subota, 26.01.2008.

Novosti u svijetu tame

Stanovnici svijeta tame bili su jednostavni i nadasve pasivni ljudi. Pošto su bili posve nezainteresirani jedni za druge, gledali su svoja posla i pokušavali biti što dalje od drugih ljudi. Njihov život bio je miran i po njihovom mišljenju, prekrasan.
No, jednoga dana dogodi se nešto vrlo čudno - naime, u njihovom normalnom, jednoličnom i sivom svijetu pojavio se jedan suncokret. Taj suncokret bio je toliko nemiran, stalno je okretao svoju malu glavicu, tragajući za nečim većim.. nečim što stanovnici svijeta tame nikad nisu vidjeli. Potpuno je remetio mir u njihovom savršenom svijetu, pa su ga se oni htjeli čim prije riješiti.. No..kako su zaobilazili sve, mislili su da će to napraviti netko drugi.. I tako se suncokret i dalje okretao stvarajući nemir u svijetu tame. Tražio je sugovornika, ali svi su ga zaobilazili, tu i tamo čak ga i lupajući po njegovim krhkim laticama. Nakon nekog vremena pristupi mu dijete tražeći svoju zalutalu loptu. Suncokret ga upita: Što tražiš? Loptu.-odgovori dijete sramežljivo. S kim se igraš? -Sam. Ja nemam prijatelja. Možemo se dogovoriti-odgovori suncokret. Vrati se opet kada pronađeš prijatelja, i ja ću ti vratiti tvoju loptu.
Prošlo je neko vrijeme, a dijete se vratilo sa svojim prijateljem. Odmah počinje zahvaljivati suncokretu. Ne želim više svoju loptu, sad imam prijatelja s kojim se mogu igrati! Suncokret mu odgovori: Svaki put kad izgubiš nešto, osjećaš kao da si izgubio dio sebe. Ali ako to uspiješ nadomjestiti nečim vrednijim, osjećat ćeš se kao da je taj dio tebe vraćen, i još je veći i bolji.

Ljudi su vidjeli djecu kako se igraju i slijedili njihov primjer. Svijet tame polako se pretvarao u svijet zajedništva i prijateljstva.


[Zahvaljujem grupi ''Mysterion'' na inspiraciji]

srijeda, 16.01.2008.

Pričajmo malo o meni

Dakle..željeh vam obznaniti nešto jako važno, ali možda bu na kraju ispalo da i nije toliko važno.. Joooj koja filozofija..
Pa..puno ljudi me u zadnje vrijeme pita … [ i sad tu dolazi moja baka i pjeva mi neku pjesmu za pijance..nemam pojma.. i nekaj govori da ja živim na Marsu (ali ne, ja sam ipak na Veneri).. i priča o nekim parama i smije se.. velim vam ja.. ja se nje bojim.. (neki dan mi je pričala o dečku jednom, kak je on super i sve to..LOL..ona bi mene ženila..) No, neću sad o tome.. samo me je to malo sad odmaknulo od mojih misli..]
Da nastavim.. puno ljudi me u zadnje vrijeme pita kaj hoću za rođendan (mislim, stvarno..kako nemaštovito..) I sad vam ja lijepo velim.. Hoću jedan laptop, može neka mazda, mp4, tv, hoću da mi neko plati putovanje u Španjolsku i Irsku, možda i Australiju jednog dana.. I tak..
Sve ja to hoću..no, ali da vas ne prestrašim, ja to ne trebam.. :)

Hm..možda ipak.. razveselilo bi me nešto drugačije, nešto posebno samo za mene.. Nešto što se ne dobiva svaki dan, nešto što nije prolazno.. ono što ostaje zauvijek u sjećanju.. originalno..
Trebam vaše osmijehe, vašu podršku, vaše ruke, zagrljaje, savjete, trebam vaše prijateljstvo.. Materijalno nije trajno.. a ja želim ono trajno.. Tak da se ne morate opterećivati s onim materijalnim.. Jer koliko got razmišljam o tome što trebam, stvarno.. ali stvarno imam sve..
Imam sve materijalno..

No, dobro..dosta o tome.. Želim vam poslati pozitivnu energiju i punooo dobrog raspoloženja (bar polovicu raspoloženja koje ja imam danas)..

:)

ponedjeljak, 07.01.2008.

Nestat će sjaj? Samo si misli..

Prošle godine na blogu sam se prisjetila svih ljudi koji su obilježili moj životu u 2006.g. Ovaj put ponovno ću to napraviti..
Od događaja bi željela istaknuti izlet u Gardaland sa svojim razredom, nezaboravno ljetovanje s Jacom i Sinijem (tu su bili još i Ivan, Marko, Jan, Didac, Raquel, Eddy, Elena, Ivana, Danijel, Miro, Mihaela i Pszemek), Ne smijem zaboraviti ni more sa Nelicom, nastup sa Žakom, slikanje sa Tarikom, Jacino vjenčanje, paragleiding, Hladno Pivo, nekoliko cool feštica koje su mi ostale u prekrasnom sjećanju (Matejin i Andrejin rođendan posebno…), onda posjet Mateji i Suzani, susrete sa starim frendovima i duuuuuuge razgovore sa Teom i Lelom. :)

Pa.. Kad već spominjem Teu i Lelu.. Cure, vama se posebno želim zahvaliti. Vi ste te koje trpite sve moje ispade, vi ste te koje znate kad nekaj ne valja, vi ste te s kojima mogu sjediti cijeli dan, ne progovoriti ni riječi, a nakon toga se osjećati ko da sam upravo vodila najbolji razgovor u životu. Hvala vam.

Nela. Ti bi isto mogla biti uvrštena u ovo gore, ali ja znam da ti želiš nekaj posebno :) ..pa evo. Ti si moj čuvar. Moj bodigard. HEHE. Spuštaš me na zemlju kada previše maštam- vraćaš me u stvarnost. Paziš da ne budem povrijeđena. Razmišljaš realno kad ja nisam u stanju. Kaj se prijateljstva tiče, imaš visoke standarde. Točno znaš kaj očekuješ od prijatelja.. Zapamti, nemoj zaboravljati te standarde samo da bi neke osobe i dalje mogle prolaziti pod tvoje prijatelje… One će se potruditi da zavrijede tvoje prijateljstvo..ako ga stvarno žele.. ;)

Mateja.. Hvala ti kaj me voliš i kaj mi još uvijek vjeruješ..

Ti si tu
Uvijek
Da se izgubimo u Zagrebu
I da sjedimo na kiši
I pijemo neko vino-fuj
I da padnemo u nesvijest (yet to come)

Ti si moja prijateljica
Hvala ti

Johnny :):):) Mislila sam da bude ovo najjednostavnije, ali..najduže sam razmišljala. Sjetila sam se savršene usporedbe: Da mi neko ponudi mogućnost snimanja dueta sa Robbie Williamsom ako prestanem pričati s tobom, rekla bi im: ''Fak of glupani jedni, zemite si Williamsa, nedam vam Johnnyja.'' :) Tak otprilike.. Nemoj nikad zaboraviti svoj ''Nemaš problema'' i svoj ''NOT'' i NEMOJ zaboraviti da me nesmeš gledati kad imam solo dionicu, jer bi se Ana mogla ozbiljno naljutiti dok ja prasnem u smijeh. :) I da.. računam na onaj dogovor o besciljnoj vožnji.. :)

Želim još reći hvala Ani, koja je moj uzor.. Osoba puna energije, strpljenja, sa jasno određenim ciljevima u životu.. Fakat ti se divim Anchy.. Dalje, Mario..mislim da ti nikad nisam rekla hvala za pjesmu :) Hvala mom bratu, koji je uvijek tu za mene..i naravno, njegovim frendovima koji su predivni (Tihomir i Darko). Hvala Suzani koja je tu za mene.. u školi.. stalno.. Kiki, koja me sluša prek telefona.. Bernardici koja ima povjerenja u mene i koja mi priča sve.. :)

Moram reći hvala i osobi koja ovo ne čita.. Osobi koju sam upoznala na moru, osobi koja me užasno podsjećala na nekog tko je meni jako bitan. Svojom originalnošću, stavovima, buntovnošću i neprilagođavanju nekim društvenim normama obarala me s nogu i zauvijek će imati mjesto u mom sjećanju.





I namjerno ostavljeno prazno mjesto za nekoga.

Sretno svima u novoj 2008.godini..