Sanjala sam o naglom buđenju.
utorak, 21.10.2008.
APDEJT no.2
dugujem objašnjenje troje dragim čitateljima a to je da onaj post zapravo i nije imao prvobitnog smisla i da je to sve trajalo samo trenutak i krivac je često mjenjanje raspoloženja i onda bi opet napisala novi u roku od tri minute a to mi se pa eto, ne sviđa.
Nadoknadit ću ga.
Ona je sada sretna.I nezna razlog, ali je sretna.I to je jedino važno.
I nako svega...ja sam sretna.Valjda zato što sam učila na greškama i po prvi put znam da se isto neće ponoviti.
Kada ti znaš da ništa više neće biti isto.
Jer ipak dušo, mislim da smo pretjerali.
Dotrčat ću do cilja kao pobjednik i suspregnuti cerekanje.Sve s vremenom.
Mi smo ipak samo djeca koja se igraju skrivača dok puni mjesec osvjetljuje noć.
I nešto malo milozvučne glazbe i svijet se čini predivan.Dok iluzija još radi.
Idem se igrat sa svojim sretnim mislima i tek opranom kosom.
(da, znam da sam gupa što stalno mjenjam izgled bloga, a znate kakvi su ljudi.i nisam se bila pohvalila na jubilarnom postu.)
Amelie.
APDEJT:
e
ovo i
ovo. i ništa više nije važno.
Napunite baterije za vikend.
| 17:59 |
Komentari (31) |
On/Off |
Print |
# |
