Objavljena prva enciklika pape Benedikta XVI.

27.01.2006., petak

„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“ – ovim riječima iz Prve Ivanove poslanice, započinje prva enciklika pape Benedikta XVI., pod naslovom „Bog je ljubav“ (Deus Caritas est), koja je 25. siječnja 2006. predstavljena u Tiskovnome uredu Svete Stolice, a koju je Sveti Otac potpisao na Božić, 25. prosinca prošle godine. Sveti Otac sâm objašnjava svrhu svoje prve enciklike – a to je pokazati čovječanstvu veliku novost Božje ljubavi. Bog „osobno voli“ svoje stvorenje – piše Papa. To je ljubav koja ne napušta nikada, pa ni onda kada je iznevjerena; to je ljubav koja prašta. To je otajstvo Križa – Bog toliko voli čovjeka da ga, i sâm postajući čovjek, prati sve do smrti, i na taj način pomiruje pravednost i ljubav. Mi smo povjerovali u oduševljenu Božju ljubav – napisao je nadalje Papa. I to znači da na početku kršćanskoga života ne postoji neka etička odluka ili neka velika ideja, već susret s događajem, s Osobom, koji životu daje novi obzor, a s time i odlučujući smjer. Vjera nije teorija koja se može prihvatiti ili odbaciti. Ona je nešto vrlo konkretno - ona je kriterij koji odlučuje o našem načinu života. U vremenu u kojemu su neprijateljstvo i pohlepa postali velesile, i u kojem smo svjedoci zloporabe religije sve do klanjanja mržnji, sama neutralna racionalnost nije u stanju zaštititi nas. Trebamo Boga živoga, koji nas je ljubio sve do smrti – kazao je Sveti Otac u ponedjeljak, prikazujući encikliku sudionicima skupa o ljubavi, koji je organiziralo Papinsko vijeće Cor Unum. U središtu je, dakle, ljubav, riječ koja je često zlorabljena – primijetio je Papa, te istaknuo razliku između erosa, „svjetovne“ ljubavi, odnosno ljubavi između muškarca i žene, i agape, odnosno ljubavi temeljene na vjeri. Međutim, agape nije protiv erosa – istaknuo je Papa – nije protiv tjelesnosti; štoviše, te dvije dimenzije valja uskladiti. Želio sam pokazati čovječnost vjere, čiji je dio i 'eros', odnosno čovjekov 'da' tjelesnosti stvorenoj od Boga, odnosno 'da' koji u nerazrješivome braku između muškarca i žene pronalazi svoj oblik ukorijenjen u stvaranje. U braku se također 'eros' pretvara u 'agape', odnosno, događa se to da ljubav prema drugome ne traži više sebe, već postaje briga za drugoga, raspoloživost na žrtvu za njega, te otvaranje za dar novoga ljudskog života. S druge strane, čovjek ne može uvijek samo darivati, on treba također i primati; treba uvijek ponovno crpiti iz onoga izvora iz kojega izviru rijeke žive vode, odnosno Isus Krist, iz čijega probodenog srca izvire Božja ljubav. Prava novost Novoga zavjeta nije u novim idejama, – napisao je Sveti Otac – već u samome liku Krista koji pojmovima daje tijelo i krv – i to je nečuveni realizam. To Božje djelovanje poprima dramatični oblik u činjenici da u Isusu Kristu sâm Bog traži izgubljenu ovcu, odnosno izgubljeno i trpeće čovječanstvo. Euharistija nas pak privlači Isusovoj ljubavi, koja postaje ljubav prema bližnjemu. Doista, sjedinjenje s Kristom istovremeno je sjedinjenje sa svima onima kojima se On daruje. Ja ne mogu imati Krista samo za sebe – napomenuo je Papa – mogu mu pripadati samo u jedinstvu sa svima onima koji su postali, ili će postati njegovi. Stoga, tkogod me treba, i ja mu mogu pomoći, on je moj bližnji. A konačni će se sud odnositi upravo na ljubav – podsjetio je Papa – Isus se poistovjećuje s gladnima, žednima, strancima, siromašnima, bolesnima i zatvorenicima. U njima susrećemo Isusa, i u Isusu susrećemo Boga. Međutim, zapovijed ljubavi se ne odnosi samo na kršćane pojedince, već i na kršćane kao zajednicu; odnosno, ljubav je dio poslanja Crkve, kao i slavljenje sakramenata i navještaj Riječi. Crkva tako na konkretan način upravlja svoju ljubav prema svim potrebitim ljudima, kao i onima koji trpe. To je humanitarno djelovanje koje ne treba miješati s oblikom socijalne pomoći, i koje treba biti neovisno od stranaka i ideologijâ. Bog je taj koji nas u dubini potiče da ublažimo bijedu. Tako u konačnici, Njega samoga nosimo u svijet trpljenja. Što Ga svjesnije i jasnije donosimo kao dar, toliko će djelotvornije naša ljubav promijeniti svijet i pobuditi nadu koja nadilazi smrt. Karitativno djelovanje treba poticati Kristova ljubav, i treba ga jačati neprestanom molitvom u živome susretu s Bogom. Došao je trenutak da se istakne važnost molitve pred aktivnošću i prijetećem sekularizmu brojnih kršćana koji se zalažu u karitativnome radu. Sveti je Otac encikliku završio zazivom Djevici Mariji, uzoru čiste ljubavi koja ne traži sebe, već jednostavno voli. Njoj povjeravamo Crkvu i njezino poslanje u službi ljubavi. Nju molimo da nas nauči prepoznati i ljubiti Isusa kako bismo postali sposobni za istinsku ljubav, te bili izvor žive vode usred ožednjeloga svijeta – stoji na koncu prve enciklike pape Benedikta XVI.

Preuzeto s: www.oecumene.radiovaticana.org/cro/index.asp[/I]

- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL
POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.

Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

27.01.2006., petak

Objavljena prva enciklika pape Benedikta XVI.

DRAGI PRIJATELJI!

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL