ponedjeljak, 26.05.2008.

Zbogom osnovnjak!

Pozdrav najdraži čitatelji, javljam vam se opet malo. Da, znam, trebala sam i ranije, ali eto...
S vremena na vrijeme napišem poduži post, makar se tada neki žale da je predugo.
I,da, hvala na komentarima, skoro zaboravih!

- - -
Prošla mi je firma, krizma - kako god želite! Bilo je super, rado bih ponovila to sve skupa - od ceremonije u crkvi do 'ceremonije' doma.. Ali okej, događa se samo jednom. Sada se mogu udati :P
Da vam malo pokažem slike haljine sa firme...
Haljina je bila sjajnog materijala, nešto slično satenu, možda i je bio saten, sa valovima na kraju sa detaljem mašne. Srebrno crne pruge.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Eto, toliko o firmi i haljini.. Neću puno pričati, nabrajati u potankostima.. opisivati detalje.. Samo sam spomenula, stavila par fotkica. Nadam se da vam se haljina sviđa.. Pošto je bez naramenica, imala sam gore i crni bolero, malo je puhalo...

- - -

Eto, kako bi rekao naš Frenky - sitno se još broji do kraja, i da, još malo i zbogom osnovnjak!
Falit će mi, naravno.. Ne mogu samo odmahnuti rukom na 4 godine koje smo proveli zajedno kao razred, s nekima sam i cijelih 8... Mnogo je uspomena prošlo kroz ovih 8 godina osnovne škole, i makar mi je drago što ću zakoračiti na novu stepenicu života, u srednju školu, jedan novi stupanj zrelosti, a još mnogo važnije i obrazovanja, ne mogu zaboraviti sve ove godine ne samo učenja, već i druženja i upoznavanja novih prijatelja...Početak ozbiljnog života, izbor budućeg zanimanja.. Jedno veliko kolo sudbine koje moram okrenuti i odvrtjeti u životu. Nije lagan izazov, zar ne? Mnogima je tako.. Mnogo djece ove godine završava 8 razred.. Mislim da je današnjim generacijama najteže izabrati srednju školu... Trogodišnju, četverogodišnju?! A zašto ne ići za čime nas vodi srce. Najgore je kada si prisiljen izabrati školu koja ti se ne sviđa, zanimanje koje ne bi htio raditi.. Najgore je odlučivati sada, kao još nezreo čovjek i neiskusan po pitanju života... Teške muke ovih dana.

- - -

Idem na prijemni ovaj četvrtak za medijskog tehičara. Držite fige svi da prođem jer stvarno želim u tu školu! Uopće se ne mogu odlučiti u koju srednju školu bih išla, što bih poslije radila? Razmišljala sam i o fizioterapeutu ali.. mislim da su to puki snovi...
I ništa, čekat ćemo rezultate, dal sam prošla ili ne. Ne želim se previše nadati, ne želim se nadati u prazno, ako ne prođem. Možda još jedna želja, a ne san. Jer ako su snovi, mogu ih ostvariti.. .Ali želje - samo željeti... Ili se varam?!

Nadam se da ću donjeti odluke za sva svoja pitanja, nedoumice.. To je ono što bih naviše htjela trenutno u životu.. Jedan od životnih ciljeva.
Želim dostići neke svoje granice. I prestići ih. Želim iznenaditi sebe.. i na kraju i biti svoja! Ne otići dalje od svojih ambicija. Želim ostati ja!
Do sljedećeg posta - Puse!

Vaša Marty


20:20 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.