Igrajmo se života
Sanjala sam neki čudan san noćas, tj. jutros.
Ne sjećam se točno što je bilo ali ostao mi je onako prilično gorak okus u ustima i nekakva lagana tjeskoba. Sjećam se samo da mi se nešto strašno dogodilo i da se nikako nisam mogla od toga oporaviti. Zadnja scena koje se sjećam je moja mama koja mi govori da moram doći k sebi i da život ide dalje. Tako tipično za nju, ona je ona, čak i u mom snu. Ustala sam rano (u 9 subotom je meni rano) i oprala kosu, stavila peel off na lice, i sad masku od minerala iz mrtvog mora. Kosa je još u ručniku i čeka da se smislim isfenirati ju jer idemo na ručak sa kumovima. Jubav je na svojoj redovnoj jutarnjoj kavi sa svojim budućim kumom, a onda ide na šišanje. Dakle imam još pol sata vremena biti sama. Gledam naš stan. Kuhinja iz snova, stol i stolice u blagovaonici, garnitura u dnevnom, spavaća soba kako sam htjela... I sjetim se kako smo se igrale dok smo bile male - sa malim namještajem, sa malim posuđem, sa malim kućama... Zamišljale smo poslove, zamišljale smo muževe, zamišljale smo djecu. Da li smo se nesvjesno pripremale za sve ovo što je sada stvarnost? Igrale smo se svega ovoga što sada živimo. Jesmo li zamišljale sve baš ovako? Jeste li zamišljale sve baš tako kako vam je sada? |
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv