kada pričam s jednom prijateljicom o drugoj nju zovem ona koja ima baku u voltinu. i s tom koja ima baku u voltinu zajedno ismijavam gotovčeve i hitlerov znak ukrašavamo cvijetićima. bježimo od bivše profesorica iz hrvatkog i radimo anketu o petašima, dali vole više mamu ili tatu. i priča mi zgode svog brata koji je skočio na glavu u bazen za napuhavanje kad je bio mali.
a druge se bojim jer je batman.
danas jednu minuta ne vidim ništa od sunca, a drugu ga oblak pokrije.

i sada vidim da mi sestrična pušta kad si sretan od trešnjevačkih mališana na messengeru i sjetim se ljeta i kako smo svi pjevali. nije fer.

ubija me što svaki dan mjenjam raspoloženja.i svaki dan uđem u blog editor da se ispušem i odjednom ode. tako da je najbolje ovako, pisati realne stvari. realnost je česta stvar koju spominjem u zadnje vrijeme.




baš.

hoću vikend.

citiram : '' jedna osoba mi govori da sam samodopadna i sluša dječje pjesme''

Hoću si nać jedan avatar koji ću imati zauvijek.