Tebe tražim...

subota, 31.12.2005.

NOVA...

... nek Vam je sretna ...

31.12.2005. u 23:19 • 3 Komentara • Print • #

SAN NOVOGODIŠNJE NOĆI

Nova godina se bliži.
Njena želja za zbližavanjem
nezadrživa je i ne možete je izbjeći,
ma koliko vam išla na živce ....

31.12.2005. u 02:11 • 0 Komentara • Print • #

31. prosinca

Na zadnji dan građanske godine, na Staru godinu, slavi Crkva blagdan Svetoga pape Silvestra. On je ušao i u našu staru hrvatsku božićnu popijevku »Narodi nam se Kralj nebeski«, koja pjeva: »Silvestar papa k njim se pridruži (naime svecima koje slavimo kroz božićnu osminu), koga na nebesih okruniše.« U svome životu mnogo toga je vidio i doživio jer je živio na prijelomu dvaju razdoblja. Dok je još bio mladić, mogao je čitati na rimskom Kapitolu edikt protiv kršćana koji je izdao car Aurelijan i time započeo veliko progonstvo, deveto po redu. U zreloj dobi doživio je posljednje i najkrvavije progonstvo za cara Dioklecijana, kada su potekli potoci kršćanske krvi. No, doživio je i velik preokret – Milanskim ediktom, kojim je car Konstantin dao kršćanima slobodu i time učinio kraj krvavim progonima.

Godinu dana nakon Milanskog edikta, to jest god. 314., izabran je Silvestar za papu kao 34. nasljednik svetoga Petra, prvog pape. Svi njegovi prethodnici na Petrovoj stolici bili su mučenici, iako nije baš svaki umro izravno od pretrpljenih muka. Crkva ih slavi kao mučenike jer su živjeli u doba mučeništva, jer su mnogo za nju pretrpjeli, a većina i umrli. Kad je Crkva izišla iz katakomba, započela je s gradnjom svojih bazilika i hramova, veličanstvenih prostorija za bogoslužje. No, još važnije od toga bila je nutarnja izgradnja na koju se sveti papa Silvestar dao čitavim srcem. Za njegova pontifikata održan je i prvi opći sabor u Niceji god. 325., koji je osudio arijevsko krivovjerje. Pun zasluga za Crkvu umro je sveti papa Silvestar 31. prosinca godine 335.

Misli za Staru godinu

Na svršetku jedne građanske godine red je da se zahvalimo Bogu za sva primljena dobročinstva. Zato se danas u svim župnim crkvama upriličuje i takozvana zahvalnica, pobožnost kod koje se pjeva »Tebe Boga hvalimo«! Bog je onaj kome dugujemo prvu i najveću zahvalnost jer od Njega dolazi svaki dobar dar, kako kaže sv. Jakov apostol u svojoj poslanici: »Ne varajte se, ljubljena braćo moja: svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja od mijene. On nas dragovoljno rodi riječju istine, da budemo prvenci među njegovim stvorenjima« (1,16–18).

Da izrazimo svoju zahvalnost prema Bogu možemo se poslužiti i ovom molitvom:

Predobri Bože! Na svršetku ove godine dolazim k Tebi da Ti zahvalim na svemu što si mi udijelio prošle godine.

Zahvaljujem Ti ponajprije za nebrojene milosti i duhovne darove od kojih sam ja tek neznatan dio primijetio i osjetio. Zahvaljujem Ti da si mi tolike molbe dobrostivo uslišao, da si tolike moje zablude popravio i tolikim me rasvjetljenjima, spasonosnim opomenama i duhovnim utjehama obasuo.

Zahvaljujem Ti, nadalje, i na milostima vremenitog života, osobito da si me i ove godine očuvao na životu, iako sam svojim grijesima toliko puta zaslužio da mi ga oduzmeš, kad sam ga tako često zlorabio. Hvala Ti na tolikim drugim dobročinstvima: za zdravlje, za sreću i slogu u obitelji, za uspjeh u pothvatima i blagoslov u vremenitim stvarima!

Zahvaljujem Ti, napokon, Bože moj, i na darovima koji su me bolno pogodili. U duhu žive vjere i djetinjeg predanja gledam u njima Tvoju očinsku ruku jer znam da ih je Tvoja dobrota poslala za moj popravak i duhovno dobro. Daj mi samo predanje u Tvoju svetu volju i strpljivost da u svemu i po svemu, što me zadesi, Tebe proslavim i dušu svoju spasim!

Ti si me, eto, Gospodine, prošle godine tako divno vodio: znao si dobrostivo sputavati moje strasti, obuzdavati neuredne težnje, raspršivati strah, olakšavati žalosti, tješiti me u potištenosti, jačati u slabosti. Budi i sljedeće godine moja snaga da Ti vjernije služim i što savršenije ispunim Tvoju svetu volju, pa došlo što mu drago! Ti si uza me, pa čega da se bojim? U Te se, Gospodine, uzdam, neću se postidjeti dovijeka.

Druga misao koju želimo dozvati u pamet na kraju godine jest naša dužnost da si dobro ispitamo savjest kako smo se služili darovima i dobročinstvima koja smo primili od Boga. Pa ukoliko pronađemo nevjernosti, propusta, zloupotreba, dobro je da se od srca pokajemo i zamolimo Boga da nam oprosti.

Zahvalnost i kajanje – to su nam na današnji dan najpreče i najsvetije dužnosti. Ima mnogo toga u prošloj godini na čemu se moramo Bogu zahvaljivati, ali isto tako i mnogo toga zbog čega se moramo kajati.

Stara godina doziva nam također u pamet veliku istinu o prolaznosti vremena. Sve prolazi i nestaje na tom svijetu. Nije dobro da onda na tako nesigurnom terenu gradimo svoju životnu sreću. Nitko lud ne gradi kuću na mostu jer se na njemu ne stanuje, već samo preko njega prelazi. Ovaj je život kratak i prolazan i stoga se ne smijemo ovdje ugnijezditi kao da ćemo vjekovati. U tu svrhu opominje nas apostol narodâ:

»Braćo, ovo vam kažem: vrijeme je kratko. Preostaje da i oni koji imaju žene žive kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se raduju, kao da se ne raduju; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer prolazi vanjski oblik ovoga svijeta« (1 Kor 7,29–31).

Na današnji dan godine 1640. malo prije ponoći umirao je u francuskom selu La Louvesc veliki pučki misionar sv. Franjo Regis iz Družbe Isusove. Posljednje riječi, koje je upravio svome subratu, bile su mu: »Ah, brate moj, kolika sreća! Kako zadovoljan umirem! Vidim našega Gospodina i Mariju koji mi otvaraju nebeska vrata.« Još je uspio izmoliti: »U ruke Tvoje, Gospodine, predajem duh svoj!« – i pobožno je preminuo.

Kako sretna smrt! Tako su umirali sveci. Oni su znali dobro živjeti pa su znali dobro i umrijeti. Oni se nisu neuredno prilijepili uz zemaljska dobra pa im rastanak s ovim svijetom nije bio težak. Neka i nas svojim primjerom nauče dobro živjeti, neka nas nauče Gospodinu sveudilj zahvaljivati, neka nas uče pokajanju za

31.12.2005. u 01:41 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 28.12.2005.

Bajka o mišiću i ševici

Ispod međe na toj strani
odakle je u kraj dolazilo sunce,
živo je miš.
Jednom je tuda proletjela ševica
i zamolila miša radi ljubavi Božje za jedno zrnce.
Kakav ti je život, rekao je miš.
Sama si kost i koža i poneko pero na tebi,
dovoljna ti je plaća prosjaka,
te po visinama samo polijećeš.
Dragi moj mišiću, odgovorila je ševica.
Imaš krzneni kaputić, krov nad glavom i zrnjevlje u ostavi,
ali što ti slutiš o visinama tamo gore?

Iz knjige Nisam bio heroj

28.12.2005. u 02:58 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 27.12.2005.

Priča nad pričama...

O svakoj osobi se može ispričati priča...

Koja je vaša?

Jeste li ikada na trenutak zastali i razmislili o tome kako se vaša životna priča uklapa u cjelokupnu sliku čovječanstva?

Priča nad pričama je priča o životu.

To je i Božja priča i naša priča... istkane su zajedno i prožete Božjom dobrotom prema nama...

...nismo li u mislima Božjim od koljena do koljena...

27.12.2005. u 00:29 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 25.12.2005.

****

Narod
koji je
u tmini
hodio
svjetlost vidje veliku;
onima što mrkli kraj smrti obitavahu
svjetlost jarka osvanu.

25.12.2005. u 22:46 • 2 Komentara • Print • #

BOŽIĆ

Božić neka nam je sretan i blagoslovljen! Danas čovjekoljubivost kuca na tvoja vrata. Prije gotovo 2000 godina rodio se Bog među nama. u čežnji za čovjekom i spreman za čovjeka ne samo živjeti nego i umrijeti. Danas je rođendan Sina Božjega, danas želimo podignuti molitvu, čašicu i srce u čestitki Isusu iz Nazareta za njegov rođendan. Danas se rodila nada koju više nitko ne može uništiti. Na današnji dan, ove noći i ovog dana rodila se ljubav, sišla je pravda među nas, pojavila se Božja čovjekoljubivost na zemlji. Ovo je dan u kojemu je Bog postao povijesno opipljiv i vidljiv, kada je počeo šetati našim cestama i dvorištima, kad je počeo stanovati u našim kućama i domovima i boraviti u našim domovinama. Ovo nije naš dan, nego Božji dan. Ovo je Bog učinio za nas blagdan, svetkovinu, svečanost.

Božićne pjesme i ugođaj, prštavost svjetlucavih ukrasa na trgovima, kućama i u stanovima, okićeni borovi i radost djece, slama i miris jela, neka čudesna radost na licima ljudi, puni stolovi i puna srca znak su ovog velikog događaja. Izvanjsko će slavlje izblijedjeli, božićne pjesme će utihnuti, nestat će bogatstvo našeg božićnog stola, iznijet ćemo božično drvce, ali će ostati u srcu sjaj Boga, mirisat ćemo njegovo milosrđe, dobrotu i vjernost, znat ćemo da nas je Bog zagrlio i da ćemo zajedno s njime čitav život moći pjevati, da ćemo uvijek moći biti čisti i slobodni, da u našim stanovima više nismo sami, da našim poslovima on, zajedno s nama, upravlja, da je u našem tijelu s nama, da nas on prati i kroz smrt. Ovo je dan pobjede čovjeka nad nečovjekom, pobjede mira nad ratom, pobjede praštanja nad osvetom, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem. Ovo je dan velikog jubileja za čitavo čovječanstvo, dan povratka kući, Ocu, životu. Ovo je dan kad je izgubila smrt, kad su izgubili zločinci i grijeh.

Ovaj dan je dokaz da postoji Bog, da je on dokučiv, da je među nama i da voli čovjeka. Sva dostignuća tehnike, civilizacije, kulture, znanosti i uopće čovječanstva, nisu ni na trenutak izblijedila sigurnost Boga u njegovu Božiću i njegovu rođenju, nego naprotiv rasvijetlila, produbila i proširila činjenicu da je Bog povijesno postao čovjekom, da je ostavio povijesne tragove među nama, da Isus Krist živi i pobjeđuje u nama i u svijetu svako zlo, smrt, grijeh, zle duhove, bolesti i nedaće. Mitologije svijeta bile su samo znakovi, a Isus Krist je stvarnost. Mitologije su sjena i čežnja čovječanstva, a Božić, rođendan Isusa Krista, jest ispunjenje svih čežnji. To je svjetlo, to je život, to je ostvarenje.

Božić je ponuda tebi i meni. Bog u svojem povijesnom dolasku čovječanstvu kuca sada na naša vrata, traži da toga postanemo svjesni, da o tom razmišljamo, u to se udubimo, i kada nas uvjeri, da objeručke prihvatimo tu stvarnost i počnemo je živjeti, onako kako je to htio Bog kad je stvarao svijet i nas. Zato je Božić osobna poruka čovjeku, ali to je osobni dolazak tebi i meni kao osobi Boga. Mi smo mu važni. Ti si Bogu dragocjen, zbog tebe je sišao na zemlju, zbog tebe je spreman i poginuti samo da bi te izvukao iz pakla, muka, bolesti, rata, prog-naništva, beznađa i smrti. Danas Bog od tebe traži bar jedan znak, ispruženu ruku, želju, ili tvoj veliki: da.

Trinaest stoljeća naša hrvatska domovina i ovo podneblje slavili su Božić. Ova zemlja natopljena je krvlju naših predaka, u njihovu slobodu smo mi ušli, njihovi grobovi su korijeni naše budućnosti, oni su nam namrli Božić, slavlje, običaje ali prije svega stvarnost da je Bog došao na zemlju i da na njoj pobjeđuje svatko tko s njime sklapa savez. Božić je stoga dvadesetstoljetna i trinaeststoljetna poruka baš nama. To je povratak našim korijenima, našoj snazi, to je naša duhovna obnova. Treba doživjeti lepršavost naših liturgijskih crkvenih slavlja, ali i one raspjevane ili skromne ljepote u svakom domu, u svakoj obitelji. Potrebno se zagledati u dječje oči, blagosloviti prirodu, životinje i biljke, i zahvaliti nebu što smo još ovdje. Ovo je dan čovjekoljubivosti. Pruži nekome ruku pomirnicu i ruku dobrote, pruži nekome čašicu ili komadić jela, podaj nekome bar komadić svojih osjećaja, srca i dobrote. Tako ćeš ti sam postati Božić i njegovo slavlje. Tada će se Božić u tebi i na tebi ispuniti. Tako ćemo domovinu učiniti sretnijom, punijom blagostanja, mira i slobode. Neka te danas blagoslovi nebo preko sjećanja na betlehemsku štalu i dijete u njoj rođeno za sve nas. Sretan ti i blagoslovljen Božić.

Tomislav Ivančić

25.12.2005. u 00:17 • 0 Komentara • Print • #

subota, 24.12.2005.

BADNJAK

Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je napose bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito ovezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim Polnoćkajelima, i unošenjem badnjaka i slame kad — barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja vešer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: "Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju vaznim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku.

24.12.2005. u 00:40 • 1 Komentara • Print • #

petak, 23.12.2005.

Petak

Nauči se prihvaćati poraze.
Ako radiš ono što si pozvan raditi, ne boj se!
Uvijek će biti netko tko će te htjeti baciti na zemlju!
Ne daj se.
Ali i poraze prihvaćati jest mudrost!
Budi drag prema onima koji su povrijeđeni!
Nauči otkriti volju Gospodina koji dolazi !!!

23.12.2005. u 00:22 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.12.2005.

Četvrtak

Danas ispričaj svojoj djeci, svome prijatelju, nekome dragom..., SVOJU ŽIVOTNU PRIČU! Molim te učini to!

22.12.2005. u 00:17 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 21.12.2005.

Srijeda

- Budi spreman. Bog nikada ne dolazi u naše živote dvaput na isti način. Otvori oči. Ove godine više nego ikada. Molim te! Maranatha, dođi Gospodine Isuse!

21.12.2005. u 00:21 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 20.12.2005.

Utorak

Danas sjedi uz božićnu štalicu.
Josipu je Bog govorio preko sna.
On ga je prepoznao.
Pomoli se danas za vođe našeg naroda.
Sve koji odlučuju o njegovoj sudbini.
Da, za njih se pomoli.

Bože, vodi nas,
čuvaj nas kao narod, kao one koji te vole

20.12.2005. u 00:15 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.12.2005.

NAVJEŠTENJE

SAMO SLIKICA KOJU SAM UKRAO OD PRIJATELJA STJEPANA MOŠKATELA iz katekizma za Rome...

19.12.2005. u 00:20 • 0 Komentara • Print • #

PRIJATELJSTVO

... S NAŠE vjeronaučne RADIONICE...

Bog šalje svoga anđela u galilejski grad Nazaret.
Čini se gotovo neprihvatljivo našim ušima da Bog šalje anđela u maleni, gotovo nepoznati galilejski grad.
Mi bismo htjeli da se ono bitno i važno događa u nekom velikom gradu, u nekom poznatom središtu, pod svjetlom reflektora, naočigled svima.
E da, no to nije logika Božjeg djelovanja.
Bog uvijek iznova iznenađuje svojom brigom i svojom upućenošću na marginalno, na zanemareno u svim našim promišljanjima i očekivanjima. Upravo ta činjenica nama daje jedno veliko ohrabrenje i radost.
Spasenje ne dolazi kroz ljudska mjerila veličine i važnosti nego se pokazuje kroz drukčiju logiku djelovanja na koju smo pozvani biti pozorni u ovim danima priprave za proslavu svetkovine Kristova rođenja.
Krist naš Bog biti će s nama, u našoj župnoj crkvi, u našim kapelama, u našim srcima.
On želi doći u srca mnogih, ali ne želi biti nasilan i grub, ne želi biti nametljiv i dosadan. On jednostavno želi biti s nama,
danas,
sutra,
prekosutra,
svaki dan.
Otvorimo mu svoje srce i dajmo da u i preko nas djeluje.

klikni na sliku i ... dobit ćeš dar...

19.12.2005. u 00:17 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 18.12.2005.

4. NEDJELJA DOŠAŠĆA

-Nedjelja je danas.
Zašto je nedjelja poseban dan.?
Što je nedjelja tebi?
Ovu nedjelju pred Božić ostani doma.
Budi samo s onima koje voliš.
Nemoj žuriti nigdje!
Ljubav ne trpi odgode!

Moli Gospodina da te nauči poniznosti, kako bi bio velik u jednostavnosti
klikni na sliku za poklon tebi....!

18.12.2005. u 00:16 • 0 Komentara • Print • #

subota, 17.12.2005.

Subota ...

Učinite danas nešto za zajednicu,

župu,

za vašu širu obitelj,
ponudite vrijeme, pohodite nekoga.
Danas nemojte biti sebični u ljubavi, u vremenu...

u srcu.

Sebičnost ne donosi ništa dobra.
Kralju naroda, daj nam svoj mir.

17.12.2005. u 00:15 • 1 Komentara • Print • #