Stanovnici svijeta tame bili su jednostavni i nadasve pasivni ljudi. Pošto su bili posve nezainteresirani jedni za druge, gledali su svoja posla i pokušavali biti što dalje od drugih ljudi. Njihov život bio je miran i po njihovom mišljenju, prekrasan.
No, jednoga dana dogodi se nešto vrlo čudno - naime, u njihovom normalnom, jednoličnom i sivom svijetu pojavio se jedan suncokret. Taj suncokret bio je toliko nemiran, stalno je okretao svoju malu glavicu, tragajući za nečim većim.. nečim što stanovnici svijeta tame nikad nisu vidjeli. Potpuno je remetio mir u njihovom savršenom svijetu, pa su ga se oni htjeli čim prije riješiti.. No..kako su zaobilazili sve, mislili su da će to napraviti netko drugi.. I tako se suncokret i dalje okretao stvarajući nemir u svijetu tame. Tražio je sugovornika, ali svi su ga zaobilazili, tu i tamo čak ga i lupajući po njegovim krhkim laticama. Nakon nekog vremena pristupi mu dijete tražeći svoju zalutalu loptu. Suncokret ga upita: Što tražiš? Loptu.-odgovori dijete sramežljivo. S kim se igraš? -Sam. Ja nemam prijatelja. Možemo se dogovoriti-odgovori suncokret. Vrati se opet kada pronađeš prijatelja, i ja ću ti vratiti tvoju loptu.
Prošlo je neko vrijeme, a dijete se vratilo sa svojim prijateljem. Odmah počinje zahvaljivati suncokretu. Ne želim više svoju loptu, sad imam prijatelja s kojim se mogu igrati! Suncokret mu odgovori: Svaki put kad izgubiš nešto, osjećaš kao da si izgubio dio sebe. Ali ako to uspiješ nadomjestiti nečim vrednijim, osjećat ćeš se kao da je taj dio tebe vraćen, i još je veći i bolji.
Ljudi su vidjeli djecu kako se igraju i slijedili njihov primjer. Svijet tame polako se pretvarao u svijet zajedništva i prijateljstva.
[Zahvaljujem grupi ''Mysterion'' na inspiraciji]
Post je objavljen 26.01.2008. u 22:28 sati.