nedjelja, 26.11.2006.

Oproštajka

Jučer sam imala dilemu..veliku.. šizila sam.. bezveze, doduše..ali.. Oproštajka: ''Da?'' Ili ''Ne?'' Zvala sam Nelu, zvala sam Ljerku, Kiku, Mateju.. Sve su mi rekle isto: ''Ma znam kak ti je, budeš preživjela.''.. Nije doduše neka pomoć, ali.. to sam i sama, moram priznati, znala.
I na kraju je ispalo super.. Zapravo, zadovoljavajuće dobro.. Bilo je.. hm.. zanimljivo.. Jaako zanimljivo.. Hehe..
Pozdrav svima..

subota, 18.11.2006.

O Prijateljstvu i Ljubavi

(namjerno napisano velikim početnim slovima)

…Odgovaram ja prošle godine engleski (rasturam, naravno) i pita mene profesorica: ''Who/what is a real friend?'' I u tom trenutku me pogodilo nekaj, i velim ja: ''I don't know.'' Shvatila sam da to ne znam objasniti na hrvatskom, a kamoli na engleskom. Odtad sam puno razmišljala o tome, tko su zapravo pravi prijatelji u mom životu. I uvijek dođem do zaključka, odnosno-čim više razmišljam, tim mi postaje jasnije da nikad ne možeš znati tko ti je pravi prijatelj. Zapravo hoću reći da ti u jednom trenutku osoba može biti najodaniji prijatelj, a već u drugom te toliko povrijedi…doduše, možda ne namjerno. Jednostavno se dogodi trenutak slabosti…

No, nisam zapravo željela o tome pričati. Željela sam pokušati ukratko napisati tko su za mene pravi prijatelji… Odnosno, možda je bolji izraz najbolji prijatelji… Znači, najbolji prijatelj treba uvijek biti tu za tebe. Treba imati dovoljno živaca da sluša tvoje probleme, ali i biti uvijek dovoljno snažan da se kritički postavi prema tebi. To znači , da ti treba reći u čemu (on misli) da griješiš i kako to popraviti. Dalje, treba znati tvoje navike, tvoje želje, hirove, potrebe. Treba znati što voliš, koji ti je najbolji bend, najbolji predmet, najbolje jelo, piće, film, treba znati koje mjesto najviše voliš, treba znati koje pjesme ili mjesta ili mirisi te asociraju na nešto.. Treba znati tvoje reakcije na neke stvari, treba se smijati s tobom kad se ti smiješ (iako možda nije smiješno). Pravi prijatelj treba znati što te čini sretnim, a što tužnim, kako te razvedriti. Treba znati što želiš reći, kada ništa ne govoriš. Dovoljan je samo jedan pogled, i najbolji prijatelj ZNA. To sve što sam sada nabrojila, postiže se druženjem- provođenjem puuuno vremena zajedno i s puuuuno pričanja.

Sve je to lijepo i dobro, ali sad ja dolazim do pitanja, postoji li netko tko zna toliko toga o meni? Postoji li netko tko me želi toliko znati? Hm… ili sam previše zahtjevna..?

No, ali da se prebacim sad na ljubav. Recimo, veli meni tip da me voli. I sad ja počnem razmišljati..: ''Čovječe, kako ti ne znaš o čemu govoriš. Pa ti mene uopće ne poznaš!! '' Došlo mi je da ga pitam dal zna tko je moj najdraži pjevač, ili što želim biti kad odrastem.. Jer, sigurna sam da on to ne zna. I sad ja vas pitam, može li me onda voljeti? Ne..

Ja mislim da oni koji znaju sve one stvari (koje sam malo prije nabrojila) o tebi, da te oni neizmjerno vole.
I zbog toga bi moj odgovor na ono pitanje: ''Postoji li ljubav na prvi pogled?'' bio NE. Bar ne u mom slučaju. Osoba koju ću ja voljeti (sad govorim o pravoj ljubavi, ne prijateljskoj) će mi prije svega biti najbolji prijatelj. Pravi, pravcati, najbolji prijatelj.
I sad me zanima što vi mislite o tome svemu i ima li ovo kaj sam napisala ikakvog smisla?

-mislim da mi je ovo najdulji post do sad, pa hvala kaj ste ga pročitali…

Pozz mojim pravim prijateljima ;)

P.S. ovaj tekst napisan je u noći sa petka na subotu, odn. objavljen je naknadno..

srijeda, 15.11.2006.

Svašta..

Prvo, hvala curi s potpisom Lord give me a sign na jako opširnim komentarima.. I Vedranu..kojeg dugo već tu nije bilo.. Zapravo, svima hvala, ali njima posebno..
Htjela bi reći nešto o mom jučerašnjem posjetu bolnici.. Nedavno je na Borninom blogu bil post o jednoj curici iz bolnice.. Ali nije me post tolko pogodil, to se mora doživjeti.. Bile smo Katarina i ja (volonterke) u bolnici, na dječjem odjelu- pedijatriji.. Mi smo inače zaduženi za rad sa malo starijom djecom (osnovna škola). Ali, kad nema puno velikih, dofuraju nam malecke.. Tako su slatki.. Najviše me se dojmilo to kaj se oni tak bržo vežu za nekog.. Treba samo 5 minuta pažnju posvetiti samo njima, i odmah: ''Teta, budes me otpratila do moje sobe?'' E, taj mali Marko je tak.. ne znam izraz.. No, uglavnom.. pratile smo ga Katarina i ja do njegovog krevetića, i kad sam ušla u onu sobu, srce mi je skoro puklo.. Ti kreveti.. to su zapravo mali kavezići..Pa djeca unutra izgledaju ko mali majmuneki.. (smiješno, ali istinito). To je tako žalosno.. I stavim ja Marka u taj krevetić i odjednom se s njegovog, do tada, nasmijanog lica skrije smješak i pojavi se neki žalostan, tupi pogled.. Jao.. ja sam skoro dole opala.. Jednostavno sam ga htela uzeti sa sobom.. U tom trenutku mi je svašta prošlo glavom, ali tak sam imala neku želju da ostanem.. A jedan drugi dječak, Lovro, on.. on je cijelo vrijeme zvao mamu.. Išao je od jedne do druge tete i svima dosađivao pitanjem: ''pa di je moja mama?'' ili.. ''teta..nemoj zaključati, moja mama još nije došla''.. ''jelda da teta nebu zaključala?''. To je bilo naporno.. Ali sve je bilo ok dok netko nije spomenul da se ide doma.. Lovro je od jedamput napravil onaj neodoljivi dječji izraz lica, stisnul plave, cakane okice i suzice su mu počele teči.. ''ja nejdem doma..ja nejdem doma..ja nejdem doma..'' Znate kak to zvuči kroz plač?? Znate?? Ne znate.. Nije baš ugodno..Osjećate se bespomoćno..strašno bespomoćno..

E, i još nešto.. htjela bi se ,ovako javno ispričati Borni, i svima kojima smeta seciranje životinja.. Ona gujavica.. žao mi je.. Znala sam da ti se nebu sviđalo..sorry.. I znaš, nije da sam baš uživala u tome.. Nema šanse.. Bilo mi je zlo još dva sata poslije.. To je sve..

subota, 11.11.2006.

My heart will go on..

Je li srce dovoljno veliko da u njega stane ljubav za sve ljude?

Je li srcu dovoljno da samo daje ljubav, ili očajnički treba da mu je netko i daje?

Trebamo li od srca očekivati da bezuvjetno voli?

Možemo li zapovjediti srcu da prestane voljeti nekoga?

Je li srce dovoljno jako da izdrži pritisak?

Je li moje srce dobro? Je li vaše srce dobro?

Može li jedno srce jednako voljeti više srdaca?

subota, 04.11.2006.

Nešto o meni..hehe

Nemam inspiracije za novi post..
ali sam napisala nešto o sebi u boxu..
Pa možete to komentirati..

Primam i negativne komentare..hm..
..baš me zanima..

Tnx ;)

srijeda, 01.11.2006.

Luda sam.. zakaj uopće idem to pričati??

Za sve koji nisu bili.. u Gimnetu je bil party jučer.. I prikazivali su hororac..
Treba zadaviti nekoga ko je odabral taj film..
No, ali uglavnom..najbolji dio mi je bil:
sedi cura zavezana na stolcu..
..i u ustima ima neku napravu..
..i počne glas govoriti..
..''draga.. (ne znam kak se zvala) u ustima imaš nešto što radi obrnuto od zamke za medvjede''
..-i onda joj na tv-u pokaže kaj bu joj se dogodilo ako joj isteče vrijeme-
i veli..
..ključ kojim možeš skinuti napravu nalazi se u crijevima tvog mrtvog cimera..
..ona se okrene,
i vidi tipa kak leži iza,
..počne ludovati,
odveže se,
a timer počne otkucavati vrijeme..
..kraj tijela je bil nož..
i kaj je najbolje,
tip se počel micati..
nije bil mrtav..
i ona počne vrištati i bosti ga nožem..
krv je štrcala na sve strane..
i onda mu je izvadila crijeva..
i počela kopati po njima..
i našla ključ..
i... spasila se
al je na žalost poludela
od traume..vjerojatno.. hehe

Al mi zapravo nije smešno,
nego bolesno.. kaj ćeš..
Ljudska glupost...