Marketing
neznam kako dalje.
Mislila sam da je to samo jedan moj beznajčajan osjećaj nelagode koji nestane čim pronađem nešto drugo.Ali on traje i traje...Ili još traje nostalgija za ljetom koja je trajala dok ja nisam ni znala ili nešto nedostaje.Ali sigurno nešto nedostaje.Osjećam praznine koji me ne ispunjava nekgo tjera da me glava boli od razmišljanja.Neznam čega me je više strah, da ovaj osjećaj ostane ili da saznam što je to, a ja mrzim iznenađenja.Ili ako to bude nešto čemu sam se ja najmanje nadala.
Ali ja ipak sjedim na klupici u parku i ko zadnja glupača, smijem se.
Bezosjećajno i sarkastično,samoj sebi.Jer trebala bi se ponašat kao svako mojih godina.Razmišljat o potpuno beznačajnim stvarima poput hlača koje ću danas obuć ili kakva mi je kosa sada.Ali ja tragam za nečim potpuno drugačijim po svojim mislima jer to sve meni nikad ne pada na pamet.Ugledam u učionici iz vjeronauka kalendar na kojem je je za ovaj mjesec fotografija djevojčice slikana crno bijelo i razmišljam kako se ona sada osjeća i što prikazuje na toj slici.Kako sam ono rekla...a da, poptuno beznaćajno.
Ne očekujem previše a nadam se da će se nešto ljepo dokoditi.Ili mi je jadno kada shvatim da sam licimjerna.Glupi osjećaji se samo nagomilaju ali to su samo djelovi mene. Mda.
I shvatila sam da nije sve kao prije, a ja bi žarko željela da je.
Post je objavljen 02.10.2008. u 22:03 sati.