|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mogu reći šutnjom, mogu prstima
I u pijesku stopama, i u mraku usnama
Mogu čuti srcem, mogu očima
Nekim novim mirisom, nekim novim okusom
Zauvijek, promijenilo se sve
Odjednom ti,
U jutru što kraj mene drijema, ti,
a činilo se nikog nema, ti,
odjednom ti u kapi kiše, ti,
a činilo se nikad više..
Mogu vidjet kožu, mogu mislima
To se samo dogodi, i bez riječi pogodi
Zauvijek, promijenilo se sve
Skupilo se vrijeme,
U jedan dan..
Dan u kom' se budim i osjećam...
em>
Parvus Gollum - hm..jedan jako (smesni) super lik iz 3.f
Nela - draga osoba.. jedna od naj frendica;nebrete je se rijesiti..nikad :)
Mala Tejcica - my very best friend.. Nema vam tu rijeci za opisati.. Samo vam se pojavi i odmah vam uljepsa dan.. Pozitivno stvorenje.. :) I love her very much..
Patuljcica - cura iz 3.i
Lucy - Lucijaaaa :)
Helena - cura iz 3.i, zabavna je..
-Fallen Angel- - Suzana :) Jako je volim
tuzna_cura - nema je vec dugo..
Lord give me a sign!!! - cura luda za nogometom; iz Zagreba
Svijet pisane rijeci - samo ime govori
Bojan - 2.b razred Gimne VZ.. decko savrseno pise.. to morate citati..
Ivanna :) - cura s kojom sam pjevala jedno vrijeme..
Maleni Jura - dobar prijatelj iz osnovne..osjecajna dusica
..rabel.. - moja polusestricna :)
Lejla - my second very best friend, zaljubljena do usiju/i jace :)
Danas sve isparava..
A ja zelim nemoguce..
Uvijek zelim nemoguce..
My ICQ number 486190445
E-mail: curly_angel@net.hr --tu mi se mozete javiti
Moji frendovi :)
Moja Lelach..
Johnny..the man ;)
Ana.. who's the boss?
Moj brat.. strašno sam ponosna na njega..
Tea.. srce moje :)
Prvo, hvala curi s potpisom Lord give me a sign na jako opširnim komentarima.. I Vedranu..kojeg dugo već tu nije bilo.. Zapravo, svima hvala, ali njima posebno..
Htjela bi reći nešto o mom jučerašnjem posjetu bolnici.. Nedavno je na Borninom blogu bil post o jednoj curici iz bolnice.. Ali nije me post tolko pogodil, to se mora doživjeti.. Bile smo Katarina i ja (volonterke) u bolnici, na dječjem odjelu- pedijatriji.. Mi smo inače zaduženi za rad sa malo starijom djecom (osnovna škola). Ali, kad nema puno velikih, dofuraju nam malecke.. Tako su slatki.. Najviše me se dojmilo to kaj se oni tak bržo vežu za nekog.. Treba samo 5 minuta pažnju posvetiti samo njima, i odmah: ''Teta, budes me otpratila do moje sobe?'' E, taj mali Marko je tak.. ne znam izraz.. No, uglavnom.. pratile smo ga Katarina i ja do njegovog krevetića, i kad sam ušla u onu sobu, srce mi je skoro puklo.. Ti kreveti.. to su zapravo mali kavezići..Pa djeca unutra izgledaju ko mali majmuneki.. (smiješno, ali istinito). To je tako žalosno.. I stavim ja Marka u taj krevetić i odjednom se s njegovog, do tada, nasmijanog lica skrije smješak i pojavi se neki žalostan, tupi pogled.. Jao.. ja sam skoro dole opala.. Jednostavno sam ga htela uzeti sa sobom.. U tom trenutku mi je svašta prošlo glavom, ali tak sam imala neku želju da ostanem.. A jedan drugi dječak, Lovro, on.. on je cijelo vrijeme zvao mamu.. Išao je od jedne do druge tete i svima dosađivao pitanjem: ''pa di je moja mama?'' ili.. ''teta..nemoj zaključati, moja mama još nije došla''.. ''jelda da teta nebu zaključala?''. To je bilo naporno.. Ali sve je bilo ok dok netko nije spomenul da se ide doma.. Lovro je od jedamput napravil onaj neodoljivi dječji izraz lica, stisnul plave, cakane okice i suzice su mu počele teči.. ''ja nejdem doma..ja nejdem doma..ja nejdem doma..'' Znate kak to zvuči kroz plač?? Znate?? Ne znate.. Nije baš ugodno..Osjećate se bespomoćno..strašno bespomoćno..
E, i još nešto.. htjela bi se ,ovako javno ispričati Borni, i svima kojima smeta seciranje životinja.. Ona gujavica.. žao mi je.. Znala sam da ti se nebu sviđalo..sorry.. I znaš, nije da sam baš uživala u tome.. Nema šanse.. Bilo mi je zlo još dva sata poslije.. To je sve..