Cranberrie - under construction

Prebrzo mi se prikrao još jedan 1.11.
Već?
Kako?
Kad prije?
Još malo pa će Božić, pa Nova... pa inventura...
Onda slijede oni dosadni mjeseci zime koji nemaju kraja, nikako da stigne proljeće...
No ja sam već u proljeću a nije još pao ni prvi snijeg, ali sad će on.
Večeras sam prvi put ove godine obukla pernatu jaknu.

Kod mene se ne događa baš puno toga pametnog što možete i zaključiti po broju mojih postova.
Uglavnom jedna lijepa svakodnev(n?)ica i baš uživam moram priznati.

Na poslu su počele neke igrice o kojima mi se ne da ni razmišljati a kamoli pisati, jer mi se sve čini da ne bude dobro završilo.
Posla još uvijek ima ali se, vjerovatno kao i ostatak svijeta, mučimo s naplatom. Svi bi robu a pare ne daju - e pa nemere...
Baš se osjeti da ljudi nemaju para, pazi se što se kupuje. Kak će biti sa paketima za Božić, Bog zna... Nadam se i zbog firme i zbog sebe da će biti bar ko prošle godine, koja inače nije bila ni sluga proteklim godinama.

No vikend je uvijek vrijeme za neke veselije teme.
Subotom jako volim spavati malo dulje. No zadnjih par subota se znam ustati rano i fotografirati jer tada imam i svjetla i mira, Jubav je naime s kumom na kavi.
Tako je bilo i jutros.
Ustajanje u pol devet i trk u kuhinju: pekla sam muffine sa brusnicama i bijelom čokoladom.
Dok su se oni pekli ja sam pripremila svoj mali set i onda fino fotkanje u miru.
Taman sam bila gotova kad je Jubav došao doma oko pol 11 i onda smo pičili na kavu s ekipom.
Imamo jedan divan kafić koji ima uz normalan dio kafića i jedan dio u suterenu gdje su dvije velike ratan garniture i tu imamo dovoljno mjesta za nas 7 odraslih i dvoja dječja kolica i tu onda boravimo svaku subotu prijepodne.
No najvažnije je što taj dio nije zadimljen jer bebe u tom slučaju ne bi tamo vodili.
Muffine su naravno pojeli u roku keks ;)
Nakon toga smo se vratili u svoj mali svinjac pa smo zaključili da moramo počistit kuću: Jubav usisava i briše prašinu, ja kupaonu i podove obrišem i nakon toga glanc po kuhinji.
Naravno da sam bila preumorna za kuhanje pa smo ručali ćevape :D
Bože još mi je zlo od njih... ma nije zlo nego ono...znate ne... :D

Onda smo se uputili na Mirogoj, naš mali ritual prije dana svih svetih.
Sjednemo na tramvaj do trga, tam na bus za Mirogoj i začas smo gore, autom nam je prekomplicirano ići.
Obiđemo bakin grob, pomolimo se, Jubav ima neke unutarnje razgovore s bakom - vidim mu to u pogledu.
Onda zapalimo svijeće kod križa za sve naše koji više nisu sa nama...
Predivan je Mirogoj tako obasjan samo lampašima... zaista je...

Poslije groblja idemo naravno na kolače kod Vinceka. No to je očito prošla priča jer kesten kocka je bila prestravična a u onom kolaču s malinama su samo maline pa i nisu imali što zeznut, taj je bio dobar.

Ostatak večer je bio klasični ljeningitis uz tv i laptop... osim što je Jubav otišao spavati u 11 a ja sam još budna ;)

Recept i fotke od muffina slijede sutra - moram još slikice malo dotjerati