subota, 18.11.2006.

O Prijateljstvu i Ljubavi

(namjerno napisano velikim početnim slovima)

…Odgovaram ja prošle godine engleski (rasturam, naravno) i pita mene profesorica: ''Who/what is a real friend?'' I u tom trenutku me pogodilo nekaj, i velim ja: ''I don't know.'' Shvatila sam da to ne znam objasniti na hrvatskom, a kamoli na engleskom. Odtad sam puno razmišljala o tome, tko su zapravo pravi prijatelji u mom životu. I uvijek dođem do zaključka, odnosno-čim više razmišljam, tim mi postaje jasnije da nikad ne možeš znati tko ti je pravi prijatelj. Zapravo hoću reći da ti u jednom trenutku osoba može biti najodaniji prijatelj, a već u drugom te toliko povrijedi…doduše, možda ne namjerno. Jednostavno se dogodi trenutak slabosti…

No, nisam zapravo željela o tome pričati. Željela sam pokušati ukratko napisati tko su za mene pravi prijatelji… Odnosno, možda je bolji izraz najbolji prijatelji… Znači, najbolji prijatelj treba uvijek biti tu za tebe. Treba imati dovoljno živaca da sluša tvoje probleme, ali i biti uvijek dovoljno snažan da se kritički postavi prema tebi. To znači , da ti treba reći u čemu (on misli) da griješiš i kako to popraviti. Dalje, treba znati tvoje navike, tvoje želje, hirove, potrebe. Treba znati što voliš, koji ti je najbolji bend, najbolji predmet, najbolje jelo, piće, film, treba znati koje mjesto najviše voliš, treba znati koje pjesme ili mjesta ili mirisi te asociraju na nešto.. Treba znati tvoje reakcije na neke stvari, treba se smijati s tobom kad se ti smiješ (iako možda nije smiješno). Pravi prijatelj treba znati što te čini sretnim, a što tužnim, kako te razvedriti. Treba znati što želiš reći, kada ništa ne govoriš. Dovoljan je samo jedan pogled, i najbolji prijatelj ZNA. To sve što sam sada nabrojila, postiže se druženjem- provođenjem puuuno vremena zajedno i s puuuuno pričanja.

Sve je to lijepo i dobro, ali sad ja dolazim do pitanja, postoji li netko tko zna toliko toga o meni? Postoji li netko tko me želi toliko znati? Hm… ili sam previše zahtjevna..?

No, ali da se prebacim sad na ljubav. Recimo, veli meni tip da me voli. I sad ja počnem razmišljati..: ''Čovječe, kako ti ne znaš o čemu govoriš. Pa ti mene uopće ne poznaš!! '' Došlo mi je da ga pitam dal zna tko je moj najdraži pjevač, ili što želim biti kad odrastem.. Jer, sigurna sam da on to ne zna. I sad ja vas pitam, može li me onda voljeti? Ne..

Ja mislim da oni koji znaju sve one stvari (koje sam malo prije nabrojila) o tebi, da te oni neizmjerno vole.
I zbog toga bi moj odgovor na ono pitanje: ''Postoji li ljubav na prvi pogled?'' bio NE. Bar ne u mom slučaju. Osoba koju ću ja voljeti (sad govorim o pravoj ljubavi, ne prijateljskoj) će mi prije svega biti najbolji prijatelj. Pravi, pravcati, najbolji prijatelj.
I sad me zanima što vi mislite o tome svemu i ima li ovo kaj sam napisala ikakvog smisla?

-mislim da mi je ovo najdulji post do sad, pa hvala kaj ste ga pročitali…

Pozz mojim pravim prijateljima ;)

P.S. ovaj tekst napisan je u noći sa petka na subotu, odn. objavljen je naknadno..