spavale ko bebe!
To sijećanje iz Gardelanda će zauvijek ostati u meni,jer takvo nešto se ne zaboravlja i iskreno se nadam da ću to moć opet ponovit!!!!!!!!!!
Ostavite mi koji komentarčić,pusa
evo vam par sličica iz garedelanda...
.....to vam je BLUE TORNADO....
....SLOBODAN PAD...
.....i LJULJAČKA...........
09.10.2006. | 22:19 |
8 K | P | # | ^
MOJE TRI NAJVEĆE ŽIVOTNE ŽELJE
Dakle,moje tri najveće želje su:
1.zdravlje cijele moje obitelji,te dug i sretan život
2.da uspješno završim srednju školu,upišem MEDICINU i jednog dana postanem doktorica
3.da si kupim MICRU kabriolet
08.10.2006. | 22:28 |
2 K | P | # | ^
Moj prvi blog
Evo za početak,reći ću vam kako sam došla na ideju da napravim svoj blog!
Većina cura iz mog razreda ima blogove,pa sam i ja razmišljala da napravim svoj,ali nisam znala kako
Danas sam bila kod frendice iz osnovne,koja se ove Jelena i ona mi je sve objasnila,jer je baš napravila i ona svoj blog,pa sve zna!Živjela ,ti meni još 100g.
I tako,nisam imala šta radit večeras pa sam otišla na net i kreirala blog!
Iskreno se nadam da će vam se svidjet!Pokušat ću pisati o što zanimljivijim temama!
08.10.2006. | 22:01 |
0 K | P | # | ^
,,a volim gledat i druge sportove,osim košarke i hokeja!
