Čemu se radovati? (uz 3. nedjelju došašća)

16.12.2006., subota

Svakodnevno čujemo o ratovima, terorističkim napadima, prirodnim katastrofama, bolestima u kojima stotine i tisuće nevinih ljudi izgubi život. Svakodnevni porast svih vrsta kriminala, mnoštvo pobačaja koji se počine svaki dan, raspadanje obitelji, nezaposlenost, opća depresija ne daju baš mnogo razloga za radost. Danas kad je čovjek najjeftinija roba i najugroženija životinja naše vrijeme sve više prima nekakvo apokaliptičko, ali beznadno obilježje. Kome se danas u borbi za opstanak još isplati činiti dobro, žrtvovati sebe za druge i opće dobro?! Danas kao da je glavno načelo carpe diem – iskoristi dan i to u kontekstu one uzmi sve što ti život pruža. Za nas kršćane to ne bi smjelo biti tako!

Ono po čemu se mi trebamo razlikovati od drugih je kršćanska nada – iščekivanje ponovnog dolaska Gospodina Isusa Krista i njegov konačni sud; to nas treba radovati. Prvi kršćani, a među njima posebno vrijedi istaknuti sv. Pavla, vjerovali su da će Krist ponovno doći još za vrijeme njihovog naraštaja, te ih je ta vjera nosila i u progonima i u mučenjima. Njihov život sastojao se u toj radosnoj nadi. Radosno su iščekivali Kristov konačni sud, pobjedu dobra, Božjega milosrđa i pravednosti. Kroz povijest, osobito srednji vijek, Kristov dolazak sve se više promatrao kao dies irae – dan srdžbe, a kršćanski Bog sve više kao strogi sudac. I danas se teško otarasiti tog pogrešnog viđenja Boga, koji nam se, upravo suprotno, objavio u Novom zavjetu kao ljubav (1 Iv 4, 8b). Tako je iščekivanje tog radosnog dana i konačnog susreta s Njim postalo strahovanje od suda i izbjegavanje svake pomisli na taj dan.

Umjesto takvog stava, Pavao nas danas poziva da zauzmemo pravi kršćanski stav:

Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu (Fil 4, 4-7).

I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje. U svjetlu te nade temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti dobivaju smisao, a svakodnevna, bezobzirna trka za prolaznim biva smještena u drugi plan, kamo joj je i mjesto. Iščekujući radosno Dan Gospodinov, dan u kojem će se sve nepravde ispraviti, spremnije ćemo podnositi tegobe današnjice, jer nas čeka vječna sreća u Bogu. Krist nam je već svojim uskrsnućem pokazao da zlo i smrt nemaju zadnju riječ! U ovom došašću, kad se pripremamo slaviti uspomenu na prvi Gospodinov dolazak, pokušajmo sebi posvijestiti radost njegova drugog dolaska i konačnog susreta s njime u vječnosti, kad će biti novo nebo i nova zemlja (Otk 21, 1), kada ćemo biti oslobođeni sve ljudske prolaznosti i nedostatnosti.

Iščekujmo taj dan radosno kličući: Dođi, Gospodine, Isuse! (Otk 22, 20c)

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

16.12.2006., subota

Čemu se radovati? (uz 3. nedjelju došašća)

DRAGI PRIJATELJI!

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL