Cranberrie - under construction

Nakon jučerašnjeg šugavog dana ispranog kišom koja nije prestajala padati, uslijedila je jedna brilijantna večer.
Nadasve brilijantna - moja djevojačka :)

Iskreno, cijeli dan sam bila kenjkava i nikakva. Mislim u 9 navečer sam spavala snom pravednika sa kompletnom šminkom na licu a čvenk s curama je bilo u 10 :D
Ali nakon hladnog tuša - malo sam živnula, a nakon prvog martinija sam bila ona stara.

Na kraju nas je od 11 pozvanih bilo 7 i ako mene pitate - taman...
Iako su moje cure skupljene sa svih strana i nisu se poznavale, brzo su se skompale i svaka je sa svakom brbljala - nemam pojma o čemu ali mi je drago da je bilo tako. Bit će im zabavnije na svadbi ;)
Klopa je bila kao finger food i bila je odlična iako smo jedva pojele pola: bruschetice, pileći štapiči, mazalice, sir s roštilja omotan pancetom i grčka salata, i za desert kolačići iz lokalne slastičarne.

Mouvie pubu se u međuvremenu nešto desilo - zabrana pušenja ili cajke - nismo uspjele definirati ali sinoć je to prilično žalosno izgledalo: poluprazan lokal i to u prizemlju, a kat je bio potpuno prazan. O drugoj sali neću ni govoriti - bila je zatvorena... I to lokal kroz koji se prije nije moglo hodati od gužve... Pretužno...
Ekipa koja se tam skuplja je bila presmješna - mi smo samo u šoku gledale okolo.
Na svu sreću predobro smo se i same zabavljale a i nismo tražile komade tak da nam je bilo sasvim u redu.
Kumica je bila skroz u elementu i sve su cure komentirale: pa gdje se ona gasi :D
Dok ima muzike - ta ne staje...
Fotkale smo se naravno ko lude i jedva čekam slikice.

E da, kumica i ja smo bile na probnom šminkanju i moram reći da smo bile jako šik sa hrpom umjetnih trepavica i liepim okama... Baš smo prezadovoljne!

Fajrunt nam je bio skoro u 3 sata - što je za jedan babinjak sasvim pristojno vrijeme ak mene pitate.

Jutros sam se probudila u podne, sa puknutim glasom i žedna ko graba, ali nisam smrdila po dimu ;)

Živio zakon o zabrani pušenja!


Offtopic: gledam HRF jer mi se lijeno dić i prebacit program i pitam se: gdje je k vragu otišla hrvatska glazba!??!?!?!?

Izlazim danas s jednog parkinga i stanem jer mi se na put prepriječila jedna gospođa koja se ne može isparkirati.
U prvi tren me razljutilo jer kao što se više ne makne, a onda sam skužila da se žena nemre isparkirat van iako ima sve mjesto ovoga svijeta da učini isto.
Ide ona jadna naprijed, natrag, mota - ali ništa, ne napreduje...
Spustim ja prozor i pitam ju jel hoće da ju ja isparkam i kaže ona da može ak mi nije problem.
I sparkam ja ponovno, uđem u njen auto isparkam ju van - žena ono sretna i zahvalna do nema, ispričava se da je novi vozač...

I tak - eto - nekome sam uljepšala dan :)

Kada dan započne maženjem u krevetu, a uslijedi doručak: bruchette sa paradajzićima koje pripremite sa ljubavi svog života – što može biti bolje od toga!?!??!?
Pa malo toga ak mene pitate...
No to je danas, a sinoć je bio Tonijev prvi koncert u Areni.

Nisam neki Tonijev obožavatlje, dovoljno je reći da sam znala samo refrene pjesama – za razliku od cura koje su bile oko mene – ali čovjeku definitivno skidam kapu!
Sve je bilo odlično: sam koncept koncerta, pozornica, izvedbe prije svega.
Toni je definitino The Voice!!!

No hajmo ispočetka ;)

Nas tri cure uputile se fino autom.
Naime ja stanujem prek mosta pa je čvenk bio kod mene naravno, a plan je bio da auto ostavimo kod Bille.
Nakon što je pol Zagreba htjelo s Horvaćanske na most, i što smo zaključile da je pametno da smo se odlučile auto ostaviti kod Bille, kad smo došle na most, nekako se gužva kao raščisita, pa smo odlučile ipak bliže k Areni, kao ostavit ćemo auto tamo na onoj livadici kod skretanja.
Kad smo došle ko livadice, livadica je bila puna, pa smo odlučile živjeti opasno i otići na parking kod Arene pa što bude.
Da li trebam reći da smo parkale na prvom mjestu odmah do onog povišenja preko kojeg se ulazi gore na onaj podest? Hehehhehe... Tri plavuše imaju sreće!
Čak ni na ulazu nije bila prestrašna gužva a i tu smo se malo pregurale – ipak mi imamo malo više koncertnog iskustva od curica koje nemaju još ni 20 godina.

Moram reći da me izgleda Arene iznutra baš ugodno iznenadio – sve je baš lijepo napravljeno, nemam nikakvih zamjerki.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
A i izvana je lijepa – zar ne?




Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Arena se brzo popunila do posljednjeg mjesta

Naša mjesta su bila gore na tribinama – prvi red – savršeno! Naravno da je bilo vrištanja kad smo to skužile – to je značilo više mjesta za plesanje + imaš gdje s nogama dok sjediš + imaš „štangu“ za držat se dok plešeš što moja kumica buduća i ja iz nekog sumanutog razloga jako volimo (jako nas podsjeća na onu štangu u Mouviju na šanku koju jako volimo kad si malo popijemo). Tak da je bilo: jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

I Tonijevo slijetanje je počelo – jako zgodan početak koncerta – napravljeno je kao slijetanje aviona ;)



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Toni je bio genijalan!
Gledala sam ga već jednom ali tada je bio predgrupa Shakiri – onda kad je imao nogu u gipsu i već mi se onda svidio kao zabavljač, a sinoć je samo to sve još i potvrdio.
Vidjelo se i na njemu da je uživao, a tko i ne bi kad 15.000 glasova s tobom pjeva kao jedan!
Izmjenjivali su se hitnovi jedan za drugim, izmjenjivale su se koreografije, plesačice...
Gosti su mu bili klinci iz Hrvatska Traži zvjezdu i onaj malecki iz Ne zaboravi stihove – i baš su svi bili slatki J
E da, s maleckim je pjevao onu pjesmu koju inače pjeva s Tošom...

Nakon završetka koncerta, Arena se brzinski ispraznila, ali Rotor jednostavno nije mogao progutati tu količinu auta, pa se logički napravila gužva, ali i to smo riješile – ostale smo pričati u autu dok se gužva skoro skroz nije raščistila J

Nadam se da će i večeras biti ovako sjajno kao sinoć!

Namjerile se 4 inteligentne ženske u shopping u Graz, ali ne bi platile slovencima vinjetu, onak čisto iz principa...

Jel se može?
Može može i to za 2,5 sataje vožn od Jaruna do Graza ;)

Dakle, odmah na Macelju pratite Ptuj, onda od Ptuja pratite Lenart, od Lenarta pratite Trate i kad dođete u Trate skoro pa ste u austrijskom Murecku i onda ste već na konju - u Murecku pratite natpis Graz i dođete na autoput do Graza.

Malo je veća komplikacija bila kad smo se vraćale jer smo negdje krivo skrenule u Ptuju pa nismo završile na onom lijepom mostu prek Drave, već na nekom drugom, ali smo ipak imale sreće i naišle na staru cestu za Zagreb, prolazno vrijeme nam je bilo isto 2,5 sata.

Lokalna cesta je prilično loša na nekim mjestima ali nije bilo ni žive duše, pa tak ni murje pa se moglo voziti i 80-90, osim ak se neki Janez nije slijepo držao ograničenja, a oni se zaista drže ograničenja - nevjerovatno!!!

Međutim moram im priznati da naša sela neće biti onako lijepo uređena još slijedećih 50 godina. Stvarno su sve kuće lijepo preuređenje, okućnice uredne, nigdje nema nikakve krame ni nereda. I svugdje pasu lijepe šarene krave.

A shopping?
4 košuljice, 4 majice, 2 haljine, traper šos i trapke iz Esprita (cijene iste kao u Zg) i Triumphov badić u tirkiznoj boji i pripadajuće japanke :)

Evo ovakav - a takvog nema za kupit u Hrvatskoj, kod nas su sve neki šareni... bar na stranici :)










E da, gornji dio mi stoji i bolje nego na ovom modelu ;)

O donjem dijelu nećemo jelte... khm...

Što to pitate se?

Dakle svima je poznato da se udajem uskoro :)
A nekima je i malo poznato da sam malo freak na fotografije što rezultira time da želim da mi fotografije budu savršene. Za to savršenstvo je potreban naravno dobar fotograf (imamo) dobar predmet fotografiranja (imamo i to) i dobro okruženje no to je manje više. Kod mene više. Dakle želim i to.
Moja prvotna želja je bila Gornji grad, no zbog pomicanja vremena vjenčanja sa prvotno planirano, pa pomicanja planiranog dolaska - izračunala ja da nećemo stići do Gornjeg grada i počela sam tražiti alternative u blizini mjesta vjenčanja.
I nađem ja jednu lijepu građevinu (neću ju sad imenovati) i ljubazno i lijepo pošaljem na mail upit - da li je dozvoljeno fotografiranje bla bla bla...
I stigne meni odgovor: da, fotografiranje je dozvoljeno, a cijena je 500 kn što uključuje slikanje i unutra i vani.
500 kn??!??!?!?!?!?
Da li da kažem da je taj objekt sada u posjedu vrle nam Crkve?
Da li da kažem da sam ostala malo i šokirana jer ajde da su rekli da damo neki prilog za crkvu bla bla bla, naravno da bismo dali - ali ne - oni imaju cjenik!!!!
Komentar mog dragog je bio: Baš me zanima jel za to daju i račun? (on je pak opsjednut s tim PDV-om i računima)

Od dragi je malo čudan u nekim stvarima, ali je i pametan - tako da na kraju ipak imam svoje fotografiranje na Gornjem gradu :D

Uglavnom, pare im ne damo...

Hoće li mi netko reći gdje je taj kolač bio prije????
Ne mogu vjerovati da sam cijeli život bila bez njega...
Već ste shvatili da sam se navukla...

Nakon klopanja po Torte i to i po Cukeraju, nailazila sam na razne rasprave po forumima a sve vezano uz izradu kolača.
Uglavnom oko tog kolača se razvila neka fama da vrlo teško uspije, da se kore teško dobro ispeku i tako svašta nešto.
No ne bi ja bila ja da problemu zvanom Ledeni vjetar nisam pristupila vrlo studiozno, skupila sve recepte i savjete, proučavala i pokupila najbolje i odučila se na izradu The kolača. Prvi put sam ju radila prošli vikend, a drugi put preksinoć pa se kao već smatram majstoricom za Ledeni ;)

Pa – krenimo J

Kora od bjelanjaka:
9 bjelanjaka
30 dag šećera
1 žlica jabučnog octa

Istucite čvrst snijeg od bjelanjaca u kojeg polako dodavajte šećer.
Miksajte minimalno 15 minuta dok se bjelanjci ne pretvore u sjajnu i glatku smjesu.
Na kraju dodajte 1 žlicu jabučnog octa i još malo izmiksajte.
Dobro je prije dodavanja šećera bjelanjke malo posoliti – čvršći su ;)



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

U orginalnom receptu se kora peče u tepsiji, ali ja ju volim u obliku totre, pa radim tri odvojene kore, dakle smjesu rasporedim na tri pleha koja sam prekrila papirom za pečenje. Prvi put kad sam radila samo sam stavila smjesu na veličinu torte, ali tijekom pečenja se smjesa malo raziđe pa mi je bila prevelika za kalup od torte, zato sam ovaj put napravila male obruče od folije kako bih spriječila razlijevanje smjese – i uspjelo je – smjesa je ostala u obliku kojeg sam htjela.
Papir prije stavljanja smjese malo pouljite i pobrašnite – manje će se kore zalijepiti.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kore prije pečenja

Eh sad pečenje.
Ja imam pećnicu koja ima mogućnost pečenja samo na ventilator – dakle vrući zrak bez grijača.
Pečenje ide otprilike ovako: 40 minuta na 100 C, onda jedno 15 minuta na 130 C, i onda još jedno 30 minuta na 100C.
Onda ih okrenem naopako da se ispeče i donja strana, s tim da opet i gornju stranu stavim na papir jer se inače zalijepi i ta pečena strana i onda pečem još s donje strane jedno 15 minuta na 100 C.
Pečem sve tri kore istovremeno.
Kora izvana mora biti tvrda i krhka a iznutra mekana – kada su takve- onda su gotove.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kore nakon pečenja

Pustite kore da se skroz ohlade prije nego krenete sa slaganjem.

Kad stavite kore u pećnicu krenite sa pripremom kreme i šlaga.

Krema:
9 žumanjaka
4 žlice šećera
4 žlice oštrog brašna
2,5 dcl mlijeka
3 vanilin šećera
250 gr margarina/maslaca – može i manje ako volite

5 dcl slatkog vrhnja

Žutanjke pjenasto umutite sa šećerom, a potom dodajte brašno, mlijeko i vanilin šećer, i kuhajte na laganoj vatri dok se ne zgusne kao vrlo gusti puding.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Skuhana krema

U ohlađenu kremu dodajte margarin i pjenasto izradite.

Od slatkog vrhnja izradite šlag.

Voće narežite na što plosnatije šnitice.
U orginalnom receptu idu banane, kivi i jagode, ali pošto je sezona jagoda tek krenula a ja obožavam jagode – ja sam stavila samo jagode.

Na podlogu za tortu stavim samo onaj bočni dio kalupa za tortu, znači krug bez dna.
Prvo ide pečena kora, pa tanki sloj žute kreme, pa voće, pa šlag i tako tri puta.
Na vrh još malo složim voća za dekoraciju ali nije nužno potrebno.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Red kreme



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Red voća



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Red šlaga



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ukalupljena preko noći

Tako na pol gotovu ju ostavim preko noći a sutra završim ukrašavanje stranica šlagom i gotovo J




Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Oslobođena ljepotica



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Gotova!

Nadam se da će vam uspjeti kao što je meni uspjela.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

I tako je priča o kompliciranom Ledenom vjetru otišla u vjetar ;)

Tak nam je bilo danas.

Nakon što smo Jubav i ja popili kavu ujutro u 9 na suncu, doduše otjerao nas vjetar, i nakon što smo obavili kupovinu namirnica koje mi trebaju za sutrašnju večeru, izašli smo van iz stana jer smo se sa frendovima dogovorili da idemo u Konjščinu, kad ono vani - oblaci.

Ali kao nije Konjščina daleko pa idemo svejedno makar da nam rit vidi puta.

A što je to s Konjščinom sad se već sigurno pitate :)

U Konjščini je danas bio srednjovjekovni sajam i borbe vitezova, i rekonstrukcija bitke protiv Turaka koja je bila 4.5.1545. godine.

Početak je obećavao, bilo je dosta ljudi ali ponuda proizvoda me malo razočarala.
Bilo je nekih 15-tak štandova na kojima su se uglavnom prodavali nekakvi drvenjarski porizvodi tipični za bilo koji drugi sajam, a od zadnimljivijih, tj. prigodnijih stvari mogu izdvojiti samo male buzdovane koji su bili baš zgodni, a odmah uz njih su bili drveni mačevi koje su klinci naravno masovno žicali roditelje...
Nekak mi drvenim ptičicama na kotačiće tu nije bilo mjesto ali kaj sad, ne...
Bio je jedan zgodan štand sa kožnim stvarima načinjenim stvarno u tom valjda srednjevjekovnom stilu, ali čemu služe - osim za ukras... nemam pojma... no bile su lijepo izrađene.
Ostalo: šećerna vuna, gumeni bomboni, licitarska srca, kupinovo vino, medovača... hm... nisam dugo dugo bila na sajmu u Sesvetama ali sve te stvarčice su me podsjetile na to....
Jedino kaj me zanimalo je bilo gađanje iz luka i strijele a ni to nije bilo starinsko nego je luk bio neki moderan.
Od najavljenih srednjevjekovnih jela - ja nisam vidjela niti jedan štand koji bi tako nešto nudio.
Onda je krenula kiša i to fest, pa smo se uputili negdje nešto pojest, ali to je izgleda neizvedino u Konjščini pa smo se okrenuli natrag prema Mariji Bistrici i moje oko sokolovo je spazilo restoran Purga uz cestu.
Pametna ja! Klopa je bila vrhunska - ali stvarno vrhunska...
Jubav je jeo metar kobasica - na to smo se cijelo vrijeme zekali, a on je na kraju dobio zaista metar kobasica - za krepat... i kao prilog je uzeo zapečeni grah koji je bio božanstven.
Ja sam se pravila fina pa sam uzela kotlete i salatu, i pojela mu pol graha bome kak mi je bio fini.
Frendovi su uzeli platu za dvoje - ostala im 3 komada mesa - toliko su im natrpali svega...
Ma mrak, stvarno mrak klopa.

Nakon klopice smo zaključili da je kiša prestala pa smo se vratili natrag ali na žalost, bitka je bila već gotova, a slijedeća je bila tek navečer pa nismo htjeli tako dugo čekati.
Promuvali smo se još malo ali počelo je biti sve hladnije pa smo krenuli doma.
No ne bi ja bila prava Sesvečanka, da ih nisam odvukla u Slastičarnu na kolače, i onda provezla kroz svoje naselje da vide gdje sam do nedavno živjela.

Nakon kaj smo došli doma, uhvatila sam se u koštac sa kolačom zvanim Ledeni vjetar.
Ali o tome ću sutra, ako dobro ispadne - za sad je u kalupu pa se još nekak drži ;)