Ispod međe na toj strani
odakle je u kraj dolazilo sunce,
živo je miš.
Jednom je tuda proletjela ševica
i zamolila miša radi ljubavi Božje za jedno zrnce.
Kakav ti je život, rekao je miš.
Sama si kost i koža i poneko pero na tebi,
dovoljna ti je plaća prosjaka,
te po visinama samo polijećeš.
Dragi moj mišiću, odgovorila je ševica.
Imaš krzneni kaputić, krov nad glavom i zrnjevlje u ostavi,
ali što ti slutiš o visinama tamo gore?
Iz knjige Nisam bio heroj
Post je objavljen 28.12.2005. u 02:58 sati.