Bezobrazno.Oh, dizajn je izdržao jedan dan. I box.
Gledam dobre i loše strane toga što sam bolesna.

Mislim da se pretvaram u ciničnog idiota.

Ali sada ću stvatno, stvarno pokušat da mi blog izgleda ovako malo duže vrijeme. ali stvarno.

Razmišljam o tome što govorim drugima a ne mislim.Neki crno bijeli film se vrti na televiziji i u mojoj glavi.

Volim kada saznam da je neko lagao, kao u društvenim igrama i onda ga držim u šaci.

Stalno blefiram u Cluedu i gutam svježinu koja spaja.

I kako sam li ja licimjerna.

kada pričam s jednom prijateljicom o drugoj nju zovem ona koja ima baku u voltinu. i s tom koja ima baku u voltinu zajedno ismijavam gotovčeve i hitlerov znak ukrašavamo cvijetićima. bježimo od bivše profesorica iz hrvatkog i radimo anketu o petašima, dali vole više mamu ili tatu. i priča mi zgode svog brata koji je skočio na glavu u bazen za napuhavanje kad je bio mali.
a druge se bojim jer je batman.
danas jednu minuta ne vidim ništa od sunca, a drugu ga oblak pokrije.

i sada vidim da mi sestrična pušta kad si sretan od trešnjevačkih mališana na messengeru i sjetim se ljeta i kako smo svi pjevali. nije fer.

ubija me što svaki dan mjenjam raspoloženja.i svaki dan uđem u blog editor da se ispušem i odjednom ode. tako da je najbolje ovako, pisati realne stvari. realnost je česta stvar koju spominjem u zadnje vrijeme.




baš.

hoću vikend.

citiram : '' jedna osoba mi govori da sam samodopadna i sluša dječje pjesme''

Hoću si nać jedan avatar koji ću imati zauvijek.

Činjenica da me svaki put moje misli odvedu duboko u iluziju dok se zamišljam u Coney Island parku previše zauzeta vrištenjem na onim velikim roller coasterima.I osjećam se tako daleko od sebe same.
Probudi me želja za još jednim gutljajem toplog napitka dok beznadnu buljim u jedino svijetlu u zamračenoj sobi.

Potiho gledam, kroz širom otvoren prozor noćnog, leptira kako se igra sa noćnim bojama.



Drugi put ću slušati sebe jer ipak ja znam što je najbolje za mene.

Pa.. zar ne?

Definicija mojih osjećaja bi sada bilo okey.I tako je najbolje, počevši da imam stvari za koje žalim, a i one za koje prije nisam znala.

(pogledala sam prvih pet epizoda šeste sezone one tree hilla. oujea)

Amelie

UPDATE :D
e pa nije čudno što sam opet sve promjenila i bit će smješno ako kažem da sam sigurna da će ovaj dizajn ostati dužee.
jučer sam pogledala seks i grad i nisam zaspala.
više definitivno neću raditi apdejte.

Ona je sada sretna.I nezna razlog, ali je sretna.I to je jedino važno.
I nako svega...ja sam sretna.Valjda zato što sam učila na greškama i po prvi put znam da se isto neće ponoviti.

Kada ti znaš da ništa više neće biti isto.

Jer ipak dušo, mislim da smo pretjerali.



Dotrčat ću do cilja kao pobjednik i suspregnuti cerekanje.Sve s vremenom.
Mi smo ipak samo djeca koja se igraju skrivača dok puni mjesec osvjetljuje noć.

I nešto malo milozvučne glazbe i svijet se čini predivan.Dok iluzija još radi.

Idem se igrat sa svojim sretnim mislima i tek opranom kosom.


(da, znam da sam gupa što stalno mjenjam izgled bloga, a znate kakvi su ljudi.i nisam se bila pohvalila na jubilarnom postu.)

Amelie.

U zadnje vrijeme mi polazi za rukom hvatanje tramvaja, mirni snovi.Ne zaboravljam ništa, čak sam se sjetila kupiti Čokoladu koju želim tooliko dugo pročitat.Naučila sam se čak praviti glupom i da ništa ne kužim.
Ali opet se sve svodi na mirisne svijećice i kestene.
I slušam Smithse.

Idem sad ispit zadnju zalihu kapučina kojeg sutra neće biti.

Čak ni Martin Mystere nije tako loš.



Hoću ovakvu kapu, željno se nadam ovakvoj noći i sigurna sam da bi počela vjerovat u ljubav na prvi pogled da vidim nekog s ovakvom košuljom.

Od malih nogu želim živjeti u nekom predivnom mjestu u Francuskoj i imati set šalice kao što je ova.Želim uživati u cvijeću i nositi crveni ruž.Napisati knjigu i snimiti filmove.


Prestani lagati samoj sebi, to ti je loše, znaš.

nešto poput Update:
mislim da znate da sam ja ona glupača koja stalno mjenja izlged bloga.
Bratić mi je reko da je Morrissey bioseksualac neki uvrnuti i sada neznam dali da mu vjerujem jer mi je ispriče toliko gluposti između ostalog da je i r.l.stine gej.
E pa sad...

Stalno sam mislila da je ključ u prijateljstvu imati sve zajedničko s tom osobom, ali nije.Kada ima toliko stvari za razgovarat i izbijanja šala i zajedničkog pisanja šalabahtera pod odmorom.
Za one koje nisu vidjeli - klik
I meni su svi uvijek govorili kako imam ljepu kosu, a meni se baš ne sviđa.Oduvijek sam htjela smeđu i rijeđu, ovakva mi je pregusta.
Danas mi je ujutro pao na pamet Zodiac i kako sam se moja sestrična boja večer kada smo pogledale taj film, a meni je bilo smješno (kako se ona bojala).Jer i da je on još uvijek živ, u americi je, zar ne.A ona se bojala da nebi došo i ubio nas kao što je bio i koliko ono, četerdeset i nekaj, ja brijem, nevinih ljudi.I bojala se kada smo pogledale novog Batmana onog lika kojem se pola face zapalilo.
I u školi je zapravo dobro.Napokon sam se pokrenula malo i poeča učiti.Nadala sam se da ću ove godine voljeti zemljopis, zbog Engleske, Irske i toga.Ali mi profesorica diže živce.
I svaku pjesmu koji stavim za alarm ujutro zamrzim ju.I svaki put, zato ne želm stavaljati drage pjesme, što sam radila jer sam mislila da će me raspoložiti ujutro.Baš.
Jučer je bio u Uvodu moj najdraži dio sa Meredith i Derekom, ono kada ga pita jel se sjeća njihovog zadnjeg poljubca :) I pala je kiša tralaalaa.
Samo mislim o Mladom mjesecu, znate zašto.

Evo jednog smajlića, nisam ih nikad stavljala



Jenny Curran: Do you ever dream, Forrest, about who you're gonna be?
Forrest Gump: Who I'm gonna be?
Jenny Curran: Yeah.
Forrest Gump: Aren't-aren't I going to be me?

I sada ću se namjerno smrzavati.I gledat ću glupe filmove.I čekati dugo na stanici.I učiti sve u zanji čas.I zaspat u roku od dvije sekunde svaku večer.I nositi stare starke.I biti paranoična.I nositi ljepe boje.I zaspati pred televizorom.I buditi se kasno.I raditi sve u žurbi.I cmizdriti jer nemam karirane hlaće.I čekati kišu.I nadati se bezveze.I razgovarati sa strancima.

ali.

I sada znam da nije uredu.nije uredu tako otići bez pozdrava.I shvatim kako je sakazam predivna stvar i da nema tebe nebi bilo isto.
Opet se onako počnem lažno nadat jer ta prokleta nada umire zadnja te po koji put već ovo radim; vjerujem u laži i pitam se dali se vrijedi samo tako skrivat ispod duge smeđe veste.
Vrištati je zapravo najbolji ljek.
Duboko sam udahnula i onda sam krenula, kao u filmovima.



ehm da - Bella's Lullaby, a Alison Pipitone je zakon.

Pogledaj dolje i vidi kako sam uredila boxeve i nemoj reći da nisu fora.

Svijet se čini tako malim kada ga držite na jednom dlanu.

Oduvijek sam bila bezbrižno djete koje je marilo samo za sebe.Ali to tada nije bilo važno,jer nisu postajala pravila i osobine.Bili smo djeca s osmjehom.Postajale su igre, kratke svađe i crtići i rano spavanje.
A gle me sad,sjedim negdje sama sa žvakom od pedeset lipa u ruci razmišljajući dali me to čini djetninjastom.Mogla sam sada igrat skrivaća sa svojim susjedom umjesto da pokušavam ostat budna zbog nespavanja.I umorna sam, od svega.Gledam ljude kako odlaze i dolaze.I od toga sam umorna.



Gle,govorim ti da me nije briga ali ti vidiš u mojim oćima da lažem i ništa ne poduzimaš.

I lako je znati da su ljudi takvi, da ne cijene ono što imaju ali je jadno kada se u to uvjerite.
I razmišljaš previše ali znaš da kada se radi o tebi da to nebi smjela raditi jer shvatiš neke stvari zbog kojih kasnije požališ, ali svejedno to radiš.
I znaš da je sve laž, ali ti svejedno vjeruješ jer jednog dana kada se to sve završi hoće li te biti briga?
I nakon svega, opet to radiš.
I znam da sam na krivom mjestu, da ne želim da sve bude ovakvo kakvo je.



Otišao si i ne vraćaš se ali ja tražim razlog idem dublje u to.Ne, nebi ni to smijela i umorna sam od toga,ali ja to svejedno radim.

Znam da sam budala što radim ovo sve i da nema koristi od toga.Ali pronašla sam zanimaciju,drugačije bi bilo da imam tri godine to bi sada sigurno bio najnoviji nastavak pokemona,tu smo gdje jesmo.
Bolno je biti realan, još je gora istina.

Moje riječi nikad nisu vrijedile.



ooo da.nikad nisam mislila da ću zbog nekog trailera osjećat takvo uzbuđenje jer su mi išli na živce što trate vrijeme u kinu na početku svakog filma.

Amelie

Boomp3.com

Ali sve je super.Kroz mene zrači neka pozitivna energija koja je tako dobro došla i stvarno, ne trudim se, ali trebala bi.
I razmišljala sam dosta kako sam ja dobra osoba, zapravo.Ne ljutim se tako često i strpljiva sam.Uvijek sam tu za nešto ali nema nikoga da bude tu kada meni treba.Moram tražiti neznam koliko da bi pronašla nekoga.Što je baš grozno jer onda mislim da sam bezveze tako dobra i da to nišra ne vrijedi.Ali ću ostati takva,zbog sebe i jer će mi kasnije trebati.



No, sada bi trebala napisati kako je jesen ali sam sigurna da su se svi već raspisali o tome i prokomentirali to dosta puta.Ali svejedno, jesen je.

I previše sam paranoična osoba i to ne volim kod sebe i neznam orgnizirati vrijeme.Govorim jedno ali radim drugo.

Mislila sam da je to samo jedan moj beznajčajan osjećaj nelagode koji nestane čim pronađem nešto drugo.Ali on traje i traje...Ili još traje nostalgija za ljetom koja je trajala dok ja nisam ni znala ili nešto nedostaje.Ali sigurno nešto nedostaje.Osjećam praznine koji me ne ispunjava nekgo tjera da me glava boli od razmišljanja.Neznam čega me je više strah, da ovaj osjećaj ostane ili da saznam što je to, a ja mrzim iznenađenja.Ili ako to bude nešto čemu sam se ja najmanje nadala.

Ali ja ipak sjedim na klupici u parku i ko zadnja glupača, smijem se.

Bezosjećajno i sarkastično,samoj sebi.Jer trebala bi se ponašat kao svako mojih godina.Razmišljat o potpuno beznačajnim stvarima poput hlača koje ću danas obuć ili kakva mi je kosa sada.Ali ja tragam za nečim potpuno drugačijim po svojim mislima jer to sve meni nikad ne pada na pamet.Ugledam u učionici iz vjeronauka kalendar na kojem je je za ovaj mjesec fotografija djevojčice slikana crno bijelo i razmišljam kako se ona sada osjeća i što prikazuje na toj slici.Kako sam ono rekla...a da, poptuno beznaćajno.



Ne očekujem previše a nadam se da će se nešto ljepo dokoditi.Ili mi je jadno kada shvatim da sam licimjerna.Glupi osjećaji se samo nagomilaju ali to su samo djelovi mene. Mda.



I shvatila sam da nije sve kao prije, a ja bi žarko željela da je.