Djevojačka večer
Nakon jučerašnjeg šugavog dana ispranog kišom koja nije prestajala padati, uslijedila je jedna brilijantna večer.
Nadasve brilijantna - moja djevojačka :) Iskreno, cijeli dan sam bila kenjkava i nikakva. Mislim u 9 navečer sam spavala snom pravednika sa kompletnom šminkom na licu a čvenk s curama je bilo u 10 :D Ali nakon hladnog tuša - malo sam živnula, a nakon prvog martinija sam bila ona stara. Na kraju nas je od 11 pozvanih bilo 7 i ako mene pitate - taman... Iako su moje cure skupljene sa svih strana i nisu se poznavale, brzo su se skompale i svaka je sa svakom brbljala - nemam pojma o čemu ali mi je drago da je bilo tako. Bit će im zabavnije na svadbi ;) Klopa je bila kao finger food i bila je odlična iako smo jedva pojele pola: bruschetice, pileći štapiči, mazalice, sir s roštilja omotan pancetom i grčka salata, i za desert kolačići iz lokalne slastičarne. Mouvie pubu se u međuvremenu nešto desilo - zabrana pušenja ili cajke - nismo uspjele definirati ali sinoć je to prilično žalosno izgledalo: poluprazan lokal i to u prizemlju, a kat je bio potpuno prazan. O drugoj sali neću ni govoriti - bila je zatvorena... I to lokal kroz koji se prije nije moglo hodati od gužve... Pretužno... Ekipa koja se tam skuplja je bila presmješna - mi smo samo u šoku gledale okolo. Na svu sreću predobro smo se i same zabavljale a i nismo tražile komade tak da nam je bilo sasvim u redu. Kumica je bila skroz u elementu i sve su cure komentirale: pa gdje se ona gasi :D Dok ima muzike - ta ne staje... Fotkale smo se naravno ko lude i jedva čekam slikice. E da, kumica i ja smo bile na probnom šminkanju i moram reći da smo bile jako šik sa hrpom umjetnih trepavica i liepim okama... Baš smo prezadovoljne! Fajrunt nam je bio skoro u 3 sata - što je za jedan babinjak sasvim pristojno vrijeme ak mene pitate. Jutros sam se probudila u podne, sa puknutim glasom i žedna ko graba, ali nisam smrdila po dimu ;) Živio zakon o zabrani pušenja! Offtopic: gledam HRF jer mi se lijeno dić i prebacit program i pitam se: gdje je k vragu otišla hrvatska glazba!??!?!?!? |
Ženska solidarnost
Izlazim danas s jednog parkinga i stanem jer mi se na put prepriječila jedna gospođa koja se ne može isparkirati.
U prvi tren me razljutilo jer kao što se više ne makne, a onda sam skužila da se žena nemre isparkirat van iako ima sve mjesto ovoga svijeta da učini isto. Ide ona jadna naprijed, natrag, mota - ali ništa, ne napreduje... Spustim ja prozor i pitam ju jel hoće da ju ja isparkam i kaže ona da može ak mi nije problem. I sparkam ja ponovno, uđem u njen auto isparkam ju van - žena ono sretna i zahvalna do nema, ispričava se da je novi vozač... I tak - eto - nekome sam uljepšala dan :) |
Naplati mi masno
Što to pitate se?
Dakle svima je poznato da se udajem uskoro :) A nekima je i malo poznato da sam malo freak na fotografije što rezultira time da želim da mi fotografije budu savršene. Za to savršenstvo je potreban naravno dobar fotograf (imamo) dobar predmet fotografiranja (imamo i to) i dobro okruženje no to je manje više. Kod mene više. Dakle želim i to. Moja prvotna želja je bila Gornji grad, no zbog pomicanja vremena vjenčanja sa prvotno planirano, pa pomicanja planiranog dolaska - izračunala ja da nećemo stići do Gornjeg grada i počela sam tražiti alternative u blizini mjesta vjenčanja. I nađem ja jednu lijepu građevinu (neću ju sad imenovati) i ljubazno i lijepo pošaljem na mail upit - da li je dozvoljeno fotografiranje bla bla bla... I stigne meni odgovor: da, fotografiranje je dozvoljeno, a cijena je 500 kn što uključuje slikanje i unutra i vani. 500 kn??!??!?!?!?!? Da li da kažem da je taj objekt sada u posjedu vrle nam Crkve? Da li da kažem da sam ostala malo i šokirana jer ajde da su rekli da damo neki prilog za crkvu bla bla bla, naravno da bismo dali - ali ne - oni imaju cjenik!!!! Komentar mog dragog je bio: Baš me zanima jel za to daju i račun? (on je pak opsjednut s tim PDV-om i računima) Od dragi je malo čudan u nekim stvarima, ali je i pametan - tako da na kraju ipak imam svoje fotografiranje na Gornjem gradu :D Uglavnom, pare im ne damo... |
Red kiše, red sunca, red kiše, red sunca...
Tak nam je bilo danas.
Nakon što smo Jubav i ja popili kavu ujutro u 9 na suncu, doduše otjerao nas vjetar, i nakon što smo obavili kupovinu namirnica koje mi trebaju za sutrašnju večeru, izašli smo van iz stana jer smo se sa frendovima dogovorili da idemo u Konjščinu, kad ono vani - oblaci. Ali kao nije Konjščina daleko pa idemo svejedno makar da nam rit vidi puta. A što je to s Konjščinom sad se već sigurno pitate :) U Konjščini je danas bio srednjovjekovni sajam i borbe vitezova, i rekonstrukcija bitke protiv Turaka koja je bila 4.5.1545. godine. Početak je obećavao, bilo je dosta ljudi ali ponuda proizvoda me malo razočarala. Bilo je nekih 15-tak štandova na kojima su se uglavnom prodavali nekakvi drvenjarski porizvodi tipični za bilo koji drugi sajam, a od zadnimljivijih, tj. prigodnijih stvari mogu izdvojiti samo male buzdovane koji su bili baš zgodni, a odmah uz njih su bili drveni mačevi koje su klinci naravno masovno žicali roditelje... Nekak mi drvenim ptičicama na kotačiće tu nije bilo mjesto ali kaj sad, ne... Bio je jedan zgodan štand sa kožnim stvarima načinjenim stvarno u tom valjda srednjevjekovnom stilu, ali čemu služe - osim za ukras... nemam pojma... no bile su lijepo izrađene. Ostalo: šećerna vuna, gumeni bomboni, licitarska srca, kupinovo vino, medovača... hm... nisam dugo dugo bila na sajmu u Sesvetama ali sve te stvarčice su me podsjetile na to.... Jedino kaj me zanimalo je bilo gađanje iz luka i strijele a ni to nije bilo starinsko nego je luk bio neki moderan. Od najavljenih srednjevjekovnih jela - ja nisam vidjela niti jedan štand koji bi tako nešto nudio. Onda je krenula kiša i to fest, pa smo se uputili negdje nešto pojest, ali to je izgleda neizvedino u Konjščini pa smo se okrenuli natrag prema Mariji Bistrici i moje oko sokolovo je spazilo restoran Purga uz cestu. Pametna ja! Klopa je bila vrhunska - ali stvarno vrhunska... Jubav je jeo metar kobasica - na to smo se cijelo vrijeme zekali, a on je na kraju dobio zaista metar kobasica - za krepat... i kao prilog je uzeo zapečeni grah koji je bio božanstven. Ja sam se pravila fina pa sam uzela kotlete i salatu, i pojela mu pol graha bome kak mi je bio fini. Frendovi su uzeli platu za dvoje - ostala im 3 komada mesa - toliko su im natrpali svega... Ma mrak, stvarno mrak klopa. Nakon klopice smo zaključili da je kiša prestala pa smo se vratili natrag ali na žalost, bitka je bila već gotova, a slijedeća je bila tek navečer pa nismo htjeli tako dugo čekati. Promuvali smo se još malo ali počelo je biti sve hladnije pa smo krenuli doma. No ne bi ja bila prava Sesvečanka, da ih nisam odvukla u Slastičarnu na kolače, i onda provezla kroz svoje naselje da vide gdje sam do nedavno živjela. Nakon kaj smo došli doma, uhvatila sam se u koštac sa kolačom zvanim Ledeni vjetar. Ali o tome ću sutra, ako dobro ispadne - za sad je u kalupu pa se još nekak drži ;) |
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv