nedjelja, 17.02.2008.

Nepreboljeno...

Image Hosted by ImageShack.us


Vračanje na isto. Plakajući noćima zbog njega, puka obečanja da neću više gledati, misliti, voljeti... Vratilo se. Poput hladnog vjetra upila mi se u kosti ona praznina onog dana kada sam ga 'prestala voljeti'. Nisam. Vratila se je i vatra u mojim obrazima na njegov pogled. Riječi bez zvuka na pokoji njegov slučajan dodir ili riječi upućene meni.
Preteško je voljeti.

Znam li što je ljubav? Mislim da mogu odgovoriti potvrdno na ovo pitanje.
Ne znam iskazivati emocije jer ne znam što je ljubav?Znam. Zašto me toliko boli neuzvračenost da moja bol izvire i preljeva se u kristalnim slapovima niz moje lice?
Ne osjećam ljubav jer je ne poznajem? Znam. Ne poznajem ljubav. Ali zašto onda osjećam sve posljedice, one boli i muke koje proživljavam kada gledaš ono što nisam ja? Kada voliš ono što nisam ja? Kada nisi samnom...

Ljubav.

Nosim je. I znam da bih učinila sve za tebe. Podnjela i ove patnje koje mi neznajući nanosiš. Boli iznutra koje cjepaju moje srce. I one kristalne slapiće koji se slijevaju s vremena na vrijeme - znak slabosti na one boli, očituju se izvana.
Jer ja te...
Volim.



20:08 | Komentari (52) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.